blob

DOBRO DOŠLI U SARAJEVO bosanska kahvana kod braće Kreševljaković

14.09.2016.

Nihad Kreševljaković: MESS je svjetionik slobode u BiH i Evropi /Intervju vodila Maida Salkanović/

1)    PHOTO: JIM MARSHALL

         MESS ima dugu i bogatu historiju. Da li nam ovogodišnji Festival donosi neke promjene, šta će to biti drugačije na MESS-u ove godine?

Pored odličnog festivalskog programa, ovogodišnji MESS karakterizira još nekoliko stvari. Prije svega po prvi put organiziramo zaseban program MESS xxx koji će afirmirati koprodukcijsku suradnju te afirmaciju  teatra u cijeloj regiji. Po prvi put organiziramo i showcase u sklopu kojeg ćemo prezentirati neka važna teatarska ostvarenja iz naše zemlje. U toku Festivala po prvi put u BiH će biti organizirana i generalna skupština Evropske teatarske konvencije koja će u Sarajevu okupiti ljude iz vodećih tearskih institucija u Evropi. Kao novitet je i to da smo ove godine odvojili MESS za mlade koji će praktično prethoditi Festivalu. Time želimo dati dodatni značaj tom programu te pokazati našu posvećenost važnosti kreiranja nove publike kroz rad sa djecom.

 

2)      Šta očekujete od ovogodišnjeg MESS-a?

MESS je najzačajniji teatarski događaj ne samo u našoj zemlji, već i u regiji. U tom smislu naš glavni zadatake je očuvati kontinuitet festivala kao takvog.

 

3)      U kakvom je stanju pozorišna scena u BiH? (Da li postoji interes gledalaca? Razumijevanje rukovodilaca? Kakvi su potencijali današnjih pozorišnih radnika u BiH?)

U dobrom je stanju, a pogotovo kada uzmemo u obzir uvjete u kojim naši teatrski radnici rade i u odnosu na budžete sa kojim raspolažu. S obzirom da u BiH nemamo osobito velikih gradova možemo reći da imamo i solidan interes publike. Ipak, susjedne zemlje izdvajaju zatno veća sredstva za teatar, a događaji poput MESSa  očuvali su status najznačajneg festivala samo zahvaljujući jednoj fanatičnoj posvećenosti ljudi koji tamo rade. U pogledu politike dobro je je to da trenutno bar u Kantonu Sarajevo imamo ministra kulture i sporta koji je svijestan važnosti uloge kulture i umjetnosti u kreiranju jedne drugačije slike grada i države. Govoreći o Federaciji tu su stvari drugačije ali mi se iskreno nadamo da će i Federalno ministarstvo pokazati da su iskustva iz prošle godine bili greška. O odnosu politike ovisi i to koliko će evidentni potencijali BH teatra biti iskorišteni u smislu njegove afirmacije van naših granica. 

 

4)      Koji su neki od problema sa kojima se Festival suočava?

Postoji niz stvari kojim ćemo u budućnosti posvetiti veću pažnju ali suštinski najznačajniji problem Festivala je kontinuirano reduciranje budžeta unatoč rezultatima koje smo u proteklim decenijama postigli. Ne mislim da se radi o tome da je sada manje novca nego što smo ga u državi imali po završetku opsade, već o jednoj neravnopravnoj raspodjeli, neshvaćanju važnosti kulture za društvo, te definitivno korupciji i kriminalu koji generira sve probleme te vrste.

Smatram zabrinjavajućim da izuzimajući pojedince danas u politici imamo mnogo manji broj ljudi, pa i partija koje u odnosu na njihove kolege iz perioda agresije pa i poslije nje shvaćaju koliko su kultura, umjetnost i općenito sloboda važni za jedno zdravo i progresivno društvo.

5)      Da li pozorište može da ima utjecaj na promjene u društvu i ako da, na koji način? (Ukoliko ne, zašto ne?)

Pozorište može nadahnuti, inspirirati i ukazivati na probleme i na taj način biti dijelom pozitivnih društenih promjena. Pozorište naravno ne može mjenjati društvo niti je to posao umjetnika, ali društvo bez pozorišta u Evropi jednostavno ne postoji! Broj ljudi koji idu u pozorište, ili broj ljudi koji čitaju knjige u jednom društvu jedan je od suštinskih pokazatelja stupnja na kom se to društvo nalazi.

 

6)      Šta predstavlja ovogodišnje vizuelno rješenje Festivala i zašto ste baš to odabrali?

Na ovogodišnjem posteru nalazi se lik jednog političara čije izjave su ga učinile globalnom mataforom površnosti, bezobzirnosti i općenitim odsustvom empatije prema drugom i drugačijem. Činjenica da će u danima održavanja Festivala upravo taj i takav čovjek možda postati predsjednikom jedne od najvećih svijetskih sila  svakako je zanimljiva priča o vremenu i svijetu u kome živimo, da ne kažem zastrašujuća. S obzirom da su u tom periodu i izbori u našoj zemlji ovaj lik će se pojaviti u jakoj konkurenciji onih koji nam olahko s postera obećavaju brda i doline dok su glavni generatori njihove motivacije osobni interesi. U takvom ozračju MESS će biti prostor gdje neće biti tih lažnih osmijeha. Tamo će vas ozbiljni ljudi pozivati na iskren dijalog o realnosti svijeta i vremena u kome živimo te podsjetiti nas na važnost poštivanja samih sebe i odgvornosti koju sami snosimo za život koji živimo.

7

 Ovogodišnje predstave „otvaraju teme sa kojima se društva u kojima su nastajale nerado u javnom diskursu suočavaju“. Koje su to teme u BiH? Šta će njihova zastupljenost u pozorištu postići?

Generalno, ideja oko koje je koncipirano ovogodišnje izdanje jeste globalna banalizacija zla, a kroz veliki broj predstava iz ovogodišnjeg programa autori se bave svojevrsnom dekonstrukcijom narcisodnog nacionalizna u smislu suočavaja sa vlastitim predrasudama i strahovima. Mržnja, isključivost, podjele, teror,  paranoja i strah od drugih i drugačijih dijelom su te slike vremena u kome živimo - i lokalno i globalno. 

Koji značaj Festival MESS ima za Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu?

Ako se pod tim podrazumjevaju administrativno-politički pojmovi značaj Festivala MESS izražen je brojevima prikazanim u budžetu. Ipak, ako pod Sarajevom i Bosnom podrazumjevamo jednu ideju, jedan koncept, filozofiju ili duhovnost onda je značaj Festivala MESS neprocijeniv.  Na prvoj pressici citirao sam reditelja Jana Lawersa koji je 2014. na Festivalu MESS prezentirao predstavu pod naslovom „Samo za Sarajevo“, a koji je rekao kako se umjetnost rađa u vremenu između dvije greške, a da je ružnoća simptom siromaštva misli.

MESS kao estetizirana realnost utemeljena na etici poziv je na obračun sa ružnoćom i siromaštvom misli i kao takav je važan.

Unatoč činjenici da i susjedne zemlje izdvajaju zatno veća sredstva za svoje teatarske festivale, zahvaljujući iskustvu ljudi u MESS-u, te jednoj fanatičnoj posvećenosti MESS je i danas, kao što je bio šezdesetih ili  u periodu opsade svijetionik slobode ne samo u Bosni, već u Evropi!

http://www.klix.ba/magazin/kultura/nihad-kresevljakovic-mess-je-svjetionik-slobode-u-bih-i-evropi/160908098

23.08.2016.

Art & culture: SCREAM FOR ME SARAJEVO

Prikazivanje dokumentarnog filma „Scream for me Sarajevo“ kao dio programa Sarajevo Film festivala  jedan je od najboljih pokazatelja važnosti investiranja u kulturu i slike koju o jednom društvu kreiramo kroz umjetnost.

Film koji opisuje nastup Bruce Dickinsona 14. decembra 1994. godine u Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu,  u toku opsade, priča je  o jednom posebnom trenutku. Po vlastitom svjedočenju mladi ljudi koji su te dane provodili na prvoj liniji taj dan su  doživjeli kao dolazak mira, bar na tih nekoliko sati koliko je trajao taj za njih nezaboravni muzički događaj. 

Tek iz današnje perspektive, kada i mi kao što su to učinili naši evropski susjedi devedesetih okrećemo glavu od izbjeglica i stravičnih snimaka stradanja civila širom svijeta, možemo shvatiti kolika je hrabrost (a i ludost) trebala ekipi predvođenoj Bruce Dickinsonom da preko Igmana uđu u opsjednuto Sarajevo. Zbog toga je ovaj film s pravom opisan kao priča „o ljudima koji su rizikovali svoje živote da bi svirali pred ljudima koji su rizikovali svoje živote da bi živjeli“.

Sarajevo film festival u sklopu kojeg je prikazan ovaj film također je nastao kao 'čin otpora' u toku opsade. Dio te iste priče su i Festival MESS, Sarajevski ratni teatar, Kamerni teatar, Pozorište mladih i brojni drugi koji su upravo tih dana spoznavali da kultura i umjetnost su puno više od onoga o čemu smo eventualno čitali. U tom periodu kultura i umjetnost bili su osnovna ljudska potreba, baš poput vode, hrane...zraka!

Razmišljajući o tome postavljam sebi a i drugim pitanje, kako je moguće da danas kao društvo (da ne okrivljujem samo političare) nismo svijesni da su upravo kultura i umjetnost osnovna potreba kako bi ovaj naš život imao bilo kakav smisao!? Kako je moguće da smo zaboravili da nam je upravo postojanje i to tako intenzivne kulturne scene u ratu vratilo ljudsko dostajanstvo te u biti dalo snagu za borbu protiv fašizma i zla koje se nad nama nadvilo u želji da nestanemo ne samo fizički, već i duhovno. Sjećam se kako mi je moj prijatelj rahmetli Saudin Bećirević, borac i autor kultne knjjige „Bore oko očiju“ upravo govorio o tome. Jedan od njegovih glavnih motiva za borbu, i ono što ju je činilo smislenom bilo je to – ne samo spasiti vlastiti život u smislu puke egzistencije, već i očuvati život uopće!

Kako je moguće da i dalje se upravo kultura nađe prva na listi za odstrijel kada se reduciraju budžeti i da se to čini bez ikakve moralne odgvornosti? Kako kao društvo takve poteze ne osuđujemo kažnjavajući nosioce takvih odluka npr. uskraćivanjem naših glasova na izborima.

 

Kako je moguće da i danas postoje oni koji svoje otrovne strijelice ispaljuju prema Sarajevo Film festivalu, prema MESS-u, prema Jazz festivalu, Sarajevskoj zimi i drugim kultrunim ustanovama i umjetnicima ako znamo da je u periodu opsade jedan od glavnih ciljeva neprijatelja bio upravo uništiti mogućnost da na ovim prostorima opstane želja za životom?

Zašto nam smetaju događaji koji nas predstavljaju u najboljem svjetlu i zašto nam ovdje u Bosni tako često smetaju uspješni ljudi?

Uglavnom to su bila pitanja koja su mi se vrtila po glavi dok sam gledao film Tarika Hodžića u kome nas Bruce Dickinson, Jasenko Pašić, Alex Elena , Chris Dale, Erol Gagula i drugi podsjećaju da su Sarajevo i Bosna puno značajniji od ove slike koju sami o sebi namećemo kao okove.

Ovaj film vraća nam samopoštovanje i dignitet koje smo u ovim tranzicionim godinama opasno počeli gubiti i zbog toga im se zahvaljujem u nadi da ćemo bar shvatiti da se situacija u kojoj se nalazimo neće promjeniti dok mi prvo ne promjenimo odnos samih prema sebi, svoj odnos prema kulturi, umjetnosti i obrazovanju! 

Nihad Kreševljaković

 

27.07.2016.

Gabriel Vitel - Feeling Better

27.07.2016.

Cayetano - Fairy Tales

27.07.2016.

Chinawoman, Party Girl

26.07.2016.

Tunng - Jenny Again

26.07.2016.

Luka Nizetic Ponekad Pozelim

26.07.2016.

Luka Nižetić: U MISLIMA

09.07.2016.

Nihad Kreševljaković novi direktor Festivala MESS


On će na ovoj poziciji naslijediti višegodišnjeg direktora MESS-a Dinu Mustafića, koji će ostati dijelom tima - kao rukovoditelj Scene MESS, odnosno teatarske produkcije MESS-a.

"Kao novom direktoru, moj imperativ jeste očuvanje kontinuiteta Festivala, te očuvanje do sada izgrađenih rezultata, a što bih smatrao važnim osobnim uspjehom. U tom pogledu podjednaku pažnju posvetio bih objema komponentama J.U. MESS, odnosno festivalu i novim produkcijama u okviru Scene MESS, postojećim programima i aktivnostima (kao što je Modul memorije), te afirmiranju novih programskih sadržaja i vrijednosti", istakao je Kreševljaković u smjernicama četverogodišnjeg plana i programa J.U. MESS za period 2016-2020 na osnovu kojeg je izabran za direktora, a koji će biti objavljen na zvaničnoj web te Facebook stranici ove institucije. 

Svoju profesionalnu karijeru započeo je kao saradnik Festivala MESS još 1994. godine. Prvo kao program menadžer, a petnaest godina je obavljao funkciju izvršnog producenta Festivala. Učestvovao je 1995. godine i u kreiranju programa Modul memorije Festivala MESS, čiji je umjetnički rukovoditelj od 2002.

Od 2011. do kraja 2015. godine uspješno je rukovodio Sarajevskim ratnim teatrom koji se u tom periodu afirmira kao jedna od vodećih bh. teatarskih kuća. Kao teatarski producent potpisuje se na predstave: "Strah i bijeda Trećeg rajha - 99%", reditelja Nermina Hamzagića, "Bio je lijep i sunčan dan", rediteljice Tanje Miletić Oručević, "Happy End", reditelja Pjera Žalice, "Tajna džema od malin" i "Koncert sa orahom, čekićem i bašlijom" rediteljice Selme Spahić, "Životinjska farma", reditelja Dine Mustafića, "Brašno u venama", reditelja Borisa Liješevića i brojne druge. Pokretač je zasebnog programa "Teatarski opservatorij Sarajevskog ratnog teatra" čiji je cilj bio afirmiranje mladih reditelja/ica i glumaca/ica.

Nihad Kreševljaković rođen je u Sarajevu 1973. godine gdje je završio Filozofski fakultet, odsjek historija. Bavi se pisanjem, te je urednik i autor više publikacija. Bavi se i dokumentarnim filmom, te je koautor filma "Greta", u režiji Harisa Pašovića, "Noć je. Mi svijetlimo" rediteljice Jasmile Žbanić, a samostalno realizira TV dokumentarce "Gazi Husrevbeg" i "Od Auschwitza do Sarajeva". 

Poslije rata zajedno sa bratom Seadom i Nedimom Alikadićem realizira kultni film o opsadi grada "Sjećaš li se Sarajeva" (2002), te dokumentarce "U potrazi za zemljom slobode – Un musulmano in San Marino" (2004) i "Od Skloništa do Sarajevskog ratnog teara" (2012). Njegov rad također obuhvaća i angažman na zaštiti i promociji kulturnog i prirodnog nasljeđa BiH, a od 2009. godine obavlja i počasnu dužnost atašea za kulturu Ambasade Republike San Marina u BiH.
03.06.2016.

Goo Goo Dolls-Iris Lyrics


Stariji postovi

blob
<< 09/2016 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930

ANTENA :


Bloggerski svijet:

MADE IN BOSNIA:

REPERTOAR KINA BLOB:
Kino ne radi zbog nedostatka grijanja





BROJAČ POSJETA,nejasno je kako radi, i pokazuje više posjeta nego drugi brojači
3107088

Powered by Blogger.ba

Samo ovaj blog