Sartr: BEZ GRANICA - INKLUZIJA, KULTURA I UMJETNOST

Maj,2012,16

Od 19 - 24. maja 2012 godine Sarajevski ratni teatar će biti partner u realizaciji projekta „Bez Granica - inkluzija, kultura i umjetnost“ kojim se nastoji omogućiti osobama sa invaliditetom da postanu redovna teatarska publika i aktivni učesnici kreativnih procesa.

Cilj projekta je da što veći broj umjetničkih sadržaja bude dostupan osobama sa invaliditetom tako što će biti prilagođeni formatima koji odgovaraju određenim vrstama invaliditeta, da pozorišta i Centri za kulturu uklanjaju arhitektonske barijere i omoguće nesmetan pristup i boravak u svom prostoru.

Organizovanjem radionica osobama sa invaliditetom se omogućava da prođu i kroz kreativne procese u radu sa profesionalcima i da ih po ugledu na profesionalne inkluzivne predstave podstaknemo da razvijaju i usavršavaju svoje potencijale.

Sarajevski ratni teatar je partner u implementaciji projekta u okviru kojeg Tanzelarija u saradnji sa Performa Ars International iz Podgorice, već tri godine okuplja umjetnike iz regiona koji kroz inkluzivan rad na polju savremenog plesa podstiču integraciju osoba sa invaliditetom, a širu javnost senzibilišu u odnosu na tu marginalizovanu populaciju i njihove kreativne potencijale. Partneri u realizaciji projekta u Sarajevu je pored Sarajevskog ratnog teatra i regionalni projekat Balcan Can Contemporary podrzan od strane IPA projekta EU.

PROGRAM dešavanja u sklopu ovog projekta je sljedeći:

- 19.5. u 20.00 plesna predstava RESET, grupa Hajde da... u koprodukciji sa Ustanovom Kulture 'Vuk Karadžić'

- 20.-23.5. napredna inkluzivna plesna radionica sa Karen Peterson od 9.30-16.00, te osnovna inkluzivna plesna radionica sa Nelom Antonović od 17.00-20.00

- 24.5. u 20.00 završni performansi plesnih radionica.

Mixability

Objavio/la documentary u 02:12, 2 komentar(a), print, #

Blažo Stevović: IZDAHNI, REPUBLIKO SRPSKA !

Ovo je citulja.Zadnje moje pisanje o tebi.Mojoj nocnoj mori.Tahikardiji.Neostvarenom snu za boljim zivotom,ili zivotom uopste.

Ovo je kletva mladog,unistenog ali prkosnog covjeka.Zadnje naliv pero koje u izgrizenim noktima stoji i pise.

IZDAHNI,REPUBLIKO SRPSKA !

Tvoje prokletstvo smo osjetili svi.Neko manje,neko vise.I vecina nas pati zbog tebe,genocidna,primitivna,autokratska azdajo.

Tobom se dice samo krvnici,lopovi,oni koji od kada si nastala u tebi vide samo kasu od pokradenih firmi,privatizacija...

To su oni koji su naudili svom pa i u tudjim narodima.Ratovali su tudjom djecom.Napravili su korotne majke,a nisu morali.No,rat im je bio brat i poslednja sansa da se sa krvi nasilno mobilisanih ,nasisaju krvavog novca,nekretnina....

IZDAHNI,REPUBLIKO SRPSKA !

Srbima si najvise zla nanijela.U cijelom svijetu smo genocidni monstrumi,lopovi,organizovani kriminalci,i sve sto nismo smjeli biti.

Tvoje vodje,svetovne i duhovne jos nisu progovorile niti ce progovoriti koliko je nas,koji nismo Muslimani i Hrvati ostalo na livadi,bez dinara,bez prava na vazdh,posao,lijecenje,na zivot !

IZDAHNI,REPUBLIKO SRPSKA !

Trazim tvoju zadnju rijec.Izgovorice je onaj,koji je prvi upravljao tobom,onaj Karadzic a poslije Dabic.Taj monstrum,kockar,uskoro ce je izgovoriti,pa crknite svi Vi koji ste imali od ove proklete tvorevine i jedan fening.

Proklet da je,i bice proklet.

Svima,koji hoce nesto a ne osudjuju te kao najvece zlo nakon drugog svjetskog rata,porucujem da nemaju dusu ili im je kukavna.

To su oni koji nam se nude i na ovim izborima.

A jos suzu u Potocarima pustili nisu.

Snimak,,skorpiona,,gledaju kao najveci Srpski junacki potez.

Pokusavaju odbranu Bosne i Hercegovine izjednaciti sa odbranom monstruma.

IZDAHNI,REPUBLIKO SRPSKA !

Izdahni,zbog sviju nas koji bi da zivimo ,a ne mozemo zbog tvog postojanja.

IZDAHNI,REPUBLIKO SRPSKA !

Neka je proklet svaki onaj koji je u tvoje sramno ime, pocinio zlodjelo bilo koje vrsto,a cini ga i danas.

Neka je proklet svako onaj,koji je tvoj cinovnik.

Neka je proklet svako onaj, koji zeli biti tvoj cinovnik.

Neka je prokleta smrt!

A ti si smrt...

Hocu zivot!

IZDAHNI,REPUBLIKO SRPSKA !

Da osjetimo barem koji sat,sedmicu,mjesec,godinu zivota.

IZDAHNI,REPUBLIKO SRPSKA !

Nestani u kajanju,ili pitanju,JESI LI NAM IKADA TREBALA...

NISI !

Neka ti je teska crna zemlja,PROKLETA SUDBO BALKANSKA !

Blazo Stevovic

predsjednik Alternativnog kluba Trebinje

19.5.2012.godine.

Trebinje.

Objavio/la documentary u 02:00, 0 komentar(a), print, #

SARTR selo: Ovacije nakon premijere predstave "Bio je lijep i sunčan dan"

18. 05. 2012.

Ovacije nakon premijere predstave "Bio je lijep i sunčan dan"

U četvrtak, 17. maja, 2012. na sceni Sarajevskog ratnog teatra u koprodukciji SARTR-a i Internacionalnog teatarskog festivala MESS a u okviru Švicarskog kulturnog programa Zapadnog Balkana - “Network for Participative Cultures of Remembrance”, premijerno je izvedena predstava «Bio je lijep i sunčan dan» prema scenariju i u režiji Tanje Miletić-Oručević. Predstava je nastala prema istoimenoj knjizi «2. maj 1992. – Bio je lijep i sunčan dan», koja sadrži sjećanja građana i građanki Sarajeva na dan u kojem je počela najduža opsada u modernoj historiji ratovanja.

«Posebno mi je važno što će premijera biti održana na dan kada je prije 20 godina osnovan Sarajevski ratni teatar i što je riječ o predstavi o danu kada je sačuvan naš grad», istakao je ranije na press konferenciji Nihad Kreševljaković, direktor Sarajevskog ratnog teatra i umjetnički direktor Modula Memorije u okviru kojeg je 2008. promovirana knjiga «2. maj 1992. – Bio je lijep i sunčan dan». On je najavio nastavak bliske saradnje sa MESS-om, kao i profiliranje SARTR-a kao vrlo karakterističnog teatra ne samo u BiH i šire.

Objašnjavajući da je predstava dio jednog dramaturško-rediteljskog trenda dokumentarnog teatra, Dino Mustafić, direktor Internacionalnog teatarskog festivala MESS je naglasio da je riječ o iznimno hrabroj predstavi koja neće nikoga ostaviti ravnodušnim. «Ovo je vještim rediteljskim jezikom ispričana priča o 2. maju 1992., danu skoro fatumskom, kada je završena era sretnih djetinjstava u kojoj smo vjerovali da rat nije moguć», podcrtao je Mustafić. On je posebno naglasio kako upravo ovakve predstave pripadaju SARTR-u kao jedinom teatru koji je nastao u opsadi Sarajeva.

«Dok se stvarao dramski predložak za predstavu promišljalo se o svakoj riječi i njenoj težini», istakla je scenaristica i rediteljica Tanja Miletić-Oručević naglašavajući da su se u radu koristili svim teatarskim sredstvima u radu, te su i scenografija, kostimi i muzika neodvojivi dio ove predstave. «Mi pričamo priče građana Sarajeva, njihova lična iskustva u okviru kolektivnog sjećanja i zbog toga u predstavi igraju priče svih članova ekipe», zaključila je Miletić-Oručević.

U predstavi igraju: Sonja Goronja, Mirela Lambić, Ana Mia Milić, Maja Salkić, Amila Terzimehić, Benjamin Bajramović, Adnan Kreso, Sead Pandur i Jasenko Pašić. Dramaturg predstave je Dubravka Zrnčić- Kulenović, scenograf i kostimograf Lejla Hodžić, a kompozitor i muzičar Nedim Zlatar.

Govoreći o radu na predstavi članovi i članice ansambla su istakli da je bilo iznimno lično, potresno i emotivno iskustvo, ali da se kroz zajednički rad stvorila atmosfera solidarnosti i ljubavi kakva je vladala među građanima i građankama opkoljenog Sarajeva tokom opsade. Zbog toga su svi istakli da ovu predstavu posvećuju herojima odbrane grada Sarajeva i svim kulturnim i teatarskim djelatnicima koji su svojim radom očuvali kulturno naslijeđe Sarajeva i Bosne i Hercegovine svih 1395 dana opsade.

Naredno igranje predstave planirano je za 12. i 13. juni.

Objavio/la documentary u 01:50, 1 komentar(a), print, #

Porodica poginulog vojnika JNA pita se za šta je dao život: Čituljom traže od Srbije da prizna agresiju na BiH

Marko Hrnjak, padobranac, stradao u borbenoj akciji u blizini Mostara 23. maja 1992.

Porodica Marka Hrnjaka iz Beograda, poginulog pripadnika Jugoslavenske narodne armije iz 63. padobranske brigade, objavila je ovih dana čitulju u beogradskim "Večernjim novostima" u kojoj otvoreno kritizira tamošnje vlasti i spočitava Srbiji što nije priznala da je izvršila agresiju na BiH.

Zov feniksa

Ova porodica, naime, dala je sjećanje u kojem navodi da je tada 20-godišnji Hrnjak "poginuo na odsluženju vojnog roka u stranoj državi, u okolini Mostara, u borbenoj akciji svoje jedinice" 23. maja 1992.

- Poginuo je u vrijeme kada "Srbija nije bila u ratu" i kada "nijedan vojnik iz Srbije nije bio van Srbije". I poslije dvadeset godina postavlja se vječno pitanje - zašto je poginuo Marko. Umjesto objašnjenja, ili ne daj Bože, kajanja, slušamo zov feniks ptice. Zar opet? - navela je porodica u čitulji.

Staša Zajović, predsjednica organizacije "Žene u crnom" iz Beograda, jučer je za "Avaz" prokomentirala krajnje neuobičajenu čitulju.

Nove vlasti

- To je sarkastično-cinični odgovor porodice zato što Srbija neće da odgovori na osnovna pitanja vezana uz agresiju prethodnog režima. Koliko je muškaraca bilo mobilisano, nasilno mobilisano za ratove i agresiju? Priznajući tačnu cifru, priznali bi da se radi o agresiji - kaže Zajović.

Faksimil čitulje: Neobičan oglas koji mnogo govori

Kako dodaje, ovo pokazuje i da je srbijanski režim bio okrutan ne samo prema drugima nego i prema vlastitom narodu te da zločini Miloševićevog režima nisu ispravljeni ni dolaskom takozvanih "novih vlasti".

Mač nad glavama

- Stalno visi taj mač nad glavama, strah od nekog budućeg ratnog pohoda. Taj strah dosta je razumljiv, ali, nasreću, nije toliko opravdan. Ne zbog toga što ne bi htjeli da vode rat, nego zato što ga vode drugim sredstvima kao što je "osvajanje duhovnog srpskog prostora" - kazala nam je jučer Zajović.

AVAZ/ISTOCNA BOSNA.COM

Objavio/la documentary u 19:57, 0 komentar(a), print, #

Književno selo: POSLASTICA OD SLOVA SEMEZDINA MEHMEDINOVIĆA

→

21/11/11: Upotreba Wernera Herzoga

Uvijek kada trebam donijeti neku odluku, mene obuzme strah. Ne mora to biti važna odluka, i najmanja budi strah i neodlučnost. Svijet nije pitomo mjesto i biti u njemu, zahtijeva određenu hrabrost. I obični izlazak napolje doslovno znači opasnost. Ima neko vrijeme otkad mi se to događa: u konkretnim trenucima opasnosti, gotovo refleksno pomislim na Wernera Herzoga. Jednom sam gledao snimak nekog razgovora s njim. On stoji - ispred novinara, i ispred kamere - u dvorištu kuće uz veliku cestu. I onda, usred izgovarane rečenice, čuje se metalni zvuk, i kamera se potrese. Neko je pucao u njihovom smjeru, i u stomak pogodio reditelja. Novinar je zbunjen, prekida razgovor, a Herzog insistira da nastave intervju i kaže: “To je samo ogrebotina.” I poslije, kad pokaže ranu, zaista se vidi ogrebotina, ništa ozbiljno, upravo onako kako je i rekao. Ali lakoća s kojom se on (bez bijesa, ili bilo koje druge emocionalne reakcije) odnosi prema agresivnom vanjskom svijetu, zaista je zadivljujuća. Ne sjećam se kada sam i gdje vidio taj snimak, ali od tada, uvijek kad trebam donijeti odluku, ili kad sam izložen nekoj opasnosti, ja se refleksno upitam: Šta bi sada uradio Herzog? I to, uglavnom, pomogne.

→

Objavio/la documentary u 19:20, 0 komentar(a), print, #

Džuma /petak: O ODREĐENJU

„Reci (Muhammede) nas će zadesiti samo ono što nam je Allah odredio. On je naš prijatelj. Neka se vjernici oslanjaju na Boga.“

Kur'an, „Et-Tevbe“, 51. ajet

Objavio/la documentary u 12:04, 1 komentar(a), print, #

Selo sjećanja: SJEĆANJE NA 17. MAJ 1992. GODINE

Selo sjećanja: SJEĆANJE NA SILVU RIZVANBEGOVIĆ

17. maja 1992. godine ubijena je prim.dr. Silva Rizvanbegović, doktorica iz sarajevske Hitne pomoći. Ubijena je na svom radnom zadatku dok je u kolima hitne pomoći prolazila bulevarom pored kasarne. Iz kasarne JNA, pogođene je snajperskim hicem u glavu.

Iako je rahmetli Silva Rizvanbegović jedna od prvih žrtava najduže opsade u suvremenoj historiji, njen lik, plemenitost i dobrota ostali su mi urezani u sjećanju. U nekoliko navrata sam je vido na tv-u uključujući i njeno javljanje kada saopćava da se puca na centar hitne pomoći. Nikad je nisam sreo, ali ipak sjećajući se njenog lika, imam osjećaj da se sjećam neke veoma drage i bliske osobe... Sjećanje na nju je sjećanje na jednu od najhrabrijih žena u historiji našeg grada.

Selo sjećanja: SJEĆANJE NA 17. MAJ 1992. GODINE

Dr. SILVA RIZVANBEGOVIĆ

(1948-1992)

JAVLJANJE IZ HITNE POMOĆI U DNEVNIKU 2. MAJA 1992.

"Zovem iz Centra Hitne pomoći, obraćam Vam se da nam pomognete... Ovdje se puca na nas! Mi ne možemo izaći, niti bilo kome pomoći... Izgubili smo jedno vozilo..."

Samo nekoliko dana poslije, 17. maja 1992. godine dr. Silva Rizvanbegović, specijalista urgentne medicine je ubijena snajperskim hicem. Dogodilo se to dok je u vozilu Hitne pomoći prolazila pored kasarne Maršal Tito u kojoj su se nalazile snage JNA.

Ovdje je i jedan tekst koji je o dr SILVI RIZVANBEGOVIĆ napisao naš dragi kolega blogger.

Preuzeto sa: leteci holandjanin

In memoriam: Prvi doktori, žrtve agresije na glavni grad

Ovi aprilski dani kad priroda buja i sve postaje zeleno, uvijek me podsjećaju na april 1992 koji sam sa porodicom provodio na Čengić Vili kod moje rahmetli sestre Fatme. Pratili smo događanja u Zvorniku, Višegradu, Bijeljini, a podsjetih se i na prve doktore žrtve zločinačke agresije na rodni mi grad.

Siva Rizvanbegović, rođena 1948., poginula 1992. imala je 44 godine. Juso Ahmetspahić je imao 42 godine kada je ubijen 6-og maja 1992.za ručkom u svojoj kući na Bistriku.

Interesantno koliko malo ima na internetu o doktorici Silvi. Ne može se saznati ni datum kad je poginula. Ima nešto u nekom spisu sa suda u Hagu, ali ni tu nema datuma. Ima je i na spisku poginulih branitelja Sarajeva, ali samo ime i godina rođenja i smrti. Njene slike takođe nigdje nema.

To je i razlog da ne znam tačan datum njene smrti, a moglo bi biti negdje u ovo doba. Ubijena je snajperom koji je pucao iz kasarne dok se doktorica vozila u kolima hitne pomoći ulicom pored Saobraćajne milicije (kasnije je ulica nazvana Alejom snajpera). Poznavao sam je dok smo radili zajedno u Hitnoj pomoći. Bila je šef smjene, Po svom ponašanju bila je pojam dobrote i plemenitosti. Porijeklom iz aristokratske porodice svakim svojim gestom odavala je plemenitost, odmjerenost i umjerenost.Bila je idol doktorice i obrazovane žene i po znanju i po izgledu i po ponašanju.

O rahmetli Jusi Ahmetspahiću nađoh nešto više. Ima jedan članak o srajevskoj neurohirurgiji gdje ima i istorijata i slika, pa i njegova slika. Porijeklom je iz Višegrada.Bio je veoma lijep, a važio je za najperspektivnijeg mladog neurohirurga. U Holandiji ću poslije sresti jednog Sarajliju kojemu je on operisao tumor na mozgu. Čovjek ga je hvalio na sva zvona i stavljao ispred svih holandskih neurohirurga.

U početku rata bilo je jako puno posla na neurohirurgiji.Poslije nekoliko dana kada od posla nije mogao doći kući na ručak sjeo je Juso da konačno ruča zajedno sa svojom familijom. Zločinačka granata ih je pogodila dok su jeli prve zalogaje, Juso je teško ranjen u glavu i preminuo je na istoj klinici gdje je radio. Supruga i djeca su teško ranjeni, ali su preživili. Zločinačke granate su izgleda najradije pogađale one najbolje koje smo imali.

Objavio/la documentary u 14:34, 1 komentar(a), print, #

Na današnji dan: ZAPALJEN I UNIŠTEN ORIJENTALNI INSTITUT U SARAJEVU

Na današnji dan 1992. godine zapaljen Orijentalni institut u Sarajevu

Dodano od Folder | 2012/05/17 | Broj otvaranja:

17. maja 1992. za vrijeme agresije na BiH, zapaljen je Orijentalni institut u Sarajevu. Uništena su djela od neprocjenjivog značenja, rukopisi iz 11-og stoljeća koji su sačuvani tokom brojnih ratova i elementarnih nepogoda.

Od prije ratnih 5.263 kodeksa preostala su samo 52, među kojima su neki djelimično nagoreni, da svjedoče o barbarskom uništenju neponovljivog stvaralaštva zauvijek izgubljenog za svjetsku nauku i kulturu.

Orijentalni institut u Sarajevu je javna naučnoistraživačka ustanova osnovana 1950. godine sa zadatkom da prikuplja, obrađuje i publikuje rukopisnu i arhivsku građu na arapskom, turskom i perzijskom jeziku, proučava ove jezike i njihove književnosti s posebnim osvrtom na stvaralaštvo Bošnjaka na ovim jezicima, te proučava historiju, kulturnu historiju i orijentalnu umjetnost u Bosni u doba osmanske uprave, radi na usavršavanju naučnog i stručnog kadra u oblasti orijentalistike, sarađuje sa srodnim institucijama u zemlji i inostranstvu i objavljuje rezultate svog naučnoistraživačkog rada putem svojih publikacija.

(akos.ba/nadanasnjidan.ba)

Objavio/la documentary u 14:27, 0 komentar(a), print, #