blob

DOBRO DOŠLI U SARAJEVO bosanska kahvana kod braće Kreševljaković

31.01.2008.

Forward selo: OPSERVACIJA ANONIMNOG AUTORA O PROBLEMIMA "OVDJE" I "DOLE"

Meni se cini da ce i Indija, i Kina, i Niger i Banglades dobiti bez-vizni rezim prije nego BiH.

Nekome je do toga iz politickih, nekom iz soclijanih/kulturnih razloga, ali nam je SVIMA to bitna finansijska stavka (bar nama koji imamo familju dole).

Sluzbena vlast dole i nije nesto zainteresovana, narod ne znam ili ne umije (misli da je to komplikovano, a zapravo nije – ko je argumentovano zatrazio, dobio je),

 a mi vani (cutimo i placamo), a email-ima razmjenjujemo tudje eseje, pisma srece, muziku, viceve, pretresamo probleme koji nisu nasi, i koji nas ne tiste.

Zadnjih 5 dana, dobio sam 10 mejova o nekom Bosanskom Balu u Becu – koga mi to lazemo sebe ili Austrijance.

Ko ti drzi vizni rezim u danasanje vrijeme, drzi te u kavezu, smatra te krajnje nepouzdanim, opasnim, problematicnim, kriminogenim!

I sad se mi upinjemo, napraviti Bal – kome ¿!

Mi ovdje u Becu (a tu je 70.000 drzavljana BiH) nemamo postene kafane gdje mozes sresti tri covjeka sa po 6 razreda osnovne skole, i 9 zuba u glavi, da ne kazem

o sturkovnom, zavicajnom – bilo kakvom klubu. Ovje Mongolci i Cileanci imaju pismen klub, pa i pingvini ce imat’ prije nas.

Al’ eto Bal ce popraviti sve, k’o Indexa pjesma “jutro ce promjeniti sve”. Gdje su knjizevnici, naucnici, slikari, umjetnici svih vrsta, pravi folklor, urbana

ili seoska AUTOHTONA muzicka tradicija – ako je vec do prezentacije. Al’ nije do toga, vec do bjega od sebe ¡!

Bal, ljudi moji, ima veze s nama, koliko burek-pita ima veze sa Obalom Slonovace.

Dodje k’o onaj vic, “bit’ veci katolik od pape...”

A evo par cinjenica o vizi – posto sam gore napisao – da svaka zemlja koja je trazila bez-vizni rezim, ga je i dobila – da to ukratko i obrazlozim;

Poljaci, Slovaci, Bugari i Rumuni – svi napose imaju vec stopu kriminaliteta u EU-15, negó Bosanci; stopa osujecenih ilegalnih prelazaka preko granica EU-15

takodjer je puno veca kod ove cetiri zemlje negó kod BiH drzavljana.

Napose, BiH ne prestavlja tzv. Migracioni potencijal za EU-15, nema opasnisti, nema vecih seoba.

Znate li da je Bugarska izgubila oko 19% svoje populacije, od momenta ukidanja vize – onima u Briselu to je bilo jasno, pa su im ipak dali bez-vizni rezim.

Zahtjev EU za bez-vizni rezim prestaje biti POLITICKO i postaje puko TEHNICKO pitanje, cim se dobro dokumentuje, a statistike su jasne

(ako meni ne vjerujete, provjerite ih sami).

E sad, da i ja zavsim, u stilu pisama srece; ako u roku od sledecih sat vremena posaljes ovaj email na 10 adresa – znaj da si nesto ucino za sebe, pa bi te zbog toga mogla obasjati sreca.

Evo i dvije istinite Price:

Janez von Slovenia tako je urgirao kod svijih vlasti prije nekih 12 godina, p aga stalna sreca obasjava kad bez ikakve vize putuje u SAD, a i u nekih tricavih 128 zemalja svijeta.

Docim je Mujo od Doboja godinama ignorisao ovakve email-e (najbolje sjedit’ cekat’, nista ne raditi), pa sad zlosretno hoda izmedju Zavidovica i Olova – i sve se pita “je l’ ovo

citav svijet?!, a komsija Suljo mu veli: “suti, ima i gore”.

Hrcky

31.01.2008.

Studentsko selo: VENTIL ZA STUDENTE

Od 25. do 29. februara u prostorijama Filozofskog fakulteta u Sarajevu, održat će se prvi studentski festival kulture 'VENTIL' - ispušni ventil za sve studentske frustracije.
Prvi festival koji je posvećen isključivo studentima i njihovoj kreativnosti! 

Sve što treba da uradite je da pošaljete mail na festival.ventil@gmail.com  u kojem ćete naznačiti u kojem području želite sudjelovati i oni će vam poslati aplikaciju koju trebate popuniti.  Jedini uvjet je da imate status studenta na univerzitetu u Sarajevu. Također možete pomoći tako što će te se,u periodu od 25. do 29. februara, pojaviti na "VENTILU" i podržiti ih svojim prisustvom.
Prostorije ovog 'festivala u pripremi' nalaze se u prostorijama OPSFF-a na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (soba 10). Krajnji rok za prijavu je 10. februar 2008.

Više informacija na: http://psfventil.blogger.ba/

 

31.01.2008.

Cyber selo: PREDSJEDNIK SE NAKAČIO I NA FACEBOOK

Za svaku pohvalu su aktuelni potezi Predsjednika Predsjedništva BiH usmjereni ka web2.0 generaciji korisnika interneta.

Nakon što je otvorio svoj blog koji je u prva tri dana postojanja zabilježio preko 25.000 posjeta, Željko Komšić - građanin otvorio je svoj korisnički račun i na Facebooku.

Osim što je već sakupio nekoliko desetaka prijatelja, Predsjednik se učlanio u mreže Titovih pionira, Stopostotnih Sarajlija, Bosanaca i Hercegovaca, Bosanaca u srcu itd...

radiosarajevo.ba

http://www.facebook.com/friends/?id=1053772499

 

30.01.2008.

Globalno selo: 2. FEBRUAR '08. 'DAN NADE - DAN PODRŠKE OBAMI'-

Sa jedinim motivom koji se zove 'NADA' snagom volontera ovih dana se pokrenuo globalni svjetski pokret podrške demokratskom kandidatu za predsjednika SAD Baracka Obamu. Tako će 2. februara širom svijeta neformalne grupe za podršku Obami organizirati različite skupove podrške pod nazivom '"SVJETSKA AKCIJA  - DAN NADE' u  Amsterdamu, Barceloni, Belfastu,Berlinu, Blackpoolu (UK), Bochumu, Cambridgu, Edinburghu, Frankfurtu, Ženevi, Helsinkiju, Hong Kongu, Istanbulu,Londonu, Lyonu, Melbournu, Milanu, Montrealu, Parizu, Phnom Penhu (Cambodia), Pragu, Beču, Sylt Islandu, Wellingtonu ( New Zealand)...Njihova je nada da se na političkoj sceni, nakon opskurnog Busha, napokon pojavio čovjek koji će pokrenuti svijet u pravcu pomirenja i istinski se suprostaviti problemima savremenog čovječanstva - genocidu, terorizmu, ratovima, globalnom zagrijavanju, nuklearnim programima...

Obzirom da niko iz Sarajeva nije preuzeo dio aktivnosti pozivamo sve bloggere da drugog februara makar jednim postom podrže čovjeka čiji je slogan 'PROMJENA' s nadom da ćemo makar moralno doprinjeti budućoj pobjedi čovjeka koji je probudio nadu u ljepše sutra građanima ove naše planete.

http://my.barackobama.com/page/community/post/beerforbarack/CjQs

http://www.facebook.com/group.php?gid=8167178595

 

30.01.2008.

Bosansko selo: NAJDRAŽA ČOLINA OPCIJA

Na pitanje novinara Jutarnjeg  lista (27.jan.2008.) ' kad međusobno igraju Bosna, Srbija ili Hrvatska za koga navijate?', legendarni sarajevski pjevač Zdravko Čolić je odgovorio:

- Uvi­jek na­vi­jam za Bos­nu. Sa­raj­li­ja sam, to uvi­jek kaž­em i ne kri­jem. Ra­du­jem se, me­đ­u­tim, us­pje­si­ma Hr­vat­ske i Sr­bi­je, ali bo­san­ska op­ci­ja mi je ne­ka­ko naj­draža.

Kompletan intervju možete pročitati na stranicama Jutarnjeg lista: 'ZDRAVKO ČOLIĆ: JA UVIJEK ZA BOSNU NAVIJAM'

30.01.2008.

Nogometno selo: JAPAN - BiH 3:0

NAša reprezentacija je upravo završila svoj prvi meč u kojem nam se predstavio novi selektor Meho Kodro. Poraz od Japana u prijateljskoj utakmici od 3:0 nije obećavajući, ali ima još vremena da se poslože kocke (nogometaši). Ono što je svakako mnogo važnije i radosnije od same utakmice bilo je prisustvo poprilično oporavljenog Ivice Osima na tribinama kojem je ovo jedan od prvih izlazaka nakon dugotrajnog boravka u bolnici.  

Za one koji nisu mogli pratiti utakmicu iz perspektive novinara  BHT to je zvučalo otprilike ovako:

Pri rezultatu 0:0: Ovo je svakako odličan rezultat.

Pri rezultatu 1:0: Trebali bi naši momci sada pokušati dati gol, jer neriješen rezultat u Japanu bi bio svakako uspjeh...

Pri rezultatu 2:0: Trebali bi naši momci dati barem utješni pogodak.

Pri rezultattu 3:0: Nadamo se da će japanci stati na tri pogotka da izbjegnemo još veću katastrofu.

Uglavnom odličan rezultat. 

29.01.2008.

Dizajnersko selo: KONKURS ZA OMOT NOVOG RAMBOVOG ALBUMA

Rok konkursa za idejno rješenje covera novog CD-a Ramba Amadeusa, koji će se zvati Hipišizik Metafizik, skraćen je zbog prevelikog interesovanja, tako da želite li poslati svoj rad to možete učiniti do 1. februara. 

Svoje prijedloge šaljite na adresu rambadeus@yahoo.com, no pazite na veličinu, jer Rambo napominje da radove veće od 2 MB ne otvara. Rambo je učesnicima ponudio za bolju inspiraciju i tekst naslovne numere:

Hipišizik metafizik

Ko ima snage i živaca, taj povazdan ratuje,
ko ima snage a nema živaca, argatuje.
ko ima i živaca i pameti taj komanduje.
Ko ima i snage i pameti, olimpijski plamen potpiruje

Ko ima i snage i pameti i živaca
snima porno filmove.
Ko ima živaca, a nema ni snage ni pameti,
njega kocka nevjerna privlači.
Ko ima pameti, a nema ni snage ni živaca,
Samo avaj pjesnik može biti.

Pjesnička je tuga pregolema,
pukne rima a rezerve nema

A ko nema ni snage ni pameti ni živaca,
Taj je pravi hipišizik, metafizik!

Hipišizik metafizik iznad je realnog stanja stvari
Logike čelik s lakoćom reže, savija, pa ponovo vari.

više informacija na: http://www.ramboamadeus.com/

 

29.01.2008.

Selo veselo: NEKAD BAŠ NE IDE!

29.01.2008.

Teatarsko selo: DINO, OZREN ILI ALEŠ...

 Ako ste večeras raspoloženi za izlazak u pozorište pred vama je bogat izbor predstava: Četvrta sestra Dine Mustafića u Kamernom teatru (20.sati), opera u režiji Ozrena Prohića  Nikola Šubić Zrinjski U Narodnom pozorištu (19.30 sati), Rat, Bog i ostalo Aleša Kurta u CDA (SARTR / 20.00 sati). Pa bujrum !

28.01.2008.

Olimpijsko selo: KLIZAČKI SPEKTAKL U SARAJEVU 7. FEBRUARA

28.01.2008.

Bosansko selo: INDUSTRIJA PAPANLUKA ILI OSNOVNO OBRAZOVANJE U BOŠNJAKA

Ovih dana je u Karlovcu (Vojvodina) aktualna afera vezana za mjesnu Gimnaziju u kojoj je direktor dopustio snimanje spota Jeleni Karleuši. Ustvari problem je sadržaj u kojem se srbijanska turbo folk zvijezda i njen partner u stili soft-porno filma valjaju u donjem vešu po krevetu smještenom u svečanu salu Gimnazije. I dok Vijeće roditelja i Ministarstvo kulture pokušavaju odgonetnuti misteriozno unošenje bračnog kreveta u svečanu salu ugledne gimnazije kod nas je već odavno zaboravljen zahtjev rijetkih nezadovoljnika koji su se usprotivili slobodi direktora O.Š. Lipnica (općina Tuzla) koji je istu stvar, pa i goru dopustio Selmi Bajrami dajući najbolji primjer simbioze turbo-folka i obrazovanja u BiH.

Naime, ako niste imali priliku vidjeti, u njenom spotu iskorišten je i čitav razred osnovaca kojima Selma glumi sexi učiteljicu pjevajući im svoj manje-više pedofilski hit 'nana' u kojem selma 'umjetnički' kroz stihove opisuje konverzaciju sa maminom mamom koja ju je prije deset dana pitala 'Dal' su joj bonbone omiljena hrana' na šta Selma u stilu pomalo ljutite unuke odgovara nani da je ne budi rano, jer 'nano znaš da se slatkiši jedu polagano'  dodajući  kako su slatke bonbone, keks i čokolada, al' da ona više voli momke mlade' . Da bi stara nana bolje shvatila dubinu unukine poruke ona ponavljajući činjenice o slatkoći bonbona, keksa i čokolade objašnjava starici da je ipak 'slađe ono što joj momci rade'.

Dok Selma (učiteljica u spotu)  pjesmom prenosi svoju komunikaciju sa nanom u razredu osnovci zamišljeno bleje u njeno poprsje i batake i ne nadajući se da će uskoro u razred uči učiteljicini nabildani tjelohranitelji sa kutijom prepunom bonbona. Ipak, iako ljuta učiteljica pjesmom objašnjava nani 'šta je prava hrana i da su slatkiši roba profurana' u razredu se pojavljuju dva tipa, podižu teta učiteljicu na katedru koja na opću radost i oduševljenje učenika počinje osnovce iz OŠ. Lipnica zasipati bonbonama.

Na žalost direktora, reditelj spota nije insistirao da možda za kraj čuvena tuzlanska turbo-folk zvijezda (i sama rođena u Lipnici) bude povaljena od strane muškog dijela nastavničkog vijeća...

Na kraju, obzirom na stanje u kulturi, može samo začuditi da Ministarstvo obrazovanja TK nije dodjelilo i neku zahvalnicu Selmi za promociju osnovno-školskog obrazovanja putem emitiranja spota u programima uglednih tv kuća poput BNa, DMa i TVTKa. Nema sumnje, industrija papanluka, za razliku od svega ostalog u Bosni, radi punom parom.  

A sada pogledajte ovaj čuveni prilog turbo-folk kulture osnovnom obrazovanju Bosne i Hercegovine: http://www.youtube.com/watch?v=XESqTiVfvJE uz koji naravno piše: This video may not be suitable for minors.

 s.k.

28.01.2008.

Nacionalističko selo: ESKIMI ILI U PRIJEVODU NA BOSANSKI 'OSTALI'

Eskimi (sebe nazivaju Inuit; u singularu Inuk) su polarni narod altajskog (mongoloidnog) tipa naseljen na istoku od Grenlanda, Zaljeva sv. Lovrijenca pa obalom i priobaljem sjeverne Amerike sve do susjedne sjeveroistočne obale Sibira, (Yuit Eskimi s Čukotskog poluotoka. Eskimi, stanovnici nepreglednih snježnih prostranstava, po svojoj se domovini kreću na psećim zapregama, a na manje udaljenosti, tijekom zime, služe se krpljama. Čamcima kao što su kajak i umiak kreću se morem. Odjeća i obuća im je topla i krznena. Tipični simboli kulture Eskima nadalje su snježne naočale, s veoma uskim prorezima za oči, a namjena im je da zaštite oči od snježnog sljepila, do kojega dolazi zbog odbljeska sunčevih (UV) zraka o zaleđenu snježnu koru snijega. Posljedica je prženja mrežne rožnice i snježno sljepilo. Eskimi su miroljubiv narod, u svome jeziku nisu imali izraza za riječ ‘rat’, kao ni njihovi južniji susjedi Indijanci za riječ ‘laž’. Ove značajne karakteristike zapadnjačke kulture donijeli su im tek bijele pridošlice. Danas Eskimi broje 17.000 u Kanadi, 1.500 u Sibiru, 45.000 na Grenlandu i 28,000 na Aleutima i Aljaski. Ukupno ih je više 90.000 južno od arktičkog kruga.

Više o eskimima ili kako bi ih kod nas zvali 'ostalim' možete pročitati na  eFM RADIO

 

28.01.2008.

Umjetničko selo: NOVI RAD NEBOJŠA ŠERIĆA - 'ROADSIDE BOMB ATTACK'

Na blogu jednog od naših najboljih savremenih umjetnika Nebojše Šerića Šobe, imate ekskluzivnu priliku da među prvima vidite njegov novi rad kojeg je nazvao 'Roadside Bomb Attack'.

Rad je napravljen uglavnom od plastike i već napravljenog materijala i kako sam Šoba, koji trenutno živi u New Yorku, objašnjava 'radi se o 'čudnoj igrački, koju javnost sigurno neće imati priliku da kupi u ovdašnjim radnjama. U zadnje vrijeme sam sa gnušanjem promatrao kako roditelji djeci kupuju igračke koje imaju veze sa ratom: puške, vojnike, i slične pizdarije. Na neki način djeca se mentalno pripremaju da prihvate rat kao stanje koje je neizbježno i normalno.'

Na tragu ovog razmišljanja Šoba je kupio jedan od tih militarnih setova igračaka koji je, nakon što ga je on propustio kroz svoje umjetničke šake dobio savim novu i jasnu poruku.

Ono što slijedi ovih dana je vraćanje 'redizajnirane' igračke u rafu newyorške prodavnice igračaka sa ciljem da barem neki od roditelja budu obeshrabljeni u kupovini ovakvih poklona djeci uz jasnu umjetničku poruku svima koji će imati priliku i čast da razmisle o Šerićevom 'Roadside Bomb Attack' inspirisanog i promišljenog, kako prepoznatljivom autorovom ingenzioznošću, tako i ličnim ratnim iskustvom.

Još jednom, BRAVO ŠOBA !!!, a vi posjetite njegov blog da vidite rad u nešto većoj rezoluciji.  

 

27.01.2008.

Historijsko selo: SJEĆANJE NA HOLOKAUST

“To što je bio pošteđen duže od ostalih, duguje svojoj izuzetnoj hitrini, zahvaljujući kojoj je pobjeđivao na takmičenjima ovih svezanih ljudi koja su nacisti organizovali, takmičenjima u skokovima ili u brzini. Ali i svom lijepom glasu:Više puta sedmično, kada je trebalo hraniti zečeve iz esesovskog živinarnika Simon Srebnik bi, u pratnji stražara, odlazio uzvodno Nerom u plitkoj barci, do nakraj sela, prema livadama djeteline. Pjevao bi poljske narodne pjesme, a stražar bi ga pri povratku poučavao starim pruskim vojničkim pjesmama.

U noći 18. januara 1945.,

Dva dana prije dolaska sovjetskih

trupa, nacisti su poubijali

metkom u potiljak posljednje

“Jevreje iz radnog voda.” I nad Simonom Srebnikom

je bila izvršena egzekucija. Metak nije

oštetio vitalne centre.

Imao je trinaest i po godina

Imao je lijep glas, vrlo je lijepo pjevao

i čuli bi ga.

Jedna mala bijela kuća

ostala je u mome sjećanju.

Tu malu bijelu kuću

sanjam svake noći.

Kada sam ga danas ponovo čuo kako pjeva, srce

mi je mnogo jače zadrhtalo,

Ne vjerujem da sam ovdje.

Ne, to, ne mogu da vjerujem.

Ovdje je uvijek bilo isto ovako tiho. Uvijek

pa i onda kad je svakog dana spaljivano po 2000 ljudi.

Isto je tako bilo tiho.

Niko nije vikao. Svako je radio svoj posao.

Bilo je tiho. Mirno.

Kao sada.

 

Ti, djevojko, ne plači,

ne budi tako tužna,

jer se drago ljeto bliži...

A s njim ću se i ja vratiti...

Pola litre rujnog vina, komad pećenke

to djevojke

nude svojim vojnicima.

Kad vojnici prolaze,

djevojke otvaraju

vrata i prozore.

(odlomak iz knjige i filma SHOAH, Claude Lanzmann)

27.01.2008.

Narodno selo: ZMAJ OD ŠIPOVA O OBRAZOVNOM SISTEMU U BiH

'Ja sam naučio životinju da se bori, ali nije lako naučiti one životinje koji su postali učitelji drugima, a oni nisu dovoljno naučili !'

Ilija Grahovac ili "Zmaj od Šipova"

27.01.2008.

Narodno selo: REUTERS I 'ZMAJ OD ŠIPOVA' O BOSANSKOM SPORTU

 

 

26.01.2008.

Bloggersko selo: TRAŽI SE KUM ILI KUMA ZA NAZIV KNJIGE

Obavještavamo vas da je naš kolega blogger Emir Džambegović ponudio svoju još neobjavljenu knjigu onome komu da najbolji prijedlog za knjigu posvećenu o historiji i teoriji odnosa sa javnošću ili vam PR-u.

Prijedloge možete ostaviti u komentarima njegovog bloga Public Relations (Паблик рилејшнc�).

25.01.2008.

Internet selo: NA DANAŠNJI DAN 2006-GODINE

Naši mediji: NO COMMENT



U ovo vrijeme prije dvije godine aktiviran je pretraživač Pogodak. Ne znam koliko ga ljudi baš koriste, ali nek se spomene. Pogotovo ne mogu odoliti a da se ne podsjetim ovog nebuloznog novinskog naslova, ali i kratke ali slatke diskusije o pretraživaču Pogodak u našim komentarima:

 

n.- dobar start...siguran sam da cemo uskoro ugledati vjesti kako su naši "gugulaši" oborili normu...

gugljo - inace isti pretrazivac imaju i u srbiji i u hrvatsko a i mi...cini mi se da su ga napravili slovenci...

antivencaslo - jakoce drugi. klepe od svaba pa prodaju juznije. isto ko ves masine i sporete u vrijeme exyu. baska sto su nas kroz trziste kapitala ogulili.


Da iskoristim priliku da postavim pitanje da li uopće znate za Pogodak ili se morate poslužiti googlom da skontate o cemu pričamo? Ukratko,  služite li se ovim pretraživačem?

 

25.01.2008.

Bloggersko selo: PREDSJEDNIK SE NAVUK'O NA BLOG ILI POČETAK CYBER DEMOKRATIJE

(foto: Desno - predsjednik Željko) 

Izgleda da se naš predsjednik ne šali sa svojim blogom. Uletio je u blogosferu 23. januara i od tada nas svaki dan obraduje novim postom. Danas je ustao prije 6 ujutro kako ne bi razočarao mnoge koji jedva čekaju novo obraćanje predsjednika sa svog cyber balkona. Ustvari, ne radi se o balkonu, jer se njegov blog razlikuje od svih do sada poznatih predsjedničkih i političarskih blogova. On je pravi blogger. Njegova neposrednost zadivljuje. On je za razliku od ostalih interesantan i kao Željko, a to što je predsjednik samo povećava značaj pojave  'Predsjednikovog bloga'.

Iako, neko ovo može protumačiti i kao političku kampanju, gubljenje vremena i ko zna šta još,  ali ja i ogromna većina njegovih čitalaca vjerujemo da se radi o zaista zadivljujućem potezu jednog predsjednika koji je odlučio uz svo moguće poštovanje 'preći na ti' sa građanima.

Uostalom, blog i jeste perfektna forma kojom se može djelomično nadoknaditi neminovno otuđenje 'vođe' i građana.  Iako tako izgleda, ali ne bi bilo offirno da sa zakašnjenjem i drugi visoki funkcioneri upotrebe ovaj demokratski medij, koji će možda rezultirati i osnivanjem prve cyber partije u Bosni i Hercegovini.    

OBAVEZNI LINK: http://zeljkokomsic.blogger.ba/

 

25.01.2008.

Džuma: MIR, SELAM, PEACE, SHALOM...

 'Ne može biti svetog rata. Samo mir može biti svet!'

(Riječi sirijskog muftije Ahmeda Badr Hasuna iz govora Evropskom parlamentu u Strazburu povodom  godine dijaloga koju je ove godine proglasila Evropska unija)

25.01.2008.

Telegrafsko selo: VIJESTI IZ NESVIJESTI (25. januar 2008.)

Vijeće stranih investitora sinoć je u Sarajevu organiziralo koktel na kojem su prezentirane informacije o postignutim uspjesima u 2007. i planiranim aktivnostima u 2008. godini. Kako je kazao predsjednik VSI-a Tie Sosnowski, VSI želi biti jedinstven glas stranih investitora prisutnih u BiH. Napomenuo je da je stranim investitorima interesantno ulaganje u BiH, ali je s druge strane opterećenje jer postoji dvostruko oporezivanje, kao i velika korumpiranost...Jučer se u Briselu raspravljalo o upitnosti funkcije ambasadora EU koje je dobila Marija Šerifović, ozirom na njeno aktivno sudjelovanje u kampanji ultra desničarske Radikalne partije Srbije...Kosovo će početkom februara proglasiti nezavisnost...Nakon što je Tadić odbio prijedlog Koštunicine partije da posebno naglasi svoje opredijeljenje za 'bitku za Kosovo' DSS signalizirao podršku Radikalima... Tadić je rekao da u drugom krugu nema nikoga između njega i Nikolića, "ili dža ili bu, ili crno ili bijelo, nema međurješenja", dodavši da je izbor 3. februara odlučujući za Srbiju jer njena budućnost zavisi od toga ko će pobijediti....Po izboru Avaza Fata Orlović i Lajčak ličnosti godine za 2007.-u... Vladajuća Erdoanova partija u Turskoj i opozicijska Partija nacionalističkog pokreta postigle sporazum o ukidanju zabrane zabrane nošenja marama na univerzitetima... U Jadranu je otkriven novi aktivni tektonski rascjep, koji bi mogao uzrokovati veliki zemljotres, tako da je za region južne Italije, Hrvatske, Crne Gore i Albanije neophodno ponovo procijeniti opasnost od cunamija, piše američki časopis "Džiolodži"...Isti časopis navodi mišljenje stručnjaka da će se tempom približavanja od 4,5 kilometara u milion godina, italijanska i hrvatska obala vjerovatno spojiti za 50 do 70 miliona godina... Nakon 15. godina potrage, Titov unuk Edvard Broz (57) uhapšen na granici Hrvatske i Srbije zbog nesreće iz 1992. godine kada je zbog vožnje u pijanom stanju izazvao tešku saobraćajnu nesreću u kojoj je poginuo njegov saputnik ... Obzirom da već dugo ne postoji čuveno školsko takmičenje 'Titovim stazama revolucije' podsjećamo da je Josip Broz Tito imao šestoro unučadi. Josip, Zlatica, Edvard i Svetlana su djeca sina Žarka iz tri braka, a Aleksandra (Saša) i Ranka sina Miše. Iz Žarkovog braka sa suprugom Terezom rodio se Edvard, koji je ime, navodno, dobio po Titovom saborcu Edvardu Kardelju... Najpoznatiji bh. blogger Željko Komšić se danas nije oglašavao, a jučer je BH Fanatikosima odgovorio da je lično uključen u rješavanje problema sa državljanstvom za potencijalnog bh. reprezentativca naše nogometne selekcije Miralema Pjanića...Naš drugi celebrity blogger Ibro Spahić objavio novu pjesmu na svom blogu... Bosanski umjetnik iz New Yorka (također blogger) Nebojša Šerić Šoba informisao nas je da je glavna i odgovorna urednica Aida Abadžić-Hodžić najavila da će u prvoj polovini februara izaći ponovo časopis za savremene vizualne umjetnosti, likovnu kritiku i teoriju "Vizura", čiji je nulti primjerak predstavljen u julu 2007. godine... Epedimiolog dr Puvačić je upozorio da bi tokom februara cijelu Evropu mogla da zahvati epidemija gripe. Simptomi su visoka temperatura, opšta iznemoglost, respiratorni simptomi, začepljenost nosa, kašalj, kihanje, a registruju se i stomačne tegobe. "Radi se o težoj kliničkoj slici i preporučuje se da oni sa početnim simptomima gripe ne idu na posao četiri do pet dana kako ne bi dalje širili gripu"...

24.01.2008.

NA DANAŠNJI DAN

Sjećanja: OKRENU SE HASE POSLJEDNJI PUT!!!

Na današnji dan prije 21 godinu,  24. januara 1987. preselio Asim Ferhatović Hase, »legendarni nogometaš, uzoran roditelj, drug, prijatelj, saigrač, veliki dobročinitelj, humanista prvog reda...«

U znak sjećanja preporučujemo post od 09.02.2006 pod naslovom Sjećanje: E MOJ HASE, DA SI OVDJE S NAMA (18), a koji je zapravo zbirka različitih sjećanja na našu legendu:

»Na jednoj utakmici na Koševu Hase je izvodio takve bravure driblujući protivničku odbranu da je radio-reporter Mirko Kamenjašević u trenutcima oduševljenja rekao: "Dragi slušaoci, dok Hasetu ne uzmu loptu, slušajte muziku iz našeg studija!" On je jednostavno s loptom mogao sve. I zato kao uspomena i istinita legenda može da
bude jedan naslov u novinama kada se Asim Ferhatović opraštao od fudbalskih terena. Tada je preko cijele stranice novinar koji se godinama divio Ferhatoviću napisao:
"JEDAN JE HASE!"

“… Bio je to ljubimac navijača Sarajeva, koga su voljeli i navijači Željeznicara, Partizana, Crvene Zvijezde, Veleža, Hajduka... Radi "Haseta" su na Koševo dolazili ljubitelji sporta i divili se čarobnjaku ove igre koji je u trenucima nadahnuća znao proći kroz cijelu protivničku odbranu…”

Građani Sarajeva su ga i na njegovoj dženazi ispratili aplauzom 1987. godine.
”…Pričali su mi kao malom da su za vrijeme dženaze na stadionu Koševo upaljeni reflektori izgledali poput kandilja, a Fatihe i molitve za dušu ovog dobrog čovjeka su zaklonili zvuci truba stotina taksista koji su na taj način odavali počast svom dragom sugrađaninu...”
“…I zato hvala svima koji se sjećaju ovog Čovjeka, a sjećanje na njega treba biti naša tiha nada da sa njim nije otišla i priča o šarmantnoj plemenitosti našeg grada..." ”

Građani Sarajeva su ga i na njegovoj dženazi ispratili aplauzom 1987. godine.
”…Pričali su mi kao malom da su za vrijeme dženaze na stadionu Koševo upaljeni reflektori izgledali poput kandilja, a Fatihe i molitve za dušu ovog dobrog čovjeka su zaklonili zvuci truba stotina taksista koji su na taj način odavali počast svom dragom sugrađaninu...”
“…I zato hvala svima koji se sjećaju ovog Čovjeka, a sjećanje na njega treba biti naša tiha nada da sa njim nije otišla i priča o šarmantnoj plemenitosti našeg grada..." ”
24.01.2008.

Anketa: 'JUGONOSTALGIJA'

Vrijeme je da objavimo nakon dugo vremena i zvanične rezultate naše ankete sa pitanjem 'Koja vam je od bivših 'bratskih' republika i pokrajina najdraža'. Napominjemo da je svaki posjetilac mogao glasati samo jedanput što konačnom uzorku od 1.375 glasova daje popriličnu pouzdanost. S druge strane u anketi su učestvovali internet korisnici i čitaoci bloba što znači da predstavljaju:  BiH 51 %   (Sarajevo 85 %,  15 % BiH od čega  5 % RS), Hrvatska  7 %, Srbija ( sa Vojvodinom ) 3,2  Slovenija 1, 8 %, Crna gora 0,4 %, Makedonija 0,3 %, Kosovo 0,2%  i 36 % građana BiH koji žive u inostranstvu.

Kao što vidite, prema rezultatima može se reći da im je Slovenija (8%) najmanje prirasla srcu, dok im je Hrvatska ubjedljivo najdraža sa 38 % glasova. Srbija, Crna Gora i Makedonija su tu negdje sa 10 i 11 %, dok  broj za autonomne pokrajine vjerovatno ukazuje i na neke druge motive glasača. Tako među 16 % onih koji su glasali za Kosovo, vjerovatno  pored istinskih ljubitelja prizrenskih ćevapa, ima dosta onih koji su tim glasom htijeli naglasiti svoju antipatiju prema Srbiji.  Uglavnom za svih 1375 učesnika u anketi moglo bi se reći da su na neki način 'jugonostalgični'.

Bez obzira na sve, biće zanimljivo isto pitanje postaviti, ako Bog da, za par godina i vidjeti da li se nešto promjenilo.

Do tada zlatna medalja Hrvatskoj, a Sloveniji upozorenje da poprave odnose sa  čitaocima Bloba !

 

Koja vam je od ovih bivših 'bratskih' republika i pokrajina najdraža ?

Selection

 

Votes

Crna Gora

 10%

132

Hrvatska

 38%

520

Makedonija

 11%

151

Slovenija

 8%

112

Srbija

 10%

131

Kosovo

 16%

214

Vojvodina

 8%

115

1,375 votes total

24.01.2008.

Festivalsko selo: DOLAZAK SARAJEVSKE ZIME (7.2. – 21. 3. )

piše: Sabina Šišić

Ovih dana u našem gradu punom parom teku pripreme za otvorenje internacionalnog festivala Sarajevska zima. Otvorenje je planirano za 7. 2. 2008. na Željezničkoj stanici u Sarajevu. Tema ovogodišnjeg festivala je Barikade bez granica '68 – Novi (vrli) svijet kojom se otvara pitanje dijaloga između različitih generacija koje su rušeći barikade, zidove između vlastitih ideala i svijeta koji ih okružuje na svoj način prinijele stvaranju novoga svijeta. Kao takva ona se u potpunosti uklapa u ambijent željezničke stanice, mjesta susreta različitih ljudi i mjesta preplitanja različitih sfera života.

Dan otvaranja Festivala na sarajevskom kolodvoru moći ćemo uporediti sa jednim od prvih francuskih filmova - Ulazak voza u stanicu. Ova sličnost se ne ogleda samo u podudarnosti prostora već i u duhu koji je bio ključni za taj trenutak. Tada je to bilo revolucionarno otvaranje vrata kinematografije, otkriće novih mogućnosti kojima se sažima stvarnost i pretače u pokretnu sliku, a ovog februara u Sarajevu to je otvaranje prostora, granica, ideja, postmoderna revolucija utemeljena na iskustvu prethodnog i početka ovog stoljeća...  (nastavak u komentarima)

24.01.2008.

Muzičko selo: PETAK U SOBI

Organizacija DJ's

Djoha; Choola; Lamiralio

dub*electro*minimal*breaks*dnb

Petak 25/01/2008, start od 22:00h, Ulaz 5KM

Club so.ba, AG Fax, Patriotske Lige 30

info@soba.ba

www.soba.ba

24.01.2008.

Perino selo: PERO O IZBORIMA ZA 'PREDSENIKA'

Petar Luković, Feral Tribune, 24/01/2008

Tri dana posle najnovijih historijskih predsedničkih izbora – uz podsećanje za večito zaboravne Hrvate da Srbi kao autentično-autohtoni istorijski narod s pravom svako glasovanje doživljavaju kao reinkarnaciju svoje pomenute historijske polne veličine (hrvatski: kurčenje), sve je nekako došlo na svoje zasluženo mesto: nadmoćno, sa preko 1.600.000 glasova u prvom je krugu šešeljevski kandidat Tomislav Nikolić porazio aktuelnog državnog i DS predsednika Borisa Tadića (1.450.000), uz matematičko upozorenje da nikako nisu loše prošli ni ostali – Koštuničin favourite ministar raznovrsnih privatnih investicija Velimir Ilić (preko 300.000), Miloševićev obožavatelj Milutin Mrkonjić (244.000) i, naravno, Čedomir Jovanović koji je bez pomoći mađarske manjine i bez Nenada Čanka (koji se preselio na splav Borisa Tadića) osvojio 220.000 najnormalnijih i, ispostaviće se, najdragocenijih glasova.
Tečni utisak zaliven pivom da se Srbija sasvim raspametila i vascelo pomahnitala veselo vratila svojim omiljenim blood šizofrenijama devedesetih godina – nije statistički sadržan samo u mračnom podatku da je preko dva miliona nacionalističko-šovinističko-domaćinsko-rodoljubivo-dementih duša glasovalo za Rusiju a protiv Evropske Unije, za Kosovo po svaku cenu, za XIX protiv XXI stoleća, za RTS, Kurir, NIN, Press, Gazetu, Pravdu i ostale profašističke tabloide, za izolaciju, za Legiju i njegove plaćene ubice, za nove ratove ako ih, srećom, bude; za socijalistički egalizam a protiv privatizacije i bilo kakvih reformi, za pagansku budućnost u kojoj će Srbija biti predvodnik Pravde & Istine... već je istodobni statistički mozaik sadržan u duhovnom obzoru tzv. glavnog Nikolićevog oponenta Borisa Tadića koji se, jebite me nježno, jedva razlikuje od Nikolića, ako se uopšte razlikuje.
Navodna (opet historijska) dilema kako je ovo odlučujući trenutak da se u drugom krugu (prva nedjelja februara) po svaku cenu podrži Tadić, već se pretvara u onu vrstu poznate venecuelanske tv sapunice sa srpskim motivima; potpuno izgubljen Boris Tadić (BoTa) na novim se mitinzima šepuri se sa tri prsta, gurajući seksualni alat u vidokrug Ilićevih pristalica koji mu očajnički trebaju; Tadićeva se retorika ovih se 48 sati pretvorila u očajničku šovinističku monodramu – on govori da "uvežemo sve zastave od 5. oktobra", pominjući Beograd, Sandžak ali i Rašku oblast, kao da smo pali sa kninske tvrđave pa ne znamo da je Raška oblast srboidni termin za Sandžak; kad je završio sa "umrežavanjem zastava", Tadić se okrenuo rečnim tokovima – danas je izjavio da će se u "Demokratsku stranku uliti svi oni koji žele u Evropu", fali samo objašnjenje da li je za ulivanje potreban pojas za spasavanje ili će nas BoTa lično vaditi iz vode, ako se ne ulijemo po propisu.
Ako je za Tomislava Nikoilića ama baš sve jasno: da je u pitanju nesporno dokazani fašista pravoslavnog usmerenja, spreman da svojom tananom rusofilskom dušom u predsedničlkom pimp-obliku Srbiju prevede u Putinov krevet, zajebava Evropsku Uniju, učini sve da Srbija nikad ne uđe u to Leglo Zla, pokuša da napravi sranje oko Kosova – The Question jeste po čemu je Boris Tadić, već tri godine predsednik Srbije, drukčiji? Pomenuti je u preko tisuću dana imao bar tisuću prilika da nešto uradi ili nešto kaže ili se obrati naciji ili već da učini bilo šta; ako se njegov zbir dobrih dela svede na činjenicu da je (kao) usvojio nekakvu samohranu mačku i jednom dao krv uz ultimativno TV pokrivanje svih kanala Srbije – a da je u međuvremenu voljenog Vojislava Koštunicu celivao mestom premijera, pristao na donošenje Ustava na najpodliji način – krađom, u čemu su učestvovali članovi njegove stranke, da je pristao da Koštunica vodi spoljnu politiku i određuje prioritete (najnoviji, od danas: "Ili će EU potpisati Sporazum o pridruživanju sa Srbijom što podrazumeva da nema ništa od slanja Misije EU na Kosovo, ili od potpisivanja nema ništa"), da se u nacionalnom zanosu oko Kosova pretvorio u Koštuničin falsifikat tvrdeći da bez Kosova "nema Srbije", da je sasvim ugodno učestvovao u svim podelama oko Upravnih odbora javnih preduzeća gde je, logično, ubacio sve svoje gladne drugove, da je zaštitio vodećeg srpskog milijunaša Miškovića od Anketnog odbora u Skupštini Srbije (na LDP zahtev) odbijajući da se o "Delti" uopšte razgovara u Parlamentu; da je prećutao činjenicu da nekakva Republička Izborna Komisija ne poštuje odluku Vrhovnog Suda Srbije i dalje zabranjuje posmatračima iz Velike Britabnije i SAD da prisustvuju predsednilčkim izborima, a istovremeno nudi tu mogućnost Rusiji, da je Tadić toliko kohabitirao sa Koštunicom da je telesno srastao sa premijerom od kojeg se ne može polno odvojiti...kako da neko glasa za ovakvog Tadića koji je obrastao Koštunicom, dva tela i jedna, ruska duša!
Videli smo to koliko juče: čkapi Tadić ni reč nije rekao protiv kolonizacijske ideje poludelog dr Koštunice da se Rusima pokloni ovdašnja Naftna industrija, bez tendera, navodno nekakvim sporazumom koji još niko nije video. Koliko je ludilo uzelo maha, pokazuje izjava Tadićevog mafijaškog bossa Draga Đilasa da će Srbija ovim sporazumom sa Rusijom dobiti "više novca nego preko tendera"; otkud Đilas zna šta bi se to dešavalo na tenderu, da nije rusofilna ideja o Belom Magu našla mesto u Vladi Srbije gde se svi ministri goli okupe ukrug i zajednički pevaju mantre protiv EU, s naglašeno ruskim akcentom? Sukladan svojim principima oralnog zadovoljavanja Koštunice na kolenima, sa rukama iza leđa, Tadić ovog petka odlazi u Moskvu, u društvu svojih najboljih prijatelja Koštunice i Ilića, sve verujući da će ga Ilić i Koštunica podržati u drugom krugu, očajnički uveren da pristaje na sve samo da ostane predsednik Srbije. Nije ni svestan kako je dr Voja Koštunica presrećan: možda će on, recimo, podržati Tadića ali tako preko qurca da će svaki Ilićev glasač odmah zaokružiti Tomu Nikolića; konačno, Koštunica će dobiti Predsednika s kojim se u svemu slaže, a u džepu Ugovor Sa Rusima koji je, glup kao što jeste, podržao Boris Tadić, još u speedu da veruje da može da pobedi zahvaljući Voji & Velji.
Kako me za ovu grupu glasača zabole svaka pa i ona q.stvar, ostaju mi ovi moji LDP heroji; ne vredi – pokušavamo da objasnimo DS/DSS moronima – da nam netko iz LDP rukovodstva kaže šta da radimo u drugom krugu; Čedomir Jovanović je lepo objasnio da će svaki LDP član sam morati da odluči šta će sa svojim glasom, što u mom slučaju a bogami i u slučaju svih ljudi koje vrlo volim znači da nema šanse da Boris Tadić dobije naš glas!
Da malo previše budem ličan: ne dam Borisu glas! Ako ga je svih ovih godina nije interesovalo šta mislim i kako glasam – jer sam bio ekstremista, izdajnik, đinđićevac i prijatelj Bebe Popovića – što bi danas tražio glas od mene? Ko jebe Tadića! Neka Tomu pobedi sa svojim prijateljima sa kojim je godinama kohabitirao i lizao se uzjamno: gde su mu sad Kusturica, Paskaljević, Dinkić, Labus, Čanak, Ljajić, Mira Banjac, Zoran Cvijanović ili Ljilja Smajlović, Slobodan Reljić ili predsednica njegovog oralnog fan-cluba Olja Bećković da pred kamerama, u facial shotu, potvrdi svoju ljubav ka demokratskim vrednostima svog Idola? Gde su mu Srđan Šaper i Nebojša Krstić da mu pomognu i smisle još neku "bicklističku" metaforu tipa "moramo da okrećemo pedale"? Gde su Tadiću danas njegovi "drugovi" iz Vlade: gde mu je Ilić, gde mu je Jočić, gde mu je bivši ministar pravde – The Idiot – Zoran Stojković o kojem se Boris nijednom nije usudio da progovori?
I šta sad? Ako ne glasam za maloumnog Tadića – spočitava mi se da podržavam fašistu Nkolića, što je jednako tupo kao izbor između Vojislava Šešelja & Milana Milutinovića davne 1998, kad smo pod sličnim obrazloženjima ("manje zlo") glasali za Milutinovića, sluđeni verom da je manje zlo ukusnije ako je naše zlo; danas me svečano zabole Nježnik za rezultate izbora u Srbiji, ako većina srpskih ludaka hoće Nikolića – let it be, ako se odluče za Tadića – opet mi svejedno. Glupe fore kojima nas bombarduju ("Ako niste za Tadića, onda ste za radikale") odavno me se ne dotiču iz fiziološkog razloga što između današnjeg Tadića i današnjeg Nikolića nema nikakve razlike; ako pobedi Nikolić – so what? Pa, zar moja Srbija to nije sama izabrala?
Ukratko, kako kaže jedan od mojih omiljenih pesnika, da dođemo do vrha, prvo moramo da dotaknemo dno: da vidimo koliko je odvratno, hladno i beživotno. Divna prilika da se već uverimo 3.2.2008!  Uz poklič: "Down Srbija!".

Tamo gde joj je i mesto.

23.01.2008.

Sarajevsko selo: OTKRIĆE SALMEDINA MESIHOVIĆA I MOAMERA ŠEHOVIĆA ILI “JEL AQUARUM GDJE JE NEKAD BIO?”

Stigla mi je vrlo zanimljiva vijest od dragog Salmedina Mesihovića. Naime u Muzeju Sarajeva, on je zajedno sa kolegom Moamerom Šehovićem rekonstruirao dio jednog epigrafskog spomenika. Značaj ovoga leži u tome da su rekonstrirajući ovaj spomenik otkrili  da se na njemu nalazi napisan izraz AQRVM. U pitanju je Aquarum-u, odnosno rimsko-antičko ime za Sarajevo.

 

Ovo je inače treće otrkiće imena antičkog Sarajeva, što uvrštava ovaj spomenik u red vanredno značajnih za historiju našeg grada.

23.01.2008.

Bloggersko selo: BLOG ŽELJKA KOMŠIĆA ILI PADOBRANAC MEĐU NAMA!

Danas je u stilu padobranca u bloggerske bašče sletio naš omiljeni član Predsjedništva Željko Komšić. Prvi Predsjednikov post napisan je sa već poznatim i prepoznatljivim šarmom zaogrnutim iskrenom ljudskom jednostavnošću. Ipak, bilo mi je pravo pozitivno iznenađenja kada sam saznao da je Predsjednik u periodu između 1981-1986 bio član Aerokluba iz Sarajeva te da iza sebe ima i 250 padobranskih skokova. Što se tiče Aerokluba oni zaslužuju poseban post a mi najtoplije preporučujemo  zeljkokomsic.blogger.ba

23.01.2008.

Fotografsko selo: ANDREJ ĐERKOVIĆ U "PHOTO SUISSE 1906-2006"

Nedavno je u Švicarskoj objavljena monografija "PHOTO SUISSE 1906-2006" u kojoj su objavljene fotografije 86 autora. U pitanju su dugogodišnji članovi Švicarske Asocijacije fotografa. Među objavljenim fotografijama autora koji su obilježili 100 godina rada postojanja ove Asocijacije našao se  Andrej Đerkovića. Inače za one koji ne znaju Ženeva je jedna od adresa na kojoj živi ovaj sarajevski umjetnik. 

23.01.2008.

Novinarsko selo: UČITE OD ALEKSANDRA STANKOVIĆA

Mediacentar iz Sarajeva poziva zainteresirane da se prijave za učešće  u dvodnevnoj majstorskoj radionici Aleksandra Stankovića, urednika jedne od najpopularnijih TV emisija u regionu  talk show-a “Nedjeljom u dva”. Rok za prijavu je .7 februar 2008. , a cijena učešća je 350 KM (odnosno 179 eura) s tim što učesnici van Sarajeva snose i troškove puta i boravka tokom radionice. S druge strane Mediacentar vam nudi da kroz rad sa jednim od najboljih novinara na ovim prostorima dokučite  tajne pravljenja dobrog intervjua i talk show emisija. Plan radionice je da Stanković učesnicima približi svoje tehnike rada, odnosno da kroz direktni kontakt približi zainteresiranim teme kao što su  'ideali u novinarstvu', 'zašto uređivanje i vođenje emisije a ne reporterski posao', 'cenzura i autocenzura u intervjuu', 'kriteriji pri odabiru gosta i pokušaj da intervju bude ekskluzivan', 'prilagođavanje intervjua psihološkom profilu gosta', 'mogući incidenti' , 'insistiranje na odgovoru' itd.

Dakle, svi željni učenja i uzdizanja iznad ispod prosječnosti domaćeg novinarstva bi svakako trebali iskoristiti ovu priliku da svoja dosadašnja znanja i neznanja obogate 'Stankovićevom diplomom'. Za više podataka o tematskim modulima i detaljima prijavljivanja kliknitelink za transmisiju na  media.ba sarajevo.

23.01.2008.

Sjećanje: PRVA OPERNA DIVA IZ BOSNE - BAHRIJA NURI HADŽIĆ

Salko Sarić: Sjećanje na veliku opersku divu

 

Kćerka Čuvenog mostarskog književnika Osmana Nuri Hadžića (Mostar, 1969.-Beograd, 1937.), Bahrija Nuri Hadžić, rođena je u Sarajevu 4.3.1904. godine.
Osnovno muzicko obrazovanje stekla je u Sarajevu i Beogradu, a u Becu je studirala pjevanje kod Th. Lierhamera na Drzavnoj visokoj akademiji za muziku i umjetnost. Po zavrsetku skolovanja od mnogih ponuda Nuri Hadziceva se opredjeljuje za operu u Bernu (Svicarska), gdje u periodu od 1928. do 1931. ostvaruje cetrdesetak vodecih opernih uloga, koje su joj donijele pozive za niz gostovanja na raznim opernim scenama Evrope. Po nagovoru kompozitora i dirigenta Stevana Hristica (1885. - 1958.) prihvata angazman u Beogradu, pa je od 1931. do 1960. godine prvakinja Beogradske opere.
"Sa Bahrijom Nuri Hadzic Beogradska opera je dozivljavala svoje prve zvezdane trenutke i ostvarila neke od najvecih dometa u svojoj istoriji" (Mirka Pavlovic). Kao sopranistica koju je krasila raskosna glasovna ljepota, odlicna vokalna tehnika, velika dramska sugestivnost i scenska izrazajnost, ostvarila je na opernim scenama Evrope i bivse Jugoslavije uloge najrazlicitijeg karaktera: "Aida" (G. Verdi), Leonora u operi "Il trovatore" (G. Verdi), Manon u istoimenoj operi francuskog kompozitora Julesa Masseneta te Charlotte u operi "Werther" istog kompozitora, Salome (R. Straussa), Minnie u operi G. Puccinia "La Fanciulla del West", Jenufa u istoimenoj operi ceskog kompozitora Leosa Janaceka, Kostana u istoimenoj operi Petra Konjovica i mnoge druge operne role.
Uspjesno se bavila koncertnom djelatnoscu, a za izvanredna umjetnicka dostignuca beogradska sredina oduzila joj se tek 1988. godine, jedinim priznanjem - Sedmojulskom nagradom.
Starije generacije Mostaraca pamte njen nastup u martu 1941. godine u Mostaru. Tada je nastupila u programu Muslimanske narodne biblioteke, a zahvalna mostarska publika sa odusevljenjem ju je pozdravila i ispratila. Svakako da je najveci umjetnicki dozivljaj u njenoj karijeri bila svjetska praizvedba opere "Lulu", austrijskog kompozitora Albana Berga (1885. - 1935.), opere ciji je libreto nastao prema tragedijama "Duh zemlje", "Pandorina kutija" i "Lulu" njemackog knjizevnika Franka Wedekinda (1864.-1918.).

Svjetska praizvedba tada nedovrsene1 opere "Lulu" dogodila se u utorak 2.4.1937. godine u Zürichu (u Zürcher Stadttheater) na kulturnoj manifestaciji Zürcher Juni Festspiele, a naslovnu rolu tumacila je Bahrija Nuri Hadzic, koju je Alban Berg, vidjevsi je ranije u "Salome", pozelio za nosioca glavne uloge u svojoj operi.
Sjecajuci se tog nastupa 1937. godine u Zürichu pred najbiranijom svjetskom svjetskom umjetnickom elitom Bahrija Nuri Hadzic je izjavila: "Bio je to svakako jedan veliki poduhvat i moj najveci umjetnicki dozivljaj. Na toj premijeri nasli su se svi vrhunski umjetnici iz cijelog svijeta: Darius Milhaud, William Steinberg, Pietro Mascagni, Thomas Mann, Conrad Beck, supruge Wedekinda i kompozitora Berga. A ja sam tada imala samo 33 godine i srecu da sve to dozivim".
Osvrti i kritike na premijeru "Lulu" bili su sjajni, a medju kriticarima pojavili su se i cuveni austrijski muzikolog Willi Reich (1898. - 1980.) i francuski kompozitor Darius Milhaud (1892. - 1974.), koji su svoje osvrte napisali za becki i pariski radio.
Kriticar lista "Berner Tagwacht" primijetio je o Hadzicevoj "Lulu" i ovo: "Nuri Hadziceva je sa sigurnoscu kao u transu ostvarila prvu Lulu koja ce zauvijek ostati kao uzor". Ova njena kreacija se do danasnjih dana pominje kao izuzetna, tako da fotografije Nuri Hadziceve i odlomci iz blistavih kritika prate i najnovije premijere ove opere (u Parizu, Londonu, Frankfurtu, Becu, Zürichu itd).
Smatrana je takoder i za nenadmasnu Salome u operi njemackog kompozitora R. Straussa (1864. - 1949.). Kompozitor je rekao, kada je pjevala pod njegovom dirigentskom palicom prilikom proslave njegova 75. rodendana 1939. godine u Zürichu, da je to Salome koju je cekao 35 godina.
Poslije 1937. godine "Lulu" je dozivjela bezbroj izvodjenja opernih i dramskih. Tako je i mostarsko Narodno pozoriste postavilo ovo djelo na svoj repertoar 1990. godine (premijera 22.11.1990.) u reziji Branka Brezovca, a izvedeno je kao Total Recall uz suradnju sa mostarskim Simfonijskim orkestrom, horom "Abrasevic" i Pozoristem lutaka. Bio je to veoma zanimljiv i kompleksan muzicko-teatarski poduhvat zamisljen i kao hommage Bahriji Nuri Hadzic, prvoj opernoj divi iz Bosne i Hereegovine, Mostarki, kako je govorila za sebe, koja je djelovala na muzickim scenama Evrope i bivse Jugoslavije. Mnogo ce vremena proci do trenutka kada ce, tek nakon II svjetskog rata, Mostarke Ana Ivanisevic, Blazenka Cigic Milic i u novije vrijeme Amila Baksic poci njenim stopama.
Velika operna diva, nezaboravna po svom sirokom pjevackom, stilskom i karakternom rasponu i jedinstvena po svojim pijanisimima, umrla je u Beogradu 24. oktobra 1993. godine. Njeni kremirani posmrtni ostaci sahranjeni su u Aleji velikana na Novom groblju u Beogradu.
Otisla je zanavijek nezaboravna Salome i neprevazidjena Lulu! 

 

(Most, 119, oktobar 1999.)

22.01.2008.

Dizajnersko selo: ANTOLOGIJSKI RATNI PLAKAT GRUPE TRIO

“Ratni plakati - Oružja masovne komunikacije” naziv je izložbene postavke i kataloga u izdanju Carskog ratnog muzeja i Thames & Hudsona iz Londona, na kojoj je predstavljen i ratni plakat sarajevskog Trija.

Spomenuta izložba i katalog nastali su, zapravo, suradnjom dviju britanskih institucija - Carskog ratnog muzeja i Instituta za inovacije u umjetnosti i dizajnu u Manchesteru (MMU). Tako je došlo do katalogiziranja i objavljivanja kolekcije od 10.000 plakata na internet siteu (http://www.iwm.org.uk/upload/package/posters/default.htm), a od tog broj katalog i izložba donose “samo” 322 plakata koji najbolje predstavljaju ovu, trenutno najveću zbirku ratnih plakata. Autor teksta u katalogu James Aulich, za ratne plakate ističe tri obilježja: njihovu narav ikoničke predodžbe, njihov simbolički jezik i - narav propagandne priče. Za primjer propagandne priče Aulich uzima poznatu fotografiju "Iwo Jima" Joea Rosenthala nastalu tokom Drugog svjetskog rata. Ona predstavlja podizanje američke zastave u bitci za Iwo Jimu na Pacifiku. Ta fotografija postala je simbolom, iako u njenoj pozadini uopće ne stoji priča o pobjedi. Naime, fotografije je snimljena nekoliko dana prije pobjede, dok su vojnici zapravo mijenjali zastavu jer se prethodna bila pohabala. Ironijski otklon ova fotografija dobila je u ratu u BiH, kada su je članovi umjetničke grupe Trio Dalida i Bojan Hadžihalilović i Lela Hatt iskoristili u svojoj poruci svjetskoj umjetničkoj publici: “Olimpijske igre - Sarajevo 1994”. “Ikonički status te fotografije iskorišten je protiv nje same kako bi se osudio neuspjeh međunarodne zajednice i SAD-a da se suprotstave srpskim nacionalistima koji su granatirali taj grad”, napominje se u katalogu izložbe.

radiosarajevo.ba

22.01.2008.

Mak Dizdar: RUKE

Mak Dizdar



Ruke

 

Kroz kamen živi nosih ruke dvije

kao dva kamena

ad ruke ove trudne žive

U srcu tog kamena

 

Ruka

 

Motiv ruke, naročito prema nebu ispružene, veoma je čest u

kamenim nadgrobnim spomenicima srednjovjekovne Bosne. Ako

je kombinovan sa simbolima sunca, mjeseca i zvijezda, onda

ozna čava adoraciju, jer su nebeska tijela lađe za putovanje duša

pravednika, krstjana, u vječni svijet. Jedan od najstarijih poznatih

motiva ove vrste nalazi se na Kulinovoj ploči iz Muhašinovića, koja

se sada čuva u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Motiv na ploči je

veoma sličan onome koji se nalazi na sarkofagu iz Domozana u

južnoj Francuskoj, katarskog porijekla. Radimske (iz Radimlje,

kraj Stoca, op.a) predstave ruke ispružene prema nebu potječu iz

sredine XV vijeka. Motiv ruke na nadgrobnim spomenicima nije

iščezao sa nestankom Crkve bosanske. Na jednom nišanu iz XVI

vijeka na Alifakovcu u Sarajevu i danas se može vidjeti lijepo

svedena predstava ispružene ruke prema nebu i mjesecu na

njemu.

 

Mak Dizdar / Kameni spavač
21.01.2008.

Festivalsko selo: BARIKADE BEZ GRANICA '68. - NOVI (VRLI) SVIJET

Tema ovogodišnjeg 24. Internacionalnog festivala 'Sarajevska zima' je  „Barikade bez granica '68 - Novi (vrli) svijet". Ova tema otvara pitanja dijaloga između različitih generacija koje su sudjelovale, svaka na svoj način, u stvaranju novog svijeta, rušeći barikade između njihovih snova, ciljeva i svijeta koji ih okružuje i u kojem žive. Kako se svaka generacija suočava se sa iskustvom da su ispred i iza njih barikade bez granica, a stvaranje novog svijeta znači život u „vrlom svijetu", ovogodišnji Festival bavi se odnosom generacija iz druge polovine dvadesetog stoljeća, od vremena studentskih nemira 1968. godine do danas. Kroz urbanu komunikaciju sa savremenim problemima/interesima umjetnika, publike i istoričara Festival traga za ključnom tačkom njihovog susretanja. Festival će se realizovati u godini Evropskog interkulturalnog dijaloga i na poseban način će biti povezan sa Euromediteranskim susretima mladih . U skladu sa tradicijom Festival će u prvoj sedmici obilježiti dvadeset i četvrtu godišnjicu 14. zimskih olimpijskih igara.   Festival će se održati od 7. februara do 21. marta 2008. uz, kao i obično, mnoštvo programa koji obuhvataju različite oblasti umjetnosti: teatarsku, muzičku, filmsku, video art, vizuelnu umjetnost, projekte koji prezentiraju kulturno naslijeđe, panel diskusije, literarne i muzičko poetske večeri, te dječji program i Međunarodni konkurs za literarne, likovne i video radove za djecu i mlade na temu  Festivala. Programi će se održavati u pozorištima, muzejima, galerijama, koncertnim dvoranama, ali i na olimpijskim planinama, kako u toku Festivala tako i u sklopu Ceremonije otvaranja i zatvaranja. Program Festivala će uskoro biti dostupan na web stranicama Festivala (koji imate i u našim linkovima sa strane).

Za ovu godinu, novost je i to što je Festival otvorio i svoj blog Sarajevska zima, koji već radi punom parom.
21.01.2008.

Horor selo: MONSTRUOZNI ZLOČIN U SARAJEVU

Ljubica Đokić – Spasojević (72) zadobila je teške opekotine sinoć oko 20:40 sati nakon što su je u haustoru zgrade u kojoj živi u sarajevskom naselju Hrasno benzinom polila i zapalila dvojica razbojnika. Nesretna starica vraćala se iz prodavnice kada su je ispred lifta u zgradi na broju 124 u ulici Azize Šaćirbegović presrela dvojica mladića, te je iz nepoznatih razloga napali, posuli benzinom, zapalili i pobjegli ( susjedi predpostavljaju da  razlog nije obična pljačka obzirom da su Ljubica i njen suprug penzioneri u teškoj materijalnoj situaciji).
Žena je u plamenu nekako uspjela doći do ulaznih vrata u zgradu gdje su joj komšije pritekle u pomoć. Pozvana je i Hitna pomoć, a 72-godišnja žena prevezena je na Klinički centar Univerziteta u Sarajevu. Policija je uspjela uhapsiti oba razbojnika koji su počinili ovo zlodjelo. Identitet počinioca nije otkriven, ali se zna da se radi o maloljetnicima.

Nakon ovakve vijesti čovjek naprosto ostane bez teksta, prestrašen činjenicom gdje i s kim živi. Sumnjam da su dva maloljetna majmuna jedina dvojica psihopata spremnih na ovakve zločine, ali izgleda da nisu baš svi zabrinuti zbog toga...

21.01.2008.

Umjetničko selo: BIJENALE MLADIH UMJETNIKA EVROPE I MEDITERANA

13. Bijenale mladih umjetnika Evrope i Mediterana održaće se od 22. do 31.maja 2008. godine u regiji Puglia u Italiji pod nazivom "Kairos – naše kreativne različitosti". Kairos je grčka riječ koja označava mogućnosti, odnosno mjesto gdje su promjene moguće.

Ovo značajno evropsko Bijenale postoji već 22. godine formirajući kreativnu nit koja se razvila kroz proteklih dvadeset godina, a sve je počelo  u  Barseloni 1985, nakon čega su slijedili Solun 1986., Barselona 1987., Bolonja 1988., Marsej 1990, Valensija 1992, Lisabon 1994, Torino 1997., Rim 1999, Sarajevo 2001., Atina 2003. i Napulj 2005.godine.

Međunarodna Asocijacija Bijenala mladih umjetnika Evrope i Mediterana (BJCEM),osnovana je u julu 2001. godine u Sarajevu, za vrijeme trajanja 10. Bijenala. Cilj Asocijacije je jačanje saradnje među ministarstavima, općinama, institucijama i kulturnim organizacijama na cijelom području Mediterana u svrhu promocije stvaralaštva mladih umjetnika, podsticanja međunarodne razmjene i mirnih odnosa prevazilazeći postojeće političke i geografske granice u euromeditaranskom području. Za prvog predsjednika Asocijacije izabran je naravno Ibrahim Spahić, direktor Festivala Sarajevo Sarajevska zima koji je obavljao tu dužnost od 2001. do 2007. godine.

Veliku mrežu Asocijacije BJCEM trenutno čine 75 članova iz 20 različitih zemalja. Bijenale nudi ideju Evrope i Meditarana koji teže da ujedine zemlje ovog područja, kroz promociju trajnog i zajedničkog rada u oblasti kulture i umjetnosti. Tokom 20 godina svoje historije, Bijenale predstavljaju glavni prozor u stvaralaštvo Mediterana, predstavljajući rad umjetnika od 18 do 30 godina iz različitih oblasti: arhitekture, filma, fotografije, muzike, teatra, plesa ...

Ovo će biti sedmi put da bosanskohercegovački umjetnici učestvuju na ovoj manifestaciji (od Lisabona, Torina i Rima, preko Sarajeva i Atene, do Napulja i Barija). Sve informacije o Bijenalu mogu se naći na web sajtu www.bjcem.org , a u komentarima možete vidjeti i listu umjetnika iz Bosne i Hercegovine koji će se ove godine predstaviti na 13. Bijenalu mladih umjetnika Evrope i Mediterana.

 

Povodom 13. Bijenala predstavljena je i monografija Bijenala  'ORIGINAL 100 Artists Who made BJCEM Original'.  Ovo izdanje predstavlja važan dokument za više od

10 000 umjetnika koji su učestvovali na Bijenalima i koji su doprinijeli svojim radom i svojim idejama razvoju projekta, koji danas predstavlja najveći susret mladih umjetnika na svijetu. Monografija Original omogućava uvid u ulogu umjetnika, kritičara i medija u ostvarivanju umjetničke koncepcije Bijenala. Izdavač je ugledna izdavačka kuća iz Milana Mondadori Electa S.p.A. Milan (4 000 primjeraka), a monografiju je priredio historičar umjetnosti Jurij Krpan. Predgovore su napisali Luigi Ratclif, sadašnji predsjednik Asocijacije; Ibrahim Spahić, predsjednik Asocijacije 2001/07. i Paolo Beni i Flavio Mongelli u ime Asocijacije ARCI. Među 100 izabranih umjetnika, iz BiH su predstavljeni  umjetnici i projekti grupe TRIO i Anura Hadžiomerspahića.

 

21.01.2008.

Mak Dizdar: MJESEC



MJESEC




Iz guste tame dana na umoru iznikao je
ponad naših glava mlad i nježan lik mjeseca

Sada plovi cijelom širinom svoga neba
budeć i iz snenosti one koji su sebe izgubili

Prije no što se umori na tom sjajnom putovanju
i prije nego što u svom rašćenju izgubi korak

(i dobije okolo svih svojih strana
bijelu i srebrnu kosu)

Ureži njegov znak u mekoj bjelini miljevine
kako bi mogao što vjernije upiti u sebe sliku

Svoje neizrecive boli i nade

 Mak Dizdar

20.01.2008.

Ljudsko selo: POLITIČAR KOJI GOVORI KAO ČOVJEK !!!

Odlomci iz historijskog govora Čedomira Jovanovića na beogradskoj predizbornoj konvenciji za predsjedničke izbore u Srbiji (14. januar 2008.):

"Možemo samo da zamolimo Evropu da povede brigu o ovoj zemlji u većoj meri od onih koji su dužni da to rade pre nje. Možemo da zamolimo Evropu da nam ostavi otvorena evropska vrata, jer bi zatvaranjem tih vrata slavili oni koji na tako nešto nemaju pravo a koji se nalaze na ključnim pozicijama u ovoj državi", rekao je Jovanović na završnoj Konvenciji u beogradskom Sava centru. Kako je naglasio, treba potpisati Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, a Evropa neka "kazni" premijera Vojislava Koštunicu "tako što će pružiti ruku svima nama". Prema njegovim rečima, treba se boriti da Srbija bude demokratska zemlja u kojoj svaki čovek ima pravo na bezbedan život."Ja živim u Beogradu 37 godina i ja sam Beograđanin ali ne zato što je to moja adresa", kazao je predsednik LDP-a i poručio građanima koji ga podržavaju da glasaju za čoveka koji je istovremeno "Albanac, Hrvat, Bošnjak i Mađar" jer samo tako, kako je istakao, može da bude čovek.

"Ja sam onaj ko će da klekne pred Srebrenicom kako bi Bosna i Hercegovina mogla da nam oprosti", naglasio je Jovanović i dodao da će braniti tradiciju ali da je neće zloupotrebiti.Dodao je da niko od njega ne može tražiti da kaže da je Kosovo Srbija. "Kosovo nije Srbija zato što je i Srbija u međuvremenu nestala. Ako želimo da ta Srbija pronađe svoje mesto na Kosovu onda moramo imati snage da se oko tog mesta dogovorimo sa onima koji tamo žive. Glasate za čoveka koji će kao predsednik Srnbije u Prištini reći: "Ja sam Prištinac', za čoveka koji će reći: 'Ja sam Albanac', jer je to najmanje što mogu da uradim",

obavezni video:GOVOR ČEDOMIRA JOVANOVIĆA 

http://www.ldp.org.yu/campaign/news.jsp?id=793

20.01.2008.

Filmsko selo: OČIMA VOJNIKA NA HAYATU

Danas u 12 sati popodne možete na TV Hayat pogledati film 'Očima vojnika' Hidajeta Šerića -vojnika, kamermana i umjetnika iz Prve slavne brigade Armije BiH. 

'Dokumentarni film sa naslovom 'Očima vojnika' predstavlja vjerovatno jedan od najznačajnijih dokumentarnih filmova urađenih na temu agresije na Bosnu i Hercegovinu. To je priča čovjeka koji je imao priliku da svoj ratni put zabilježi videokamerom koju je zajedno sa puškom nosio na sva ratišta u i oko Sarajeva. Njegovo djelo je lišeno bilo kakve ideologije i predstavlja običnu priču običnog čovjeka zabilježenu u jednom neobičnom vremenu.  Hidajet Šerić, odnosno Šerkan je kao pripadnik stare antifašističke obitelji Šerića koji se generacijama bore protiv raznih oblika fašizma od samog početka agresije bio je svijestan važnosti dokumentiranja vremena u kome se našao. Kaže da su svi vojnici bili svijesni značaja kamere i da su o njoj vodili računa kao o nekom živom biću. To je zapravo priča o ljudima koje opsjednuti grad i ne poznaje. To nisu šminkeri u maskirnim uniformama koji se šepure glavnim ulicama već ljudi koji noću odlaze na prve linije obrane grada i noću se vraćaju svojim kućama. Zanimljivo je i to da je Šerkan zapravo otac Nebojše Šerića Šobe sa kojim je zajedno proveo vrijeme agresije na prvoj liniji tako da u nekoliko slika imate priliku vidjeti i našeg velikog umjetnika na bedemima odbrane.'  http://videoarhiv.blogger.ba/print/840659

Nakon premijere ovog filma 8. aprila prošle godine naš najposjećeniji blogger i osoba kompetentna za ove teme napisao je kratki komentar: ' Odoh, vidjeh, naježih se i još uvijek razmišljam o scenama marša uz Treskavicu...' /Saudin Bećirević -'Bore oko očiju/.

20.01.2008.

Bloggersko selo: GRAĐANIN IBRO KAO CITIZEN

Nakon britanskog ambasadora blog je 4. januara otvorio i Ibrahim Spahić. Morate priznati da je potpuno logično da je to baš on. Ostali među političarima će za formu bloga saznati za koju godinu pa ćemo onda vjerovatno  zažaliti dane kad smo ih kritizirali što među njima nema blogera.

Što se tiče Ibre na blogu uglavnom objavljuje svoju poeziju. Drago mi je i to da je kao avatar uz svoj blog postavio sliku pogleda na grad fotografiranu iz naše kuće. Naslov bloga je također logičan - CITIZEN. Ipak, malo me je iznenadilo da je naš GRAĐANIN Ibro izabrao engleski prijevod ove riječi za naslov. Meni je bliže građanin Ibro dok me ovaj CITIZEN više podsjeća Orson Wellesovog Kejna (Citizen Kane).  

Na pitanje novinara Sarajevo-x-a zašto je otvorio blog odgovorio je:

"Blog je za mene građanski medij koji potvrđuje da je svaki čovjek za sebe najbolja informacija o prirodi svijeta", istakao je Spahić. Direktor Sarajevske zime rekao je također da je već pronašao blogove koje često čita i da to uglavnom nisu blogovi javnih ličnosti, te da bh. blogosferi nedostaje blogova posvećenih kulturi i kulturnim dešavanjima u BiH”.

Možete ga posjetiti na adresi cityba.blogger.ba.

19.01.2008.

Na današnji dan: 10 DAN MUHARREMA - JEVMI AŠURE

Prema islamskim izvorima na današnji dan - deseti dan mjeseca Muharrema (Jevmi Ašure) desili su se mnogi veličanstveni i značajni datumi vezani za Božije poslanike i vjernike:

1) Ademu a.s. je oprošten prekršaj koji je učinio u džennetu nakon Iblisovog zavođenja i prevare.; 2) Nuh a.s. se sa svojim vjernicima iskrcao na planinu Džudijj, nakon što je potopljen njegov narod, odnosno nevjernici iz njegovog doba;3)Junusa a.s. je na ovaj dan izbacio kit na obalu nakon što mu je Allah dž.š. oprostio njegovu pogriješku; 4) Musa a.s. se spasio od Firaunove vojske prolazom preko Crvenog mora, on i njegovi sljedbenici a Firavn je utopljen; 5) Jusufa a.s. je izbavila karavana iz bunara u koji su ga bacila njegova braća;6) Rođen je Ibrahim a.s.;7) Jakubu a.s. je vraćen vid nakon dugogodišnjeg plača za svojim sinom Jusufom. 8) Ejjub a.s. je ozdravio od bolesti kojok je bio iskušan od Allaha dž.š. na ovaj dan. 9) Sulejman a.s. je postao vladar nad Izraeličanima na ovaj dan. 10) Rođen i podignut Isa a.s. na ovaj dan. 11) Muhammedu a.s. objavljen ajet u kome ga Allah dž.š. obavještava da mu je oprošteno sve što je prije činio i što će činiti u buduće... Pored ovih veličanstvenih događaja na Dan Ašure desila se na Kerbeli i jedna od najvećih tragedija muslimanske historije u kojoj je Jezidova vojska u pokolju muslimana ubila i unuka poslanika a.s. hazreti Huseina.

više: http://blob.blogger.ba/print/152934 ; http://burek.blogger.ba/print/1332106

    

19.01.2008.

Umjetničko selo: JEDANAESTI ARTATAK

Večeras je u prostru so.ba izvršen jedanaesti ArtAtak na sarajevsku publiku izložbom Nele Hasanbegović, akademske kiparice koja je publici predstavila svoj 'svijet superrealnosti'. Radi se o ciklusu skulptura koje umjetnica označava kratkim imenom „Prodor”. ' Iz naizgled banalnih sredstava kreirane su zanimljive skulpture, koje iako posjeduju izuzetnu formalnu privlačnost, teže da budu i jesu daleko više od puke forme. One odbacuju destruktivni, privremeni, nesigurni i racionalni pojavni svijet. Za umjetnicu su ovi artefakti simbol za utočište, životnost, trajnost i sigurnost. '

www.artatak.ba

 

18.01.2008.

Bloggersko selo: 15 MJESECI BUREK BLOGA

17.10.2006. pojavio se post na novootvorenom blogu ukusnog imena Burek sa naslovom “I neka bude BUREK”! Prošlo je evo 15 mjeseci kako se družimo sa ovom skupinom razbacoanom po bijelom svijetu – od Bosne do Holandije i Švedske. Zahvaljujući njima imali smo priliku dobiti brojne informacije iz prve ruke i upravo zbog toga radujem se da su i dalje tu- zajedno sa nama. Iskoristit ću ovu priliku da podsjetim na njihov već spomenuti prvi post a gdje je pisalo:

"Sve su pite pitice, al' samo je burek pitac!" kaže naša čuvena izreka!

A tri pera i prijatelja iz Tuzle, kojima u suštini na ovom dunjaluku najviše fali kvalitetne priče i ugodna druženja, odlučiše se pokrenut ovaj blog: Forehand je u Amstredamu, Smash je u Stockholmu, a Beckhand je u Tuzli!  

Čovjek može živjeti na milion adresa, ono što mu najčešće fali su (pored rodbine, naravno) prijatelji! Tu se naravno pridodaje i naš iskonski specijalitet burek u zvrku (samo je zvrk nas specijalitet - vidi: http://en.wikipedia.org/wiki/Burek)!”

Posjetite ih i probajte njihov tek iz rerne izvađeni Burek.

18.01.2008.

Regionalno selo: DUH IZ KANTE ZA SMEĆE

Da je Srbija težak pacijent govori vaskrsnuće Miloševićeve ideologije koje je u danima izbora za predsjednika Srbije pokazalo da nažalost još uvijek ogroman procenat Srbijanaca nije shvatio pouke iz devedesetih. Gledajući skupove Radikala, Koštunicinih demokrata i generatora većine zločina iz devedesetih tzv. Socijalističke partije Srbije očigledno je da ti ljudi još žive u svijetu mitinga i ratnohuškačkih guslarskih poema.

Tako je prije par dana predsjednik SPS Ivica Dačić na završnom predizbornom skupu te partije, pravdajući 'lik i delo' prerano preminulog ratnog zločinca Slobodana Miloševića,  poručio svojim glasačima (a očigledno i  mlitavoj međunarodnoj javnosti) da je Republika Srpska najveće dostignuće Miloševićeve Socijalističke partije Srbije u 20 veku - ' Zahvaljujući Socijalističkoj partiji Sbije i herojstvu i junaštvu i srpskim žrtvama stvorena je prva srpska država u istoriji preko Drine.' Dodajući da ukoliko neko pokuša da im uzme Kosovo da bi Srbija odmah jednostrano trebala priznati RS.

Vraćajući se staroj ikonografiji i mitu Kosova predstavnici SPS-a su iz svojih mračnih moždanih arhiva izvlačili stare fraze o Kosovu, a njihov predsjednički kandidat Milutin Mrkonjić je čak išao dotle da je svoj govor završio čuvenom šupljom frazom zločinačkog diktatora Miloševića ' A sada svi na svoja radna mesta'.

Da to nije samo smiješni skup vaskrsnutih zaluđenika iz prošlosti ili tek neka novootkrivena planeta Majmuna potvrdile su poruke kako će njihova partija, za razliku od ostalih jasno poručiti da će ratovati za Kosovo, Sandžak, Vojvodinu i Republiku Srpsku. Očigledno u silnoj želji za povratkom na vlast, ne bi im smetalo da za 'dobrobit srpskog naroda' Amerikanci i Rusi malo isprobaju na njima svoje raketne arsenale. Ipak, treba se prisjetiti da je sramna i licemjerno blaga presuda pred Međunarodnim sudom pravde za Srbijansku politiku iz devedesetih ponajviše zaslužna za oslobađanje ovog zlog duha iz kante za smeće.  

17.01.2008.

PODSJEĆAMO

Vjersko selo: JEVMU AŠURA

Dan Ašure – Jevmu Ašura, subota, 19. januar 2007.  Deseti dan mjeseca muharrema naziva se Danom Ašure. Prema predanjima u ovom je danu nakon potopa pristala lađa Božijeg poslanika Nuha, neka je mir i spas Božiji na njega. Preporuka Božijeg poslanika Muhammeda, neka je mir i spas Božiji na njega, je da se posti 9. i 10. muharem, ili 10. i 11. dan ovoga mjeseca. Na ovaj dan se spravlja i posebno jelo ašura (na arapskom deset). Spravlja se tako da se stavi više vrsta voća i povrća i tako napravi smjesa kao znak sjećanja na Nuha, neka je spas i mir Božiji na njega, koji je, po predanjima, u svoju lađu ukrcao po par od svega živoga. (IZ BiH)

17.01.2008.

Selo sjećanja: SJEĆANJE NA PROFESORICU DR NIRMAN MORANJAK BAMBURAĆ

Centar za interdisciplinarne postdiplomske studije Univerziteta u Sarajevu,  magistarski program Rodne studije, povodom godišnjice smrti prof. dr. Nirman Moranjak-Bamburać organizira „Sjećanje na prof. dr. Nirman Moranjak-Bamburać“ u subotu, 19. januara 2008. godine s početkom u 14.00 sati u prostorijama Centra (Zmaja od Bosne 8, bivša kasarna Maršal Tito, plava zgrada).

O prof. dr. Nirman Moranjak-Bamburać i njenom radu govorit će njene kolegice, kolege, suradnice, suradnici i bivše studentice i studenti iz Centra za postdiplomske studije Univerziteta u Sarajevu i sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu.

 

17.01.2008.

Forward selo: O PARADOKSU NAŠEG VREMENA

Paradoks naseg vremena jeste da imamo sve vece zgrade, a sve krace zivce, sve sire puteve, a sve uza gledista. Trosimo vise, a imamo manje, kupujemo vise, a uzivamo manje. Imamo vece kuce, a manje porodice, vise pogodnosti, a manje vremena. Imamo vise diploma i manje razuma, vise znanja, ali manje rasudivanja, vise strucnjaka, a ipak vise problema, vise medicine, a manje zdravlja. Pijemo previse, pusimo previse, trosimo nesmotreno, smijemo se premalo, vozimo prebrzo, previse se ljutimo, prekasno lijezemo, ustajemo preumorni, citamo premalo, gledamo televiziju previse, a molimo se prerijetko. Umnogostucili smo nasu imovinu, ali smo umanjili svoje vrijednosti. Govorimo previse, volimo prerijetko i mrzimo precesto. Naucili smo kako da prezivljavamo, ali ne i kako da zivimo. Dodali smo godine zivotu, ali ne i zivot godinama. Stigli smo sve do mjeseca i natrag, ali nam je tesko da predemo preko ulice (hodnika) i upoznamo novog komsiju. Osvojili smo spoljni svemir, ali ne i sopstveni unutrasnji svijet. Napravili smo velike stvari, ali ne i bolje stvari. Ocistili smo zrak, ali smo zagadili dusu. Savladali smo atom, ali ne i svoje predrasude. Pisemo vise, ali ucimo manje. Planiramo vise, ali postizemo manje. Naucili smo da zurimo, ali ne i da cekamo. Gradimo vise kompjutera da sadrze vise informacija, da proizvode kopija vise nego ikad, ali medu sobom komuniciramo sve manje i manje. Ovo su vremena brze hrane i sporog vremena, velikih ljudi i sitnih karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa. Ovo su dani dviju plata, a vise razvoda, luksuznijih kuca, a unistenih domova. Ovo su dani brzih putovanja, jednokratnih pelena, jednokratne moralnosti, preteskih tijela i tableta koje su sve u stanju, da stisaju, umire, ubiju... Zapamtite: provedite nesto vremena s vasim voljenima jer oni nece uvijek biti tu. Zapamtite: recite poneku ljubaznu rijec onome malenome sto u vas gleda sa strahopostovanjem, jer ce uskoro odrasti i otici. Sjetite se da date topao zagrljaj onom ko je pored vas,j er je to jedino blago koje mozete dati svojim srcem, a ne kosta vas ni pare. Sjetite se da kazete ''volim te'' vasem partneru i vasim voljenima, ali, vise od svega i mislite tako. Poljubac i zagrljaj ce ''zakrpiti'' ranu od uvrede ako njeznosti dajete duboko iz sebe. Sjetite se da se uhvatite za ruke i cijenite te trenutke jer jednoga dana ta osoba nece vise biti tu. Posvetite vrijeme ljubavi, posvetite vrijeme razgovoru i posvetite vrijeme dijeljenju vasih dragocijenih misli s drugima... George Karlin ...

16.01.2008.

Ofirno selo: LONDONSKI CYBER JIHADIST POVEZAN SA GRUPOM U BOSNI

Na stranici BBC-a objavljena je informacija o izvijesnom Younis Tsoulija. On je u cyber prostoru bio poznat kao “Terrorist 007”. Uhapšen je prošle godine iako u tom trenutku policija nije bila svijesna da se radi o navodno jednom od “najnotornijih cyber džihadista na svijetu”. Naime, u procesu istrage pojavili su se “dramatični dokazi o tome kako se ekstremisti služe web-om kako bi radikalizirali mlade među muslimanima”. Younis Tsouli direktno se sumnjiči za širenje terorizma u cyber prostoru. Ono što je za nas posebno zanimljivo je to da ovaj Terrosrist 007 optužen  za veze sa terorističkim grupama u Bosni, Skandinaviji, Kanadi, Britaniji i SAD. Komunicirao je putem web stranica na kojima je postavljao radikalnu literaturu, praktične savjete npr. u pogledu pravljenja i upotrebe eksploziva, te informacije o tome kako otići u Irak.  Kontaktirao je sa skandinavskom terorističkom grupom koja je u jesen 2005, putovala u Sarajevo sa navodnim ciljem izvršenja terorističkih akcija protiv vojnih ciljeva zapadnih zemalja u našoj zemlji. Upravo, zahvaljujući hapšenju ove grupe te jednom od mobitela pronađen je telefonski broj koji je doveo do hapšenja “Terroriste 007”. Pored hapšenja u Bosni, uslijedila su i hapšenja 17 optuženika za planiranje terorističkih akcija u Torontu, dvojice u Americi. Svi uhapšeni su bili u vezi sa Younis Tsoulijem.  

Nema sumnje da ovakve vijesti nanose veliku štetu svakakako poljuljanom imidžu naše zemlje. Putovanje iz Skandinavije u Bosnu spomenuto u tekstu na web stranici BBC-a nikako ne možemo smatrati reklamom u duhu “Enjoy Bosnia”.

Vidi: Cyber jihadists
The 'lone actors' in bedrooms spreading terror via the web

16.01.2008.

American village: BLOGGER UMAR LEE ON "OBAMA ON MUSLIMS"

http://umarlee.com/2007/12/18/letter-from-barack-obama-on-his-muslim-heritage/

December 18, 2007...11:46 pm Letter from Barack Obama on His Muslim HeritageThere has been a lot made in the recent weeks about the Muslim history of my family. Some of the things that have been said are true, others are false, so I am writing this letter to clear up the misunderstandings on this issue. Yes, it is true that I have a name that is common amongst Kenyan Muslims where my father came from and that my middle name is Hussein. Barack is a name which means "blessing" and Hussein is a masculine form of the word beauty. Since there is nothing inherently wrong with the concept of blessings from God and the beauty He creates I fail to see the problem with these names. Some will say wouldn't it be a problem to have a president with a name similar to the deposed and executed former dictator of Iraq? My answer to this is simply no; rather it is the strength and beauty of America that the son of an African man with a "funny sounding" name, born under British Colonial Rule, can now be a serious candidate for the presidency of the United States. My father was a Muslim and although I did not know him well the religion of my father and his family was always something I had an interest in. This interest became more intense when my mother married an Indonesian Muslim man and as a small child I lived in Indonesia and attended school alongside Muslim pupils. I saw their parents dutifully observing the daily prayers, the mothers covered in the Muslim hijab, the atmosphere of the school change during Ramadan, and the festiveness of the Eid celebrations. The man my mother was married to was not particularly religious; but he would attend the mosque on occasion, and had copies of the Quran in different languages in the home, and books of the sayings and life of the Prophet Muhammad. From time to time he would quote Islamic phrases such as "no one truly believes until he wants for his brother what he wants for himself", "oppression is worse than slaughter", and "all humans are equal the only difference comes from our deeds". Growing up in Hawaii with my mother and her grandparents Islam largely escaped my mind. My mother installed in me the values of humanism and I did not grow-up in a home were religion was taught.It was later while I attended college at Columbia University and Harvard Law that I became reacquainted with Muslims as both schools had large Muslims student populations.  Some of them were my friends and many came from countries that our nation now has hostile relations with. The background I had from my early childhood in Indonesia helped me get to know them and learn from them and to me Muslims are not to be looked upon as something strange. In my experiences up until college a Muslim was no less exotic to me than a Mormon, a Jew, or a Jehovah's Witness. After college I settled in my adopted hometown of Chicago and lived on the South Side and worked as a community organizer. Chicago has one of the largest Muslim populations in America (estimated to be around 300,000) and Muslims make-up some of the most productive citizens in the area. I met countless numbers of Muslims in my job as an organizer and later on in my early political career. I ate in their homes, played with their kids, and looked at them as friends and peers and sought their advice. Therefore, when the tragic terrorist attacks of 9-11 occurred I was deeply saddened with the rest of America , and I wanted justice for the victims of this horrific attack, but I did not blame all Muslims or the religion of Islam. From my experience I knew the good character of most Muslims and the value that they bring to America. Many, who did not personally know Muslims, indicted the entire religion for the bad actions of a few; my experience taught me that this was something foolish and unwise. Later I had the chance to visit the homeland of my father and meet Muslim relatives of my including my grandmother. I found that these were people who wanted the same things out of life as people right here in America and worked hard, strive to make a better way for their children, and prayed to God to grant them success. This is what I will bring to the office of the Presidency of the United States. I will deal with Muslims from a position of familiarity and respect and at this time in the history of our nation that is something sorely needed.
See:
http://umarlee.com/2007/12/18/letter-from-barack-obama-on-his-muslim-heritage/

16.01.2008.

Selo veselo: KOLEGE I KOLEGICE

Prije par dana otišao sam na kafu sa radnim kolegama i jednom starijom gospođom profesoricom u kafe-slastičarnu preko puta Sejmenske džamije u Zenici. I dok smo mi nešto pričali prilazi konobar da promjeni pepeljaru, obraćajući se profesorici: 

' koleginice, sklonite cigaru da promjenim pepeljaru'.

Obzirom da je momak,valjda zbog ranih jutarnjih sati, bio mrzovoljan ne upitah ga da li je i on neki ekspert za specijalnu pedagogiju ili pobornik neke nove ideje da svi ljudi trebaju biti 'kolege i koleginice'.

15.01.2008.

NA DANAŠNJI DAN

Sjećanje: BOL

Prije 14 godina 15. januara 1993. u redu za vodu kod sarajevske pivare poginulo je sedam, a ranjeno 19 naših sugrađana.

Tv kamere su ubrzo stigle na mjesto zločina na kojem se još uvijek vidjela krv, razbacani kanisteri i dijelovi obuće. Među građanima koji u nevjerici gledaju mjesto zločina kamera snima Mustafu Lačevića. Njegove oči sjaje i vrište od bola. Tišina. Čuje se samo njegov drhtavi glas koji pita 'reci mi samo jesu li obadvoje ?'

Tog dana četnička granata ubila je Asima Lačevića, Azru Lačević, Ahmeta Ahmetspahića, Jasminu Kajaniju, , Senada Lagumdžiju, Bajru Pinju i Jasnu Šarić.

15. januara 2007. na mjestu pogibije građana Sarajeva okupile su se porodice žrtava, prijatelji, te predstavnici Grada, Kantona i Općine Stari Grad. Neka  sve zločince stigne zaslužena kazna.

15.01.2008.

Globalno selo: HUNTING PARTY

(AFP)
Nakon svega je ukupno 11 vojnika, dakle samo oni koji se pojavljuju na fotografijama koje su 2004. zaprepastile svijet, proglašeno krivima i osuđeno na kazne koje variraju od nekoliko sati društveno korisnog rada do deset godina u zatvoru. Nekoliko njihovih nadređenih je ukoreno, a jedan general degradiran je u pukovnika. Zapovjednik zatvora pukovnik Steven L. Jordan, jedini oficir koji je izveden pred sud, oslobođen je svih optužbi. Intervencijom iz Washingtona dosje mu je i očišćen od svih zapisa o incidentu. To je konačna bilanca nekoliko godina saslušavanja i vojnih suđenja oko masovnog zlostavljanja iračkih zatvorenika u Abu Ghraibu. ABC News...
14.01.2008.

Mudro selo: ILI NEŠTO KAO "GDJE SI BIO KAD JE BILO NAJTEŽE"

"The ultimate measure of a person is not where one stands
in moments of comfort and convenience,
but where one stands in times of challenge and controversy."


-- Martin Luther King, Jr.

 

14.01.2008.

Filmsko selo: REDACTED - BRIAN DE PALMA

Novi film Brian De Palme Redacted (2007)izazvao je različite reakcije. Bez obzira na nagrade koje je dobio npr. na festivalu u Veneciji veliki je broj i onih koji kritiziraju ovaj film i to ne toliko što je film kao film toliko loš već zbog onoga o čemu govori. Naime “Redacted” se bavi istinitom pričom o 14-godišnjoj iračkoj djevojčici koja je silovana od strane petorice američkih vojnika, a potom ubijena zajedno sa članovima njene porodice. Slučaj je poznat kao “Mahmudiyah killings”. U pitanju je jedan od najvećih zločina počinjenih od početka američke invazije 2003. godine. Sam film kao i mnoge scene koje je Palma koristio su  šokantne i teške te imaju jak efekat na publiku. Jedna od zamjerki koja se pripisuje Palmi je to što u filmu nije ubacio informaciju o tome da su sva petorica američkih vojnika koji su učestvovali u ovom brutalnom zločinu sudski procesuirani . Trojica od njih dobili su kazne u trajanju od 90, 100 i 110 godina zatvora a dvojici prijeti i smrtna kazna. S obzirom na bosansko iskustvo u pogledu kažnjavanja zločinaca a koji su bili serijske ubice, silovatelji i sl. nisam mogao a da ne spomenem ovu zamjerku Palminom filmu. Ipak, Palma je ipak sačuvao uspomenu na tragičnu sudbinu mlade Abeer Qassim Hamza, njene sestre Hadeel (mladu samo 5 godina), oca Qassim Hamza Rasheed-a i majke Fakhriya Taha Muhasen ubijenih tog 12. marta 2006-e godine. Oni su nažalost rijetke žrtve sa imenom i prezimenom unutar strašnog broja koji se broji stotinama hiljada nevino ubijenih Iračana u toku ovog prokletog rata za naftu.

Preporuka za tekst o filmu na http://fantastika.blogger.ba od 05.01.2008.
13.01.2008.

Išaret selo: PRVI SNIJEG U BAGDADU NAKON STO GODINA

(Sarajevo-x.com): »U petak je prvi put nakon 100 godina u glavnom gradu Iraka pao snijeg. Ovaj neobičan prizor iznenadio je stanovnike Bagdada od kojih se niko ne sjeća kada je zadnji put pao snijeg. 

Iako su se snježne pahuljice brzo istopile snijeg je uzburkao emocije ovog napaćenog grada.

"Prvi put u životu vidio sam snijeg kako pada u Bagdadu", izjavio je Mohammed Abdul-Hussein, 63-godišnji penzioner.

"Kad sam bio dijete otac mi je pričao da je takva 'kiša' padala jednom u 1940-tim godinama u okolici Bagdada", izjavio je Abdul-Hussein, koji je snijeg nazvao vrstom kiše, dodavši: "Snijeg u Bagdadu je veličanstven, nisam ga nikada mogao zamisliti ovakvim."

Neobično niske temperature pogodile su ovaj grad, a aerodrom je zatvoren zbog slabe vidljivosti. Snijeg često pada na planinskom sjeveru zemlje, ali u glavnom gradu i njegovoj okolici gotovo nikada.«

Prisjećam se Sidranove pjesme o Mula Mustafa Bašeskiji o snijegu koji je iznenada pao – »snijeg težak i mokar«

Raw Video: Snow falls in Baghdad - Channel: APnews on LiveVideo.com

snow in baghdad

Snow in Baghdad

SNOW IN BAGHDAD

Snow in Baghdad take two

SNOW IN BAGHDAD

Snow in Baghdad

Snow in Baghdad

First snow in decades in Baghdad Iraq and no violence

''Snow falls in Baghdad''

Snow over the Lake in Baghdad

Snow in Baghdad! 11 January 2008

Snow in Baghdad


Snow Falls In Iraq For First Time In 100 Years
12.01.2008.

FENA selo: PROTESTI PROTIV GUANTANAMA U SAD

Fena/Sarjevo-x: Širom Sjedinjenih Američkih Država održane su demonstracije na šestu godišnjicu korištenja američke vojne baze Guantanamo Bay na Kubi kao zatvora.

Amerikanci protestiraju zbog okrutnog ponašanja prema zatvorenicima u tome zloglasnom zatvoru te optužuju Bushuvu administraciju da je "rat protiv terora" samo prevara, javio je Reuters.

Protest je organizirao Amnesty International kao dio globalne kampanje kako bi se zaustavilo korištenje tog zatvora. Demonstracije su se planirale nekoliko mjeseci, a uključeno je nekoliko humanitarnih organizacija.

"Željeli smo završetak terora, a umjesto toga smo dobili američku verziju terora i povećanje ovlasti izvršne vlasti", rekao je Larry Cox, izvršni direktor Amnesty Internationala u svom govoru na demonstracijama u Washington DC-ju.

Tokom protesta uhapšeno je više od 80 ljudi.

Trenutno se u Guantanamu nalazi oko 275 zatvorenika, uključujući i 60 kojima je američka vojska odobrila puštanje ili premještaj.

Do sada je u Guantanamu bilo zatočeno 800 ljudi, podsjeća agencija Reuters.


12.01.2008.

ŠEST GODINA OD OTVARANJA ZLOGLASNOG GUANTANAMO LOGORA

Globalno selo: GUANTANAMO ILI ŠTO JE DOSTA - DOSTA JE!!!

 11. januara 2002. je pušten u pogon zloglasni Guantanamo, neka vrsta američkih logora u koji je tačno prije pet godina dovedeno prvih dvadeset optuženika u “ratu protiv terorizma”. Toj dvadesetorici uskoro su se počele pridruživati stotine ljudi koji su poput onomad robova doveđeni u lancima bez mogućnosti da se brane pravnim sredstvima. U američkoj vojnoj bazi Guantanamo Bay na Kubi danas se nalazi oko 400 ljudi, a da protiv njih nije donesena nikakva optužnica osim sumnje da su dio terorističke mreže i globalne prijetnje. Sva njihova prava su grubo narušena, a Bushova administracija se poprilično pobrinula da takav njihov status uobliči unutar novih pravila igre koja su donosili u hodu i bez puno obzira prema poveljama o ljudskim pravima.
Kenneth Roth, izvršni director Human Rights Watch-a izjavio je da je “Privođenje stotina ljudi bez optužnice u Guantanamo pravni i politički debakl historijskih proporcija, te da je vrijeme da se Guantanamo zatvori!!!”. Pozvao je G.W. Busha, odnosno njegovu administraciju - ili da napokon donesu optužnice protiv tih ljudi koji se nalaze u Guantanamu ili da se ti ljudi oslobode.  
  
Mnogi od ljudi koji se nalaze u Guantanamu ni ne znaju zbog čega su se tamo našli. Iako su svi optuženi kao “neprijateljski borci” mnogi od njih su uhapšeni daleko od ratišta. Pretpostavlja se da su izloženi torturi, a uskraćena im je mogućnost da svoju nevinost brane pravnim sredstvima.

Među ljudima koji se danas nalaze u Guantanamu od 30 različitih nacija nalazi se i nekoliko bosanskih državljana koji su naglasimo još jednom bili oslobođeni od strane Vrhovnog Suda BiH. Zanimljivo ali “put u Guantanamo” odveo je i mnoge Afganistance koji su se zapravo suprotstavljali talibanskoj tiraniji, te mnoštvo onih za koje je utvrđeno da nisu imali nikakve krivice!? Guantanamo je daleko od koncepta da je bolje osloboditi stotine krivih, nego kazniti jednog nevinog! Naprotiv, princip je upravo obrnut!

U skladu sa ovom tužnom godišnjicom Amnesty International je na svom web site-u objavio “10 stvari koje još danas možete učiniti da se zatvori Guantanamo

Napominjući da “što je dosta - dosta je!” pozivaju sve ljude da se još danas pridruže aktivistima širom svijeta, te da se solidarišu sa onim koji se nalaze u Guantanamu i njihovim obiteljima, tražeći još jednom, glasnije nego ikada do sad da Vlada SAD zatvori Guantanamo!

10 stvari koje možete pročitati na slijedećem linku:

http://web.amnesty.org/pages/stoptorture-070111-features-eng

11.01.2008.

Džuma-petak: O UČENOSTI

“Više vrijedi učeno dijete nego starac, koji ništa ne zna. S naukom se bolje ponositi, već sa svojim sojem i plemenom. Pravi čovjek treba da zapamti (ili zapiše) gdje god koju mudru riječ nađe (ili čuje).


(Alija, r.a.)

11.01.2008.

Zdravo selo: KADULJA ILI ŽALFIJA!

Kadulja, žalfija ili na latinskom salvia što bi u prijevodu značili spasiti, izliječiti ili biti dobrog zdravlja

 »Zašto bi čovjek umro dok kadulja raste u njegovoj bašti«, rekao je poznati reformator Martin Luther.  Bila je to zapravo kraća verzija onoga što je nekoliko stoljeća ranije rekla izuzetno svestrana žena Hildegard od Bingena:

«  Zašto bi čovjek umro dok kadulja raste u njegovoj bašti, ako ne zbog toga što se smrti ništa ne može suprostaviti?

Ista poruka sačuvana je i u narodnoj poslovici koja se podjednako upotrebljava u Kini, Perziji ili Evropi. Postoje podaci holandskih trgovaca iz 17. stoljeća koji govore o tome kako su kinezi bili spremni zamijeniti tri sanduka kineskog čaja za jedan sanduk listova kadulje.

Suština ovog kratkog zapisa je da za vlastito dobro uživate u blagodetima kadulje.

10.01.2008.

Regionalno selo: HOĆEMO OVAKVOG KOMŠIJU...

10.01.2008.

Hokejaško selo: 'HOĆEMO KLIZALIŠTE' 2008.

(foto: veterani sarajevskog hokeja)

Savezu hokeja na ledu Bosne i Hercegovine (¨SHLBH¨) je na nedavno održanoj konferenciji Međunarodne federacije hokeja na ledu (¨IIHF¨) ukazano povjerenje da u Sarajevu organizira kvalifikacione utakmice Divizije III koje e se odigrati u dvorani ZETRA u februaru 2008.g., a za učestvovanje na seniorskom svjetskom prvenstvu Divizije III u hokeju na ledu, koje e se održati u Luxemburgu 31.3.2008 –6.4.2008.g.  Na kvalifikacionom turniru će učestvovati reprezentacije hokeja na ledu iz Grčke, Armenije i Bosne i Hercegovine. U  cilju što kvalitetnije pripreme naše reprezentacije, Hokej klub Bosna je angažovao visokokvalificiranog trenera iz Rusije, gospodina Aleksandra Zatschesova, koji je u svojoj dugogodišnjoj trenerskoj karijeri postigao značajne uspjehe sa timovima koje je vodio. SHLBH poziva sve mlade klizače, roditelje i ljubitelje klizanja da se rekreiraju, te da se i ove godine upišu u školu hokeja na ledu. Ovim obraćanjem žele još jednom naglasiti nastavak akcije ¨HOĆU KLIZALIŠTE¨, te podstaknuti javnost grada Sarajeva da svojim glasom i dalje podrži ovu akciju.  SHLBH je na nedavno održanoj press konferenciji odao zahvalnost prijateljima iz austrijske pokrajine Štajerske, predsjedniku Vlade pokrajine Štajerske gospodin Franz Vovesu, te osiguravajuim društvima Merkur Osiguranje, Grazer Wechselseitige (GRAWE), te ABS banci d.d. Sarajevo za donacije koje su dali za izgradnju ledene dvorane  u Sarajevu, koja je neophodan uslov za daljnji rad klubova hokeja na ledu iz BiH, te klizačkih sportova uopće. Nadamo se da će i ostale kompanije i mnogobrojne domaće vlade krenuti njihovim stopama kako bi nam oni mlađi povjerovali da je nekada stvarno u Sarajevu postojalo nekoliko hiljada  vjernih navijača sarajevskih hokejaša. www.shlbih.com.ba

10.01.2008.

Muslimansko selo: 1429. GODINA

Nova hidžretska godina pada 1. muharrema lunarne godine, a običaj je da se na taj dan u našim džamijama održavaju prigodne akademije, odnosno da se uz učenje Kur’ana, drže predavanja o značaju “hidžre” ili velikanima islamske prošlosti, izvode se ilahije, kaside i sl. Kao početak za računanje hidžretske godine uzeta je seoba Muhammeda a.s. iz Meke u Medinu, odnosno petak 01. muharrema ili 16.07.622. godine po Isau a.s Taj, u islamskoj historiji izuzetno važan događaj zove se “hidžra”. Brojanje hidžretskih godina uspostavio je treći halifa hazreti Omer r.a. koji je, po savjetu svojih drugova, uvidio potrebu računanja vremena po muslimanskom kalendaru. Do tada se vrijeme računalo na različite načine od kojih je posljednje bilo po rođenju Isusa, odnosno Isa a.s, a koje se i danas koristi u mnogim zemljama, pa i kod nas u BiH. Da samo napomenem da naše komšije pravoslavci umjesto 1.01. smatraju 14. 01.danom Nove godine.

Razmišljam kako je zapravo sreća da se muslimanska nova godina uglavnom pojavljuje “undercover” za većinu Bošnjaka-muslimana. Tako oni koji ne idu u džamije uglavnom za nju saznaju sa zakašnjenjem, odnosno nakon što se informacija pojavi u medijima. Pretpostvaljam da je to i jedini razlog što na taj dan ne gledam po ulicam “opijene veseljake”, niti plakate sa kojih nas silikonima obdarene pjevačice pozivaju u opskurne sarajevske klubove na doček nove hidžretske godine. Bilo mi je stvarno nevjerovatno kada sam nedavno po gradu ugledao postere koji su reklamirali doček Bajrama uz neke “popularne anonimne” pjevače i pjevačice iz Srbije… Pa još baška doček prve noći, pa doček druge… Reklo bi se da je Bajram tržišno pogodan blagdan. Također, jel’ na tim bizarnim zabavama bilo kakvih “dedo mrazeva” ne znam ali da je to moralo ličiti na cirkus u to sam siguran… I da ne mislimo kako je to samo osobina ovih “turbofolkera” podsjetio bih ih na nesuvisli Kurban-bajram techno party koji nam je neposredno poslije rata priredio naš alternativac Adi Sarajlić.

Uglavnom, nema dileme da bi mnoge Bošnje rado pokušale da “svojom novom godinom” pariraju “najluđoj noći”- onoj koja se obilježeva prvog dana u mjesecu koji je dobio ime po rimskom božanstvu sa dva lica-Janusu! Inače, u vezi obilježavanja te gregorijanske Nove godine u bosansko-muslimanskoj tradiciji poznato je da su neki naši alimi - učeni ljudi imali običaj da održavaju “Isaijje”- odnosno da se uz ibadet/molitvu sjete poslanika Isa a.s., odnosno Isusa.

Hidžretska godina sastoji se također od 12 mjeseci ali je kraća od gregorijanske za nekoliko dana pa se tako nova hidžretska godina uvijek «pomjera». Da budem malo slikovitiji: 1. muharem 1386 bio je 20.maja 1966. godine ili npr. 4. februara 1973. obilježena je Nova 1393. godina.
To znači da su oni koji su rođeni gregorijanske1973., po muslimanskom kalendaru stariji skoro za godinu dana. Isto tako bi se moglo izračunati kada bi se trebale izravnati gregorijanska i hidžretska nova godina ali pošto mi matematika nije jača strana to ću preskočiti... I ovo do sad je jedva nekako išlo..Kao i godine...

Neise,da nam dragi Allah dž.š. svima daruje više pameti u narednim godinama.

09.01.2008.

SRETNA NOVA 1429. GODINA

Svim muslimanima i muslimankama u povodu nove hidžretske 1429. godine
Allah mubarek olsun.

09.01.2008.

Sarajevsko selo: VOLIMO JUREKA VIŠE OD BUREKA

Svake sarajevske zime ponekad se sjetim 1984. godine i Zimskih olimpijskih igara. Ovaj put sjetih se legendarnog Jure Franka. Iako se rodio se 28. marta 1962. godine u Novoj Gorici (Slovenija) mnoge Sarajlije gaupravo zbog te 84-e doživljavaju kao svog dragog sugrađanina. Svoju ljubav prema Sarajevu dokazao je i prilikom održavanja ZOI u Torinu. Tada je u suradnji Piero Gros-om i još jednim velikim prijateljem Sarajeva Alberto Tomba-om finansirao i organizirao dolazak 45 mališana bez roditelja iz Italije, Slovenije i Dječijeg SOS Kinderdorf sela u Sarajevu. Prisustvovanje na utrci u veleslalom koja se održala u Sestriere-u bio je nezaboravan doživljaj za 15-oro malih Sarajlija koji su u toku agresije ostali bez roditelja.

Na ideju za ovakvo djelo Jure Franko je došao nakon što su Slovenci pitali da bude prvi koji će primiti Olimpijsku baklju kada iz Italije pređe u Sloveniju. Prvi nositelj sarajevske olimpijske baklje smatrao je kako olimpijskom duhu treba dati malo više smisla te je tako došao na ideju da u Torino povede djecu iz Sarajeva, Goricie u Italiji i Nove Gorice u Sloveniji gdje bi gledali utrku u veleslalom, discipline u kojoj je 22 godine ranije osvojio srebrenu medalju u olimpijskom Sarajevu. Na taj način Jure Franko sjetio se 14. februara 1984. godine. U prvoj vožnji u discipline veleslalom skijaš sa brojem 6 našao se na četvrtom mjestu. Nakon druge vožnje među 108 takmičara iz 38 država Jure Franko je završio na drugom mjestu odmah iza švicarca Max Julena (2:41,18). Od prvog mjesta djelile su ga 23 stotinke. Bila je to prva medalja na Zimskim olimpijskim igram koju je osvojio neki od jugoslavenskih sportista. Imao je 21 godinu. Sarajlije su mu se odužile nezaboravnim transparentom VOLIMO JUREKA VIŠE OD BUREKA.

Njegov uspijeh je bio utoliko veći što je zapravo konstantno bio u sjeni uspiješnijih jugo-skijaša poput favoriziranog Bojana Križaja koji je u ovoj legendarnoj utrci bio tek deveti ili Borisa Strela koji je osvojio odlično peto mjesto. U Svijetskom kupu je Jure za razliku od npr. često zlatnog Križaja osvojio tek tri puta bronzanu medalju. Priča se da je Jure ipak za razliku od drugih vjerovao u svoj uspjeh,  te da je tako dobio opkladu protiv direktora reprezentacije Tone Vogrinca kojeg je Jure ošišao na ćelavo.

Već naredne godine Jure Franko je napustio skijanje, te odlazi u Japan. S obzirom da je perfektno savladao japanski često je za japansku nacionalnu televiziju komentirao skijaška takmičenja. Za sve ovo vrijeme nikad nije zaboravio Sarajevo, a 14. februar smatra svojim drugim rođendanom. Ipak vratimo se anonimnim Sarajlijama kje su osmislile transparent “Volimo Jureka više od Bureka”. U jednom teksu u sarajevskim Danima Mile Stojić nas je podsjetio kako su beogradski mediji ovaj inventivni transparent negativno iskomentirali smatrajući da je to navijanje "fudbalsko, a ne smučarsko". U Zagrebu je Vjesnikov kolumnist Veselko Tenžera ovaj događaj propratio konstatacijom “Slovenci ulažu u subjekte, a Bosanci u objekte”.

Sarajlije su tih dana bile prilično raspjevane. Oni oko čijih vratova su se našle raznobojne olimpijske akreditacije pjevušili su obradu hita Novih fosila “ Milena akreditacijo moja…”. U tekstu na koji sam naletio pretražujući internet  Vozanje vremeplovom (ampak zamah levo, ampak zamah desno...) autor nas podsjeća na još neke “olimpijske popijevke” poput još jedne posvećene Franku a koja je glasilaa:  "Ne damo te Jure ni za šaku pure" ili skandiranja “Đulaga! Đulaga!” kao podrška našem skakaču Primožu Ulagi. (kako je tada skakoa legendarni Mati Nikenenen!)

Za kraj, bilo bi lijepo da i vi podijelite sa nama svoja sjećanja na ovaj perio…Ili da li možda neko zna nešto više o za sada anonimnim autorima ili autoru čuvenog transparenta Volimo Jureka više od bureka?

09.01.2008.

Sarajevsko selo: PALA MAGLA DO POLA SARAJEVA...

Već nekoliko dana Sarajevo je obavijeno maglom. Magla plovi s jednog na drugi kraj grada a vidljivost je često veoma niska ili bolje rečeno kratka... Tamo gdje se pojavi ne vidi se ni kuća ni avlija, ni neboder ni tržni centar.

Napomenimo kako je magla vrlo opasna za ljude sa disajnim problemima, a posebno  astmatičare. Zapravo ova magla u gradovima se i ne zove magla. Naime, ova kondenzovana voda kada se pomješa sa drugim štetnim aerozagađenjima karakterističnim za gradove naziva se smog.

I kad sve ovo ovako napisah nek se zna i da suprotnost od SMOG nije STVOG, već ČIST ZRAK!

08.01.2008.

Urbano selo: ZA SVE KOJI VOLE DOBRU MUZIKU I PLES

Sarajevo, Sloga, srijeda, 09. januar 

Nakon iskustava prethodne tri plesne večeri, uz muziku šezdesetih u Slogi, organizatori su odlučili da ovo večernje druženje priređuju svake srijede. U januaru će izbor muzike biti usmjeren ka vječnim hitovima James Brown-a i onima koji vole da plešu.

Kroz tihu muziku od 20 do 21.30, put ka funk ritmu će otvoriti muzika Ray Charles, The Temptations i Tina Turner. Od 21.30 u blokovima, od po trideset minuta, smjenjivat će se legende dobre muzike Arethe Franklin, Elvis Presley-a, Stevie Wonder-a, Rolling Stones-a.

Na kraju večeri, odabrane su vrhunske izvedbe pijaniste Keith Jarrett-a, sa njegovim jazz triom, spirits improvizacijama i solističkim nastupom u milanskoj La Scali.

Uz moto: „Ljubav i dobrota su ljepota života“, posjetioci u Slogi, svake srijede dobit će i Manifest Envera Hadžiomerspahića, Poruke iz Sarajeva.

www.manifestsarajevo.ba

enjo@manifestsarajevo.ba

08.01.2008.

Web selo: POBUNA U NARODNOM POZORIŠTU

Napokon je tehnološka revolucija okrznula i upravu Narodnog pozorišta u Sarajevu pa je naša najstarija teatarska kuća postavila svoju web stranicu  - http://www.nps.ba

Narodno pozorište Sarajevo je najstariji bosanskohercegovački profesionalni teatar, osnovano davne 1921. godine. Unatoč tome do prije neki dan informacije o radu ove ustanove mogli smo pratiti tek putem bloga http://npsa.blogger.ba koji su pokrenuli Jasminko Pašić i Boris Ler.  Narodno pozorište u Sarajevu je s početka  djelovalo isključivo kao dramski teatar, a od 1946. formira se kao poseban segment Opera i Balet te Filharmonija. U 85 godina dugoj historiji odigrano je nebrojeno mnogno dramskih, baletnih, opernih predstava. Jedan od prvih direktora Narodnog pozorišta Sarajevo bio je Branislav Nušić, a na tom mjestu su se smjeninjavala i druga velika imena poput Vlajka Ubavića, Ahmeda Muradbegovića, Nike Milićevića, Salka Nazečića, Ivana Fogla, Miroslava Avrama, Alije Isakovića, Muhameda Karamehmedovića, Tvrtka Kulenovića...Direktor drame Narodnog pozorišta bio je i jedan od naših najvećih pisaca svih vremena Meša Selimović. Posebno značajno je bilo djelovanje Narodnog pozorišta u godinama poslije Drugog svjetskog rata, kada ova kuća postaje “predvodnik europeizacije bosanskohercegovačkog teatarskog prostora”. Sama činjenica da se ova web stranica pojavljuje tek sada govori pomalo o tome da danas Narodno pozorište ne zauzima ni pribloižno istu poziciju kao nekada. Iz te kuće uglavnom se čuju jadikovke o mučnom stanju a tek ponekad obraduju nas nekim velikim teatarskim događajem. U nadi da će sa novom web stranicom doći i bolji dani poželimo im sreću. Naravno, poželimo im I da bar dijelove stranice prevedu na engleski. Inače u komentarima možete naći repertoar za januar 2007 uz napomenu da rezervacija ulaznica putem web stranice još uvijek nije aktivna, pa više informacija možete dobiti na telefon 033 221 682 ili putem web stranice http://www.nps.ba

08.01.2008.

Sarajevsko selo: NEMA VIŠE 'KARABIT-a'

S novom godinom Sarajevo je ostalo bez kultnog okupljališta književnika, izdavača, knjižara, književnih kritičara. "Buybookov" kafe "Karabit", mjesto gdje se tokom četiri godine postojanja desilo više od 220 promocija, zvanično je prestao s radom. "Karabit" je zatvoren zato što vlasnici, poznati književnici Damir Uzunović i Goran Samardžić, nisu više mogli plaćati kiriju Umjetničkoj galeriji BiH.

http://www.radiosarajevo.ba

 

07.01.2008.

Konkursno selo: PRVA YUA-BKB AKADEMIJA U SARAJEVU

U komentarima možete pročitati konkurs za interesantnu 9-dnevnu edukativnu radionicu,koja je prvenstveno namijenjena studentima. U pitanju je prva YUA-BKB-ACADEMY u Sarajevu.

07.01.2008.

Regionalno selo: PRIJAVE ZA RADIONICU U OKVIRU 4. ZAGREB DOX-a

U okviru 4. ZagrebDox-a, međunarodnog festivala dokumentarnog filma koji će se održati u Zagrebu od 25. veljače do 2. ožujka 2008, organiziramo radionicu koja će se baviti završnom fazom u razvoju dokumentarno filmskih projekata. Cilj radionice je pomoći sudionicima da što uspješnije nauče kako pronaći međunarodne partnere za sufinanciranje njihovih filmova. Nakon dva dana intenzivnih priprema koje se sastoje u dotjerivanju projekta za prezentaciju pod vodstvom renomiranih predavača, režiseri i/ili producenti imat će priliku predstaviti svoj projekt skupini kvalificiranih regionalnih i međunarodnih urednika dokumentarnih televizijskih programa, na tzv. pitching forumu. Na radionicu se mogu prijaviti režiseri i producenti sa projektom koji je u poodmakloj fazi razvoja.

Predavači:

g. Tue Steen Müller, dosadašnji direktor European Documentary Network, Danska

gđa Cecilia Lidin, European Documentary Network, Danska

Pitching forum komisija:

- tri urednika dokumentarnih programa televizija iz Zapadne Evrope

- četiri urednika dokumentarnih programa regionalnih televizija

U radu radionice mogu sudjelovati autori i projekti iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Crne Gore, Hrvatske, Makedonije, Rumunjske, Slovenije i Srbije.

Budući je rad na radionicama individualan i intenzivan, bit će odabrano najviše 12 projekata, s jednim ili dva predstavnika po projektu (redatelj i/ili producent). Radionici će moći prisustvovati i određen broj promatrača (zainteresirani autori koji nisu izabrani za aktivne sudionike). Radionica će se odvijati na engleskom jeziku. 

U okviru završne prezentacije - Pitchinga - sudionici će imati 7 minuta (uključujući i video klip) za prezentaciju svog projekta, nakon čega urednici 8 minuta postavljaju pitanja vezana uz projekte.

Troškove puta, smještaja i radionice za izabrane aktivne sudionike snosit će organizator i/ili sponzori festivala. Aktivnim sudionicima bit će osiguran i besplatan ulaz na sve projekcije festivala.

Prijava treba sadržavati:

a) kratki sinopsis (max. 1/ 2stranica)

b) sažetak projekta i plana produkcije  (max 1 stranica)

c) biografiju autora na 1/2 stranice

d) Poželjno je priložiti i vizualni materijal: video snimke, fotografije ili ostali materijal do kojeg se došlo u istraživanju, te kratki video klip (ne dulji od dvije minute).

 

Svi navedeni dokumenti trebaju biti na engleskom jeziku te napisani veličina slova 12

Prijavu treba poslati e-mailom i/ili poštom tako da stigne u Zagreb do 15.1.2008.

Izabrani će sudionici biti obaviješteni najkasnije do 1.2.2008.

Sudionici čiji projekti nisu izabrani mogu se kvalificirati za status promatrača.

Prijave i informacije na:

Vanja Kaluđerčić

e mail: pro@zagrebdox.net

Factum

Nova Ves 18

10 000 Zagreb

mob: +385 99 400 6228

phone: +385 1 48 46 176

fax: +385 1 48 46 180

www.zagrebdox.net

07.01.2008.

Nogometno selo: MEHO KODRO - SELEKTOR BiH

Za sedam dana, tačnije 12. januara 2008. godine, Meho Kodro će slaviti svoj 41 rođendan kao najmlađi selektor bh. nogometne reprezentacije. U vrijeme dok se govorilo o potencijalnim kandidatima za naslijednika Fuada Muzurevića neko je od novinara nabrajajući reference potencijalnih kandidata izvukao rečenicu da je tu i Meho Kodro, bosanska verzija Slavena Bilića. Barem u mom slučaju, to je bilo dovoljno, da povjerujem da ćemo napokon dobiti selektora koji je u stanju sastaviti ekipu za neki historijski uspjeh bh. nogometa. Ovaj pasionirani ljubitelj nogometa i golfa nikada za razliku od mnogih Mostaraca nije imao hrabrosti skočiti sa Starog mosta, ali se nadamo da će imati hrabrosti suočiti se sa problemima naše reprezentacije i odvesti nas napokon na neko od svjetskih takmičenja - jer kako Meho jednom reče 'svako je rođen za nešto'.

Kodro je karijeru naravno započeo u rodnom Mostaru kao daroviti napadač Veleža 1985. godine odakle početkom Miloševićeve agresije 1991. godine, nakon 129 utakmica i 48 postignutih golova odlazi u Real Socieda za koji će u periodu 1991 -1995. odigrati isti broj utakmica kao i za Velež (129), ali će ovaj put 73 puta zatresti mrežu protivnika i postati jedan od najbolji strijelaca Real Socieda i španske Primera lige. U 233 utakmice u Primera ligi, Meho Kodro postigao je ravno 100 golova. U Real Sociedadu, na listi najboljih stranaca, sa trona ga je skinuo Darko Kovačević sa 103 gola. Zahvaljujući slavnom Mehinom nastupu u dresu Reala Socieda  1995/1996 legendarni Johann Cruyff ga dovodi u Barcelonu, ali na žalost, zbog nekoliko povreda ne uspijeva demonstrirati sve svoje kvalitete (9 golova u 32 utakmice), pa već u narednoj sezoni svoj dres sa brojem  devet predaje Ronaldu. Iako je mogao, na Camp Nou nije želio sjediti kao rezerva mladom Brazilcu, jer kako je sam jednom objasnio 'Nikad se u životu nisam volio šlepati, pa tako ne i u nogometu. Bez obzira što je riječ o Ronaldu. U Barci su mi odmah rekli ti nećeš igrati. Bili su vrlo jasni, konkretni. Trebao sam biti na klupi. Znao sam da, pošto je Ronaldo mlad, jak, jednostavno dobar igrač, imat ću vrlo malo prilike da igram. Pošto nisam želio da gledam nogomet sa strane, nisam tako razmišljao i nisam mogao da dam nogometu ono što je nogomet meni dao. Odlučio sam da želim igrati, makar došao i u manji klub od Barcelone.'

I dok su se u dresu Barcelole na dresu sa brojem devet smjenjivali Ronaldo, Cluivert i Eto'o Meho je nastavio svoju klupsku karijeru u CD Tenerife (1996.-1999.), Deportivo Alavesu (1999.-2000.) i  na kraju  Macabi Tel Aviv (2000.-2001.).

U svojoj nigračkoj karijeri Meho Kodro je odigrao dvije utakmice ( 2/0) u dresu reprezentacije Jugoslavije (1991-1992.) i 13 utakmica u dresu nacionalne selekcije Bosne i Hercegovine (1996.-2000.) za koju je postigao 3 gola (a bio je i neprevaziđeni majstor za foliranje penala !).  Oprostio se od državnog dresa na utakmici sa svjetskim zvijezdama na Koševu 2000. godine.

Zahvaljujući zapaženoj karijeri u Španiji gdje je i danas veoma cijenjen Kodro je svoj trenerski rad nastavio u Primera ligi kao  pomoćni trener Real Sociedada 2006. godine nakon što je prethodno radio u mlađim selekcijama. Shvatajući ozbiljnost tog posla i činjenice da je za uspješnu karijeru renera potrebno još mnogo učenja Kodro je u zadnje vrijeme provodio svoje vrijeme učeči po različitim seminarima, kursevima ispitima. Shvatio je da ima nekih stvari koje mora naučiti. Tako je Meho Kodro  2006. godine za Sport.in o trenerskom poslu rekao: 'Puno je važnije biti čovjek, vidjeti šta je igrač, ući u njegovu psihologiju. Ne žurim nigdje, idem svojim putem...Ne postoji perfektan trener. Ima jakih trenera, koji su u različitim segmentima dobri. Neki u motivaciji, neki u izboru igrača, drugi opet u psihološkoj pripremi. Zavisi od ekipe i od dosta faktora. Za mene je, primjerice, Mourinho trener - vojnik. Volim više drugačije tipove trenera. Volim više da gledam fudbal na drugačiji način nego što ga gleda Mourinho. On igra za rezultat i gazi sve pred sobom. On je, tako da kažem, nogometni Napoleon. Ali, volim više druge trenere poput Rijarkarda, Croyfa, Van Bastena. Volim one koji ne doživljavaju nogomet kao biznis, već kao igru...'

Važno je napomenuti da Meho u svom poslu nikada ne može ostati sam, jer će uz njega sigurno uvijek biti još dvojica Kodra iz svijeta nogometa. To su njegov sin Kenan Kodro za kojeg kažu da je također  vrstan napadač po ugledu na oca. Igra u mlađim kategorijama Real Sociedada,a u aprilu 2007.  godine boravio je i na probi u Liverpulu. Tu je i njegov brat Mela Kodro nogometni manager koji radi za agenciju Miguel Santos i koji je bio kandidat za predsjednika Real Sociedada.

 Iskreno se nadamo da će bh. nogometna /fudbalska javnost i navijači s razlogom stati iza ovog našeg proslavljenog internacionalca. Trebaće tu i puno sreće, a kako god ispadne na kraju treba znati da je Meho Kodro, bez obzira na eventualne  rezultate, već davno postao nogometna legenda Mostara i Bosne i Hercegovine. Selektore sretno !

06.01.2008.

Muzičko selo: CHRISTMAS EVE IN SARAJEVO - TRANS-SIBERIAN ORCHESTRA

06.01.2008.

Mehmedalija Mak Dizdar: SUNAČNI HRISTOS

Mak Dizdar:


Sunčani Hristos

 


Ni život ni smrt ne pripada meni

Ja sam tek onaj koji je u sjeni

Onog što u vremenu se

Ovremeni

 

Ovdje je prisutan onaj

Kome zavidješe crni zakonici

Objesiše ga u šesti č as onoga dana

Pred njegovim č udom zanijemiše žreci i vojnici

Kad veza ih za zemlju suncem svoga krsta

Raširivši ruke od prsta do prsta

On pobijedi

Smrt

 

Smrt ga tražaše al ne nađe ništa

Ne nađe ni kosti ni meso ni krvi

Ostao joj samo obris znameni i prvi

Put za nešto smrt zube nije imala

Gle kako sad bezglavo skače

Plače i rida očajna

I mala

 

Ni život ni smrt ne pripada meni

Ja sam samo onaj koji je u sjeni

Onog što mu smrt ne mogaše ništa

Onog što pretoči se u stub

Sunčani

 

Ja sam samo onaj što iz svoje jeseni

Iz zatoka tvari iz te tvarne muke

U ona daleka sun č ana počivališta

Pruža Ruke

Mak Dizdar: Kameni spavač, Radimlja / Sunčani Hristos

06.01.2008.

Ortodoksna Bosna: HRISTOS SE RODI - VAISTINU SE RODI!!!

Slava Bogu - mir ljudima!  

link: pravoslavlje.blogger.ba

06.01.2008.

Travničko selo: IZLOŽBA VALENTINE BILOGRLEVIĆ U ALTER ART-u

ponedjeljak, 7. januar
Internet Club,
20:00
otvorenje izložbe: Valentina Bilogrlević, slike

Ideja za januarsku izložbu u Internet Club-u nastala je još u julu prošle godine, za vrijeme postavke rezultata umjetničke radionice za djecu, radionice koju je u tadašnjem Forum Syd-u (danas Centar za edukaciju mladih) vodila mlada travnička slikarka Martina Mijić. Jedna od učesnica radionice čiji su radovi od strane velikog broja posjetilaca izložbe, ali i voditeljice radionice ocijenjeni kao umjetnički najzreliji rezultat pristala je pripremiti samostalnu izložbu za početak ove godine.

Evo kratke biografije autorice: Valentina Bilogrević, rođena 6.6.1987 godine u Travniku. Živi u Novom Travniku, a apsolvent je prehrambene tehnologije u Travniku. Oduvijek se voljela baviti kreativnim radom - počela je sa kreiranjem odjeće. Skicirala je i šivala svoju odjeću, a zatim pokvarila šivaću mašinu. Nakon nekog vremena odlučila se okušati u slikarstvu. Kupila je prvo platno, boje i tako je sve počelo. Jako je zavoljela slikanje, tako da se sada ne može zamisliti bez toga. Kaže da je jednostavno našla svoj mir u slikanju.

Izvor: 

www.alerart.org

05.01.2008.

Fotografsko selo: NOVOGODIŠNJA ČESTITKA MILOMIRA KOVAČEVIĆA STRAŠNOG

Svake nove godine obradujem se novogodišnjoj čestitki Milomira Kovačevića. Naime, uvijek je tu attachment sa nekom njegovom fotkom. Ova je za 2008-u!

04.01.2008.

EMIRA ALBAYRAK: LITERARNI DOKUMENT IZ JANUARA 1994.-e

KAKO ĆE “TO” IZGLEDATI

 

Noć. Svijetla noć s puno titraja.

Tišina. Naruši je tek huk južnog vjetra što unosi nemir u ljudsko biće.

Iako ima struje, u sobi je mrak i tišina. Čudno, možda i nije.

İzmišlja zvukove i svjetlost kao toliko puta dosada ali joj ne uspijeva.

Zar je to kraj?

Ustaje i gasi cigaretu, oblači poderani kaput, vraća se i provjerava da li je cigareta dobro ugašena (paranoja njene stvarne prijateljice da će opuškom zapaliti kuću postala je i njena). Okreće se u mraku pred ogledalom i drago joj je što se rupa na kaputu ne vidi, što se ne vidi baš ništa. Tek sjena ljudskog stvora.

Naviknuta na dugogodišnji mrak, ne pali svjetlo u haustoru i osmijehne se kad zapne na poznatom mjestu. Malo šta joj je večeras bilo poznato. Polako korača niz ulicu, njenu ulicu, noć je svijetla, sjeća se neke Nove godine i nekih ljudi. Odbacuje misao jer boli. Hoda dalje.

Sljedeća ulica ima uličnu rasvjetu. Zastaje na trenutak. Plaši se ulaska u svjetlost, vidjeće se rupa na kaputu,  možda i rupa u duši. Zašto je tako teško zakoračiti? U njenoj podsvjesti više ne postoji “teško”. Rat ,smrt, je naučio da nema “teško”, bodri se, hajde, korak, drugi, treći, eto tu si, otvori oči. Otvara oči, polako, gleda gore u lampu, onda dole, sjena je nestala. Osjeća se gola, nezgodno je, tek da bi nešto uradila diže ruke i obavija ih oko stuba lampe kao oko starog prijatelja kojeg dugo nije vidjela. A jugo i dalje puše i čini joj se  ako pusti lampu da će je vjetar odnijeti daleko, daleko. Već je zamišljala sebe kako leti  iznad mrtvog grada.

Čaroliju, kao i obično, prekidaju živi ljudi.

Nastavlja hodati dalje. Centar grada je već blizu. Ne vidi ga ali ga osjeća. Ljudi i svjetla je sve više. Korak je sve nesigurniji - zar je baš bila potrebna šetnja ove noći, sama je, kuda zapravo ide?

Nervozu pokušava odagnati cigaretom.  Ali osjeća da je i to nekako nepristojno, sad, kad je svi vide . . . .prije, onda, to je moglo, sve je moglo, živjelo se samo za jedan dan, sad, sad je nekako neprimjerno, pretjerano. Gužva nezapaljenu cigaretu u ruci, duhan se lijepi zavlači pod nokte. Otkad to nije uradila - čitavu cigaretu izdrobila onako. Lijep luksuz.Osmijehnu se.

Nejasno vedrog lica zakoračila je u centar grada, njenog grada. Ljudi polako hodaju. Uče šetati a izgleda kao da uče hodati. Zna ona kako je to. Svi su se zbunjeno smješali , žtih izduljenih lica, rasčpanih kosa. Samo su im oči svjetlucale, nekako pripito. Prepoznala ih je i zaboravila na sve. Na rupu na kaputu i onu drugu. Gledala je visoko, veselo, čega se to trenutak prije toliko plašila? Neka čudna, neobuzdana radost obuzimala je svo njeno tijelo. Ruke su htjele da mašu, noge da plesu . . . srce da iskoči. Smiješni , žutoliki ljudi s osmijesima na licima pozdravljali su tramvaje u stavu mirno i ispraćali ih svjetlucavim pogledima a u tramvajima su bili isti takvi osmijesi i pogledi. İ ona im se pridružila radujući se trafici, semaforu, svemu. Pjevušila je neku staru melodiju, uzvraćala osmijehe i klimala glavom. İ oni su klimali glavom, možda htjeli razmjeniti i koju riječ, ali ona je polutrčeći prolazila ne osvrčući se. Osjećala se jakom, osjećala se dobro.

No, jedna debela spodobo iznenada se ispriječi pred njom i zagradi joj prolaz svojim tijelom. Gušila je svojim zagrljajem i bujicom riječi popraćenih pljuvačkom. Nije je uopšte slušala, pokušavala se osloboditi zagrljaja i pobjeći. Nije joj uspjelo. Ravnodušno je primala poljupce i na pitanja klimala glavom sad tamo sad vamo. Preko ogromnih debelih ramena posmatrala je ogromnu neonsku reklamu. Slovo po slovo se palilo i gasilo. Prvi put u životu  je posmatrala  tako veliku neonsku reklamu i poželjela da je nema, da nestane i prestane je zaslijepljivati tim žutim,crvenim i zelenim svjetlima. Pisalo je MIR. Toga se tek poslije sjetila. Kreštavi glas nije prestajao svoju salvu. Riječi i pljuvačka na njenom licu.

“Moraš. . .danima . . . telefon. . .ne javljaš . . .moraš. . .došli . . .svi. . .super. . . još ti. . .isti. . .traže. . .nekad. . . sad. . .super. . .moraš, moraš, moraš. . . . . .. . . . . . . .

Na ramenima debele životinje smjenjivale su se žuto, crveno, zeleno, svijetlo. Osjećala je tu smjenu boja i na svom licu i u njima prepoznavala značenje svega sto je čula.

NE MORAM NE MORAM - sve je vrištalo u njoj.

Brzo u panici, podigla je ruke i stavila  je na usne debeloj spodobi. NE TIČE ME SE - NE INTERESUJE ME - PUSTITE ME, trčala je ponavljajući u sebi rečenice  što su počinjale sa NE. Probadalo je u plućima, hladan zrak suzio je oči. Zgrade, ljudi ostali su za njom, neka muzika,poznata, tužna.

Trčala je sve do mosta. Mosta. Tako davno. Mislila je da je veći, makar kao onaj Pont Nef. Da je na njemu neko ko  joj treba, ko je samo njen. Da je na njemu ljubav.

Nije je bilo, otišla je a oni su došli. Na mostu nije bilo nikoga, bio je sam i zaboravljen. Zavidjela mu je. Ona je bila sama ali ne i zaboravljena. Ovaj most bio je njen prijatelj. Stvari su prijatelji - one su uvijek tu kad trebaju. Ljudi su drugačiji, ljudi nisu prijatelji. 

Plakala je. Ovo je njen svijet, njen grad, njena tuga. Oni nemaju ništa s tim. Nemaju prava da se petljaju, da sude. . . da je traže.

Nije pošteno tek tako doći i pričati o prošlom vremenu samo zato što o sadašnjosti nemaju šta reći. Ako je prošlost - postoji samo njena prošlost jer je potvrdio pogled sadašnjosti. İ rupa na kaputu je nešto. Oni ni to nemaju.

Sjedila je na ivici mosta, provukavši noge kroz rupe na drvenoj ogradi i klatila njima. Suze su tekle niz lice na kojem je još uvijek osjećala žuto, crveno, zeleno svjetlo. Morala je bježati. Znala je to. Tek sjesti u automobil s punim rezervoarom benzina i otići. Lako izvodljivo - teško zamislivo. Lakše je bilo zamisliti da je ovaj most Pont Nef ili da rat još uvijek traje. Bože, zar je sloboda samo mogućnost bježanja? Zar je ovo sloboda?

Zar to tako izgleda?

 

7.1.1994.

 

04.01.2008.

Džuma/petak selo: JOŠ MALO O KOMŠILUKU

"Budi dobar komšija onome ko ti je u komšiluku, bit ćeš vjernik i voli ljudima ono što voliš sebi, bit ćeš musliman."

Muhamed a.s. (Prenosi Muslim)

03.01.2008.

Humano selo: FOND SA MIA ZA POMOĆ MIJI JELIČIĆ

Obavještavamo Vas da je pokrenuta ideja o formiranju Fonda Sa MIA – fonda prijatelja Mie Jeličić, a koju je pokrenula Vesna Hadžović ( fondsamia@gmail.com ). Molimo Vas da ovu informaciju objavite na svojim blogovima zajedno sa email adresom Fonda te mailovima Sanje Haverić ( sanjahaveric@hotmail.com   ) i Đenite Pašić ( djenita@brainswork.us ) koje su i inicijatorice ove plemenite ideje te koje prikupljaju novac za pomoć van granica naše zemlje. Cilj Fonda Sa MIA je povezati Mijine prijatelje iz Sarajeva koji bi svojim novčanim prilozima dali podršku Miji u periodu kada joj je to najpotrebnije, te doprinijeli da njen boravak u Pisi bude podnošljiviji.

U pismu u kome nas Vesna Hadžović poziva da se pridružimo ovoj akciji piše:“ Dragi prijatelji,

Šaljem vam poziv za podršku formiranju Fonda Sa MIA - fonda prijatelja Mie Jeličić iz Sarajeva koji od srca i sa velikim zadovoljstvom žele da ona zna da su i sada i uvijek uz nju. Dugo se pripremam da vam se javim. Potrudit ću se da budem što kraća i jasnija. Ne znam koliko ću u tome uspjeti, jer mi je sve vezano za ovaj Fond tako važno i delikatno. Nadam se da će vaš odgovor biti efikasniji i molim da mi se što prije javite ukoliko se odlučite da budete dio Fonda. Fond Sa MIA je „sestrinski/bratski“ fond već organiziranim fondovima u Americi i Evropi/Francuskoj. Osnivač i koordinator evropskog fonda je Sanja Haverić, a američkog je Đenita Pašić. Oba fonda uspješno djeluju više od šest mjeseci. Svi, pretpostavljam, znate da je Mia u Pisi već više od šest mjeseci i da junački i strpljivo prolazi kroz brojne medicinske pretrage i intervencije kako bi se pripremila za uspješnu transplataciju pankreasa i bubrega.

Radosna vijest od prije par dana: Mia je uspjela doći na aktivnu listu za transplataciju".

Više informacija  o samoj ideji možete naći u komenatrima ovog posta.

 

 

03.01.2008.

Umjetničko selo: ULIČNA UMJETNOST

Streetsy je neka vrsta dnevnog 'street art' sajta čiji je cilj da postane vodeći i najveći 'street art' sajt na webu. Već sada oni, a to je ustvari neki frajer iz New Yorka (i njegova raja) dnevno postave 7-10  fotografija radova koji predstavljaju djela 'street art-a'.
Prema njihovoj definiciji 'ulična umjetnost' predstavlja umjetnost  nastalu u javnom prostoru, često bez dozvole iskazanu različitim medijima koji obuhvataju sve od naljepnica, postera, do slika i skulptura, a koji prozilaze iz kulture grafita.
Na sajtu Stretsy-ja možete vidjeti najviše radova skupljenih u New Yorku, tačnije u SoHo-u, Nolita, Lower East side-u, Broolynskim kvartovima, ali i drugih 'streeta art' otvorenih galerija u Tokijuo, Parizu, Santiagu, Los Angelesu idr. Naravno njihove stranice su otvorene za sve ljude svijeta...
Rad Streetsy-ja je ovih dana priznalo i nekoliko svjetskih časopisa poput italijanske La Reppublice koji su objavili njihov izbor 25 najboljih radova street art kulture, pa vam preporučujemo da pogledate galeriju najboljih nastalu glasanjem članova internet skupine ljubitelja ulične umjetnosti, spreja i ukrašenih zidova - koja broji oko 3000 članov i koja se okuplja na Flickr.com. Radovi svakako mogu poslužiti kao inspiracija našim talentima da krenu u juriš na zidove naših gradova i sela koji vape za vizualnim korekcijama. Nadam se da to neće biti novoobnovljene fasade... kako street art ipak nije izbor za miss, preporučujemo vam da ipak posjetite i web site STRETSY-ja, gdje se možete uvjeriti u briljantnost ove umjetnosti čiji vas autori definitivno neće ostaviti ravnodušnim. Uživajte !
link: STREETSY
02.01.2008.

Urbano selo: NOVI SARAJEVSKI 'LIGHTING' DESIGN

Nakon što su u Sarajevu arhitektonski osvijetljene Katedrala, Begova džamija, Alipašina džamija, Careva džamija, Vjećnica, Sinagoga, stara pravoslavna crkva, sebilj i još neki  dijelovi Baščaršije... došao je izgleda red i na Sabornu pravoslavnu crkvu. Dok je kod većine nabrojanih objekata (izuzev katedrale i sebilja ) upitan kvalitet obavljenog posla, na osnovu ekskluzivne fotke napravljene za vrijeme probe 30. decembra 2007. godine izgleda da će sarajevska noćna panorama izgledati još ljepše završetkom radova na sabornoj crkvi. Predspostavljamo da će radovi biti završeni do pravoslavnog Božića.

Možda je prilika spomenuti činjenicu da naše kantonalne, gradske i općinske vlasti puno pričaju o rasvjeti, ali da su im rezultati dosta slabi uporedimo li naš 'lighting dizajn' sa, i najnižim zapadnim standardima. Siguran sam da za takav posao trebaju stručnjaci kojih mi i nemamo baš u izobilju. S druge strane stručnosti, zahvaljujući čudnim tenderima izgleda da se kod nas na tom poslu bogate manje više isti ljudi ne dajući zauzvrat nikakve posebne  rezutate. Ako je pak u pitanju 'nedostatak' novca čudno zvuči podatak da je npr. Zavod za izgradnju KS, tj. kantonalna Vlada u 2006. godini za potrošnju struje i održavanje rasvjete potrošila 7,2 miliona KM od čega je 2,4 milona izdvojeno za održavanje. Dodamo li tome nekoliko stotina hiljada KM koje su prošle godine izdvojene iz budžeta za dizajn rasvjete  čini nam se da bi boljom revizijom uz više odgovornosti naših ministara (možda i uz neku krivičnu prijavu)  noćna panorama našeg dragog grada mogla izgledati još ljepše...   

02.01.2008.

Bosansko selo: MI, BOŠNJACI!!!

"Mi Bošnjaci njekad slavni narod sad jedva da smo živi nas samo kao očenutu glavu od stabla slavjanskog gledaju priatelji naukah i žale nas.... Vrime je da se i probudimo od dugovične nemarnosti; dajte pehar, te carpite iz studenca pomnje mudrost, i nauk; nastojte da najpred naša serca očistimo od predsudah, fatajmo za knjige i časopise, vidimo što su drugi uradili, te i mi ista sredstva poprimimo, da naš narod prosti iz tminah neznanstva na svitlost istine izvedmo."

 

Ivan Frano Jukić, 1848. godine

01.01.2008.

ARHIVA

Novogodišnje selo: TO JE TO

Iz teksta »Proizvodnja Božića«, Maše Kolanović  17.02.2006.

»... 1947. označena je već potpunim izgonom  Božića iz javne sfere i tzv. kaljenjem nove simbolike. Ta novostvorena simbolika iako se zasnivala na negiranju one koja je  na njezinom mjestu prethodno bila prisutna, nije u potpunosti prebrisala postojeće simbole, već ih je u svrhu vlastite ideologije preispisala. Upravo su ti novostvoreni simboli koji uvelike obilježavaju popularnu praksu svakodnevice nositelji ideologijskog značenja. Sklevicky navodi kako je proizvodnja značenja simbola jedan od centralnih prerogativa društvene moći. Ne baš tako glatka uspostava novih prazničkih rituala u vidu socijalističke Nove Godine dana je na zadatak  Antifašističkom Frontu Žena. Sklevicky navodi kako praktična zadaća namijenjena AFŽ-u sadrži svoje političko jer takav delikatan zadatak nije uzalud povjeren spomenutoj organizaciji s obzirom da je ona istovremeno bila najmanje politizirana masovna organizacija zaslužna za rješavanje brojnih tzv. praktičnih životnih problema, ali   i sastavni dio transmisionog mehanizma kojim je KP realizirala svoju političku liniju. Strateški plan pri ideologijskom kreiranju novih rituala bilježio je primjerice sljedeću propagandu, citiram: Zadatak naše organizacije je da se proslava Božića prenese na proslavu Nove Godine i da se umjesto za Božić darivaju djeca za Novu Godinu. Da bi to uspjeli mi moramo prodrijeti u svaku kuću. Mi smo lani  još dozvolili da su se za Nikolinje i Božić vidjeli puni izlozi bombona i igračaka, dok za Novu godinu bile su inventure i trgovine su bile zatvorene (završen citat) ili pak podatak da je Ministarstvo šuma borova, vodilo računa da se nabava borova osigura ne za Božić nego za Novu godinu. Represija koja je obilježavala značenje Božića započeta 1947. trajala je sve do 1989. godine kada je Božić ponovo pronašao svoje mjesto u javnom diskurzu. To ideološko vrijeme bilo je obilježeno izrazitom dekristijanizacijom narodne kulture. (...)

(...) Američka svjetovna kultura početka 19. stoljeća proizvela je lik debeljuškastog djedice u crveno-bijelom odijelcu koji se vozi saonicama koje vuku sobovi. Oblikovan tijekom američke nacionalne integracije on je postao zaštitnim simbolom američkog slavljenja Božića, prisutan u brojnim pričama, i prepoznatljiv na brojnim reklamama i filmovima. Od svetih Nikole i Lucije preko Malog Isusa i Santa Clausa stižemo do dvadesetog stoljeća kada je u komunističkom Sovjetskom Savezu nakon ukidanja slavljenja Božića blagdanski darivatelj presvukao svoje staro odijelo i odjenuo ono Djed Mraza. Djed Mraz taj barthesovskim pojmovljem rečeno suvremeni mit suvremen djece kako ga između ostalog u svojoj knjizi Etnologija naše svakodnevice naziva Rihtman Auguštin, dugo je vremena zadržao svoju auru i na hrvatskom prostoru. No, prije nego što se lik Djed Mraza ustalio na ovim prostorima, bilo je nekoliko pokušaja njegova simboličkog svrgnuća. Sklevicky u svojoj već spomenutoj studiji navodi kako je 1948. godine ovaj lik bio izložen žestokim napadima, ali naposljetku ipak nije uspio biti istisnut. Koja su pri tom simbolička odijela bila ponuđena govori citat iz spomenute studije. Donosim citat: Naročito je loše prošao Djed Mraz koji je kritiziran kao neuspio boljševičko-klerikalni sv. Nikola bastard, contradicio in adjecto ("mraz ne donosi ništa, nikog ne predstavlja nikog nije usrećio-navodi Centralni odbor AFŽ-a Jugoslavije). U diskusijama o originalnoj personifikaciji Nove godine tražio se originalni lik iz naše narodne književnosti. Prijedlog da se uvede Baba Zima odbačen je budući da Nova godina mora zorno dočaravati početak novih uspjeha, novih radosti kako za djecu, tako i za čitav narod - (navodi spomenuti odbor). Nakon nadahnutih i opširnih diskusija i konzultacija sa stručnjacima (pedagozima, književnicima i umjetnicima), odlučeno je da darove djeci dijeli "Nova godina" personificirana mladom djevojkom odjevenom u živopisnu narodnu nošnju. "Ona se može predstaviti tako kao da je na putu srela staru godinu koja joj je pričala o njihovom radu u staroj godini i predala darove za njih". Alternativa ovom prijedlogu bio je "stari Partizan koji dolazi djeci da vidi kako ona čuvaju tekovine borbe i pošto sazna za njihov rad i rezultate - nagrađuje ih" Iako je stari Partizan, simbol po Hobsbawmu "kontinuiteta s određenom historijskom prošlošću" i kao   takav pogodna građa za iznašašće tradicije, niti on, a niti mlada djevojka nisu uspjeli na dulji rok istisnuti "baćušku Nikolu" - Djeda Mraza (završen citat)...

(...) Zanimljivo je spomenuti kako se bitke oko ovog najpoznatijeg simbola blagdanskog darivanja vodi i u suvremenoj Austriji. Naime tamo je čak osnovana udruga koja se bori protiv ovog sjedobradog djedice koji , po njihovom mišljenju, predstavlja simbol neograničene potrošnje i tako zamagljuje pravo značenje Božića. Udruga Pro-Christkind broji nekoliko članova iz Austrije, Švicarske i Njemačke, a njihov je simbol prekriženi sjedobradi božićni djedica.
blob

ANTENA :


Bloggerski svijet:

MADE IN BOSNIA:

REPERTOAR KINA BLOB:
Kino ne radi zbog nedostatka grijanja





BROJAČ POSJETA,nejasno je kako radi, i pokazuje više posjeta nego drugi brojači
4425642

Powered by Blogger.ba

Samo ovaj blog