blob

DOBRO DOŠLI U SARAJEVO bosanska kahvana kod braće Kreševljaković

23.08.2016.

Art & culture: SCREAM FOR ME SARAJEVO

Prikazivanje dokumentarnog filma „Scream for me Sarajevo“ kao dio programa Sarajevo Film festivala  jedan je od najboljih pokazatelja važnosti investiranja u kulturu i slike koju o jednom društvu kreiramo kroz umjetnost.

Film koji opisuje nastup Bruce Dickinsona 14. decembra 1994. godine u Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu,  u toku opsade, priča je  o jednom posebnom trenutku. Po vlastitom svjedočenju mladi ljudi koji su te dane provodili na prvoj liniji taj dan su  doživjeli kao dolazak mira, bar na tih nekoliko sati koliko je trajao taj za njih nezaboravni muzički događaj. 

Tek iz današnje perspektive, kada i mi kao što su to učinili naši evropski susjedi devedesetih okrećemo glavu od izbjeglica i stravičnih snimaka stradanja civila širom svijeta, možemo shvatiti kolika je hrabrost (a i ludost) trebala ekipi predvođenoj Bruce Dickinsonom da preko Igmana uđu u opsjednuto Sarajevo. Zbog toga je ovaj film s pravom opisan kao priča „o ljudima koji su rizikovali svoje živote da bi svirali pred ljudima koji su rizikovali svoje živote da bi živjeli“.

Sarajevo film festival u sklopu kojeg je prikazan ovaj film također je nastao kao 'čin otpora' u toku opsade. Dio te iste priče su i Festival MESS, Sarajevski ratni teatar, Kamerni teatar, Pozorište mladih i brojni drugi koji su upravo tih dana spoznavali da kultura i umjetnost su puno više od onoga o čemu smo eventualno čitali. U tom periodu kultura i umjetnost bili su osnovna ljudska potreba, baš poput vode, hrane...zraka!

Razmišljajući o tome postavljam sebi a i drugim pitanje, kako je moguće da danas kao društvo (da ne okrivljujem samo političare) nismo svijesni da su upravo kultura i umjetnost osnovna potreba kako bi ovaj naš život imao bilo kakav smisao!? Kako je moguće da smo zaboravili da nam je upravo postojanje i to tako intenzivne kulturne scene u ratu vratilo ljudsko dostajanstvo te u biti dalo snagu za borbu protiv fašizma i zla koje se nad nama nadvilo u želji da nestanemo ne samo fizički, već i duhovno. Sjećam se kako mi je moj prijatelj rahmetli Saudin Bećirević, borac i autor kultne knjjige „Bore oko očiju“ upravo govorio o tome. Jedan od njegovih glavnih motiva za borbu, i ono što ju je činilo smislenom bilo je to – ne samo spasiti vlastiti život u smislu puke egzistencije, već i očuvati život uopće!

Kako je moguće da i dalje se upravo kultura nađe prva na listi za odstrijel kada se reduciraju budžeti i da se to čini bez ikakve moralne odgvornosti? Kako kao društvo takve poteze ne osuđujemo kažnjavajući nosioce takvih odluka npr. uskraćivanjem naših glasova na izborima.

 

Kako je moguće da i danas postoje oni koji svoje otrovne strijelice ispaljuju prema Sarajevo Film festivalu, prema MESS-u, prema Jazz festivalu, Sarajevskoj zimi i drugim kultrunim ustanovama i umjetnicima ako znamo da je u periodu opsade jedan od glavnih ciljeva neprijatelja bio upravo uništiti mogućnost da na ovim prostorima opstane želja za životom?

Zašto nam smetaju događaji koji nas predstavljaju u najboljem svjetlu i zašto nam ovdje u Bosni tako često smetaju uspješni ljudi?

Uglavnom to su bila pitanja koja su mi se vrtila po glavi dok sam gledao film Tarika Hodžića u kome nas Bruce Dickinson, Jasenko Pašić, Alex Elena , Chris Dale, Erol Gagula i drugi podsjećaju da su Sarajevo i Bosna puno značajniji od ove slike koju sami o sebi namećemo kao okove.

Ovaj film vraća nam samopoštovanje i dignitet koje smo u ovim tranzicionim godinama opasno počeli gubiti i zbog toga im se zahvaljujem u nadi da ćemo bar shvatiti da se situacija u kojoj se nalazimo neće promjeniti dok mi prvo ne promjenimo odnos samih prema sebi, svoj odnos prema kulturi, umjetnosti i obrazovanju! 

Nihad Kreševljaković

 

27.07.2016.

Gabriel Vitel - Feeling Better

27.07.2016.

Cayetano - Fairy Tales

27.07.2016.

Chinawoman, Party Girl

26.07.2016.

Tunng - Jenny Again

26.07.2016.

Luka Nizetic Ponekad Pozelim

26.07.2016.

Luka Nižetić: U MISLIMA

09.07.2016.

Nihad Kreševljaković novi direktor Festivala MESS


On će na ovoj poziciji naslijediti višegodišnjeg direktora MESS-a Dinu Mustafića, koji će ostati dijelom tima - kao rukovoditelj Scene MESS, odnosno teatarske produkcije MESS-a.

"Kao novom direktoru, moj imperativ jeste očuvanje kontinuiteta Festivala, te očuvanje do sada izgrađenih rezultata, a što bih smatrao važnim osobnim uspjehom. U tom pogledu podjednaku pažnju posvetio bih objema komponentama J.U. MESS, odnosno festivalu i novim produkcijama u okviru Scene MESS, postojećim programima i aktivnostima (kao što je Modul memorije), te afirmiranju novih programskih sadržaja i vrijednosti", istakao je Kreševljaković u smjernicama četverogodišnjeg plana i programa J.U. MESS za period 2016-2020 na osnovu kojeg je izabran za direktora, a koji će biti objavljen na zvaničnoj web te Facebook stranici ove institucije. 

Svoju profesionalnu karijeru započeo je kao saradnik Festivala MESS još 1994. godine. Prvo kao program menadžer, a petnaest godina je obavljao funkciju izvršnog producenta Festivala. Učestvovao je 1995. godine i u kreiranju programa Modul memorije Festivala MESS, čiji je umjetnički rukovoditelj od 2002.

Od 2011. do kraja 2015. godine uspješno je rukovodio Sarajevskim ratnim teatrom koji se u tom periodu afirmira kao jedna od vodećih bh. teatarskih kuća. Kao teatarski producent potpisuje se na predstave: "Strah i bijeda Trećeg rajha - 99%", reditelja Nermina Hamzagića, "Bio je lijep i sunčan dan", rediteljice Tanje Miletić Oručević, "Happy End", reditelja Pjera Žalice, "Tajna džema od malin" i "Koncert sa orahom, čekićem i bašlijom" rediteljice Selme Spahić, "Životinjska farma", reditelja Dine Mustafića, "Brašno u venama", reditelja Borisa Liješevića i brojne druge. Pokretač je zasebnog programa "Teatarski opservatorij Sarajevskog ratnog teatra" čiji je cilj bio afirmiranje mladih reditelja/ica i glumaca/ica.

Nihad Kreševljaković rođen je u Sarajevu 1973. godine gdje je završio Filozofski fakultet, odsjek historija. Bavi se pisanjem, te je urednik i autor više publikacija. Bavi se i dokumentarnim filmom, te je koautor filma "Greta", u režiji Harisa Pašovića, "Noć je. Mi svijetlimo" rediteljice Jasmile Žbanić, a samostalno realizira TV dokumentarce "Gazi Husrevbeg" i "Od Auschwitza do Sarajeva". 

Poslije rata zajedno sa bratom Seadom i Nedimom Alikadićem realizira kultni film o opsadi grada "Sjećaš li se Sarajeva" (2002), te dokumentarce "U potrazi za zemljom slobode – Un musulmano in San Marino" (2004) i "Od Skloništa do Sarajevskog ratnog teara" (2012). Njegov rad također obuhvaća i angažman na zaštiti i promociji kulturnog i prirodnog nasljeđa BiH, a od 2009. godine obavlja i počasnu dužnost atašea za kulturu Ambasade Republike San Marina u BiH.
03.06.2016.

Goo Goo Dolls-Iris Lyrics

20.05.2016.

blur song 2


Stariji postovi

blob
<< 08/2016 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

ANTENA :


Bloggerski svijet:

MADE IN BOSNIA:

REPERTOAR KINA BLOB:
Kino ne radi zbog nedostatka grijanja





BROJAČ POSJETA,nejasno je kako radi, i pokazuje više posjeta nego drugi brojači
3055427

Powered by Blogger.ba

Samo ovaj blog