blob

DOBRO DOŠLI U SARAJEVO bosanska kahvana kod braće Kreševljaković

06.11.2007.

Bosansko selo: JOŠ MALO O AREBICI

Verzija arapskog alfabeta prilagođenog bosanskom jeziku nazivala se arebica ili arabica, a      
pored tog naziva korišteni su  matufovača, matufovica, mektebica. U pitanju je specifično         bosansko pismo poput npr. bosančice koje se počinje koristiti u periodu  Osmanske vladavine Bosnom.  Jednako kao i nepoznavanje bosančice ili čirilice nepoznavanje ovog pisma onemogućava čitanje brojnih djela bosanskih autora te nas čini naše znanje značajno siromašnijim. Od naroda koji se služio sa 4 različita pisma danas mnogi ne znaju niti jedno, a  o  čemu tužno svjedoče statistike iz pojedinih krajeva BiH. U duhu srednjevjekovlja mnogi      građani BiH ne šalju svoju djecu u škole, a posebnu se to odnosi na žensku djecu. Vratimo se   arebici. To je dakle arapsko pismo prilagođeno fonetskom sistemu bosanskog jezika. Ljudi  su se njime služili kao i bosančicom – karakterističnom bosanskom ćirilicom. Zahvaljujući arebici nastala je i tzv. alhemijado književnost. Ona je dobila ime po riječi “alhamia”, španjolskog izgovora arapske riječi “al-'agamiya” što znači “nearapski”, “strani”. Najstariji sačuvani alhamijado tekst je pjesma "Chirvat Turkisi" jednog Mađara iz Erdelja koji je prihvati islam, a nastala je oko 1588. Od 17. stoljeća kada počinje njena intenzivnija upotreba pa do 19. stoljeća u Bosni među najnajčajnijim alahmijado piscima bili su: Muhamed Hevaji Uskufi, Hasan Kaimi, Mula Mustafa Bašeskija Umihana Cuvidina, Softa Fejzo, Abudrahman Sirri...

Inače, najstariji bosanski tekst pisan arapskim pismom bila je "Početnica" napisana još za vladavine Mehmeda II El Fatiha (1451.-1481.). O značaju arebice svjedoče i nastojanja iz 19. i 20. stoljeća kada je bilo je pokušaja da  se arapsko pismo fonetizira, te adaptira fonetici bosanskog jezika. Jedan od onih koji je to pokušao bio je ugledni reis Džemaludin Čaušević.  Njegov način pisanja zvao se matufovača, mektebica (Matuf, nadimak). Na arebici su štampane i knjige a posljednja od njih bila je knjiga od M.S. Serdarevića Fikuhul-ibadat, štampana 1941. godine.  Nakon toga prepuštena je zaboravu, a nešto duže zadržala se u individualnim prepiskama. Oficijelno je zamjenjena latinicom sa dolaskom Austro-Ugarske 1878. godine ali se i nakon toga zadržala u vjerskim islamskim krugovima. Posljednji pokušaj da se oficijelno prizna bio je 1911. godine kada je Bosanski sabor zatražio da se na prostoru Bosne pored natpisa na latinici i ćirilici ravnopravno istaknu  i natpisi arebicom. Unatoč Saboru Vlada je poništila tu odluku.

blob

ANTENA :


Bloggerski svijet:

MADE IN BOSNIA:

REPERTOAR KINA BLOB:
Kino ne radi zbog nedostatka grijanja





BROJAČ POSJETA,nejasno je kako radi, i pokazuje više posjeta nego drugi brojači
4380545

Powered by Blogger.ba

Samo ovaj blog