blob

Naletih nedavno na zanimljivu listu ljudi gdje sam pobrojao imena nekih građana i građanki Sarajeva a koje nisu rođene ovdje. Doprinos mnogih od njih je nemjerljiv u izgradnji grada. Nije rijedak slučaj da se omalovažava uloga ljudi koji nisu rođeni u našem glavnom gradu, a još češća je da se glorificira mjesto rođenja u istom kao da to ima neko posebno značenje. GAZI HUSREV-BEG, Serez, najveći bosanski dobrotvor MURAT-BEG TARDIĆ, Šibenik, junak HABIBA RIZVANBEGOVIĆ STOČEVIĆ, Mostar, pjesnikinja ARIF HIMMET RIZVANBEGOVIĆ-STOČEVIĆ, Mostar, književnik MEHMED ŠAKIR KURTĆEHAJIĆ, Bijelo Polje, pisac IVO ANDRIĆ, Travnik (Dolac), književnik, nobelovac. MUHAMED ČAJNIČANIN, Čajniče, pisac. MEHMED REFIK HADŽIABDIĆ, Rogatica, šejhulislam, PRAVNIK ĆAMIL SIJARIĆ, Šipovci, Bijelo Polje, književnik. MEHMED ŠEMSIKADIĆ, Pljevlje, junak. Dr. SAFVET-BET BAŠAGIĆ, Nevesinje, pisac. MEHMED DŽEMALUDIN EF. ČAUŠEVIĆ, Arapuša kod Bosanske Krupe, Reisu-l-Ulema. HUMO, OMER ef., Mostar, pisac. ĐOKO MAZALIĆ, Kostajnica, slikar. JOSIP VANCAŠ, Sopron, arhitekta. NEZIR ef. ŠKALJIĆ, Rogatica, pravnik. MEHMED-beg KAPETANOVIĆ LJUBUŠAK, Vitina kod Ljubuškog, kulturni radnik. SILVIJE STRAHIMIR KRANJČEVIĆ, Senj, pjesnik. KONSTANTIN (KOSTA) HÖRMAN, Bjelovar, osnivač i prvi direktor Zemaljskog muzeja. ZAIM IMAMOVIĆ, Mrkonjić Grad, izvođač sevdalinke. GABRIJEL JURKIĆ, Livno, slikar. ADELINE PAULINE IRBY (Miss Irby), Boyland Hally, Engleska GEORGENOM MUIR MACKENZIE / Miss Mackenzie / Engleska, humanitarna radnica. KOČIĆ PETAR, Stričići kod B. Luke, pisac. JOSIP LEŠIĆ, Zrenj, pisac. KARLO PARŽIK, Jičin (Češka), arhitekt. HUSEIN DŽANIĆ, Mala Kladuša, kemičar. IVAN AZIZ MILIČEVIĆ, Mostar, književnik. OSMAN NURI HADŽIĆ, Mostar, pisac. DŽEMAL BIJEDIĆ, Mostar, političar. ALI-beg FIRDUS, Livno, Prvi predsjednik Bosanskog sabora. Hadži Hafiz KAMIL efendija SILAJDŽIĆ, Breza, Imam Begove džamije. ALIJA IZETBEGOVIĆ, Bosanski Šamac, Prvi Predsjednik RBiH RODOLJUB ČOLAKOVIĆ, Bijeljina, političar. PAVAO ANĐELIĆ, Sutlići kod Konjica, pravnik. ANTO BABIĆ, Grahovik kraj Travnika, historičar. ALOJZ BENAC, Plehan (Derventa), historičar. ŠEFIK BEŠLAGIĆ, Gornja Tuzla, kulturni historičar. TUGOMIR ALAUPOVIĆ, Dolac (Travnik), književnik. MARKO ŠUNJIĆ, Rodoč kod Mostara, historičar. DUŠAN GRABRIJAN, Ljubljana (Slovenija), arhitekt. JURAJ NEIDHARDT, Zagreb, arhitekta. ZULFIKAR ZUKO DŽUMHUR, Konjic, pisac. LAZAR DRLJAČA, Blatna kod Bosanske Krupe, slikar. FEĐA AVDIĆ, Plana kod Bileće, slikar. ROMAN PETROVIĆ, Donji Vakuf, slikar. IVO ŠEREMET, Livno, slikar. NIJAZ ABADŽIĆ, Brčko, publicista. MARKO VEGO, Čapljina, arheolog. VLADO MRKIĆ, Mostar, novinar. GREGOR ČREMOŠNIK, Polzela (Slovenija), historičar. ĐORĐE STRATIMIROVIĆ, Graz (Austrija), arheolog. NADA MILETIĆ, Prijedor, arheolog. RAZIJA LAGUMDŽIJA, Trebinje, dekan ASU. ZORAN BEČIĆ, Čačak, glumac. JURISLAV KORENIĆ, Zagreb, osnivač festivala MESS. MIRZA DELIBAŠIĆ, Tuzla, košarkaš. PHILIPP BALLIF, Austrija, osnivač meteorologije u BiH. REŠAD KADIĆ, Tešanj, književnik. ZIJA DIZDAREVIĆ, Vitina kod Ljubuškog, pisac. ZEKERIJAH ĐEZIĆ, Janja, pjevač. SUADA DILBEROVIĆ, Dubrovnik, studentica i prva žrtva opsade Sarajeva. SAFET PAŠALIĆ, Brčko, glumac. REŠAD BEŠLAGIĆ, Tuzla, sevdalija. ZAIM IMAMOVIĆ, Mrkonjić Grad, interpretator sevdalinke. HIMZO POLOVINA, Mostar, interpretator sevdalinke. MUSTAFA HAJRULAHOVIĆ TALIJAN, Banja Luka, general Armije BiH. MEHMEDALIJA MAK DIZDAR, Stolac, pjesnik. EDHEM MULABDIĆ, Maglaj, književnik. ALIJA NAMETAK, Mostar, pripovjedač. HAMID DIZDAR, Stolac, književnik. ALIJA ISAKOVIĆ, Bitunja kod Stoca, pisac. NASIHA KAPIDŽIĆ-HADŽIĆ, Banja Luka, pjesnikinja. VITOMIR LUKIĆ, Zelenika (Crna Gora), pisac. ŠUKRIJA PANDŽO, Ulog kod Kalinovika, književnik. ALIJA BEJTIĆ, Kukavice (Rogatica), historičar. ADEM HANDŽIĆ, Tešanj, historičar. ISAK SAMOKOVLIJA, Goražde, književnik. ĆAMIL SIJARIĆ, Šipovice (Bijelo Polje), književnik. DERVIŠ SUŠIĆ, Vlasenica, pisac. HAZIM ŠABANOVIĆ, Poriječani (Visoko), historičar, MEHMED MEŠA SELIMOVIĆ, Tuzla, književnik. MUSA ĆAZIM ĆATIĆ, Tešanj, pjesnik. Fra GRGO MARTIĆ, Rastovača kod Posušja, pisac. MUSTAFA BUSULADŽIĆ, Gorica (Trebinje), naučnik. IBRAHIM IMŠIROVIĆ, Seona (Tuzla), prvi direktor Medrese, MUHAMED EMIN DIZDAR, Mostar, pisac. AUGUSTIN (TIN) UJEVIĆ , Vrgorac, pisac. VELIMIR MILOŠEVIĆ, Verići, pjesnik. MUHSIN RIZVIĆ, Mostar, književni historičar. IZET SARAJLIĆ, Doboj, pjesnik. VLADIMIR SREROV, Požarevac, pjesnik. ĆIRO TRUHELKA, Osijek, arheolog. JAGODA TRUHELKA, Osijek, književnica. AGAN BOSTANDŽIĆ, Tasovčići (Čapljina), inžinjer ekonomije i borac protiv fašizma. JOSIP BAĆ, Prijedor, naučnik. HENRIK BARIĆ, Dubrovnik, akademik. MIDHAT BEGIĆ, Koraj, profesor. VASO BUTOZAN, Starčevo kod Pančeva, veterinar. EDHEM ČAMO, Trebinje, naučnik. MLADEN DEŽELIĆ, Zagreb, kemičar. VLADIMIR ČAVKA, Orašje, prvi upravnik očne klinike u Sarajevu. HAMDIJA ČEMERLIĆ, Janja, profesor. BRANISLAV ĐURĐEV, Sremski Karlovci, historičar. MILENKO S. FILIPOVIĆ, Bosanski Brod, etnolog. NEDIM FILIPOVIĆ, Glamoč, historičar. JAKOB GAON, Travnik, profesor. ERNEST GRIN, Slavonska Požega, doktor. HAMZA HUMO, Mostar, pisac. MILENKO BERIĆ, Bačka Palanka, ginekolog. RISTO JEREMIĆ, Foča, historiograf zdravstva. JOSIP JEŽIĆ, Novi Vinodol, akademik. RADOSLAV JOVANOVIĆ, Stanari, geolog. BLAGOJE KOVAČEVIĆ, Grahovo, naučnik. KRUNOSLAV LJOLJE, Jajce, fizičar. DUŠAN MAKSIMOVIĆ, Sijekovac (Bosanski Brod), profesor. MANOJLO MARAVIĆ, Ogulin, matematičar. ISMET MUJEZINOVIĆ, Tuzla, slikar. SALKO NEZEČIĆ, Mostar, profesor. DIMITRIJE SERGEJEVSKI, Petrograd (Rusija), arheolog. CVJETKO RIHTMAN, Rijeka, etnomuzikolog. MILIVOJE SARVAN, Užička Požega, osnivač dječije klinike u Sarajevu. PAVAO STERN, Varaždin, farmakolog. VOJISLAV SPAIĆ, Ključ, ekspert za pravo. TONKO ŠOLJAN, Hvar, naučni radnik. ALEKSANDAR TRUMIĆ, Brčko, prvi dekan tehničkog fakulteta u Sarajevu. MIROSLAV VARADIN, Bijeljina, doktor veterine. JOVAN VUKOVIĆ, Pišče (Crna Gora), lingvist. NIKOLA ZDANOVSKI, Moskva (Rusija), osnivač poljoprivrednog fakultata u Sarajevu. NEDO ZEC, Mostar, neuropshijatar. TEODOR GREGORIĆ, Prvačina (Slovenija), naučnik. ILIJA KECMANOVIĆ, Bosanska Kostajnica, historičar književnosti. HAMDIJA KAPIDŽIĆ, Bileća, historičar. HUSREF REDŽIĆ, Stari Majdan, historija arhitekture. MUHAMED RIĐANOVIĆ, Čapljina, istraživač naučnik. MUSTAFA BUSULADŽIĆ, Gorica kod Trebinja, pisac. GORAZD BUČAR, Vareš, arhitekt. FARAH TAHIRBEGOVIĆ, Zenica, književnica. MILOŠ ARANICKI, Novi Sad, epidemiolog. MIRJANA BIJEDIĆ, Novi Sad, oftalmolog. IBRO BRKIĆ, Mostar, profesor interne medicine. NAIDA BRKIĆ-HADŽIJAHIĆ, Jajce, nefropatolog. UGLJEŠA UZELAC, Ivanjska kod Banja Luke, gradonačelnik. SEAD BRKIĆ, Livno, fiziolog. ILDUZA BUBIĆ-HUKOVIĆ, Mostar, antropolog. MARKO CIGLAR, Varaždin, fizijatar. IZET ČUSTOVIĆ, Trebinje, pedijatar. ANTO SUČIĆ, Olovo, gradonačelnik. MLADEN DEŽELIĆ, Zagreb, kemičar. DIMITRIJE DIMITRIJEVIĆ, Lugavčina (Požarevac), neuropsihijatar. ALEKSANDAR DODER, Ulog, kirurg. BLAGOJE ÐORÐEVIĆ, Pirot, infektolog. JELENA ÐORÐEVIĆ, Novi Bečej, radiolog. JASNA DŽIRLO-TODOROVIĆ, Zenica, doktorica. ALEKSANDAR FAJGELJ, Maribor, profesor. ZAIM FILIPOVIĆ, Ključ, profesor. DŽEMAL MUMINAGIĆ, Ljubuški, gradonačelnik. SALKO LAGUMDŽIJA, Vlasenica, gradonačelnik. FRIED ROBERT, Žilina (Slovačka), mikrobiolog. JOSIP GERC, Sinj, otorinolaringolog. MILAN GVOZDENOVIĆ, Čeklići (Srbija), mikrobiolog. NEDŽAT HADŽIMUSIĆ, Beograd, pedijatar. HAJRUDIN HADŽISELIMOVIĆ, Banja Luka, profesor. HASAN HAMZAGIĆ, Tutin, pulmolog. IVO HERLINGER, Karlovac, otorinolaringolog. JOSIP HORVAT, Skopija (Podravska Slatina), neuropsihijatar. STJEPKO JADRIĆ, Metković, biohemičar. IVAN KAFKA, Gračac (Hrvatska), hirurg. MUSTAFA KAPIDŽIĆ, Bileća, ginekolog. LEOPOLD KAUFER, Virje (Bjelovar), hirurg. PAVAO KAUNIC, Beč (Austrija), patolog. ABDULAH KONJICIJA, Fojnica, doktor. ZVONIMIR KOPAČ, Bosanski Brod, profesor. RATKO KOŠAK, Zagreb, toksikolog. BRANISLAV NUŠIĆ, Beograd, pisac. BRANKO MIKULIĆ, Pograđe (Gornji Vakuf), političar. HAKIJA POZDERAC, Cazin, političar. HAMDIJA POZDERAC, Cazin, političar. BLAGOJE KOVAČEVIĆ, Grahovo, hirurg. MIROSLAV KRETIĆ, Delnice, hirurg. ZDENKO KRIŽAN, Prag, profesor. HUSEIN KULENOVIĆ, Bosanski Petrovac, biohemičar. MARIO LEVI, Zagreb, profesor. FEODOR LUKAČ, Foča, hirurg. MILIN RADIVOJ, Lalići (Srbija), embriolog. ALEKSANDAR MILOJKOVIĆ, Sušak (Hrvatska), ginekolog. BRANKO NIKOLIN, Novi Sad, hemičar. VOJIN POPOVIĆ, Ivangrad, doktor. ZULEJKA POPOVIĆ, Zagreb, pedijatrica. HALIL PROHIĆ, Konjic, profesor Sudske medicine. DRAGUTIN PŠORN, Ključ, hirurg. LJUBICA PUTNIK, Beograd, infektolog. STEVO RADOJEVIĆ, Budimpešta, radiolog. DŽEMAL REZAKOVIĆ, Fojnica, profesor. IBRAHIM RUŽDIĆ, Travnik, kemičar. ALEKSANDAR SABOVLJEV, Ečka (Vojvodina), biohemičar. HIŠAM SERDAREVIĆ, Zenica, profesor. MIRON SIMIĆ, Banja Luka, doktor. SREĆKO TOMIĆ, Dolovi kod Vareša, profesor. STJEPAN URBAN, Zagreb, biolog. DANICA VASIĆ, Foča, ginekolog. ZINETA VOJVODIĆ, Banja Luka, infektolog. MOMČILO VUČIČEVIĆ, Rudo, oftalmolog. IRFAN ZULIĆ, Čapljina, farmakolog. JOZEF POSPIŠL, Nahošovice (Češka), arhitekt. ĆIRIL METOD IVEKOVIĆ, Klanjec (Hrvatska), arhitekta. Špiro Bocarić – Spiridon, Budva, Slikar ŠALOM ALBAHARI, Olovo, antifašista. VASO RADIĆ, Breza, gradonačelnik. LAZO MATERIĆ, Drvar, gradonačelnik. DANE OLBINA, Krbavica (Hrvatska), gradonačelnik. HUSEIN BRKIĆ, Mostar, gradonačelnik. HASAN DEMIROVIĆ, Vlasenica, gradonačelnik. ATIF HADŽIKADIĆ, Derventa, gradonačelnik. LJUDEVIT NOVAT, Beč, gradonačelnik... itd. Pobrojao: Nihad M. Kreševljaković

Otvaranje izložbe fotografija „FreeDom“, bh. i internacionalnih fotografa i fotografkinja održat će se u četvrtak, 12. aprila, u Historijskom muzeju BiH sa početkom u 19 sati, u okviru programa Modul Memorije 2018. Izložba „FreeDom“ je projekat udruženja Kontakt realizovana u saradnji sa Modulom Memorije uz podršku Fonda Otvoreno Društvo, nastao inspirisan izbjegličkom krizom u svijetu. Prema procjenama, dva miliona Bosanaca i Hercegovaca je bilo prisiljeno da napusti svoje domove u periodu rata od 1992. do 1995. godine što je, gotovo polovina stanovništva naše zemlje. Izbjeglice iz BiH su preplavile susjedne zemlje i u većini slučajeva. dočekane su prijateljski od strane potpunih neznanaca. Od tada pa do danas, stav Evropljana prema ljudima koji bježe od nesreća, ratova i političkih progona se drastično promijenio. Izbjeglice u ovom vremenu predstavljaju teret i prijetnju onima koji nikada nisu bili u situacijama koje bi ih natjerale da shvate zašto ljudi bivaju prisiljeni bježati iz svojih domova. Možda druge, sretnije zemlje, imaju luksuz da se ne suosjećaju sa izbjegličkom nesrećom, ali građanke i građani BiH nemaju. Niko nema pravo govoriti o izbjeglicama samo u brojkama. Upravo ove činjenice su bile povod za realizaciju izložbe „FreeDoom“, čiji je cilj da podsjetimo sebe i druge na teškoće miliona raseljenih ljudi širom svijeta, a na kojoj će svoje fotografije postaviti devet fotografa i fotografkinja, koji su većinu svog profesionalnog života posvetili dokumentovanju upravo patnje izbjeglica širom svijeta. Fotografi/kinje su: Ron Haviv, Morten Hvaal, Alessio Paduano, Natalia Jidovanu, Darko Bandić, Amel Emrić, Velija Hasanbegović, Ziyah Gafić i David Verberckt. “Odabrao sam fotografije koje izražavaju pojam progona. Time sam namjeravao istaknuti riječ izbjeglica koja se prečesto miješa sa pojmovima migrant ili nezakoniti migranti. Smatram da je važno diferencirati između tih pojmova I istaći kako izbjeglice bježe od progona, rata i drugih direktnih životnih prijetnji, a ne samo kako bi započeli putovanje u potrazi za boljim životom. Postati izbjeglica nije svjestan čin!” – David Verberckt Na otvaranju izložbe, glumac Alban Ukaj i glumica Džana Pinjo će pročitati autorske izjave o tome šta su bili njihovi motiv da se počnu kroz umjetnost baviti temom izbjeglica. Izložba će za sve posjetitelje i posjetiteljke biti otvorena do 15. aprila. 2018. godine.

#ModulMemorije Otvaranje izložbe “FreeDom”, u četvrtak u 19 sati u Historijskom muzeju BiH. Fotografi/kinje su: Ron Haviv, Morten Hvaal, Alessio Paduano, Natalio Jidovanu, Darko Bandić, Amel Emrić, Velija Hasanbegović, Ziyah Gafić i David Verberckt. “Odabrao sam fotografije koje izražavaju pojam progona. Time sam namjeravao istaknuti riječ izbjeglica koja se prečesto miješa s pojmovima migrant ili nezakoniti migranti. Smatram da je važno diferencirati između tih pojmova i istaći kako izbjeglice bježe od progona, rata i drugih direktnih životnih prijetnji, a ne samo kako bi započeli putovanje u potrazi za boljim životom. Postati izbjeglica nije svjestan čin.”- David Verberckt Izložba je nastala kao projekat udruženje Kontakt u saradnji sa #ModulomMemorije uz podršku Fonda Otvoreno Društvo.

https://www.youtube.com/watch?v=CZhid_XDiBU

- Kakav će biti program ove godine na festivalu? 

Ono što smatram velikim izazovom koji se tiče ovogodišnjeg programa je uskladiti sve skromnije finansijske uvjete u kojim Festival radi posljednjih godina, te druge probleme s kojim se susrećemo sa željom da se očuvaju visoki standardi na koje je publika Festivala odavno već naviknuta.  U tom smislu najveći izazov bio je pred umjetničkom direktoricom Festivala Selmom Spahić.  Iskreno vjerujem da je ona napravila fantastičan  posao a o tome najbolje svjedoči činjenica da će naša publika ove godine imati priliku gledati neka fantastična teatarska ostvarenja i velika pozorišna imena kao što su Milo Rau-a sa "Five Easy Pieces", Dorotee Munyanezu, ruanđanku sa francuskom adresom  čija je premijera u Avignonu  a dolazak u Sarajevo je među  prvim gostovanjima. Među ovogodišnjim gostima je i  jedno od najboljih poljskih pozorišta Nowy Teatr  sa predstavom "Jeden gest", talijanska trupa MOTUS KOJA U Sarajevo dolazi nakon što je već ostvarila uspjehe na brojnim svjetskim festivalima, a senzacija će biti marionetska trupa Carlo Colla e Figli iz Italije koja dolazi sa marionetskom operom. Konceptualno festival će karakterizirati  atipični narativi i glasovi onih koji se rijetko čuju u javnom diskursu uključujući  manjinske grupe, osobe sa hendikepom, inetrseksualne osobe, žensku verziju historije... Na izvjestan način Festival započinje jedan proces u kome nastoji da kreira jedan specifičan koncept koji će nas u narednom periodu učiniti još prepoznatljivijim. Naravno, za takvo nešto vazno je da se bar ne nastavi sa politikom koja na sve načine onemogućava da se to dogodi i definitivno je nophodno da se promjeni dosadašnji odnos prema općenito poimanju vaznosti internacionalne kulture u BiH, prevashodno kada govorimo o federalnom i drzavnom nivou.

- Koje su to gostujuće predstave iz regiona? 

Predstave iz regiona, kao i predstave iz BiH imaju veoma veliki značaj za nas u Festivalu MESS i to je uvijek dio kome i publika, a i mi posvećujemo posebnu pažnju. Naravno, kao i cijeli Festival i ovdje prilično zavisimo od finansijske situacije. Ono što mi se čini važnim je da ćemo ove godine iz regije gledati i pozorista poput Makedonskog narodnog teatra koje dolazi sa Elektrom koju je rezirao veliki ukrajinski reditelj Andriz Zgholdak, da crnogorci dolaze sa predstavom velikog madjarskog reditelja Arpada Schilinga. To na izvjestan način govori i o tome gdje se regija nalazi u odnosu  na nas.  Uglavnom  i voe godine kao dio Fetsvala imat cemo priliku gledati presdtave iz cijele regije a naglasio bih da cemo  konceptulano posvetiti podjednaku paznju i manjim predstvama a koje su sadrzajno subverzivne  poput predstave Maje Pelević i Olge Dimitrijević - "Sloboda je najskuplja kapitalistička riječ" koje su dobar primjer hrabrosti umjetničkog istraživanja i brisanja granica profesije, jer Maja i Olga su spisateljice koje ujedno i igraju u predstavi. Vazno nam je da ćemo na Festivalu ugostiti i

Teatar ITD iz Hrvatske koje dolaze sa"Magic evening" koju su radile  Anica Tomić i Jelena Kovačić

- Tri bosanskohercegovačke predstave su izabrane da učestvuju na ovogodišnjem festivalu. Ko je vršio selekciju i na koji način?

 Selektorica je bila Alja Predan, dramaturginja, prevoditeljica i teoretičarka pozorišta iz Slovenije, koja je bila dugogodišnja umjetnička direktorica festivala Borštnikovo srečanje. Ona je izabrala 3 od 13 predstva koliko je bilo prijavljeno od strane deset pozorista iz BiH. Ona je generalno BH produkciju opisala dobrom ali je naglasila kako nije imala većih problema donijeti finalnu odluku smatrajuću i po temi i pozorišnom jeziku vrhunskim umjetničkim ostvarenjima. Također ona je u svom objašnjenju navela i to da su sve tri predstve suštinski različite, ali da im je zajednicko to da su angažirane te da upozoravaju na društvene anomalije i bave se ljudima sa društvene margine: radnicima, mladim i ženama.

- Kakav značaj predstavlja činjenica da su izabrane predstave iz različitih gradova u BiH?

Činjenica da smo se ove godine odlučili za tri predstave iz BiH je važna a i u budućnosti namjeravamo da pronalazimo načine na koje bi Festival otvarao sto širi prostor našim domaćim umjetnicima i umjetnicama. Pored toga Festival MESS je institucija od velikog značaja za cijelu našu zemlju i mi želimo od početka biti platforma koju ce svi BH umjetnici prepoznati kao zajedničku potrebu u smislu afirmacije BH teatra. Iako su odluke selektora-ica potpuno neovisne, smatram divnim da ovogodišnje predstave dolaze iz različitih gradova BiH. Takodjer, Festival ce nastaviti svoju praksu da dio svojih programa realizira i van samog Sarajeva te nastojim dio programa organizirati u drugim bh gradovima.

- Da li biste nam mogli otkriti ko će biti u žiriju i birati najbolje predstave? 

Žiri Festivala će definitivno biti poznat do kraja augusta, a kada će se objaviti i finalna selekcija ovogodišnjeg Festivala.

-Činjenica je da kultura i umjetnost ne poznaju granice i da kulturni radnici spajaju ono što politika razdvaja. Kako Vi to komentirate?

Činjenica je da, po definiciji, kultura i umjetnost ne poznaju granice, ali ne treba biti u zabludi i praviti se kao da ne vidimo da i kulturni radnici i umjetnici ne rijetko budu dijelom politički i ideološki problematičnih stavova. S druge strane isto tako i politika ne bih rekao da je ono na što smo mi ovdje naviknuti u posljednjim decenijama. U biti, posao svih pametnih i odgovornih ljudi je da spajaju a nikako da razdvajaju bilo da se radi o političarima/kama, umjetnicima/icama, općinskim službenicima i službenicima ili onim koji ostavljaju komentare ispod tekstova.  

-Mislite li da kao društvo (s obzirom na to da nismo baš kulturno osvješteni) možemo doživjeti katarzu i da će u skorijoj budućnosti kultura i umjetnost uspjeti izvršiti svoju fukciju, odnosno približiti i spojiti ljude brišući nametnute razlike.

Umjetnost nema tu funkciju niti ima tu moć da spoji ljude i izbriše nametnute razlike u našem društvu, niti bilo gdje...To je posao političara, kao što je posao političara i da osiguraju slobodu bez koje umjetnost ne može da postoji. Sloboda je kisik umjetnosti i jedino pravo pitanje trenutno je koliko smo slobodni, kao umjetnici i kao ljudi. Tako je to kada govorimo o nekim normalnim ali sve više utopijskim društvima, a u našem slučaju najčešće vrijedi ona rečenica Fridriha Nietzchea da "imamo umjetnost kako ne bi umrli od istine"! Funkcija umjetnosti je da provocira ili da ukazuje na probleme, fenomene ali i na lijepe stvari s tim da je ona uvijek upitna kada u njoj ne postoji savršeni sklad između etike i estetike. 

-Kome treba kultura u BiH? Je li ona potreba ili luksuz? Koliko je bitna?

Kultura treba Bosni i Hercegovini, treba svijetu i treba ljudima. Bez toga ljudi su u biti niko i ništa, prazne ljušture bez smisla. Pokazatelj da smo u velikom problemu je i sama mogućnost to što danas uopće možete da postavite jedno takvo pitanje a koje se nekad čuje i među političarima, kao i drugim naizgled normalnim ljudima. Dakle, da razjasnimo još jednom, kultura nije nikakav luksuz a mi u BiH i Sarajevu to znamo i empirijski. Dovoljno je npr. pročitati knjgu Davora Diklića "Teatar u ratnom Sarajevu". Tada su i političari suočeni sa fizičkim nestankom grada osvijestili zašto je kultura važna... Ipak, kao što se kaže pametni uče iz grešaka drugih a glupi iz svojih. Danas imamo korumpiranu mediokritetsku diktaturu koja ne vidi ništa dalje od osobnog interesa pa je tako kultura zadnja rupa na svirali, a pozicija ministra kulture i drugih kulturnih rukovoditelja sizifov posao s malom razlikom - da kad nešto uskotrljate uzbrdo pojavi se neki kabadahija i nabije vas nogom ka dnu.

...i kako uopće opstaje s obzirom na to malu količinu novca koji država izdvaja za ovaj sektor?

U zadnje vrijeme su, kada govorimo o kulturi napravljeni neki iskoraci i Kantonalni ministar kulture se zaista trudi stvari vratiti na svoje mjesto, ali ta destrukcija traje predugo. Također, i u slučaju ministra Kurića radi se o naporu pojedinca a ne o nekoj osmišljenoj politici pa kada on ode uvijek je kocka ko će doći na njegovo mjesto i kakav će odnos prema njemu i kulturi imati partija koja ga imenuje. Uglavnom naše partije osim nekih ispraznih, površnih parola se ni ne bave pitanjem kulture. Ipak, ona opstaje i opstat će dok postoje stvarni umjetnici/ice - jer umjetnost nastaje iz potrebe umjetnika/ice da nešto uradi, a nikako kao neki neki državni ili nacionalni projekt. U tome leži još jedan problem našeg društva ali i mnogih drugih jer umjetnost je najsnažnija manifestacija individualizma a naša trenutna politika nas nastoji kolektivizirati po svaku cijenu i staviti pod jednu šljivu! Iz takve politike imamo pravu agresiju nacionalnih politika na internacionalnu kulturu u pokušaju da se umjetnost svede pod neku kategoriju nacionalnog, a ne univerzalnog! Da budem precizniji hrvatski nacionalisti u Federaciji imaju vrlo ozbiljan problem sa internacionalizmom i stiče se utisak da im je to ponekad veći problem i od ustaštva. S druge strane bošnjačka politika raznih stranačkih profila djeluje više nego tupavo u odnosu na sve to što se događa sa internacionalnom scenom u BiH, i poput slijepaca prate već utabanu stazu srpskih i hrvatskih nacionalista ne shvatajući da time Bosna i Hercegovina tone u duboki mulj primitivizma i mediokritetstva. Srpski nacionalisti su naravno  u svom filmu, uglavnom prosječne vrijednosti "Žikine dinastije" ali s dodatkom crkveno-nacionalističke ikonografije; a lažno i ljuto "građanstvo" zadovoljno je pljuvanjem svega toga bez želje da izgledaju išta pametniji od već spomenutih već rafalaju iz svojih rovova bez da uopće gledaju koga će pogoditi.

-Kako biste ocijenili pozoršnu scenu u BiH, ali i gradovima regije? Je li teško ljudima približiti pozorište i šta će ono nama?

Pozorišna scena je dobra i mi imamo zaista dobre reditelje/ice, glumce/ice, teatarske radnike/ice...Nerijetko imamo i zaista fantastične i važne predstave. Imamo jedan od najznačajnijih teatarskih festivala u ovom djelu Evrope... Ali to nije ono što će samo po sebi dovesti ljude u pozorište jer da bi ljudi znali zašto će to njima, tome ih ipak mora neko i naučiti. U zemlji sa ovakvom politikom za koju sve više vjerujem da  svijesno destruira obrazovni sistem ljudi zaista ne kontaju zašto je pozorište važno ili zašto je važno čitati knjige... Oni na koje se prosječan bosanac danas želi ugledati su oni kojima istovremeno zavide na parama, moći i položajima koje imaju. To je jedino što sve više ljudi danas smatra važnim. Eh sad ti kojima oni zavide često nisu baš neki prepametni, moralni niti obrazovani ljudi... Nekad su čak i malo priglupi, bez empatije su, te također ne čitaju knjige, niti gledaju filmove, ne idu na izložbe niti na teatarske predstave. U takvim okolnostima , obični građanin/ka, učenik/ca ili student/ica mogu steći dojam da, možda ako budu čitali knjige i gledali predstave,  neće imati vremena postati "zvijezda ružičaste beiha"... Naravno ima i onih koji sa pozicija neprikosnovenog morala zaprijete kako umjetnost može moralno izopačiti i staro i mlado jer je umjetnost po njima opsanija od ladionica, raznih idiotluka po televiziji i prije svega od korupcije! 

Helem neise, zlatno doba mediokritetstva odavno traje a do kad će samo dragi Bog zna! Treba odgovr potražiti možda u onim skriptama iz kojih nam mnogi "uspješni studenti" pripremaju ispite, magistarske i doktorate, pa ako ne piše tu onda garant ima u komentarima naših portala gdje neki anonimni svijet uglavnom sve zna!   (E.B.)