blob

Otvaranje izložbe fotografija „FreeDom“, bh. i internacionalnih fotografa i fotografkinja održat će se u četvrtak, 12. aprila, u Historijskom muzeju BiH sa početkom u 19 sati, u okviru programa Modul Memorije 2018. Izložba „FreeDom“ je projekat udruženja Kontakt realizovana u saradnji sa Modulom Memorije uz podršku Fonda Otvoreno Društvo, nastao inspirisan izbjegličkom krizom u svijetu. Prema procjenama, dva miliona Bosanaca i Hercegovaca je bilo prisiljeno da napusti svoje domove u periodu rata od 1992. do 1995. godine što je, gotovo polovina stanovništva naše zemlje. Izbjeglice iz BiH su preplavile susjedne zemlje i u većini slučajeva. dočekane su prijateljski od strane potpunih neznanaca. Od tada pa do danas, stav Evropljana prema ljudima koji bježe od nesreća, ratova i političkih progona se drastično promijenio. Izbjeglice u ovom vremenu predstavljaju teret i prijetnju onima koji nikada nisu bili u situacijama koje bi ih natjerale da shvate zašto ljudi bivaju prisiljeni bježati iz svojih domova. Možda druge, sretnije zemlje, imaju luksuz da se ne suosjećaju sa izbjegličkom nesrećom, ali građanke i građani BiH nemaju. Niko nema pravo govoriti o izbjeglicama samo u brojkama. Upravo ove činjenice su bile povod za realizaciju izložbe „FreeDoom“, čiji je cilj da podsjetimo sebe i druge na teškoće miliona raseljenih ljudi širom svijeta, a na kojoj će svoje fotografije postaviti devet fotografa i fotografkinja, koji su većinu svog profesionalnog života posvetili dokumentovanju upravo patnje izbjeglica širom svijeta. Fotografi/kinje su: Ron Haviv, Morten Hvaal, Alessio Paduano, Natalia Jidovanu, Darko Bandić, Amel Emrić, Velija Hasanbegović, Ziyah Gafić i David Verberckt. “Odabrao sam fotografije koje izražavaju pojam progona. Time sam namjeravao istaknuti riječ izbjeglica koja se prečesto miješa sa pojmovima migrant ili nezakoniti migranti. Smatram da je važno diferencirati između tih pojmova I istaći kako izbjeglice bježe od progona, rata i drugih direktnih životnih prijetnji, a ne samo kako bi započeli putovanje u potrazi za boljim životom. Postati izbjeglica nije svjestan čin!” – David Verberckt Na otvaranju izložbe, glumac Alban Ukaj i glumica Džana Pinjo će pročitati autorske izjave o tome šta su bili njihovi motiv da se počnu kroz umjetnost baviti temom izbjeglica. Izložba će za sve posjetitelje i posjetiteljke biti otvorena do 15. aprila. 2018. godine.

#ModulMemorije Otvaranje izložbe “FreeDom”, u četvrtak u 19 sati u Historijskom muzeju BiH. Fotografi/kinje su: Ron Haviv, Morten Hvaal, Alessio Paduano, Natalio Jidovanu, Darko Bandić, Amel Emrić, Velija Hasanbegović, Ziyah Gafić i David Verberckt. “Odabrao sam fotografije koje izražavaju pojam progona. Time sam namjeravao istaknuti riječ izbjeglica koja se prečesto miješa s pojmovima migrant ili nezakoniti migranti. Smatram da je važno diferencirati između tih pojmova i istaći kako izbjeglice bježe od progona, rata i drugih direktnih životnih prijetnji, a ne samo kako bi započeli putovanje u potrazi za boljim životom. Postati izbjeglica nije svjestan čin.”- David Verberckt Izložba je nastala kao projekat udruženje Kontakt u saradnji sa #ModulomMemorije uz podršku Fonda Otvoreno Društvo.

https://www.youtube.com/watch?v=CZhid_XDiBU

- Kakav će biti program ove godine na festivalu? 

Ono što smatram velikim izazovom koji se tiče ovogodišnjeg programa je uskladiti sve skromnije finansijske uvjete u kojim Festival radi posljednjih godina, te druge probleme s kojim se susrećemo sa željom da se očuvaju visoki standardi na koje je publika Festivala odavno već naviknuta.  U tom smislu najveći izazov bio je pred umjetničkom direktoricom Festivala Selmom Spahić.  Iskreno vjerujem da je ona napravila fantastičan  posao a o tome najbolje svjedoči činjenica da će naša publika ove godine imati priliku gledati neka fantastična teatarska ostvarenja i velika pozorišna imena kao što su Milo Rau-a sa "Five Easy Pieces", Dorotee Munyanezu, ruanđanku sa francuskom adresom  čija je premijera u Avignonu  a dolazak u Sarajevo je među  prvim gostovanjima. Među ovogodišnjim gostima je i  jedno od najboljih poljskih pozorišta Nowy Teatr  sa predstavom "Jeden gest", talijanska trupa MOTUS KOJA U Sarajevo dolazi nakon što je već ostvarila uspjehe na brojnim svjetskim festivalima, a senzacija će biti marionetska trupa Carlo Colla e Figli iz Italije koja dolazi sa marionetskom operom. Konceptualno festival će karakterizirati  atipični narativi i glasovi onih koji se rijetko čuju u javnom diskursu uključujući  manjinske grupe, osobe sa hendikepom, inetrseksualne osobe, žensku verziju historije... Na izvjestan način Festival započinje jedan proces u kome nastoji da kreira jedan specifičan koncept koji će nas u narednom periodu učiniti još prepoznatljivijim. Naravno, za takvo nešto vazno je da se bar ne nastavi sa politikom koja na sve načine onemogućava da se to dogodi i definitivno je nophodno da se promjeni dosadašnji odnos prema općenito poimanju vaznosti internacionalne kulture u BiH, prevashodno kada govorimo o federalnom i drzavnom nivou.

- Koje su to gostujuće predstave iz regiona? 

Predstave iz regiona, kao i predstave iz BiH imaju veoma veliki značaj za nas u Festivalu MESS i to je uvijek dio kome i publika, a i mi posvećujemo posebnu pažnju. Naravno, kao i cijeli Festival i ovdje prilično zavisimo od finansijske situacije. Ono što mi se čini važnim je da ćemo ove godine iz regije gledati i pozorista poput Makedonskog narodnog teatra koje dolazi sa Elektrom koju je rezirao veliki ukrajinski reditelj Andriz Zgholdak, da crnogorci dolaze sa predstavom velikog madjarskog reditelja Arpada Schilinga. To na izvjestan način govori i o tome gdje se regija nalazi u odnosu  na nas.  Uglavnom  i voe godine kao dio Fetsvala imat cemo priliku gledati presdtave iz cijele regije a naglasio bih da cemo  konceptulano posvetiti podjednaku paznju i manjim predstvama a koje su sadrzajno subverzivne  poput predstave Maje Pelević i Olge Dimitrijević - "Sloboda je najskuplja kapitalistička riječ" koje su dobar primjer hrabrosti umjetničkog istraživanja i brisanja granica profesije, jer Maja i Olga su spisateljice koje ujedno i igraju u predstavi. Vazno nam je da ćemo na Festivalu ugostiti i

Teatar ITD iz Hrvatske koje dolaze sa"Magic evening" koju su radile  Anica Tomić i Jelena Kovačić

- Tri bosanskohercegovačke predstave su izabrane da učestvuju na ovogodišnjem festivalu. Ko je vršio selekciju i na koji način?

 Selektorica je bila Alja Predan, dramaturginja, prevoditeljica i teoretičarka pozorišta iz Slovenije, koja je bila dugogodišnja umjetnička direktorica festivala Borštnikovo srečanje. Ona je izabrala 3 od 13 predstva koliko je bilo prijavljeno od strane deset pozorista iz BiH. Ona je generalno BH produkciju opisala dobrom ali je naglasila kako nije imala većih problema donijeti finalnu odluku smatrajuću i po temi i pozorišnom jeziku vrhunskim umjetničkim ostvarenjima. Također ona je u svom objašnjenju navela i to da su sve tri predstve suštinski različite, ali da im je zajednicko to da su angažirane te da upozoravaju na društvene anomalije i bave se ljudima sa društvene margine: radnicima, mladim i ženama.

- Kakav značaj predstavlja činjenica da su izabrane predstave iz različitih gradova u BiH?

Činjenica da smo se ove godine odlučili za tri predstave iz BiH je važna a i u budućnosti namjeravamo da pronalazimo načine na koje bi Festival otvarao sto širi prostor našim domaćim umjetnicima i umjetnicama. Pored toga Festival MESS je institucija od velikog značaja za cijelu našu zemlju i mi želimo od početka biti platforma koju ce svi BH umjetnici prepoznati kao zajedničku potrebu u smislu afirmacije BH teatra. Iako su odluke selektora-ica potpuno neovisne, smatram divnim da ovogodišnje predstave dolaze iz različitih gradova BiH. Takodjer, Festival ce nastaviti svoju praksu da dio svojih programa realizira i van samog Sarajeva te nastojim dio programa organizirati u drugim bh gradovima.

- Da li biste nam mogli otkriti ko će biti u žiriju i birati najbolje predstave? 

Žiri Festivala će definitivno biti poznat do kraja augusta, a kada će se objaviti i finalna selekcija ovogodišnjeg Festivala.

-Činjenica je da kultura i umjetnost ne poznaju granice i da kulturni radnici spajaju ono što politika razdvaja. Kako Vi to komentirate?

Činjenica je da, po definiciji, kultura i umjetnost ne poznaju granice, ali ne treba biti u zabludi i praviti se kao da ne vidimo da i kulturni radnici i umjetnici ne rijetko budu dijelom politički i ideološki problematičnih stavova. S druge strane isto tako i politika ne bih rekao da je ono na što smo mi ovdje naviknuti u posljednjim decenijama. U biti, posao svih pametnih i odgovornih ljudi je da spajaju a nikako da razdvajaju bilo da se radi o političarima/kama, umjetnicima/icama, općinskim službenicima i službenicima ili onim koji ostavljaju komentare ispod tekstova.  

-Mislite li da kao društvo (s obzirom na to da nismo baš kulturno osvješteni) možemo doživjeti katarzu i da će u skorijoj budućnosti kultura i umjetnost uspjeti izvršiti svoju fukciju, odnosno približiti i spojiti ljude brišući nametnute razlike.

Umjetnost nema tu funkciju niti ima tu moć da spoji ljude i izbriše nametnute razlike u našem društvu, niti bilo gdje...To je posao političara, kao što je posao političara i da osiguraju slobodu bez koje umjetnost ne može da postoji. Sloboda je kisik umjetnosti i jedino pravo pitanje trenutno je koliko smo slobodni, kao umjetnici i kao ljudi. Tako je to kada govorimo o nekim normalnim ali sve više utopijskim društvima, a u našem slučaju najčešće vrijedi ona rečenica Fridriha Nietzchea da "imamo umjetnost kako ne bi umrli od istine"! Funkcija umjetnosti je da provocira ili da ukazuje na probleme, fenomene ali i na lijepe stvari s tim da je ona uvijek upitna kada u njoj ne postoji savršeni sklad između etike i estetike. 

-Kome treba kultura u BiH? Je li ona potreba ili luksuz? Koliko je bitna?

Kultura treba Bosni i Hercegovini, treba svijetu i treba ljudima. Bez toga ljudi su u biti niko i ništa, prazne ljušture bez smisla. Pokazatelj da smo u velikom problemu je i sama mogućnost to što danas uopće možete da postavite jedno takvo pitanje a koje se nekad čuje i među političarima, kao i drugim naizgled normalnim ljudima. Dakle, da razjasnimo još jednom, kultura nije nikakav luksuz a mi u BiH i Sarajevu to znamo i empirijski. Dovoljno je npr. pročitati knjgu Davora Diklića "Teatar u ratnom Sarajevu". Tada su i političari suočeni sa fizičkim nestankom grada osvijestili zašto je kultura važna... Ipak, kao što se kaže pametni uče iz grešaka drugih a glupi iz svojih. Danas imamo korumpiranu mediokritetsku diktaturu koja ne vidi ništa dalje od osobnog interesa pa je tako kultura zadnja rupa na svirali, a pozicija ministra kulture i drugih kulturnih rukovoditelja sizifov posao s malom razlikom - da kad nešto uskotrljate uzbrdo pojavi se neki kabadahija i nabije vas nogom ka dnu.

...i kako uopće opstaje s obzirom na to malu količinu novca koji država izdvaja za ovaj sektor?

U zadnje vrijeme su, kada govorimo o kulturi napravljeni neki iskoraci i Kantonalni ministar kulture se zaista trudi stvari vratiti na svoje mjesto, ali ta destrukcija traje predugo. Također, i u slučaju ministra Kurića radi se o naporu pojedinca a ne o nekoj osmišljenoj politici pa kada on ode uvijek je kocka ko će doći na njegovo mjesto i kakav će odnos prema njemu i kulturi imati partija koja ga imenuje. Uglavnom naše partije osim nekih ispraznih, površnih parola se ni ne bave pitanjem kulture. Ipak, ona opstaje i opstat će dok postoje stvarni umjetnici/ice - jer umjetnost nastaje iz potrebe umjetnika/ice da nešto uradi, a nikako kao neki neki državni ili nacionalni projekt. U tome leži još jedan problem našeg društva ali i mnogih drugih jer umjetnost je najsnažnija manifestacija individualizma a naša trenutna politika nas nastoji kolektivizirati po svaku cijenu i staviti pod jednu šljivu! Iz takve politike imamo pravu agresiju nacionalnih politika na internacionalnu kulturu u pokušaju da se umjetnost svede pod neku kategoriju nacionalnog, a ne univerzalnog! Da budem precizniji hrvatski nacionalisti u Federaciji imaju vrlo ozbiljan problem sa internacionalizmom i stiče se utisak da im je to ponekad veći problem i od ustaštva. S druge strane bošnjačka politika raznih stranačkih profila djeluje više nego tupavo u odnosu na sve to što se događa sa internacionalnom scenom u BiH, i poput slijepaca prate već utabanu stazu srpskih i hrvatskih nacionalista ne shvatajući da time Bosna i Hercegovina tone u duboki mulj primitivizma i mediokritetstva. Srpski nacionalisti su naravno  u svom filmu, uglavnom prosječne vrijednosti "Žikine dinastije" ali s dodatkom crkveno-nacionalističke ikonografije; a lažno i ljuto "građanstvo" zadovoljno je pljuvanjem svega toga bez želje da izgledaju išta pametniji od već spomenutih već rafalaju iz svojih rovova bez da uopće gledaju koga će pogoditi.

-Kako biste ocijenili pozoršnu scenu u BiH, ali i gradovima regije? Je li teško ljudima približiti pozorište i šta će ono nama?

Pozorišna scena je dobra i mi imamo zaista dobre reditelje/ice, glumce/ice, teatarske radnike/ice...Nerijetko imamo i zaista fantastične i važne predstave. Imamo jedan od najznačajnijih teatarskih festivala u ovom djelu Evrope... Ali to nije ono što će samo po sebi dovesti ljude u pozorište jer da bi ljudi znali zašto će to njima, tome ih ipak mora neko i naučiti. U zemlji sa ovakvom politikom za koju sve više vjerujem da  svijesno destruira obrazovni sistem ljudi zaista ne kontaju zašto je pozorište važno ili zašto je važno čitati knjige... Oni na koje se prosječan bosanac danas želi ugledati su oni kojima istovremeno zavide na parama, moći i položajima koje imaju. To je jedino što sve više ljudi danas smatra važnim. Eh sad ti kojima oni zavide često nisu baš neki prepametni, moralni niti obrazovani ljudi... Nekad su čak i malo priglupi, bez empatije su, te također ne čitaju knjige, niti gledaju filmove, ne idu na izložbe niti na teatarske predstave. U takvim okolnostima , obični građanin/ka, učenik/ca ili student/ica mogu steći dojam da, možda ako budu čitali knjige i gledali predstave,  neće imati vremena postati "zvijezda ružičaste beiha"... Naravno ima i onih koji sa pozicija neprikosnovenog morala zaprijete kako umjetnost može moralno izopačiti i staro i mlado jer je umjetnost po njima opsanija od ladionica, raznih idiotluka po televiziji i prije svega od korupcije! 

Helem neise, zlatno doba mediokritetstva odavno traje a do kad će samo dragi Bog zna! Treba odgovr potražiti možda u onim skriptama iz kojih nam mnogi "uspješni studenti" pripremaju ispite, magistarske i doktorate, pa ako ne piše tu onda garant ima u komentarima naših portala gdje neki anonimni svijet uglavnom sve zna!   (E.B.)