blob

DOBRO DOŠLI U SARAJEVO bosanska kahvana kod braće Kreševljaković

28.07.2015.

JA SAM MUZEJ: ZEMALJSKI MUZEJ BIH

ZEMALJSKI MUZEJ BOSNE I HERCEGOVINE NAJZNAČAJNIJA JE KULTURNA INSTUTUCIJA U NAŠOJ DRŽAVI. SITUACIJA U KOJOJ SE NALAZE UPOSLENICI MUZEJA, NAŠA JE KOLEKTIVNA SRAMOTA! ‪#‎JA‬ SAM MUZEJ

U Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine večeras je otvorena izložba fotografija Zijaha Gafića, koji je portretima predstavio radnike koje naziva "čuvarima", jer od...
By Oslobodjenje.ba
28.07.2015.

NICOLAS MOLL: „'Sarajevska najpoznatija javna tajna': Suočavanje sa Cacom, Kazanima i zločinima počinjenim nad Srbima u opkoljenom Sarajevu, od rata do 2015.“

NICOLAS MOLL: „'Sarajevska najpoznatija javna tajna': Suočavanje sa Cacom, Kazanima i zločinima počinjenim nad Srbima u opkoljenom Sarajevu, od rata do 2015.“ (“Sarajevo’s most known public secret”: Dealing with Caco, Kazani and crimes committed against Serbs in besieged Sarajevo, from the war until today), published by the Friedrich Ebert Foundation BiH, is available as pdf on the website of the Ebert Foundation BiH:
U Bosni i Hercegovini Friedrich-Ebert-Stiftung započela je sa radom još 1994. god. – dakle još za vrijeme bosansko-hercegovačkog rata. Od 1996. god. Fondacija ima svoj ured u glavnom gradu Sarajevu a...
08.07.2015.

Mensud Kečo: Skulptura Srebreničanina kojeg su natjerali da sina doziva u smrt

Skulptura Mensuda Keče, Foto: Avaz 08. juli 2015. u 15:58 Sarajevo: Skulptura Srebreničanina kojeg su natjerali da sina doziva u smrt Nermineee, hajde dolamo, ja sam dolamo. Slobodno kod Srba, svi hajte… Ovim riječima je jula 1995. godine Srebreničanin Ramo dozivao sina Nermina da se preda, pritom ne sluteći da ga doziva u smrt, iako su mu pripadnici Vojske Republike Srpske obećali da im „neće ništa“. Upravo taj prizor inspirirao je umjetnika Mensuda Keču, koji je posljednjih 15 dana posvetio realizaciji skulpture oca Rame kako bi zauvijek zabilježio taj strašan prizor. To je njegov umjetnički i ljudski doprinos istini povodom 20. godišnjice genocida u Srebrenici. Kaže da ga godinama prati ta slika Rame kako doziva sina. „To mi je najužasnija scena, čak gora od one gdje se vidi direktno ubijanje. Nisam mogao da ne reagiram na to. Izradio sam skulpturu koja se zove Nermine, dođi. Visoka je dva metra, rađena je u različitim materijalima, od betona, gipsa, plastike, silikona i ostalih trajnih materijala. Imam namjeru da je instaliram 10. jula u sarajevskom Velikom parku, u blizini spomenika ubijenoj djeci, što će joj dati dodatnu simboliku. Iza skulpture postavit ću instalaciju - ogledalo koje će biti okrenuto horizontalno na zemlji, dva metra visine i širine 60 centimetara, a okolo će biti zemlja, kao otkopan mezar“, kazao je Kečo

08.07.2015.

AKO SE NEKAD, MOŽDA NEKO BUDE PITAO U ČEMU JE PROBLEM, PA NAM JE OVAKO KAKO NAM JESTE...U OVOJ JEDNOJ REČENICI HASANA KAFI PRUŠĆAKA SVA PAMET KAO DA JE STALA:

"Nema vlasti bez ljudi, ljudi bez materijalnih dobara, materijalnih dobara bez prosperiteta, niti prosperiteta bez pravde i dobre politike."

08.07.2015.

Genocide - Made in Bosnia [Classified Intelligence LP]

08.07.2015.

Genocide - Cry From The Grave [Srebrenica: 20yrs Later]

08.07.2015.

Genocide - Srebrenica (Never Again) - 2010 Official Rap Video

07.07.2015.

“Twiter u znaku obilježavanja genocida u Srebrenici” - Reach 100 million twitter users (#SrebrenicaGenocide20Years).

Bosniaappeal iz Birminghama uključio se u akciju: “Twiter u znaku obilježavanja genocida u Srebrenici” - Reach 100 million twitter users (#SrebrenicaGenocide20Years). Bosniaappeal će ovaj poziv i upustvo poslati na svoju bazu podataka koja broji 75.000 email adresa. Vas molimo da prilog prilagodite vašoj koncepciji i objavite u Vašim medijma ukoliko odgovara uredjivačkoj koncepciji. Takodje, pozivamo sve zainteresirane da uzmu direktno učešće u akciji ili da informaciju proslijedite do onih koji mogu pomoći, u NASTAVKU su detaljne informacije. Bosniaappeal u akciji: Twiter u znaku obilježavanja genocida u Srebrenici Birmingham 30.06.2015. Zašto radimo ovu akciju? Twitter je popularna socijalna mreža koja ima oko 500 miliona registrovanih korisnika a mjesečno dostiže broj od 236 miliona aktivnih korisnika. Više detalja o Twitteru možete naći ovdje: https://bs.wikipedia.org/wiki/Twitter Twitter ima jednu funkcionalnost koja se zove 'trending'. Ta funkcionalnost pokazuje koji se tagovi najviše koriste taj dan. Tag je bilo koja riječ ili više riječi sa predznakom # kao npr. #SrebrenicaGenocide20Years ili samo #Srebrenica. Ako pošaljemo dovoljno velik broj poruka na Twitteru 11.7. sa tagovima #SrebrenicaGenocide20Years i #Srebrenica možemo ostvariti da se genocid u Srebrenici uvrsti u 'trending' i na taj način milioni ljudi koji koriste Twitter će to vidjeti, tako da ćemo na ovaj način ukazati ljudima na zločin koji se desio u Srebrenici. Molimo Vas da se uključite u ovu akciju. Ovo su upute koje trebate slijediti: 1. Ako nemate Twitter profil, registrujte se besplatno preko www.twitter.com 2. Počnite slati poruke i obavezno koristite tagove #SrebrenicaGenocide20Years i #Srebrenica , npr. ako nađete neki interesantan članak postavite link na Twitter i uvijek dodajte tagove #SrebrenicaGenocide20Years i #Srebrenica 3. Opcija, dodajte korisnika BiH Info Hub (@BiHInfoHub) na Vašu listu. U opciji za pretragu upišete '@BiHInfoHub' i kliknete na dugme dodaj. 4. Proslijedite poruke koje BiH Info Hub (@BiHInfoHub) piše o Srebrenici. S ovim ćemo povećati broj poruka i postići da mnogo više ljudi to vidi. 5. Na dan 11.7. treba poslati što je moguće više poruka preko Twittera sa tagovima #SrebrenicaGenocide20Years i #Srebrenica S, poštovanjem Bosniaappeal team

29.06.2015.

Sarajevski ratni teatar: O SEZONI 2014-2015

Definitivno smo zadovoljni proteklom umjetničkom sezonom, s obzirom na to da smo već nekoliko godina najproduktivniji bh. teatar. Također uspijevamo da iz godine u godinu realiziramo i veći broj programa od planiranih - istaknuo je u razgovoru za Fenu direktor Sarajevskog ratnog teatra SARTR Nihad Kreševljaković. Kreševljaković: SARTR uspijeva realizirati i veći broj programa od planiranih Nihad Kreševljaković (Foto: Arhiv/Klix.ba) Umjetničku sezonu ovaj je teatar završio sinoć premijernom izvedbom predstave "Tramvaj zvani žudnja" autora Tennessee Williamsa. Drama je nastala kao diplomski rad Dine Mušanović na predmetu Gluma Akademije scenskih umjetnosti Sarajevo, pod mentorstvom profesora Alena Muratovića. Kreševljaković ističe da je u okviru programa Teatrski opservatorij realizirana i predstava MAMA 22. Od koprodukcija izdvojio je i predstavu "Kokoš" rediteljice Selme Spahić, za koju SARTR stavlja potpis uz Festival MESS. "Osim toga, krajem prošle godine i početkom ove realizirali smo tri izuzetno uspješne predstave - "Prst" u režiji Sabrine Begović, "Životinjsku farmu" u režiji Dine Mustafića i "Brašno u venama" reditelja Borisa Liješevića. Predstave "Prst" i "Životinjska farma" su potpuno samostalne produkcije, dok su ostale realizirane u saradnji s MESS-om, Studijom lutkarstva i Akademijom scenskih umjetnosti", naglasio je on. Ističe da ovo pozorište nudi izuzetno veliki broj pratećih programa, od kojih je izdvojio program "Fakat drama" započet u saradnji s Britanskim savjetom. Ocjenjuje ga posebno važnim u smislu afirmiranja teatarske umjetnosti među mladima. Govoreći o predstavama SARTR-a koje su i dalje na tragu progovaranja o nedavnoj ratnoj prošlosti BiH ili aktuelnom političkom i socijalnom trenutku, Kreševljaković ističe da je programska orijentacija teatra bazirana na četverogodišnjem planu iz 2011. godine te da svakako namjeravaju nastaviti raditi po tom dokumentu. "Smatramo važnim baviti se onim što tako intenzivno utječe na našu sadašnjost i naš život. Naša prošlost u našoj sadašnjosti igra veliku ulogu. Otud i naš interes za nju", ustvrdio je. Uprkos bogatoj ponudi ovog teatra, on kao i ostale institucije kulture djeluje s minimalnim budžetom. Komentirajući očekivanja od nove kantonalne vlasti kada je riječ o poboljšanjima u oblasti kulture, direktor SARTR-a naglašava da za sada nije imao nikakav službeni susret s ministrom kulture i sporta Kantona Sarajevo Samerom Rešidatom, iako su u nekoliko navrata komunicirali. "Postoji nekoliko stvari koje se ne tiču samog finansiranja, a koje bi značajno pomogle našem položaju te vjerujem da će ministar i Vlada imati sluha da to riješe. Znamo da je opće stanje teško, ali želim vjerovati da će nova Vlada učiniti neke iskorake kada je u pitanju položaj institucija kulture, te da će barem pokazati svijest o značaju kulture i umjetnosti za naš grad, kanton i državu. Novi premijer Elmedin Konaković jedan je od rijetkih političara koji je i prije dolaska na ovu poziciju posjećivao programe Sarajevskog ratnog teatra, pa vjerujem da mu naš dosadašnji rad nije nepoznanica za razliku od mnogih drugih", zaključio je Nihad Kreševljaković. http://www.klix.ba/vijesti/kultura/kresevljakovic-sartr-uspijeva-realizirati-i-veci-broj-programa-od-planiranih/150622045

05.06.2015.

Nihad Kreševljaković: MILOMIR KOVAČEVIĆ - VITEZ VESELOG LIKA

Vitez veselog lika: Milomir Kovačević Strašni – Čovjek s fotoaparatom March 22, 2015 0 36 Views “Onaj tko je vidio Sarajevo u ratu, pod opsadom, u nesreći, teško će isključiti – sjećajući ga se – slike Milomira Kovačevića. Malo kad umjetnik uspije steći veću zaslugu.” Predrag Matvejević. milomir-kovacevic-strasni-faktor-stav5 Piše: Nihad KREŠEVLJAKOVIĆ Zahvaljujući Milomiru Kovačeviću Strašnom (1961.), Sarajevo zasigurno ima jednu od najvrijednijih fotodokumentacija o kraju 20. stoljeća obuhvaćajući period od osamdesetih do kraja opsade grada kada Milomir odlazi u Pariz. Nemoguće je u ovom tekstu obuhvatiti sve ono što bi bilo važno napisati o Milomiru Kovačeviću. On već odavno zaslužuje svoju zasebnu monografiju koja bi obuhvatila barem dio njegovog rada vezanog za predratno i ratno Sarajevo. Njegova arhiva broji preko 30.000 fotografija o životu Sarajeva. To ga svrstava u red najvrijednijih hroničara u cjelokupnoj povijesti našeg grada. Njegovo djelo, ravno institucionalnom, nije fascinantno samo po svom kvantitativnom karakteru, već po tome da je svaka od tih fotografija zasebno umjetničko djelo. Da je, naprimjer, iz Milomirove arhive sačuvana samo jedna, bilo koja, fotografija iz predratnog ili perioda opsade, ona bi bila podjednako vrijedna kao umjetničko svjedočanstvo o vremenu u kome je nastala. Bez njega je nemoguće pričati o tom periodu. Fotografijom se počeo baviti u okviru legendarnog Univerzitetskog fotokluba CEDUS. Milomir je tada imao samo sedamnaest godina, a svoje prve radove posvetio je Vijećnici kojoj će se, kao staroj drugarici, ponovo vratiti u vrijeme opsade. Od prvih “škljocanja” do danas Milomirova ljubav i fascinacija prema fotografiji ostala je nepromijenjena. Članom ULUPUBiH-a postao je 1989. godine. Radio je za različite sarajevske novine. Njegove fotografije ste još tada mogli prepoznati po nečemu što ih je jednostavno činilo drugačijim. Iskazivao je interes za različite teme predratnog vremena: na priče iz zatvora, Međugorje, pionire, grafite, buvljake, navijače, predizborne skupove i mirovne manifestacije… Njegove fotografije paralelno prate kulturni, sportski i politički život grada. Bio je fotograf ulice koji je skoro svakodnevno bilježio sve što se na njoj zbivalo. Bio je fotograf Sarajeva, hroničar, a njegov prioritet bio je uvijek čovjek. Upravo to čini vrijednijim i uvjerljivijim njegovu fotografsku priču, u kojoj poput filma pratimo nestanak jednog vremena te oblake rata koji se nadvijaju nad gradom. U Miomirovim fotografijama uspješno su, kao što sam kaže, uhvaćeni jedinstveni trenuci sveprisutne tjeskobe, ali i iskrene i duboke nade građana svih vjeroispovijesti ujedinjenih u posljednjem pokušaju da ih se čuje u njihovoj želji za životom u miru. Njegove fotografije rezultat su intuitivnosti i osobne svijesti o potrebi da se svi događaji moraju dokumentirati, duboko ih osjećajući dijelom vlastitog života i sudbine. Cijela serija fotografija predizbornih postera nagovještava agresivnost. Plakati su iscijepani i rastrgani poput cirkuskih plakata iz pjesme Zarjavele trobente legendarne sarajevske grupe Kongres. Na jednoj od fotografija, ispod postera političkih partija, vidimo glavu tigra s otvorenim čeljustima i najavu o gostovanju italijanskog cirkusa uz napomenu: “Cirkus je zagrijan.” 1992.–1995. Sarajevo je opkoljeno. Grad je svakodnevno izložen destrukciji i ubijanju. Ulice su uglavnom prazne, a pored branilaca najčešće možete vidjeti čovjeka u crveno-plavom džemperu na pruge. Nikad ne ispušta fotoaparat iz ruku. Postoje dvije, meni poznate, Milomirove fotke koje najbolje opisuju njegovu priču. Na jednoj vidimo praznu Titovu ulicu. Polupana stakla i drveće popadalo nakon eksplozije granate. Duž ulice pruža se sjena fotografa. Na drugoj fotografiji ista sjena iznad tek iskopanog groba na pomoćnom terenu stadiona Koševo. milomir-kovacevic-strasni-faktor-stav2 Od samog početka opsade Milomir bilježi svaki detalj, čime nastaje jedna od najuzbudljivijih i najintimnijih priča o Evropi na kraju 20. stoljeća. Iako se u gradu nalaze stotine fotografa, među kojima su i neka od najvećih imena svjetske fotografije, Milomir ostaje nenadmašan i jedinstven kao poznavalac svakog kutka ovog grada; domorodac koji u zrakama svjetlosti ili u zvuku koraka može naslutiti ono što će se dogoditi narednog trenutka; u pogledu svojih sugrađana naslućuje njihove misli. Za razliku od mnogih stranih fotografa koji su tu na zadatku i koji su tu da svjedoče o nesreći i smrti, Milomir fotografira vlastitu sudbinu, svjedočeći o životu, otporu, dostojanstvu, čuđenju i nadi. Milomir, kao i njegovi sugrađani, nastoji od ničega stvoriti nešto i pronaći u tome ljepotu. U svom radu gotovo do savršenstva razvija koncept umjetničke etike u fotografiranju prizora ratnih stradanja. Od 1993. godine redaju se Milomirove ratne izložbe: Tito in War, No Name, Ase leži, Ratna arhitektura, Apokalipsa now, In memoriam. U povodu ove posljednje, njegov prijatelj, već tada dobar poznavalac njegovog rada, rahmetli Karim Zaimović, u tekstu objavljenom u Danima pod naslovom Milomir nad Sarajevom, ukazuje na sličnost Milomira s nekim od anđela iz filmova Wima Wendersa. Karim opisuje i strane “izvikane fotografe” koji se zateknu na izložbama “kako zbunjeno objese gubice i blenu u izložene fotografije koje čudesnom drskošću stapaju govor o smrti sa radošću življenja”. Svaka od Milomirovih izložbi, kao i danas, i tada je bila prepuna ljudi koji su doslovno riskirali vlastite živote da bi im prisustvovali. I sam je Milomir svakodnevno riskirao život. Radeći svoj posao, u potrazi za svjetlom, pružao je otpor silama mraka. Jednom je ranjen. Začuo je samo tup zvuk. Jakna mu je bila pocijepana. Pogodio ga je geler, ili je bio metak. Ne sjeća se kada se to dogodilo. Sjeća se samo da je izvukao svoj fotoaparat – 180 mm, otvor f.2.8., veoma skup i dobar. Ugledao je kako se geler odbio ostavivši udubljenje! Iako o tome rijetko govori, Milomir Kovačević doživio je tešku osobnu tragediju kada je zločinac iz naših redova, a koji na sramotu pravosuđa nikada nije uhapšen, mučki ubio njegovog oca. Od 1995. do danas Neposredno pred kraj rata, 1995. godine, Milomir Kovačević odlazi u Pariz. Nastaju nove serije fotografija u kojima se najčešće bavi našim ljudima, temom egzila i izbjegličkog života. Pored fotografija prijatelja iz barova i drugih mjesta na kojima najčešće provodi vrijeme, snima seriju fotografija s pariskih groblja koje su nastavak sarajevske ratne serije. Snima i seriju portreta Gens una sumus, u kojoj fotografira svoje pariske prijatelje dok igraju šah. Noću snima spomenike. Fotografije Louvrea snimane noću između 2007. i 2008., uvrštene su u zvanične promotivne materijale ovog muzeja. Odlazi u Meksiko, gdje nastaje serija portreta te potresna priča Posljednja utrka. Odlazi u Saint Petersbourg, a često boravi i u Pragu, gdje snima praška groblja. milomir-kovacevic-strasni-faktor-stav3 Do 2008. najrjeđe svoje radove izlaže u Sarajevu, iako je njegov grad i dalje najčešća tema njegovih izložbi. Svakog 6. aprila, od 2002. godine, uglavnom o svom trošku, u Parizu za svoje prijatelje organizira izložbu Sjećanje na Sarajevo. U okviru Modula memorije (2005.) postavljena je velika izložba Milomira Kovačevića pod imenom Sjećaš li se Sarajeva. S obzirom na tada još nesređene boravišne papire, Milomir nije mogao prisustvovati otvorenju izložbe. U prepunoj razrušenoj Vijećnici njegova prijateljica Šejla Kamerić postavila je njegov džemper na pruge! Pismo koje je poslao bilo je dirljivo. Odajući počast gradu u kojem je odrastao i proveo najljepše godine svog života poručio je: “Iako već dugo godina živim hiljadama kilometara daleko, volio bih kad bi, kroz ove fotografije, učesnici današnjeg otvaranja i kasniji posjetioci ove izložbe osjetili vezanost koju gajim za sjećanje na život pod opsadom.” Već naredne godine postavljena je izložba Svijetlost Sarajeva i Pariza, kojoj također nije mogao prisustvovati. Napokon, trinaest godina nakon odlaska iz Sarajeva, 2008. godine Milomir Kovačević vraća se i fizički u svoj grad. Predstavio nam je fantastični projekt Sarajevo u srcu Pariza, u kojem Sarajlije iz Pariza preko svojih najdražih i najintimnijih uspomena pričaju parisku priču o svom Sarajevu. Od tada pa do danas gotovo redovno je Milomir prisutan s većim ili manjim izložbama u svom gradu (Strašni: izbori 1990, Željeli smo mir, Karim Zaimović, (I) oni su branili ovaj (svoj) grad!, Više o nama sa nama, Život je lijep…). Svaka je od njih događaj kojim se uvijek slave čovjek i njegove vrline. Pored Sarajeva i Pariza izlagao je širom svijeta, a dobitnik je i brojnih priznanja. Kod nas je kandidiran za Šestoaprilsku nagradu, a predsjednik Francuske proglasio ga je Vitezom za njegov fotografski rad i angažman!? Prepoznat ne samo kao vrhunski umjetnika već i kao dobar čovjeka, Milomir je 2010. godine primljen u članstvo Republike Monmartr, udruženja umjetnika i intelektualaca koje pomaže siromašnu djecu. Prilikom prijema u ovo Udruženje, nastalo 1921. godine, njen predsjednik rekao je: milomir-kovacevic-strasni-faktor-stav4 “Prijemom u Republiku Monmartr želimo ti odati priznanje za djelo koje si stvorio i koje je za nas bilo otkriće. Živio si više od trideset godina u Sarajevu, svom voljenom gradu, a potom, ima već šesnaest godina, boraviš u Parizu, ne zaboravljajući svoje korijene. Kao talentirani fotograf gajiš svoju umjetnost kao vizuelni hroničar. Posredstvom svog objektiva svjedočio si o četiri godine rata koji je razarao tvoju zemlju. Svjedočio si za historiju o životu u Sarajevu u tom periodu. To je intimna priča, tvoja, ali i svih onih koji su doživjeli dramu Sarajeva. Ti si istinski humanista, jer si iskazao zajedničku dramu koju je pretrpjela vaša zemlja.” Iako u Parizu živi preko dvadeset godina, nikada nije napustio Sarajevo. Priče Milomira Kovačevića i Sarajeva isprepliću se. Sarajevo je jednostavno dio njega, kao što je on dio Sarajeva. Faktor.ba


Stariji postovi

blob
<< 07/2015 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

ANTENA :


Bloggerski svijet:

MADE IN BOSNIA:

REPERTOAR KINA BLOB:
Kino ne radi zbog nedostatka grijanja





BROJAČ POSJETA,nejasno je kako radi, i pokazuje više posjeta nego drugi brojači
2440397

Powered by Blogger.ba

Samo ovaj blog