blob

DOBRO DOŠLI U SARAJEVO bosanska kahvana kod braće Kreševljaković

22.01.2007.

Urbano selo: MUHAMED MUMINOVIĆ - PIONIR BOSANSKE ASTRONOMIJE

Muhamed Muminović je jedan od nekoliko čuvenih astronoma nekadašnje Jugoslavije. Širom bivše države mnogi ga i danas smatraju legendom koja je značajno utjecala na njihovu ljubav prema astronomiji. Autor je mnoštva knjiga preko kojih su se čitave generacije današnjih astronoma stjecala svoja prva astronomska znanja, a prije dvadestak godina kada nije bilo interneta njegove knjige su često bile i jedini izvor znanja o ovoj oblasti. Napisao je skoro 20 knjiga iz  oblasti astronomije! Navest ću samo neke od naslova kao što su:  Astronomija, AAD Sarajevo 1977; Komete, Astronomska opservatorija Sarajevo, 1985; Praktična astronomija, UAD Sarajevo 1982; Priručnik za astronome amatere, (M. Muminović i gupa autora=, UAD Sarajevo, 1980; Zvjezdani atlas (Muminović, Stupar), Sarajevo 1979; Atlas Mjeseca (Muminović, Stupar, Vuksanović), Samostalno autorsko izdanje, Sarajevo, 1985... Njegove knjige korištene su kao osnovna literatura,  kao udžebenici, koji se i danas koriste npr. na  Odsjeku za fiziku Prirodnomatematičkog fakulteta u Sarajevu. Pored knjiga i udžbenika veoma su značajne njegove zvijezdane karte, slajdovi itd..

Muhamed Miuminović se astronomijom na različite načine bavi cijeli svoj život, a ljubav prema astronomiji otkrio je još u ranoj mladosti kada na pitanje “Šta ćeš biti kada porasteš?” njegov odgovor je bio: «astronom«. Zanimljivo je kako je direktni povod za njegov interes bio zapravo jedna kratka novinska informacija koju je čuo od svog najboljeg druga. Po njegovim riječima tada je bio četverogodišnjak. Čuvši za tu neku zvijezdu koja je milion puta veća od Sunca poželio je zaploviti kosmosom! Odmah je počeo prikupljati novinske isječke o astronomiji, astronautici i svemu oome što se ticalo svemira. Posebnu ulogu su odigrali znanstveno-fantastični stripovi poput “Den Deri pilot budućnosti” koji su po njegovim riječima »bili prava hrana u to vrijeme kada do knjiga o astronomiji praktično niste mogli ni doći«. Sa desetak godina Muhamed je već napravio svoj prvi teleskop sa kojim je provirio u nebeska prostranstva. Materijal koji je koristio za  taj teleskop bili su obični karton, sočiva za naočale i naravno mala zvjezdana karta iz knjige Jamesa Jeansa.

Sjećajući se tog perioda u intervjuu koji je sa njm vodio Saša Zorkić Muhamed Muminović govori:«“Svemir, zvijezde i atomi” naučio sam sva sazviježđa. To sam najviše radio tokom ljetnih ferija koja sam provodio kod rodbine u Banjaluci i sa Šehitluka upoznavao nebo. Tu sam kao srednjoškolac započeo i prva teleskopska posmatranja. Sestra mi je nabavila mornarski durbin prečnika 60 mm i uvećanja oko 30 puta. Ono što sam tada naučio (a “pronašao” sam praktično sve objekte koji su se uopšte mogli vidjeti takvim instrumentom) koristilo mi je kasnije kada sam se astronomijom počeo baviti mnogo ozbiljnije. Za snalaženje na nebu mi nisu trebale ni mape ni koordinate već sam jednom umemorisane stvari pronalazio u trenu. Sjećam se jedne prilike je na Hvaru bila Nacionalna konferencija jugoslovenskih astronoma. Uveče je organizirano posmatranje na 65 cm-skom reflektoru. I neko je htio da posmatra M13 I M57 ali oni koji su opsluživali teleskop nisu uspjevali da ga usmjere. Gubili su vrijeme na čitanje koordinata i postavljanje krugova. Iako su to sve bili profesionalci nije išlo. Konačno, poznato je da mnogi astronomi imaju vrlo malo iskustva sa direktnim posmatranjima jer se bave teorijskim radom. Ja sam te objekte našao sa par sekundi na opšte iznenađenje iako nikada prije nisam sam radio sa tim teleskopom(...) Moji prvi projekti bili su vezani uz taj mali durbin-teleskop. Crtao sam zvjezdana polja sa položajima pojedinih Messier-ovih i drugih objekata, dvojnih zvijezda i sl. Svakodnevno sam sa svog balkona u Sarajevu posmatrao Sunce na projekciji i ucrtavao pjege ako ih je bilo. Sve su to bili samostalni radovi. Nisam imao mentora i sa ono malo oskudne literature do koje sam došao, gradio sam svoju stazu prema zvijezdama. 1966. godine postao sam član organizacije koja se tada zvala Akademski astronomsko-astronautički klub (kasnije je promijenio ime u Akademsko astronomsko društvo i na kraju Univerzitetsko astronomsko društvo). Klub je bio osnovan 1963. Godine. Zatekao sam 15 cm-ski reflektor (sa vrlo lošom montažom i kupolu u gradu koja se teško okretala. To je tada bio zametak budućih velikih ostvarenja u BiH astronomiji. Narodna opservatorija Mejtaš, kako se zvala, bila je mjesto gdje se okupila ekipa koja je sa mnom izgradila Astronomsku opservatoriju Sarajevo (ili Čolina kapa po vrhu u blizini koga je bila smještena na Trebeviću)«.

To je zapravo bio početak priče o astronomskom uspjehu naše zemlje. Nekolicina entuzijasta uspijela je zahvaljujući svojoj ljubavi i posvećenosti napraviti nešto iza čega bi negdje drugdje stajale čitave institucije. Zaista je priča os sarajevskoj opservatoriji ujedno i lijep primjer današnjim generacijama kako se stvara vlastiti univerzum. Možda je slikovitije reči da je ovo priča o tome kako se sa iskrenom ljubavlju lahko možemo približiti zvijezdama.

U već spomenutom intervjuu Muhamed je u smislu savjeta budućim generacijama astronoma poručio nešto što se čini formulom za raličite aspekte naše današnjice i budućnosti. Rekao je: »Sve je u upornosti i ljubavi prema astronomiji. Ako neko istinski želi da se time bavi, nema nesavladivih prepreka. Ja sam to želio i praktično sam sam sebi napravio opservatoriju (molim da me se ne shvati krivo ovdje) jer je u BiH nije bilo. Ako je nešto važno reći to je da morate naći istomišljenike. Barem nekoliko njih. Astronomija treba ljude sa vizijom i ljude sa misijom. Površan i usputni pristup ne donosi ništa«.

blob

ANTENA :


Bloggerski svijet:

MADE IN BOSNIA:

REPERTOAR KINA BLOB:
Kino ne radi zbog nedostatka grijanja





BROJAČ POSJETA,nejasno je kako radi, i pokazuje više posjeta nego drugi brojači
4742046

Powered by Blogger.ba

Samo ovaj blog