blob

DOBRO DOŠLI U SARAJEVO bosanska kahvana kod braće Kreševljaković

31.05.2009.

Umjetničko selo: ARS AEVI I VENECIJANSKO BIJENALE

U programu i ambijentu 53. venecijanskog bijenala ARS AEVI PREDSTAVLJA izložbe:                                                      


BRACO DIMITRIJEVIĆ:  FUTURE POST HISTORY                                         

ARS AEVI MUZEJ SARAJEVO: KOLEKCIJA I ARHITEKTURA

Mjesto održavanja izložbi: Muzej Ca' Pesaro – Venecija  (Stanica vaporetta u Kanalu Grande: San Stae)

Termin zvaničnog predotvaranja izložbi:        

Četvrtak, 4. juni 2009. u 15.00                         

Period održavanja izložbi: od 4. juna do 22. novembra 2009.


Uz ove dvije izložbe Coop Italia & Coop Adriatico predstavit će Anurovu izložbu HUMAN CONDITIONS / A Project of Public and Personal Revolutions

31.05.2009.

Umjetničko selo: ANUR U VENECIJI

U vrijeme trajanja Venecijanskog bijenala COOP ITALIA & COOP ADRIATICO PREDSTAVLJAJU izložbu:

ANUR

HUMAN CONDITION:

A PROJECT OF PUBLIC SHOUTING AND PERSONAL REVOLUTIONS


Mjesto održavanja izložbe je Coop Venezia – Piazzale Roma

(Stanica vaporetta u Kanalu Grande: Piazzale Roma)


 Izložba će zvanično biti otvorena 3. juna u 16.00 a bit će postavljena do 22. novembra 2009.

31.05.2009.

Muzičko selo: Peter Gabriel, Please talk to me

Peter Gabriel je jednu od svojih najboljih pjesama napisao kad je napustio Genesis. Ta se zove Solsbury Hill. Najbolju je napisao nesto kasnije, i to je ova:

Please talk to me

The wretched desert takes its form, the jackal proud and tight
In search of you, I feel my way, though the slowest heaving night
Whatever fear invents, I swear it make no sense
I reach through the border fence
Come down, come talk to me

In the swirling, curling storm of desire unuttered words hold fast
With reptile tongue, the lightning lashes towers built to last
Darkness creeps in like a thief and offers no relief
Why are you shaking like a leaf
Come on, come talk to me

Ah please talk to me
Wont you please talk to me
We can unlock this misery
Come on, come talk to me

I did not come to steal
This all is so unreal
Cant you show me how you feel now
Come on, come talk to me
Come talk to me

The earthly power sucks shadowed milk from sleepy tears undone
From nippled skin as smooth as silk the bugles blown as one
You lie there with your eyes half closed like theres no-one there at all
Theres a tension pulling on your face
Come on, come talk to me

Wont you please talk to me
If youd just talk to me
Unblock this misery
If youd only talk to me


Dont you ever change your mind
Now your futures so defined
And you act so deaf and blind
[and you act so deaf so blind]
Come on, come talk to me
Come talk to me

I can imagine the moment
Breaking out through the silence
All the things that we both might say
And the heart it will not be denied
til were both on the same damn side
All the barriers blown away

I said please talk to me
Wont you please come talk to me
Just like it used to be
Come on, come talk to me
I did not come to steal
This all is so unreal
Can you show me how you feel now
Come on, come talk to me
Come talk to me

I said please talk to me
If youd just talk to me
Unblock this misery
If youd only talk to me


[url= ]

Ono što je neponovljivo u ovoj pjesmi je onaj tako dobro odmjeren i tako vrhunski izveden solo na bubnjevima u kombinaciji sa neodoljivom patetikom izvedbe...



Inače, objašnjenje za nastana pjesme je slijedeće:
"Gabriel wrote this about the difficulty he had communicating with his daughter."

31.05.2009.

Umjetničko selo: BRACO DIMITRIJEVIĆ

30.05.2009.

Filmsko selo: SEDMICA NJEMAČKOG FILMA U TUZLI

Sedmica njemačkog filma Tuzla 2009
Goethe-Institut Sedmicom njemačkog filma u Tuzla nastavlja svoje kulturne aktivnosti širom Bosne i Hercegovine. U Tuzli će od 01-05.06. biti prikazano pet filmova, komedije i drame, koji reprezentativno stoje za savremene tokove njemačkog filma: "Četiri minute", "Emina sreća", "Raspust", "Vaspitači" i "Odluke iz groba". Domaćin: Kuća plamena mira
Mjesto/Vrijeme: Tuzla, Šetalište Slana banja b.b., 01-05.06.2009, 19.00h
30.05.2009.

Akciono selo: 15.06.2009. - PRVA SLOBODNA VANREDNA SKUPŠTINA USP-a

Djelujući u skladu sa članom 18. Statuta Udruženja studenata Pravnog fakulteta u Sarajevu, INICIJATIVA NEZAVISNIH STUDENATA PRAVA pokrenula je peticiju o sazivanju vanredne Skupštine USP-a.

Peticiju je potpisalo 170 studenata Pravnog fakulteta (a za sazivanje je potrebno 50 potpisa), te je ista predana predsjedavajućem Skupštine koji je dužan donijeti odluku o sazivanju iste.

Predsjedavajući Skupštine je donio odluku o sazivanju vanrednog zasjedanja skupštine, te je zakazao za:

----------------------------------
15.06.2009. godine
Ponedjeljak
16 sati
Sala I godine
(prisutni studenti moraju imati index kao potvrdu studentskog statusa)
----------------------------------

DNEVNI RED

1. Usvajanje dnevnog reda
2. Izbor zapisničara;
3. Izvještaj članova Upravnog odbora od preuzimanja funkcije do sazivanja skupštine
4. Izbor tročlane Komisije za prebrojavanje glasova
5. Izglasavanje nepovjerenja trenutnom sastavu upravnog odbora USP-a

6. Izbor organa USP.a za naredni mandatni period:
a) Izbor predsjednika USP-a
b) Izbor potpredsjednika USP-a
c) Izbor rukovodioca Sektora za studentski standard i praksu
d) Izbor rukovodioca Sektora za odnose sa Dekanatom
e) Izbor rukovodioca Sektora za informisanje i odnose sa javnošću
f) Izbor rukovodioca Sektora za kulturu i zabavu
g) Izbor rukovodioca Sektora za međunarodnu saradnju
h) Izbor rukovodioca Sektora za sport
i) Izbor Predsjedavajućeg Skupštine USP-a
7. Proglašenje organa USP-a za naredni mandatni period;
8. Razno.
----------------------------------
1. Pravo učešća u radu i odlučivanju skupštine ima svaki redovan član Skupštine, a redovnim članom Skupštine se smatra svaki student Pravnog fakulteta u Sarajevu.

2. Svaki redovni član Skupštine ima pravo pismenim putem predložiti izmjene ili dopune navedenog dnevnog reda.

3. Svaki redovni član USP-a može kandidirati sebe ili drugog za Predsjednika USP-a, Predsjedavajućeg Skupštine ili Rukovodioca sektora.

4. Glasanje za Predsjednika USP-a vrši se putem glasačkih listića, ovjerenih pečatom USP-a.

5. Kandidati za Predsjednika su dužni nakon sazivanja Skupštine izbornog karaktera Predsjedavajućem Skupštine dostaviti pismenu kandidaturu, najkasnije 72 sata prije održavanja Skupštine.

6. Učesnici skupštine su dužni ponijeti UPISNICU (index) na održavanje skupštine, zbog potvrde prava na glasanje.

Skupštinom predsjedava predsjedavajući Skupštine Samir Arnautović.


P.S. Uzimajući u obzir da je Upravni odbor donio odluku protivnu Statutu o sazivanju paralelne skupštine, te je ta odluka kada bi bila posmatrana i kao prijedlog kasnije došla do predsjedavajućeg Skupštine, te je samim tim nevažeća. Isti prijedlog je također protivan i po činjenici da nisu ispoštovani rokovi prema Statutu. Samim tim, JEDINI VAŽEĆE I STATUTOM PRAVILNO ODREĐENO zasjedanje održat će se 15.06.2009. godine.

POZIVAMO SVE STUDENTE (15.06.2009., 16 sati, sala I godine)!

VRIJEME JE ZA JAVNOST.

30.05.2009.

E Novine/ Tamara Zablocki: S ONU STRANU NEVIDLJIVOG ZIDA...

S onu stranu nevidljivog zida
ISTOČNO SARAJEVO, LJUBAVI MOJA
Istočno Sarajevo, ljubavi moja
U getu je najbolje: Istočno Sarajevo
PHOTO: STOCK
„Najbolja stvar za mene u Istočnom Sarajevu je osjećaj bezbjednosti, u smislu da ne moram brinuti hoće li mi neki mudžahedin doći na vrata, a osim toga mi je teško još nešto izdvojiti“, ističe prednosti života u IS njegova stanovnica. U Sarajevu se, inače, svakih pet minuta dogodi da kakav pobješnjeli mudžahedin zalupa na vrata "nepravovjernima". U Sarajevo odlaze "samo kada moraju" ili "u nuždi", pri čemu se stiče dojam da tamo, 400 metara dalje, postoji velika prijetnja njihovoj sigurnosti

Piše: Tamara Zablocki

Krećući se Dobrinjom, sarajevskim naseljem na kraju grada, shvatit ćete da ste zakoračili na teritorij Istočnog Sarajeva samo po tome što pekare i montažne kafane pored puta imaju ćirilične nazive, a nešto kasnije po poznatim nižim cijenama goriva na benzinskoj. Opština Istočno Novo Sarajevo se, naime, nastavlja na Sarajevo, novoizgrađeni blokovi zgrada čak djeluju kao kompaktna cjelina sa Dobrinjom IV i I. Istočno Sarajevo, dakle, nije odijeljeno od Sarajeva vidljivom žičanom ogradom, fizičkom udaljenošću ili zidom. No, za stanovnike Istočnog Sarajeva, stvari stoje nešto drugačije. Federalno viđenje entiteta ovaj put ću izostaviti, jer bi zahtijevalo tekst u nastavcima.

Još prije petnaestak dana bila sam među onima, više puta dokazano vrhunski naivnim, građanima BiH koji još uvijek vjeruju da je Bosna i Hercegovina samo administrativno podijeljena država i da su mnoge manifestacije hipertrofiranog nacionalizma medijski produkt, senzacionalističke priče. Istočno Sarajevo, najbliži mi dio Republike Srpske, dotad je bilo mjesto gdje postoji ljubazan veterinar mog psa, prijateljičina vikendica na Trebeviću, najbliži autobus za Beograd. No, nakon nekoliko dana od jutra do mraka provedena u Istočnom Novom Sarajevu, prostoru onoga što u Sarajevu obično zovu Lukavicom, i kontakta sa stvarnim ljudima, otvorile su mi se nove perspektive.

-.-PHOTO: STOCK-.-Heraldička instalacija: Grb Srpskog Sarajeva
Heraldička instalacija: Grb Srpskog Sarajeva
PHOTO: STOCK

Tri godine zaredom učestvujem na muzeološkim radionicama koje donose više praktičnog iskustva u poslu kustosa i historičara umjetnosti nego četiri godine izučavanja historije umjetnosti s reprodukcija iz debelih knjiga i preko pozitivističkih podataka. Ove godine, radionica pod nazivom „Collecting Sarajevo“ bavila se skupljanjem savremene historije Sarajeva, uključujući priče o današnjim legendama grada, urbanističkim siluetama, grafitima-porukama, mjestima alternativnog okupljanja, svemu onome što je nastalo u posljednjih nekoliko godina i ustoličilo se kao bitno za život njegovih stanovnika. U toj masi detalja koji obilježavaju Sarajevo danas, dio priče bio je vezan i za Istočno Sarajevo, a kasnije se pokazao zahtjevnim dijelom koji traži dugotrajniji rad, možda čak i zaseban projekat. Jer, Istočno Sarajevo je zaseban grad. Zapravo, zaseban sigurno, grad možda nekad u budućnosti.

Namjera radionice bila je naučiti kako sačiniti muzejsku kolekciju, bez političke ili sociološke analize Sarajeva, a i bez stavljanja rata na pijedestal njegovih znamenitosti. Ali, kroz skupljanje informacija o životu Istočnog Sarajeva danas, politički i sociološki aspekt nametnuo se sam, bilo ga je nemoguće zaobići.

Pa, šta će neka mlađa generacija čistih i čistijih u iščišćenoj i po ladicama potrpanoj Bosni i Hercegovini pronaći u svojevrsnoj vremenskoj kapsuli, drvenom kovčegu u koji je smještena kolekcija o današnjem Istočnom Sarajevu i poklonjena Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine?

Naći će plakat za izložbu karikatura Mira Gluhovića „Novi svjetski poredak“, postavljenu u Kulturnom centru IS, koja obuhvata zanimljiva zapažanja - od Baracka Obame sa turbanom i islamizirane Amerike, preko pomračenja sunca mjesecom i zvijezdom, do heroja Slobe razapetog na krstu pred Haaškim tribunalom i zidanja zida po granicama Republike Srpske, sa svih njenih strana.

Pronaći će i fotografije grafita „Srbija Srbima“, koja iz perspektive autorice ovog teksta, koja još uvijek naivno vjeruje u postojanje Bosanaca i Hercegovaca, žitelja Bosne i Hercegovine, djeluje potpuno apsurdno. Tu je i nezaobilazni, originalni i nadasve inspirativni grafit „Kosovo je Srbija.“

Naći će taj potomak čistih naroda i narodnosti BiH i uvid u tridesetak upitnika koje su ispunjavali stanovnici Istočnog Sarajeva, koje čine većinom predratne Sarajlije, a tek malim dijelom ljudi koji su rođeni tu, u do prije nekoliko godina ruralnom području na brdskim dijelovima Sarajeva. A u upitnicima, iz kojih se trebao dobiti uvid u kvalitet života stanovnika IS – svijest prosječnog stanovnika Istočnog Sarajeva, ljeta gospodnjeg 2009. godine.

„Najbolja stvar za mene u Istočnom Sarajevu je osjećaj bezbjednosti, u smislu da ne moram brinuti hoće li mi neki mudžahedin doći na vrata, a osim toga mi je teško još nešto izdvojiti“, ističe prednosti života u IS njegova stanovnica. U Sarajevu se, inače, svakih pet minuta dogodi da kakav pobješnjeli mudžahedin zalupa na vrata nepravovjernima. U Sarajevo odlaze samo kada moraju ili u nuždi, pri čemu se stiče dojam da tamo, 400 metara dalje, postoji velika prijetnja njihovoj sigurnosti.

Na ovom mjestu neupućenom čitaocu treba napomenuti da su mnogi stanovnici IS doselili tu iz drugih dijelova Sarajeva tek prije nekoliko godina, a ne samo tokom rata, ili kako kaže sr wikipedija u članku o Istočnom Sarajevu, tokom „društveno-političkih dešavanja“, pa se nameće pitanje šta su radili i kuda su se kretali do te 2001, 2004. ili 2005. Istom čitaocu treba biti jasno da Istočno Sarajevo, premda se u posljednjoj deceniji izgradilo puno toga, i premda posjeduje određenu infrastrukturu, još uvijek nije ni blizu grada koji bi zadovoljavao sve potrebe svojih stanovnika, nema kino, bazen, fitnes centar, pozorište se tek gradi, pa je iz perspektive nekoga ko gleda kvalitetu života pojedinca potpuno nejasno zašto ne bi koristili kapacitete i resurse grada koji im je pred nosom. „Zato što je tamo drugi narod“, dao je hitar odgovor jedan ispitanik. Zato što je posrijedi autogetoizacija.

-.-PHOTO: www.blokvesti.net-.-Narodni umetnik u nastupu originalnosti: Poruka lične prirode
Narodni umetnik u nastupu originalnosti: Poruka lične prirode
PHOTO: www.blokvesti.net

Od drugog naroda, ili njihovih, osjećaju se napadnutim, pa pritisnuti pozicijom žrtve, tako omiljenom svim narodima u BiH, odbijaju komunicirati i miješati se s njima. Na potencijalno spajanje Istočnog Sarajeva i Sarajeva ne bi pristali, ili kategorično ne bi pristali, a neki kažu i da bi odselili iz takve neprirodne koalicije. Žive svoju siromašnu svakodnevicu ograđujući se od blizine Sarajeva, a ukoliko požele raznovrsnije kulturne ili sportske sadržaje, tu su Beograd ili Banja Luka. Tri-četiri ili šest sati vožnje je sitnica ako si među „našima“, a ne među „njihovima“. Neupućenog čitaoca ovdje treba obavijestiti da su svi ispitanici u anketi ili zaposlenici ustanova kulture (Kulturnog centra i Matične biblioteke), ili studenti Univerziteta u Istočnom Sarajevu, dakle ljudi koji su, verovatno, nešto i pročitali u životu i imali mogućnost proširiti perspektive.

Pa šta će, dakle, čisti primjerak neke nove generacije čistih i lobotomiziranih Srba, Bošnjaka ili Hrvata vidjeti kada za dvadesetak godina zaviri u kolekciju o životu današnjeg Istočnog Sarajeva? Naravno, ako dotad ovaj rat stane i ako muzej i kolekcija prežive. Nesvjesnost potencijala blizine velikog grada, dobrovoljnu izolaciju, ubjeđenje u čistu srpsku naciju, bez primjesa ičeg drugog i drugačijeg, brisanje višedecenijskog života u Sarajevu iz lične historije, definisanje sebe ponajprije u odnosu na granicu s Federacijom, trenutno odmahivanje glavom na spomen odlaska u Sarajevo, nebrigu za ekonomske prednosti koje pruža blizina „granice“ dva entiteta. I tugu, beskrajnu tugu istinski podijeljene zemlje u kojoj je u fokusu uvijek trivijalno i apsurdno.

Objavljeno: Čet, 28. 05. 2009. 13:47 -

http://www.e-novine.com/sr/region/clanak.php?id=26536


29.05.2009.

Šobino selo: ŠOBINA REAKCIJA NA PAPANLUK

Šoba želi premjestiti spomenik iz Sarajeva

Bosanskohercegovački konceptualni umjetnik Nebojša Šerić Šoba, koji trenutno živi i radi u New Yorku, javno je putem svog bloga pokrenuo inciijativu za premještanje spomenika međunarodnoj zajednici, koji se nalazi u Vilsonovom šetalištu u Sarajevu.
Šoba ispred "Icara" (Foto: Sarajevo-x.com)
Šoba ispred "Icara" (Foto: Sarajevo-x.com)
Razlog su fotografije koje je objavio naš portal jutro nakon proslave "Dana mladosti" 25. maja u kojima se vidi kako je njegov spomenik jednostavno poslužio kao mjesto za odlaganje pivskih boca i drugog smeća.

"Odlučio sam da javno i oficijelno pokrenem inicijativu za premjestanje spomenika međunarodnoj zajednici, koji sam svojedobno uradio sa SCCA Sarajevo i koji je postavljen u gradu Sarajevu, u neki drugi grad, u neku drugu sredinu koja je spremna da taj spomenik (restauriran) prihvati", napisao je Šoba na svom blogu.

Očigledno je da Sarajevo nema interesa za evociranje uspomena na period od 1992.-1995., na patnje i gutanje smeća koje je dolazilo u grad i misteriozne konzerve koje su ljudi bili primorani da jedu jer nije bilo ničega drugog. Izgleda da je poželjno da se neke stvari zaborave i ja nemam nista protiv toga, dapače. Javnost očigledno želi da krene naprijed sa novim produktima iz Slovenije, Hrvatske, Srbije i EU, koji su sigurno boljeg kvaliteta i sadržaja. Odbacivanje "Ikara" kao simbola prehrane Bosanaca je zaista logična stvar, kaže Šoba.



"Građani Sarajeva, ništa ne brinite. Uskoro vam ovaj spomenik neće biti pred očima, nećete morati da na njemu ostavljate pive niti da povraćate pokraj njega, niti da u okolini odlažete kese sa smećem. Ukazaće se prazan prostor za više smeća i čak ćete moći u rupi koja će se ukazati nakon uklanjanja mramornog postolja, da se pošteno poserete", završava najnoviji post na svom blogu Nebojša Šerić Šoba.
29.05.2009.

Agresorsko selo: BITI POTPUNO LUD

"...podsećamo da je poznati srpski slikar i patriota Milić od Mačve svim neprijateljima srpskog roda zapretio "Teslinom bežičnom energijom pozajmljenom iz središta magnetskog polja Zemlje". "Uskoro će Srbi biti gospodari sveta. Već sada Srbi raspolažu tajnim oružjem iz takozvanog Teslinog paketa, predatog 1943. godine ambasadoru Fotiću. Ako samo jedna bomba padne na Beograd - Vatikan, Beč, Bon i Zagreb biće potreseni iznutra silom formule V3=0. Kad se to desi, Atlantiđani će se pojaviti i proglasiti Srbe imperijalnim narodom, koji će od tog časa u ime njih zavesti red na Zemlji i zagospodariti svetom.'" Na ovaj način, govorio je Milić od Mačve, u dva napada bili bi uništeni Zagreb, Beč, Tirana, Sofija, Prag i Vatikan. Rim bi bio pošteđen, jer Srbi cene njegovo umetničko nasleđe. U drugom krugu stradala bi cela Nemačka i njoj slične države, a takođe i gradovi Ankara, Teheran, Džeda, Meka i Medina. To što Srbi nikada nisu izvršili ova dva razorna napada verovatno treba pripisati dobroti srpskog srca.
Osim stradanja koje su im Srbi mogli prirediti, Milić od Mačve je prorokovao i
kako će Bog kazniti srpske neprijatelje: "Čitavu zapadnu hemisferu zahvatiće
neslućena lančana tektonska pomeranja u trajanju od 15 minuta. Tako da će živih
ljudi ostati samo toliko da se može skloniti pod krošnju jedne šljive. Ta krošnja je
metafora za Srbiju." Naravno, Srbi će "jedini biti u stanju da posle ove tektonske
katastrofe kao jedini preživeli narod žive na planeti. To je zbog toga što će ovih
narednih osam godina dok ne dođe do katastrofe Srbi pod sankcijama naučiti da
žive u prirodi i to će ih spasti. Oni će jedini tada biti u stanju da posle apokalipse
obnove novu evropsku civilizaciju." Po rečima srpskog slikara i patriote, ova
"tektonska katastrofa" trebalo bi da se dogodi u junu 2001. godine. Nažalost, Milić
od Mačve nije doživeo da vidi da li će se njegovo proročanstvo obistiniti, ili će i
Gospod prema srpskim neprijateljima biti velikodušan kao što su Srbi bili. U znak
poštovanja za ove i mnoge druge mudre reči koje je izrekao tokom svog
ovozemaljskog života, opelo na sahrani Milića od Mačve održao je lično Njegovo
visokopreosveštenstvo mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije."

TOMANIĆ, Milorad, Srpska crkva u ratu i ratovi u njoj, Medijska knjižara Krug,  2001., Beograd

29.05.2009.

Hipnotizirano selo: PRIMJER "LUDILA"

Jučer sam postavio post pod naslovom Agresorsko selo: BITI LUD I PRAVITI SE LUD / NOVI SRPSKI POREDAK, a u kome je korišten citat iz knjige Milorada Tomanića „Srpska crkva u ratu i ratovi u njoj”. U tekstu koji je postavljen autor ukazuje da iza agresivnih napada devedesetih stoji dobro organiziran plan koji autor naziva „novim srpskim poretkom“ a koji je trebao bti uspostavljen na prostorima bivše SFRJ..

Kao odogvor na ovaj post javio se neki gost koji je ostavio sljedeći komentar, a koji zapravo vrlo dobro ilustrira ono o čemu govori gosp. Tomanić:

Srpski narod je istorijski narod, svoju drzavu ima duze nego li vecine clanica NATO - pakta, a o inferiornim balkanskim plemenima koji bi da preko noci budu narod i da imaju drzavu da ne govorimo. Uspostaviti poredak pravde i slobode umesto sile i pritiska, mesanjem u politicki zivot naroda od strane onih istih koji uvode demokratiju na mala vrata a naporedo se ponasaju kao kolonijalni varvari, kao siledzije i divljaci koji izvrcu one zakone koje su sami smislili.
Nije slucajno da za one koji su najvise zla naneli po svetu ne vazi sud u HAGU, vec se oni smatraju izuzetim i taj isti sud ne priznaju. Ovakvi pamfleti o i pisanje o srpskom narodu je inferiorno blebetanje i komleks u onom ko ga pise.
A o Raskovicu ocito malo znas, i izvlaciti njegove reci iz konteksta je cista glupost i pokazuje da si politicki nepismen i tendenciozan i sa zeljom da vredjas i provociras pripadnike srskog naroda. Bolje zakazi negde tretman mozda ti i pomognu ko zna.

 

Kao što napisa Milorad Tomanić:“ U taj plan spadalo je i stalno pominjanje teorije o zaveri celog sveta protiv Srba i o "novom svetskom poretku".” Bez namjere da se ismijavam autora komentara ne mogu a da ne primjetim da spomenuti meni zvuči kao da ga je hipnotizirao dr Jovan Rašković ili neki od drugih doktora i inih dušebrižnika ovog historijskog naroda koji svoju državu ima duže nego li većina članica NATO- pakta….

 

 

29.05.2009.

Globalno selo: DISKRIMINACIJA EVROPSKIH MUSLIMANA

Muslimani u Evropi suočeni sa diskriminacijom

Muslimani se i dalje suočavaju s velikom diskrimincijom u Evropi, posebno na poslu, a mnogi i ne govore o rasističkim incidentima zbog nepovjerenja u vlasti, saopćila je u četvrtak Agencija EU-a za zaštitu temeljnih prava.
U anketi među muslimanima u 14 država članica Evropske unije, Agencija za temeljna prava saopćila je da se svaki treći musliman suočio s diskriminacijom, a 11 posto ispitanika izjavilo je da je iskusilo rasno motivirani zločin, javio je AP.

Najveća diskrminacija prema muslimanima je na radnom mjestu, tvrdi Agencija.

"Zapošljavanje je ključni dio integracijskog procesa. To je u središtu doprinosa doseljenika društvu i stvaranju takvog doprinosa opipljivim. Diskriminacija bi mogla omesti integracijski poroces", navodi direktor agencije Morten Kjaerum u izjavi za javnost.

Agencija je zatražila od vlada zemalja EU-a da se bave diskriminacijom upoznavajući ljude kako da podižu žalbe protiv diskriminacije i rasizma.

Izvještaj je dio prvog istraživanja ikada obavljenog širom EU-a o iskustvima imigranata i etničkih manjina, a prošlog mjeseca je saopćeno da više od polovine tih grupa vjeruje kako u Evropi postoji diskriminacija.

Romi i Afrikanci najčešće se žale na zlostavljanja. Anketa objavljena u četvrtak pokazuje da i muslimani osjećaju podjednaku diskriminaciju.

U skladu s ostalim manjinskim grupama, 79 posto muslimana odgovorilo je u anketi da ne javlja o incidentima diskriminacije i o slučajevima rasističkih zločina vlastima, saopćila je evropska agencija.

Mladi muslimani imaju posebno malo povjerenja u policiju kao javnu instituciju. U anketi se navodi kako je čak i manje vjerovatno da će se ljudi bez državljanstva i novopridošlice žaliti na diskriminaciju.

U izvještaju se navodi kako 59 posto stanovnika vjeruje da se "ništa neće promijeniti izvještavanjem" o tome i da 39 posto vjeruju da se to "događa neprekidno" i stoga ne čine ništa kako bi prijavili incidente.  (FENA)
29.05.2009.

Umjetničko selo: IZLOŽBA AHMETA HUNDURA - PROBUĐENI

"PROBUĐENI“ AHMETA HUNDURA
 
U utorak 2. juna u 20.00 u galeriji Bosanskog kulturnog centra u Sarajevu bit će otvorena izložba akademskog slikara Ahmeta Hundura - PROBUĐENI.
 

Pozivamo Vas da prisustvujete izložbi.

Ahmet HUNDUR rođen je u Tešnju 1957. godine, gdje je zavrsio osnovnu skolu i gimnaziju. Akademiju likovnih umjetnosti završava 1979. godine u Sarajevu. Do sada je imao preko dvadeset izložbi u zemlji i inostranstvu. Član je ULUBiH-a.

 


29.05.2009.

Džuma/petak: BITI MUSLIMAN

"Čini dobročinstvo susjedu bićeš musliman."

Muhammed a.s. (hadis prenosi Buhari )

28.05.2009.

Bosansko selo: ANDRIJA DAMJANOVIĆ - GRADITELJ SABORNIH CRKVI U SARAJEVU I MOSTARU

Uskoro bi u Mostaru trebala početi obnova Sabornog hrama Svete Trojice, tj. Saborne crkve. Graditelj tog lijepog zdanja bio je Andrija Damjanović koji je u Sarajevu sagradio vrlo sličnu, Sabornu crkvu. Ove dvije crkve, djelo Andrije Damjanovića spadaju u red najvećih pravoslavnih hramova na Balkanu. Moglo bi se reći da se radi o crkvama blizankinjama s obzirom da su vrlo slične te da je gradnja obje crkve počela 1863. godine. Sarajevska je završena godinu dana kasnije od one mostarske koja je završena 1873. godine.  Nažalost, za razliku od Saborne crkve u Sarajevu koja je bila manje oštećena od neprijateljskog granatiranja, Saborna crkva u Mostaru je u poptunosti porušena od strane antibosanskih snaga!!! 

O životu graditelja ovih bosankohercegovačkih ukrasa - Andriji Damjanovom (Damjanoviću) nije sačuvano puno podataka.

Poznato je da se Andrija Damjanović rodio u Makedoniji, u  Velesu. Ovaj neimar i zograf, živio je u peridu između 1813. i 1878. godine. O njegovom životu nij sačuvano puno podataka. Zna se da je bio  pripadnik obitelji uglednih makedonskih zografa i graditelja Renzovski (drugi sin od četiri sina majstora Damjana Renzovskog), a koji podizali i ukrašavali crkve širom Balkana – od Makedonije, Epira, do Bugarske i Carigrada, a Damjanov je svoju djelatnost proširio na sjever i zapad Balkana. Stekavši reputaciju svestranog graditelja pravoslavnih hramova, tokom najpoznijeg perioda rada dobijao je narudžbine iz pravoslavnih općina širom zpadnih dijelova Osmanskog carstva.

 Nešto više podataak o Andrijinom životu može se saznati iz teksta  Milenka Filipovića ”Andrija Damjanović iz Velesa, zograf i neimar”:

 

«Za Andriju Damjanova se ne može reći da je samouk, još manje neuk. Naprotiv, sve što je sagradio otkriva dobrog poznavaoca konstrukcije i stilskih slojeva građenja.On je bio samo jedan od posljednjih poznatih graditelja našeg podneblja koji nije stupio u umjetničku akademiju ili politehniku da nauči zakone projektovanja i građenja, nego je prošao kroz dugotrajnu starinsku školu rasta od šegrtovanja do prakse  kod iskusnih neimara porodične tajfe.» (Jovanović, 1997) Veliko znanje stekao je učeći sa spomenika bizantijskog i postbizantijskog razdoblja, koje je imao prilike upoznati na brojnim putovanjima. Sazreo je u periodu kada zapadni elementi nisu šire primijenjivani u makedonskim, epirskim i ostalim pravoslavnim krajevima pod turskom upravom. Otuda njegovo zahvatanje u zapadnu tradiciju, izraženo pretežno na planu dekoracije i uređenja enterijera, govori o suvremenosti njegove arhitekture, o spremnosti da se uklopi u novi tok arhitekture bazilika, začet polovicom stoljeća u Solunu.

Andrija je bio Hansenov suvremenik, a i osobno su se znali, tako je i njegova eklektička arhitektura imala dosta utjecaja na rad Andrije Damjanovića.

Kada je Andrija pregovarao sa Sarajevskom pravoslavnom crkvenom općinom o građenju nove crkve u Sarajevu, općinari su tražili da im pokaže neki plan ili crtež. On im je rekao da plana nema, nego da pogledaju crkve u Nišu i Smederevu. Takvu će graditi u Sarajevu, ali će biti ljepša. Slično se desilo i u Mostaru. Predstavnike mostarske općine uputio je da vide sarajevsku crkvu. Međutim, pretpostavlja se da su prilikom gradnje tih crkava korišteni neki planovi.

Andrija Damjanov i njegova braća radili su uglavnom crkve i ikonostase, ali i profanu arhitekturu. Tako su za vrijeme dok su gradili Novu crkvu u Sarajevu, popravljali sahat-kulu i sagradili jednu veliku kasarnu u Sarajevu. (Pretpostavlja se da je to bila kasarna na mjestu današnje kasarne na Bistriku, a zvala se  Kršla. U vrijeme Austro-Ugarske je srušena i napravljena je sadašnja zgrada kasarne.) Osim planova izrađivali su i modele. Tako je Andrija izradio i odnio u Carigrad drveni model  kasarne koju je gradio u Sarajevu. Povodom građenja te kasarne, Andrija je, priča se, dobio odlikovanje od sultana, orden i pravo da nosi sablju.

 

Filipović, M., Andrija Damjanović iz Velesa, zograf i neimar (oko 1813-1878), Muzeji, 2, 1949.

28.05.2009.

Agresorsko selo: BITI LUD I PRAVITI SE LUD / NOVI SRPSKI POREDAK

“Mnogi ugledni i umni Srbi dugo već pokušavaju da ubede pripadnike sopstvenog  naroda da su neorganizovani, nesposobni za strpljiva projektovanja i da malo šta rade po planu, nego sve ad hoc, u hodu i od danas do sutra. Kao suštu suprotnost takvoj predstavi o Srbinu obično navode organizovanog, preciznog i dugoročnom planiranju sklonog Nemca. U ovom karakterisanju svog naroda pojedinci su čak pomalo i preterivali. "Srbi su lud narod!" rekao je Jovan Rašković, vođa krajiških Srba, u jednom razgovoru sa predsednikom Franjom Tuđmanom, neposredno pred početak rata u Hrvatskoj. Iako je bio tajan, ovaj razgovor dvojice lidera je zbog nekorektnosti hrvatske strane ipak prezentovan javnosti. Tako je srpski narod mogao da sazna kakvo mišljenje o stanju njegovog nervno-duševnog zdravlja ima jedan stručnjak za tu oblast, neuropsihijatar Jovan Rašković. 

Međutim, dešavanja na prostorima bivše SFRJ tokom 80-ih i 90-ih godina pokazala su da je ovakva slika o srpskom narodu, ili možda preciznije o njegovim vođama, apsolutno netačna. U stvari, moglo bi se reći sasvim suprotno. Pastiri srpskog slovesnog stada, i oni svetovni i oni duhovni, demonstrirali su takvu sposobnost dugoročnog planiranja i projektovanja na kakvoj bi im mogli pozavideti i sami Nemci. Čini se, čak, da je i priča o naivnom i neorganizovanom Srbinu bila rezultat jednog dobro promišljenog srpskog plana. U taj plan spadalo je i stalno pominjanje teorije ozaveri celog sveta protiv Srba i o "novom svetskom poretku".  Ipak, ispod varljive površine prozirala se suština - u pitanju je zapravo bila zavera Srba protiv celog sveta i "novi srpski poredak" koji je trebalo uspostaviti bar na prostorima bivše SFRJ.“

 

TOMANIĆ, Milorad, Srpska crkva u ratu i ratovi u njoj, Medijska knjižara Krug, 2001., Beograd 

 

28.05.2009.

Agresorsko selo: KAKO JE LUDOST DOBIJALA LEGITIMITET U SRBA

“Mada mnogi misle drugačije, trebalo je uložiti veliki napor da se Srbi uvere u ispravnost svega onoga što su neki pripadnici njihovog roda činili tokom ratnih 90-ih godina. Trebalo je srpski narod ubediti da je uvek vodio odbrambene i pravedne ratove koji su uvek započinjali oni drugi. Nije bilo nimalo lako navesti jednog običnog, prosečnog čoveka da iz mirnog porodičnog života ode na ratište i počne da ubija. I da još poveruje da je sravnjivanje Vukovara sa zemljom i držanje Sarajeva u opsadi višc od hiljadu dana bogougodno delo srpskih pravednika. Za sve to bila je neophodna dobro razrađena ideologija. Inače, da je nije bilo, odnos većine Srba prema svemu što se dešavalo tokom 90-ih godina verovatno bi bio sasvim drugačiji. Ili, kako to kaže sociolog Leo Kuper: "Bar kada dejstvuju zajedno, izvršiocima genocida potrebna je neka ideologija kako bi dali legitimitet svome ponašanju, jer bi se bez nje morali i sami i međusobno videti onakvima kakvi u stvari jesu - obični lopovi i ubice.'"

 A kada je srpski narod, i pored silnog truda svojih umnih prvaka, doživeo jedan od najvećih poraza i padova u istoriji, trebalo ga je ubediti da je to opet znak  njegove posebnosti i pravednosti. Mitropolit Amfilohije, na primer, govorio je: "Hoće Bog nešto veliko od ovog naroda čim ga stavlja užižu svetskih zbivanja." Sličnost ovih mitropolitovih reči sa porukama koje su Nemci pre i tokom II svetskog rata dobijali od svojih vođa možda je sasvim slučajna. (I sa Nemcima je Promisao imala neke posebne namere, jer i oni su sredinom XX veka bili stavljeni u centar svetskih zbivanja, baš kao i Srbi na kraju tog istog veka.) Možda je slučajna i sličnost u
odnosu srpskih i nemačkih vođa prema pripadnicima svojih naroda. Taj odnos  najbolje su izražavale dve teoreme koje je uspostavio Jozef Paul Gebels, Hitlerov ministar za propagandu i prosvećivanje narodnih masa, a koje su glasile: "Kažete li laž dovoljno puta i zatim je ponavljate, ljudi mogu početi verovati u nju" i "Običan svet je uglavnom primitivniji nego što možemo zamisliti. Propaganda uvek mora biti jednostavna i imati mogućnost ponavljanja".' Ali, da li je slučajna i identična sudbina srpskog i nemačkog naroda koji su preživeli velika stradanja pričinivši pripadnicima drugih naroda još veća? “

 
 
TOMANIĆ, Milorad, Srpska crkva u ratu i ratovi u njoj, Medijska knjižara Krug,   2001., Beograd

28.05.2009.

Agresorsko selo: PODRINJCI TRAŽE POVLAČENJE AGRESORSKIH SRBIJANSKIH SNAGA IZ BIH

Vojska Srbije Ilegalno Zauzela 450 Hektara Teritorija BiH kod Janje

May 27, 2009

Udruženje za održivi povratak Podrinja traži od visokog predstavnika za BiH Valentina Inzka da od vlasti Srbije izdjeluje povlačenje njenih vojnih snaga sa oko 450 hektara teritorije Bosne i Hercegovine u blizini Janje u općini Bijeljina na kojoj su ostale još od ratne 1992. godine.

Navodeći u otvorenom pismu Inzku da srbijanske oružane snage još drže to područje BiH pod klasičnom vojnom okupacijom te da oko 40 porodica iz Janje nema pristup svojim kućama i imanjima, Udruženje traži da se vojska povuče na stvarnu i historijsku granicu između Srbije i BiH i tako Srbija prestane da ugrožava teritorijalni integritet BiH.

Ako visoki predstavnik ne interveniše uskoro kod srbijanskih vlasti, ova povratnička organizacija će iskoristiti sva pravna sredstva pred evropskim pravosudnim organima, a posebno će nastojati da ospori ulazak Srbije u evropske integracije jer smatra da je nedopustivo da u Evropsku uniju uđe zemlja koja pod vojnom okupacijom drži teritoriju druge države.

“Radi se o neospornom i neupitnom dijelu bh. grunta koji se ni po kojem osnovu ne može tretirati međudržavnim graničnim sporom nastalim nakon raspada SFRJ zato što kompletan zemljišni kompleks katastarski i gruntovno pripada opštini Bijeljina, odnosno BiH i prije i poslije mijenjanja toka Drine, koji su naši susjedi jednostrano odredili današnjom granicom”, navedeno je u ovom pismu Podrinjaca visokom predstavniku.

“Nakon Vaše nedavne posjete Srbiji, odnosno njenom predsjedniku Borisu Tadiću i drugim visokim zvaničnicima srbijanske vlade koji su među ostalim političkim frazama istakli da poštuju cjelovitost, nezavisnost i teritorijalni suverinitet BiH, izražavamo zabrinutost i zato Vam se obraćamo otvorenim pismom želeći Vas upoznati da su njihove riječi podrške zapravo licemjerno obmanjivanje javnosti i Vas.

Podsjećamo Vas da je prvi geodetski premjer i izradu kompletne zemljišne dokumentacije BiH uradila Austrija -zemlja iz koje dolazite.

Uvidom u te karte koje postoje u bečkim arhivima može se tačno utvrditi gdje se nalazi granica koja je zapravo bila i avnojska administrativna granica između BiH i Srbije”, navodi udruženje Podrinjaca u ovom pismu.

Posebno su vlasnici tamošnjih posjeda zabrinuti zbog sistematskog zastrašivanja i hapšenja od pograničnih jedinica Vojske Srbije te kažnjavanja pred lozničkim sudovima svih koji se pokušaju približiti svojim imanjima. Uporedo traje devastacija te potpuno uništavanje zemljišnih posjeda, objekata i šumskih površina, navedeno je također.

28.05.2009.

Muzičko selo: U2 - ONE

28.05.2009.

Bošnjačko selo: DER SPIEGEL I HANDŽAR DIVIZIJA

U povodu naslovnice magazina Der Spiegel gdje je uz fotografiju zločinca Adolfa Hitlera objavljena fotografija pripadnika bosanske Handžar divizije (13. Waffen-Gebirgs-Division der SS Handschar), stavljajući ih tako u kontekst optužbe glavnih Hitlerovih pomagača u istrebljivanju Jevreja. U samom tekstu koji je objavljen uz ovu sliku ona se nigdje ne spominje, pa je otuda zaista čudno da je njihova fotografija upotrebljena kao ilustracija!!! U povodu toga reagirao je i Fatmir Alispahić. Iako nema dileme da Fatmir Alispahić u svom reagiranju pretjeruje oko nevinosti Handžar divizije suštinski njegova reakcija je razložna i korektna jer Handžar divizija, iako se radilo o SS formaciji, zaista nije imala učešća u zločinima nad Jevrejskim stanovništvom.  Kada kažem da pretjeruje tu bih posebno izdvojio definiranje Handžar divizije kao rezultata politike "srednjeg puta". 

U pogledu učešća u progonima Jevreja dovoljno je znati da je u t trenutku, kada je formirana 13. SS Handžar divizija, taj prljavi posao bio je već obavljen od strane srpskih kvislinga u Beogradu i hrvatskih kvislinga tj. ustaša i tzv. NDH. 

Naime, 13. SS Handžar divizija formirana je u maju 1943. godine. Prvo odlaze na obuku u Austriju odakle se vraćaju u svoju zemlju tek u februaru 1944. godine. Sačinjavalo ju je procentualno oko 60 % Bošnjaka, dok su ostatak od nekih 8.000 ljudi činili Kosovari.
Dobar dio ovih jedinica je završio na Istočnom frontu, a zločini koji im se pripisuju na području Jugoslavije počinjeni su u Sremu i u Istočnoj Bosni.  Zločini Handžar divizije uglavnom su činjeni nad srpskim stanovništvom što je opravdavano osvetom za zločine nad Bošnjacima. Brutalno su se odnosili i u sukobu s pripadnicima partizanskog pokreta gdje je u BiH, što je vrlo važno, upravo muslimansko stanovništvo imalo izuzetnu ulogu, kao procentualno najzastupljenija populacija. Stavljajući se pod komandu njemačkih oficira bili su u direktnoj  funkciji nacističke Njemačke tj. okupatora čime su znatno otežali Narodno-oslobodilačku borbu.

 

U svome reagiranju  F.Alispahić  kaže:"Riječ je o apsolutnoj historijskoj neistini, jer ni jedna bošnjačka grupacija nikada nije pomagala u istrebljenju Jevreja, a zabilježeni su brojni slučajevi u kojima su Bošnjaci spašavali svoje jevrejske komšije pred nacističkim racijama."

 U ovoj rečenici je npr. tačno to da ni jedna Bošnjačka grupacija, ako se misli na organizirane jedinice, nije učestvovala u istebljenju Jevreja, ali daleko da bi se to moglo nazvati apsolutnom neistinom jer su pojedini, osobito kriminogeni krugovi Bošnjaka učestvovali unutar ustaških formacija u ovom poslu. Srećom, njihov broj je poprilično marginalan, ali ga niukom slučaju ne treba negirati... Istina je da su Bošnjaci, ispred udruženja El Hidaje, uključujući skoro sve vjerske i društvene uglednike većih gradova reagirali protiv progona nad Jevrejima i Srbima u BiH osuđujući sve one koje su uzeli učešće u tom prljavom poslu. Historijski trag o tome sačuvan je u čuvenim rezolucijama objavljivanim u Sarajevu, Banja luci ali i čitavom nizu drugih BH gradova. Potpisnik Sarajevske rezolucije bio je i sam tadašnji Reis ul Ulema Fehim Spaho!  Upravo oni u svojim rezolucijama optužuju i ograđuju se od kriminalnih skupina iz vlastitih redova koji su se stavili u službu tih nečasnih radnji!!!

Formiranje Handžar divizije za cilj jeste imalo bosansku autonomiju pod zaštitom Njemačke, a kao protutežu četnicima, ustašama, ali nažalost i prema partizanima. Uzroci neprijateljstva prema partizanima su s jedne strane bili ideološke prirode vidjevši u tom pokret neprijateljsku ideologiju koja afirmira ateizaciju, ali i rezultat loše procjene njihovog potencijala. Uz to od svih brojnih  formacija koje su se u tom trenutku nalazile na području naše zemlje pripadnici NOP bili su jedini koji su se borili za očuvanje kontinuiteta Bosanske državnosti, a o čemu svjedoče odluke ZAVNOBIH-a.

U posljednjem dijelu reagiranja Fatmir Alispahić piše:”Handžar divizija ne samo da nema nikakvu suodgovornost za holokaust nad Jevrejima, već je jedan jedini primjer antifašističke oružane pobune unutar SS formacija, koja se dogodila 16. septembra 1943. u francuskom gradiću Villefrance de Rourgue, gdje je ova jedinica imala obuku. Bosanska Handžar divizija je jedina SS formacija kojoj evropski antifašisti svake godine odaju poštovanje. Bošnjački narod, koji je nakon Jevreja procentualno podnio najveće žrtve u Drugom svjetskom ratu, svoje antifašističko opredjeljenje je pokazao masovnim pristajanjem uz antifašistički pokret u Jugoslaviji. Za Bošnjake je Handžar divizija bila historijska nužda, koja je prerasla u historijsku sramotu i osjećaj stida zbog oblačenja njemačke uniforme. U ime tog stida Bošnjaci nikada nisu iskazali ponos na svoje antifašiste iz Villefrance de Rourgue.” 

Dodao bih da je ovaj dio teksta zbilja utemeljen na historijskim činjenicama, izuzimajući formulaciju "historijske nužde". Ako želimo biti precizni, treba reći da je to bila velika greška!!!

27.05.2009.

Muzičko/revolucionarno selo: JA SAM STOLAC . DUBIOZA KOLEKTIV

27.05.2009.

Herojsko selo: PORUKA GENERALA JOVANA DIVJAKA BOSANCIMA I HERCEGOVCIMA

Na Facebook-u, Jovan Divjak nam je svima ostavio jednu poruku o situaciji u kojoj se nalazi. Poruka glasi:

"Dragi moji i drage moje, Bosanci i Hercegovci, hvala vam za podrsku. Siguran sam da kad budem u Tuzilastvu BiH na "privremenom radu" da cu dnevno dobijati pitu sirnicu i lokume sto najvise volim. Molim vas, zaista vas molim, nemojte preterivati u oceni mog doprinosa BiH. Svaki od vas dao je za BiH onoliko koliko je mogao i koliko moze. Ponosan sam sto me prihvatate za coveka i prijatelja. Hvala,
Jovan Divjak"

Danas su u 12:00 u bivsoj Dobrovoljačkoj ulici, sada ulica Hamdije Kresevljakovica održani protesti povodom slučaja Dobrovoljačke ulice.


Dodaj Jovan Divjak kao prijatelja|Pošalji poruku Jovan Divjak|Pogledaj prijatelje od Jovan Divjak

26.05.2009.

Muzičko selo: SOUAD MASSI - BEL EL MADHI

26.05.2009.

Fotografsko selo: “WORLD PRESS PHOTO 09″ - SARAJEVO

Vrijeme: od 3.do 17. juna 2009
Mjesto: Umjetnička galerija BiH

Ambasada Kraljevine Nizozemske i Mediacentar Sarajevo vam predstavljaju izložbu Svjetske novinarske fotografije “WORLD PRESS PHOTO 09″.

Izložba će biti postavljena u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine, u periodu od 3.–17. juna 2009. godine.

Pored same izložbe, program obuhvata i radionicu o upotrebi dokumentarne fotografije u medijima, koju vodi Damir Šagolj, renomirani bh. fotograf. Takođe, tokom trajanja izložbe biće organizovana i debata o etici novinarske fotografije.

“World Press Photo 09” je neovisna, neprofitna organizacija, osnovana 1955. godine u Nizozemskoj. Glavni cilj organizacije je međunarodna podrška i promocija rada profesionalnih novinskih fotografa. Tijekom godina, “World Press Photo” je izrasla u nezavisnu platformu posvećenu foto-novinarstvu i slobodnoj razmjeni informacija.

Na putu ka ostvarenju svojih ciljeva, “World Press Photo” svake godine organizuje najveće i najprestižnije natjecanje novinarskih fotografa. Nakon toga, od nagrađenih fotografija se formira putujuća izložba, čiju postavku godišnje vidi preko dva miliona ljudi u preko pedeset zemalja. Sve nagrađene fotografije ulaze i u katalog koji se svake godine štampa i izdaje na šest jezika.

Pored priređivanja ogromnog broja izložbi, ova organizacija se bavi i praćenjem razvoja foto-novinarstva. Edukativni projekti igraju značajnu ulogu u aktivnostima “Svjetske novinarske fotografije“. U zemljama u razvoju organizuju se seminari i radionice koji su otvoreni za fotografe i foto agencije. Takođe, svake godine u Nizozemskoj održava se i Joop Swart Masterclass, namjenjen talentiranim fotografima koji tek započinju svoju karijeru. Joop Swart masterclass je odlična prilika za fotografe da dobiju praktična uputstva i stručne savjete od lidera u toj profesiji.

Za više informacija o programu i izložbi “World Press Photo 09″ na > media.ba

25.05.2009.

Tribina: VJERSKE ORGANIZACIJE I GRAĐANSKO DJELOVANJE

29. maj 2009, 18,30-20,30 h, konferencijska sala IUS-a

Evropska muslimanska mreža (European Muslim Network) u saradnji sa Centrom za napredne studije CNS, Ženskim edukacionim centrom Nahla i Agencijom za strateško komuniciranje CMC organizira tribinu na temu "Vjerske organizacije i građansko djelovanje". Gosti tribine su najutjecajniji evropski muslimanski intelektualac dr. Tariq Ramadan i još tri člana Evropske muslimanske mreže: Malika Hamidi iz Brisela, Hussain Shefaar iz Londona i Ahmet Alibašić iz Sarajeva.

U mnogim zapadnim zemljama, uključujući i Francusku, najbolje obrazovne, zdravstvene i socijalne ustanove su one kojima upravljaju na vjeri utemeljene organizacije. I kod nas u Bosni i Hercegovini vjerske organizacije su se pokazale kao veliki oslonac osobama koje trebaju pomoć. Zahvaljujući resursima kojima te organizacije raspolažu, bilo da je riječ o porukama koje motiviraju, infrastrukturi koju imaju ili ljudskim i finansijskim resursima kojima raspolažu, vjerske organizacije su u posljednjoj deceniji postale važan segment tzv. trećeg ili nevladinog sektora i vrlo često partner državi u pružanju usluga, distribuciji humanitarne pomoći i osnaživanju demokratskog društva.

Međutim, ta nova pozicija nije bez dilema i tenzija. Mnogi se pitaju jesu li se takve organizacije sposobne izdići iznad partikularnih interesa svojih zajednica ili tradicija i promovirati proklamovane univerzalne vrijednosti pravde, uzajamnog poštovanja i ljudskog digniteta.

Imajući u vidu iskustvo gostiju tribine u građanskom djelovanju, vjerujemo da će ponuditi kvalitetne odgovore na ova i slična pitanja.

Tribina će se održati 29. maja 2009. od 18,30 do 20,30 h u konferencijskoj sali Internacionalnog univerziteta Sarajevo u ulici Paromlinska 66, a bit će osiguran i simultani prijevod.

25.05.2009.

Muzičko selo: BASHESKIA I EDWARD EQ - A.I.M. !!!

24.05.2009.

Umjetničko selo: ANDREJ ĐERKOVIĆ - 88 RUŽA ZA DRUGA TITA

ЦЕНТАР ЗА ДРАМСКИ УМЕТНОСТИ Т-ХАУС

КУЛТУРЕН ЦЕНТАР ЦК            

Скопје, P. Македонија

25 мај 2009

20h30

 

U ponedjeljak, 25.maja 2009.godine u galerijskom prostoru Centra za Dramsku umjetnost u Skoplju, biti će postavljena instalacija Andrej Ðerkovića 88 ruža za Druga Tita. Koncept ove umjetničke instalacije je spoj dva različita perioda autorovog života, uslijed čega dolazi do sukoba značenja riječi RUŽA iz ta dva perioda. Prvi je, dio autorovog odrastanja uz ikonografiju Titovog rođendana, a drugi je ratni period u kojemu je riječ RUŽA u sarajevskom žargonu dobila svoje mjesto simbolizirajući otisak granate na asfaltu.

 

Instalacija je prvi put bila postavljena u Carskim Odajama Dioklecijanove Palače u Splitu, Hrvatska, 1999.godine, u sklopu multimedijalnog projekta “21. proljeće” splitskog umjetnika Petra Grimanija. Godinu dana poslije, postavljena je u Galeriji Knap u Sarajevu, Bosna i Hercegovina.  2002.godine, izložena je u Galeriji Minimal u Ljubljani, Slovenija (u ovom prostoru su već izlagali eminentni umjetnici kao što su IRWIN, Sol Lewitt, Marko Peljhan i drugi), te 2007.godine u Knjižari Karver u Podgorici, Crna Gora. Ideja je da se instalacija postavi u određenom galerijskom prostoru u svakoj od bivših republika SFRJ, te da 2010.godine na petnaestogodišnjicu kraja rata u Bosni i Hercegovini, završi u Kući Cvijeća, u Beogradu, čime bi se zatvorio krug.

 

Rat ruža

 

Kad je umro Josip Broz Tito, u bivšoj državi, a posebno u BiH, zavladala je spontana moda da se njegovih 88 godina obilježi sadnjom isto toliko borova, omorika, breza, karanfila i, naravno, ruža - crvenih, kako kaže Izet Sarajlić, kao oktobar. Šta se u međuvremenu desilo sa tim šumarcima, ne znam, ali znamo da su u Sarajevu u vrijeme rata cvjetale neke druge ruže, potpomognute vrtlarima sa okolnih brda, koji su nam ih slali velikom brzinom i u ogromnim količinama, ali bez boje, koja je nanošena naknadno, poslije pogibije i ranjavanja njegovih stanovnika. I kakve tu sada ima veze umjetnost, koja, kako nam je poznato, ne može, ni kada hoće, biti tako strašna kao stvarnost? Pa može kad postoji jasna ideja, koncept, kako kaže autor izložbe Andrej Ðerković, koji je spojio dva različita perioda svoga života i - da parafraziram jedan događaj iz engleske povijesti - nazvao ga sukobom ruža. Umjetnik je poznatu ikonografiju sa obilježavanja Titovog rođendana, 88 ruža, preformulisao na način da je isto toliko onih sarajevskih sa asfalta umnožio kao fotografije i postavio ih na 88 čeličnih šipki zabodenih u dvije drvene palete između kojih je na podu napisano istim oblikom i veličinom slova kao na grobnici u Kući Cvijeća: JOSIP BROZ TITO 1892-1980. Naravno, sve bi to ostalo na nivou ironične ili, u gorem slučaju, cinične dosjetke, da to, s jedne strane, nema pokriće u suvremenom povijesnom kontekstu, a s druge u likovnom postupku i odgovoru na pitanje - kako je nešto realizovano? S pokrićem.

 

Emir Dragulj (DANI, Sarajevo, juni 2000.)

 

 

Ova izložba sadrži provokaciju koja nas sve pojedinačno poziva da razmišljamo o odnosu prema ikonografiji, koju u ovom radu tretira Ðerković, iz svog ličnog, specifičnog i snažnog događaja. Svi imamo danas pravo da razmišljamo o nekim svojim emotivnim, kulturnim i drugim aspektima života onog koji nas vezuje za ikonografiju 25.maja i sjećanja, ili uopšte za ime, lik i djelo druga Tita.

 

Varja Ðukić (REPUBLIKA, Podgorica, maj 2007.)

24.05.2009.

Bosansko selo JA SAM STOLAC

24.05.2009.

Bosansko selo: ŠEST BIJELIH ZVIJEZDIH I TROKUT NA ŽUTO PLAVOM PLATNU...I EDIN DŽEKO!

Wolfsburg je po prvi put u svojoj historiji postao prvak Njemačke. U posljednjem kolu savladali su Werder sa 5 : 1.

Prvi je u šestoj minuti mrežu Bremena zatresao BH reprezentativac i prvi asistent lige, Zvjezdan Misimović. Petnaestak minuta prije kraja utakmice drugi BH reprezentativac Edin Džeko postigao je gol za konačnih 5 : 1.  S obzirom da je i Grafite na ovoj utakmici postigao dva gola, ovaj dvojac Džeko- Graffita je čak oborio rekord Bundeslige sa ukupno 54 postignuta gola u sezoni.

Jedan od najboljih igrača sezone Edin Džeko se po završetku utakmcice zagrnuo BH zastavom...

Dovoljan razlog da se sklepa ovaj post:)

24.05.2009.

Muzičko selo: ALMAMEGRETTA - Banlieues - Almamegretta Fattallà

23.05.2009.

Muzičko selo: ALMAMEGRETTA - FATMAH

22.05.2009.

Nihad Kreševljaković: SJEĆANJE NA AMRU

Tek sada listajući, ako se tako može reći za pregledavanje foldera i fajlova u njima naletih na pjesmu napisanu 3. ožujka 1993. godine. Prisjetih se slike naše sobe sa šarenim plafonima…Bio je dan…Čuo sam Emira Jelkića kako nas dovikuje sa ulice. Otvorili smo vrata. Stajao je ispred nas, primjetno tužan… Vrlo tiho rekao je kako je poginula Amra Fočo. Više se ne sjećam koliko je godina mogla imati…Djevojčica. Bila je izuzetno draga, simpatična, duhovita i pametna. Ne sjećam se više ni koliko dana prije toga sam je posljednji put vidio. Bili smo u njihovoj kući i trebali smo mislim snimiti neku poruku za njenog brata, našeg dragog prijatelja kojeg je rat zatekao van zemlje. Zezala se i smijala tako da je samo ta slika nasmiješenog dragog lica ostala do dana današnjeg u mome sjećanju. Amra kroz smijeh zeza Edu.

 

Svi smo bili bukvalno utučeni tom tužnom viješću…Sjedili smo i šutili..Povremeno bi se raspitivali o okolnostima pod kojim se to desilo…Božja volja, nema šta… Granata je eksplodirala ispred skloništa i kažu tek neki mali nevidljivi gelerčić završio je u njenom dobrom srcu. Bilo je čudno jer je sklonište u njihovoj kući bilo jedno od dva koje bih izabrao kao najsigurnija mjesta od onih koje sam tih dana viđao… Uspostavit će se da oba nisu bila ni blizu onoga što je bila moja ideja o sigurnosti. Ustvari, što nas treba pogoditi, ne može nas promašiti i to je jednostavno to…

 

Ostala mi je u sjećanju još jedna stvar. Našu tugu prekinuo je dolazak struje…S linije u našoj kući,  začula se muzika… Svi smo skočili i počeli plesati… Izgledalo je potpuno čudno. Ne sjećam se o čemu smo razmišljali, ali i danas mi se čini kao da plešemo kao u nekom usporenom snimku. Tijela su nam tu na zemlji, u opsjednutom gradu… Duše su nam negdje daleko…I tuguju…

 

Ne sjećam se ničega, ali jedan file u kompjuteru čuva pjesmu koju sam tu prepisao iz svog ratnog dnevnika. Kasnije sam je dorađivao….Ponekad je pročitam…I sjetim se svega…. Počinje sa slikom šarenog plafona i Emirovim glasom koji nas doziva sa ulice…

 

O UBOJSTVU

 

                     posvećeno

                     Amri Fočo

Perla,

po perla, iz

ogrlice biserne,

rasipa se po

zelenoj bašči,

 

ispod

 

jorgovana, šimšira i ruža…

 

 

 

3 ožujak 1993

22.05.2009.

Muzičko selo: THE CRANBERRIES - ZOMBIE

22.05.2009.

Fotogradsko selo: SARAJEVSKI BICIKL, ANNIE LIEBOWITZ

The Unpredictability of Life: Annie Leibovitz’s Sarajevo Bicycle

Posted in Contemporary Art, Photography with tags , , , , , , , on January 16, 2009 by Liz Hager

Annie Leibovitz, Bloody Bicycle, Sarajevo 1993

Annie Leibovitz, Bloody Bicycle, (Sarajevo, 1993), Kodak T-Max P3200 (©1993 Annie Leibovitz)

Though she is best known to the general public for her glossy “celebrity” portraits, Annie Leibovitz began her photographic career in the gritty tradition of Henri Cartier-Bresson and Robert Frank, that is to say, wandering around “looking for stories.”  The unpredictability that characterizes photojournalism is a thread that runs through all of Leibovitz’ work, even those staged portraits.  

In 1990,while reviewing images for a retrospective of her work, the photographer realized a pressing need to get back to “reportage.” 

I was developing my own style of setting up formal portraits and theatrical scenes at the time, but I didn’t consider those conceptual portraits to be journalism. Portrait photography was liberating. I felt free to play with the genre.  Photojournalism—reportage—was about being an observer. About seeing what was happening in front of you and photographing it. You didn’t tamper with it. For my generation of photographers the rules were very clear. That’s why so much is still written about whether Robert Capa did or did not stage the picture of the falling soldier during the Spanish Civil War and why Roger Fenton moved the cannonballs for the picture of the battlefield in the Valley of the Shadow of Death during the Crimean War. What they did matters…

In the summer of 1993, Leibovitz found an opportunity through Susan Sontag to go to Sarajevo. The city had been under siege for over a year; Serbs had been shelling the city from many points along its ring of mountains. Basic amenities—food, water, shelter—were minimal. Necessities, such as medicine, were scarce. Life in the city was extremely dangerous. People tried to go about their daily lives. Snipers were shooting at random.  ”Death was random,” remarks Leibovitz.

. . . Jeffrey Smith of Contact Press Images had helped me get in touch with someone who rented armored cars to news organizations. That’s how I met Hasan Gluhić. Hasan was my driver and guide. He got me everywhere. Hasan was with me the day I went to the apartment of a woman who had just won a beauty pageant. She had been crowned Miss Besieged Sarajevo. There was some irony intended, I think. Miss Besieged Sarajevo lived in a high-rise development on the western edge of the city where there was a lot of shelling. A mortar came down in front of our car as we drove through her neighborhood. It hit a teenage boy on a bike and ripped a big hole in his back. We put him in the car and rushed him to the hospital, but he died on the way. . . 

. . . The concerns I had before I went to Sarajevo about what kinds of pictures I would take were erased simply by being there. There wasn’t time to worry about whether I was taking a portrait or some other kind of picture. Things happened too fast. You could only respond to them.

—all quoted texts from Annie Leibovitz, At Work, pp. 102-110 (Random House)

Put its difficult subject matter aside for a moment and notice that Bloody Bicycle is actually a graceful, well-composed still life. While serving up images of war, it’s a good trick for a photographer to play to an audience’s aesthetic sensibilities. (Do pictures of war need to be nasty for us to feel, to get the point?)  The arc of the blood smear echos the shape of the bicycle wheels;  the hurried brushstroke of blood counters the stationary mass of the bicycle. In some ways, by shooting in black and white, Leibovitz must have wanted to suspend our preconceptions about war, at least for a moment. No shocking red blood. Despite these strong pictorial components, the most powerful element in Bloody Bicycle is the unseen presence. The absent rider is the shocking reminder that the circumstances of death are the ultimate unpredictability of life. 

 

Connections

American Masters: Life Through a Lens

Lee Miller’s Dachau photographs

Bridge Coaker: The New Photojournalism

Venetian Red: Into the Valley of Death

Susan Sontag: Regarding the Pain of Others
22.05.2009.

Sarajevsko selo: PICADO DI SARAJEVO

Pretpostavljam da su mnogi vidjeli ili da imaju Mapu Sarajeva / Survival Map. To je vjerovatno jedan od najpozantijih suvenira koji se tiču perioda opsade, a za koji najveće zasluge pripadaju FAMA produkciji u Sarajevu tj. Suadi Kapić. Tek da napomenem kako je Suada Kapić apsolutno osoba koja je sa svojim radom zaslužila da se njen rad nagradi Šestoaprilskom nagradom.

Autor Mape opsade bila je Suada, a nacrtao ju je Ozren Pavlović. Prelom je uradio  Emir Kasumagić. Malo ljudi zna da je kao inspiracija za ovu mapu poslužio rad Amre Zulfikarpašić – Picado de Sarajevo. Imao sam čast na jednom od sarajevskih ratnih derneka ovu mapu vidjeti uživo, postavljenu na zidu Amrinog doma. Bila je otprilike dva sa dva metra. Ideja je bila u duhu sarajevskog ratnog humora da se Sarajlije u toku opsade zabavljaju gađajući pikadom mapu vlastitog grada…Koliko se sjećam na karti nije bila niti jedna jedina rupa od pikada!!! Te večeri, dok su četnici granatirali grad, mi smo također uspijeli odoliti da počnemo bacati pikada u pravcu mape. Doduše ne sjećam se ni da smo imali pikada!!!

Karta Picado de Sarajevo objevljena je u jednom drugom FAMA-inom projektu pod naslovom SURVIVAL GUIDE.

22.05.2009.

Džuma/petak: O OPROSTU

Uzvišeni Allah kaže: "Čovječe, opraštaću ti grijehe ne obazirući se

na njih sve dok me budeš dozivao i molio. Čovječe, kada bi imao grijeha

koliko do neba pa Me zamolio za oprost, oprostio bih ti. Čovječe, kada

bi Mi došao sa grijesima velikim kao Zemlja i susreo Me bez truna širka,

obasuo bih te sa isto toliko oprosta!"
22.05.2009.

Blogersko selo: NEKI OD ZANIMLJIVIH BLOGOVA

Kako se nešto poremetilo u ovim alatima nikako da napravimo izmjene i dopune ovih sa strane postavljenih blogova… Povremeno zabilježim neke blogove koji mi privuku pažnju, ali kako ih ne mogu postaviti sa strane ponekad na njih zaboravim…Ovdje je jedna od listi blogova koje sam namjeravao postaviti…Naravno ima ih još mnogo, pa ću ostale postaviti neki drugi put…

 

i na ruskom se može svjetski pisati

U Bosnu ja vjerujem  (PREPORUČILA GA assia)

Kaleidoskop sjećanja

Sonshi (uz sve ostalo i duhovit)

Vedro jutro... (Poetičan)

Aime Sati

Day and Night Fluid

look into my glossy eye (ovaj baš umije s fotoaparatom)

Leteci Holandjanin (drag čovjek)

BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :) (drag ters)

Utociste.

U ime Vremena koje smo nepovratno izgubili

LJEPOTA DUSE

KALEIDOSKOP

Hikaje- mudrosti

hendikepiranidjecak

Dunyaluk

厦门!xiamen,tu sam !

hadzinica

Zijan-ćerka

I can't control my ego

whoKilledBambi

ja sam mala, glupa i trepćem

RUČNI RADOVI (ko voli ručne radove)

avlija odličan

Balkanika

optimizmu

Aginicin halvat

Svedska Hanuma

21.05.2009.

Bosansko selo: BLAGAJ I VRELO BUNE 1 /Nihad Kreševljaković/

Među najljepše izlete, možemo bez ikakve sumnje, ubrojiti i onaj na Vrelo Bune kod Mostara. Čovjek, koji ima bar malo osjećaja za prirodne ljepote, mora priznati, da je vrelo Bune jedinstveno u svojoj vrsti, i da će naći veoma malo takmaca u Evropi. Na žalost je taj prirodni fenomen još premalo poznat našim turistima

To je početak teksta pod naslovom “Vrelo Bune” objavljenog u julu 1928. godine na drugoj stranici drugog broja sarajevske revije Naše Ljepote, a  koja označava jedan od prvih tragova proagiranja domaćih prirodnih ljepota, odnosno organiziranog turizma u našoj zemlji. Autor koji se potpisuje samo sa inicijalom “S.” čak se odriče mogućnosti da u svome tekstu opiše sve osobitosti hercegovačkog krša, nudeći čitateljima tek samo kratke crtice u vezi sa njegovom posjetom ovom danas više nego poznatom BH turističkom odredištu. Tekiju opisuje kao “dvije male kućice usred divljeg kaosa stijenja i kamenja”.

Blagaj i njegova okolica čine se poput kakvog malog Kosmosa kada je u pitanju prirodno i kulturno-historijsko nasljeđe naše zemlje. Nalazi se svega 12 km južno od Mostara. Iznad današnjeg grada uzdiže se stijena na kojoj utvrda Stjepangrad svjedočeći o nekadašnjoj moći gospodara ovih krajeva. Ime nosi po Hercegu Stjepanu Vukčiću Kosači po kome je čitava Hercegovina dobila ime. Njegova kćerka Katarina, posljednja bosanska kraljica navodno je rođena također u Blagaju. Nakon što su joj supraga Stjepana Tomaša pogubile Osmanlije kraljica Katarina odlazi u Rim gdje umire 1478. godine gdje je i ukopana. Njeni potomci prihvaćaju islam. Vatikan je Katarinu proglasio “blaženom”. Ipak, poštovanje prema posljednjoj bosanskoj kraljici podjednako je izraženo kako među kršćanima, tako i među muslimanima.

Blagaj je još u 10. stoljeću bio najznačajniji centar Humske zemlje, a postojanje utvrde seže do 4. stoljeća. Bizanstski car Konstantin Porfirogonet u 10. stoljeću spominje nad izvorom Bunegradove Bonu i Hum. Osamanlije ovaj grad osvajaju 1466. godine učinivši ga važnim ostavljajući mu važan administrativni karakter. Ipak, za samu utvrdu jedan bosanski historičar piše kako, s obzirom na pozadinsku poziciju, nije bilo uzaludnije plaćane posade od one koja se nalazila u tom gradu.  

Na relativno malom prostoru čovjek je okružen nevjerovatnim prirodnim fenomenima i tragovima ljudske prisutnosti iz davnih vremena. To se čini logičnim jer ljepota tog kraja i uzbuđenje koje kod posjetitelja i dan danas izaziva morala je  tako djelovati i na prve ljude koji su se ovdje pojavili. Vrelo Bune čini se kao prirodni fenomen koji se od najstarijih vremene morao činiti kao prostor na kome bi čovjek na prvi pogled mogao doživjeti duhovnu ekstazu.  Buna je rijeka ponornica koja u svom toku ponire i izvire na nekoliko mjesta, a njena posljednja stanica je baš tu ispod tekije nakon čega se ulijeva u Neretvu.

Pretpostavlja se da je na ovim prostorima čovjek u kontinuitetu prisutan od 7000. godine p.n.e. a o tome i danas svjedoče tragovi njegovih staništa od pećina, sela,  utvrda iz vremena Ilira, rimskih castruma, vrijednih ostataka moći srednjevjekovnih vladara, orijentalnog nasljeđa moćne Osmanske Imperije koja se kasnije isprepliće sa kasnijom gradnjom Austro-ugarske, perioda socijalističke izgradnje, pa sve do perioda destrukcije BiH krajem prošlog stoljeća i svojevrsnog ponovnog izranjanja ovog prelijepog mjesta. Ono što je u posljednjoj agresiji porušeno intenzivno se obnavlja.

Broj znamenitosti ovih krajeva konstantno se povećava. Čini kako je svako novo istraživanje na ovom prostoru preodređeno za nova uzbudljiva otkrića poput npr. nedavnog otkrića ljudske prisutnosti i najranije keramike u pećini Vučje točilo a koje seže do 7. milenija p.n.e.

21.05.2009.

Bosansko selo: TEKIJA NA BUNI 2

Lista kulturno-historijskih znamenitosti Blagaja po mišljenju Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH je izuzetno duga i prelazi broj od deset lokacija.

Od Zelene pećine, srednjevjekovne utvrde Stjepan-grada, stambenih kompleksa, Karadžozbegovog hamama i mosta do vjerskih objekata koji pružaju sliku BiH u njenom autentičnom svijetlu. Taj uski prostor i danas, nakon ratnih razaranja, ponovno ukrašavaju prelijepe džamije, katolička crkva Sv. Trojstva i pravoslavna crkva sv. Vasilija Ostroškog… Ipak, u svom tom bogatstvu i šarenilu posebno se ističe Tekija na samom Vrelu Bune. Sam odabir lokacije predstvlja najznačajniju karakteristiku ovog objekta. Vrelo Bune se smatra jednim od najvećih i najatraktivnijih mjesta ove vrste u cijeloj Evropi gdje iz Zelene pećine u samo jednoj sekundi protiče oko 40 m kubnih vode.

Ne treba imati nikakve dileme da je to mjesto kao takvo oduvijek moralo biti mjesto gdje se posebno njegovao kult vode. Kao jedan od dokaza je nalaz sa ovog prostora koji je činilo kompletno svetište posvećeno ilirskome Bogu vode Bindu sa ostacima žrtvenika, posvetnih natpisa i ostacima žrtvenih životinja. Sa svakim novim istraživanjem sve je više dokaza o tragovima kulta vode iz prethistorijske epohe. Iz tog konteksta ne treba izdvajati ni gradnju tekije s obzirom na opće karakteristike islamskog sufizma. Naravno, ono što je danas očuvano od tekije samo je dio jednog velikog građevinskog kompleksa koji je kroz protekli 500 godina mjenjao svoj izgled i dimenzije. Bez ikakve sumnje rekonstrukcijom nekadašnjih objekata ovaj prostor bi postao još značajnijim.

Inače, radi se o tekiji vrlo značajnog derviškog reda Halvetija čiji je pripadnik bila i najznačajnija ličnost u historiji Sarajeva, u čije vrijeme je Sarajevo živjelo svoje “zlatno doba” - Gazi Husrev-beg. Halvetijska tekija u Blagaju predstavljala je najjužniju tačku njihovog utjecaja u BiH. Za osnivača ovog reda smatra se šejh Abu Abdulah Sardžudin Omer – Halveti. Procedura za primanje u ovaj red bila je vrlo striktna. Obuka se bazirala na potpunom povlačenju, tj. osamljivanju koje bi trajalo od 6 do 12 mjeseci. U tom periodu učenik je svome šejhu saopćavao vizije i snove koje bi imao u fazi osamljenosti. Na osnovu toga šejh bi mjerio spiritualni progress učenika odlučujući o njegovim narednim fazama. Smisao i cilj ovog reda bio je u konstantnoj misli na Boga, odnosno udaljavanju vlastitog duha od ovozemaljskog. Mnogi sljedbenici ovog reda bili su izuzetno učeni ljudi nerijetko obavljajući poslove profesora na medresama ili kao istaknuti pravnici. Ne treba sumnjati da su i derviši Tekije na Buni bili izuzetno obrazovani i važni ljudi svog vremena.

Prvi koji spominje ovu tekiju bio je slavni osmanski putopisac Evlija Čelebija koji se u svojim putovanjima našim krajevima našao i u Blagaju davne 1664. godine. Te “blagoslovene godine”, u mjestu prijatne klime, bogatom raznovrsnim voćem, slavni putopisac je pojeo prve, sočne i ukusne, trešnje. Njegov opis počinje sa prikazom “tvrdog grada koji leži na jednoj vrletnoj crvenoj litici koja se diže do plavih oblaka”. Svi bedemi tvrđave su po putopiscu, tako divni da se to ne može opisati. Unaokolo su pakleni ponori i stijene, odakle se čovjek ni ne usuđuje da pogleda dolje, te više hiljada gnijezda orlova i jastrebova. Ispod utvrde je maleni grad Blagaj koji se nalazi na obali rijeke Bune, “koja izvire iz one pećine pod gradskom kapijom, izbijajući kao sedmoglava aždaja”.  U samom gradu pored pet džamija Evlija Čelebija spominje medresu, osnovnu školu, hamam, dva svratišta, dućane i tekiju.

Iz onoga što piše Evlija Čelebija proizilazi da je tekiju podigao tadašnj mostarski muftija Zijaudin Ahmed ibn Mustafa. Taj rođeni mostarac koji se školovao u Istanbulu bio je uvaženi profesor svog vremena te vrstan poznavatelj islamskog prava. Autor je mnogih djela među kojima i “Tenvir ul-qulub” – “Prosvijetljenje srdaca”.

/Piše: Nihad Kreševljaković/

21.05.2009.

Bosansko selo: BLAGAJ 3 - TEKIJA NA BUNI I NEKE BLAGAJSKE ZANIMLJIVOSTI

Tekija je posebno zanimljiva s obzirom da se radi o gotovo jedinstvenom stilskom primjeru u našoj zemlji koji pripada tzv. “turskom baroku”.  Najuzbudljiviji dio tekije je kiosk i balkoni iznad Bune na kojima su se okupljali derviši te vodili duge prijateljske razgovore i znanstvene rasprave. Sa ovog mjesta posebna zanimacija po pisanju Ćelebije, za mnoge učene i dosjetljive ljude bilo je i promatranje raznovrsnih riba u ovoj studenoj vodi koje su “tako zlatne i krasne Božje ribe da im se čovjek, što ih više gleda, sve više divi.” Te ribe mještani nisu lovili, a vjerovalo se da bi namjerno ulovljena takva riba donijela čovjeku nesreću. S druge strane običaj je bio da mještani ribama bacaju ovčiju džigericu vjerujući da bi im se, ako riba to pojede, ispunila zamišljena želja. Kao i prema ribama ljudi su imali poseban odnos prema brojnim orlovima koji su krasili ovaj kraj. Čak bi uobičavali da posebno za njih kolju ovce ostavljajući ih napolju kao bi bili hrana ovih danas nestalih ptica. Povratak ovih ptica u ove krajeve posao je kome Blagajski ekolozi posvećuju posebnu pažnju.  Od običaja koji su spominjani i danas mnogi u tom duhu doživljavaju bacanje komadića kruha patkama vjerujući kako to donosi oprost grijeha.

U turbetu uz tekiju nalaze se grobovi Sari Saltuka i Ačik paše, a podignuti su nakon posjete Evlije Čelebije jer ih on prilikom svoje posjete ne spominje. Oni imaju više spomeničku funkciju jer se pretpostvlja da su oba groba prazna. Naime, Sari Saltuk je izuzetna, skoro pa mitska ličnost u sufijskoj tradiciji. Širom svjeta postoji najmanje 8 lokacija koje tvrde da je baš tu njegovo ovozomeljsko počivalište. Po narodnom pričanju Sari Saltuka su ljudi viđali kako na konju prolazi Blagajem odlazeći do mjesta gdje će se podići tekija. Kasnije su na tom mjestu pronašli njegovu odjeću, konja  i oružje, ali ne i njegovo tijelo. Zbog toga su ljudi na tom mjestu podigli tekiju i u njoj turbe. Drugi mezar šejha (poglavara) tekije Ačik-paše je najvjerovatnije također prazan jer je poznato da je Ačik paša sahranjen u dvorištu sultan Sulejmanove džamije u Blagaju.  Blagaj i okolica zapravo obiluju brojnim narodnim pričama, Junak jedne od njih je džin Bunjo koji ima tri glave: glavu orla, vuka i čovjeka koji je živio skriven u pećini iz koje je njegovim dolaskom počela izbijati bistra voda - Bunina rijeka. Kako nebi ostali bez vode mještani su svake godine morali žrtvovati jednu mladu djevojku do dolaska junaka koji ih je spasio od zle ćudi ovog džina!

Tekija je vremenom postala ruševna, pa ju je zajedno sa musafirhanom i turbetima 1851. godine obnovio kontraverzni egzekutor ideje bosanske samostalnosti u doba Osmanlija - Omer-paša Latas. O poglavarima tekije ima malo podataka. Iz doba obnove tekije ostao je spomen na šejha Ačik pašu Muhamed Hindija koji se predstavljao kao Indijac.Historija ga također opisuje kao kontraverznu ličnost. Poslije njega šejh postaje njegov sin koji umire 1925. godine kada tekija za nekoliko decenija prestaje imati svoju osnovnu funkciju. Pedesetih godina u svrhu afirmiranja tekije kao turističke atrakcije obavljeni su složeni restauratorski i konzervatorski zahvati. Njen opstanak se pripisuje Habibi Elezović – Drljević. Ta žena se usprotivila lokalnim vlastima koji su na mjestu tekije htijeli podići hotel. Navodno je Habiba iskoristila posjetu Maršala Tita ubjedivši ga da se od projekta hotela odustane, a da se tekija obnovi. Tito ju je poslušao. Ne čudi s obzirom da je upravo Habiba u toku Drugog svijetskog rata na tavanu tekije skrivala brojne partizanske ranjenike. Inače za Titovu posjetu tekiji vezuje se i priča o tome kako iz poštovanja prema tom mjestu nije dozvolio svom psu da ga prati prilikom obilaska. Tek krajem prošlog stoljeća tekija ponovno vraća svoju osnovnu funkciju, a u njoj se obavljaju obredi derviša nakšibendijskog reda. U organizaciji islamske zajednce BiH jednom godišnje ona postaje duhovnim središtem bosanskih muslimana koji se tu okupljaju oko bogatog kulturnog i vjerskog programa fokusiranog na bosansko-muslimansku duhovnost, kulturu i tradiciju.  Početkom maja 2008. godine ova svečanost se održava po 33. put, a za 8. maj zakazana je i svečana akademija u povodu Dana pobjede nad fašizmom.

Uz sve ovo za Blagaj se vežu i dva važna filmska događaja. Najstariji BH film koji je tek nedavo po prvi put prikazan u Bosni zvao se “Kopač blaga od Blagaja”. Taj nijemi igrani film sniman je u proljeće ili ljeto 1919. godine na lokacijama Mostara i Blagaja. Scenarist i reditelj bio je poznati austrijski pisac i direktor Burgteatra u Beču Robert Michel. Michel je bio veliki zaljubljenik Hercegovine koja je ostavila neizbrisiv trag u njegovim djelima.

Drugi film koji je 1954. godine pored Počitelja i Mostara sniman u Blagaju bio je tada kultni film “Die Letze Bruecke”, reditelja Helmuta Kauetnera u kome je glavnu ulogu imala čuvena Maria Schnell. I ona i film su te godine dobili nagradu na Festivalu u Kanu. Poznata glumica je u vrijeme snimanja filma, umjesto hotela vrijeme provodila sa Habibom u Tekiji na Buni!!!

Kao i uvijek, i danas je tekija sa svojim  bajkovitim ambijentom otvorena za sve posjetitelje tokom cijele godine. Lagano ispijanje kahve ili čaja, sa pogledom na vrelo Bune u ravni je sa gotovo duhovnim ritualom. Bistro zelena voda i njen huk pravi su odmor za dušu. Sve ružno kao da nestaje niz brzu studenu vodu Bune. Nestaju brige ovog svijeta. Čovjeku se čini kako se vraća svojoj biti - u uzbudljivi kosmos nas samih. 

 /Piše: Nihad Kreševljaković/


 

21.05.2009.

Selo sjećanja: HELP BOSNIA NOW !!! (Još uvijek aktualna pjesma)

21.05.2009.

NA DANAŠNJI DAN 21. MAJA

21.05.2007.

Na današnji dan: SPALJENA SARAJEVSKA ZETRA

Na današnji dan agresorska artiljerija je uništila zapalila i uništila sarajevsku Zetru. Tih snimaka se vjerovatno svi sjećaju, a mislim da je mali broj ljudi koji zna da je neke od snimaka koji su tog dana obišli svijet snimio i Danis Tanović.

Na Zetri su zatvorene XIV Zimske Olimpijske igre.

Prije opsade tu su se igrale hokejaške utakmice, organizovala takmičenja u umjetničkom klizanju i organizovali koncerti. Iako nije bila napravljena od lako zapaljivog materijala, nakon nebrojenih pogodaka sa okolnih agresorskih položaja, Zetru je zahvatila vatra koja je topila bakarni krov ovog objekta. Snimak Zetre u plamenu jako je uzbudio predsjednika Olimpijskog komiteta , Huana Antonia Samarana. On je upravo na tom mjestu šest godina ranije zatvorio XlV Zimske Olimpijske igre riječima : DOVIĐENJA DRAGO SARAJEVO ( Good by dear Sarajevo ). Podrum Zetre korišten je kao sklonište a tu su se nalazila i skladišta mnogih humanitarnih organizacija. Kasnije će u ovom razrušenom objektu biti snimljen spot za pjesmu “Help Bosnia, now”.

Iako agresoru nije bio potreban neki poseban razlog za uništenje bilo čega u opsjednutom gradu ZETRA je u ludim glavama kreatora zločina imala i svoju simboličnu dimenzju. Podsjetimo da je ime ovog objekta otvorenog pred same ZOI-e izazvalo masu reakcija i rasprava, a osobito u štampi sa onu stranu Drine. Naime ZETRA je bila skraćenica od imena “Zelena transverzala”,a u čemu su mnoge nacional-psihopate prepoznale provokaciju vezanu za “tajni plan” povezivanja Sarajeva, preko Sandžaka, Kosova i Albanije, preko Turske sa Iranom. Ova nebulozna teorija se rastezala po štampi, a jedna od potvrda “tajnog plana” bilo je upravo ime sarajevske olimpijske dvorane. “Fundamentalisti” koji su projektovali ovaj objekat, a koji su i dali dvorani ovo ime bili su Dušan Đapa i Liudmil Hrisafović. Naime. radilo se o konceptu strujanja zraka koji se od Nahoreva i Betanije preko zelenih površina spuštao Koševskim potokom.

ZETRA je obnovljena neposredno po završetku opsade.

 

20.05.2009.

Video selo: BUDALAŠTINE KOJE PONEKAD VOLIM POGLEDATI

20.05.2009.

Dokumentarno selo: VEČERAS NA TV SA TV DOKUMENTARAC 750 X 90 MINUTA IBRE BIOGRADLIĆA

Večeras na kantonalnoj TV Sarajevo u 21.10 sati možete pogledati dokumentarni tv film o legendi sarajevskog i bh. nogometa Ibri Biogradliću - čovjeku koji je odigrao od 1948 do 1967. godine 750 utakmica za samo jedan tim - FK Sarajevo...Ibro Biogradli, i njegovi nekadašnji suigrači i navijači: Zijad Arslanagić, Fahrudin Prljača i Kemo Lakača pričaju o vremenu kada su nogometaši umjesto hrpe novca primali pakete sa hranom...
autor: S. Kreševljaković
montaža: Adis Imamović
kamera: Š. Ligata, D. Okanović i E. Džido

TVSA 20. maj 2009, srijeda u 21. 10h
20.05.2009.

Muzička arhiva: DŽOGING KROZ ALIPAŠINO POLJE - BOMBAJ ŠTAMPA

20.05.2009.

Kriterion selo: KONKURS : PRIJAVA RADOVA ZA KRITERION KINO KLUB FILMSKE SUSRETE

Kriterion Sarajevo Vas poziva da se do 01. 10. 2009. prijavite za učešće u Kriterion kino klubu filmskih susreta, koji će se održati u novembru 2009. godine u Sarajevu. "Kriterion kino klub filmski susreti" su prva platforma za mlade amatere i profesionalce iz regiona, koja pruža mogućnost razmjene iskustva, unaprijedjenje vještina i znanja o filmskoj kulturi i umjetnosti, s ciljem kreiranja platforme za buduću suradnju, a koje Kriterion ove godine organizira po drugi put.

Uslove konkursa i ostale detalje vezane za prijavu možete pronaći web stranici: http://www.kriterion.ba/aktuelno.asp?id=52

19.05.2009.

Regionalno selo: O FOTOGRAFIJAMA RIKARDA LARME U BEOGRADU

Fotografije Rikarda Larme iz opsednutog Sarajeva

Objavljeno: Pon, 18. 05. 2009. 16:04
ZAPISI IZ ŽIVOG DOMA
Zapisi iz živog doma

PHOTO: RIKARD LARMA
Neuništivi duh Sarajeva, vizuelna verzija uništavanja civilizacijskih vrednosti, želja ljudi da se osećaju ljudima i da prežive, svedočanstvo zločina finansiranog i podsticanog iz Beograda, deo su sadržaja video prikaza izložbe fotoreportera Rikarda Lame „Život: Sarajevo 92-97 (produkcija Međunarodni teatarski festival MES, 2009.) koji je beogradska publika mogla da vidi u subotu, u Centru za kulturnu dekontaminaciju, u okviru manifestacije „Dani Sarajeva” u Beogradu

Bojan Tončić

Niz fotografija u kombinaciji različitih kadrova kojima stvoren je svojevrsni dokumentarac, uz prepoznatljivi muzički bekgraund, koji asocira na sevdalinke, uprkos već viđenim strahotama, ostavlja utisak da je reč o svedočanstvu koje treba preseliti u učionice.

Slikaj za život

Rikard Larma proveo je dane opsade u Sarajevu i kaže da je preživeo zato što se protiv uništavanja borio fotoaparatom.
„Ja sam u ratu postao stranac u svom gradu. Toliko sam bio s druge strane objektiva i objektivno beležio ono što se događa, da sam postao stranac”, kaže Larma.za lokalne štampane medije i za Asošijeted pres. Od 1997. živi u Filadelfiji i radi kao fotoreporter i urednik fotografije u listu Metro USA.

Rikard Larma je tokom opsade radio kao ratni fotoreporter za lokalne štampane medije, kao i za američku novinsku agenciju Associated Press. Do rata je ostvario zadivljujuću profesionalnu karijeru – bio je fotograf, fotoreporter, urednik fotografije. Od 1997. godine živi u Filadelfiji, SAD, gde radi kao fotoreporter i urednik fotografije u listu „Metro USA”.


Podsetili smo se u CZKD-u - nažalost bilo je više gostiju iz Sarajeva nego Beograđana - kako je ubijan jedan grad i kako su ljudi naočigled moderne Evrpe, u smiraj 20. veka besomučno ubijani, u nameri da dođu do hrane i vode.

Izložbu je otvorio Nihad Kreševljaković, izvršni producent Internacionalnog teatarskog festivala MESS koji je rekao da je Larma „sačuvao opsadu Sarajeva u koloru”.

„Tri puta je ranjen u vreme, a njegove fotografije masakra na pijaci Markale obišle su svet. Mi to svedočanstvo nazivamo opsadom i genocidom”, rekao je Kreševljaković.

U četrdeset fotografija Rikard Larma je prikazao opsadu Sarajeva kao fotoreporter koji je bio na mestima zločina, ali i majstor fotografije koji zna da uhvati detalj, naizgled bizaran, patetičan, ali surov i težak za svakog ko je nešto znao o brutalnom ubijanju grada. Najstrašnija svedočanstva su ona koja beleže patnje ljudi, ali smo na početku ove vido izložbe videli nešto što simbolizuje ubijanje civilizacije: izrešetani simbol Zimskih olimpijskih igara 1984. Vučka. Nakon takve simbolične ekspozicije slede bolni zapisi, starice koje nose drva iz parka, deca koju autobusom odvoze iz opsednutog grada, molitva na stadionu Koševo koji je postao groblje. Izrešetani tramvaj, zapaljena Vijećnica, invalidi bez nogu koji prelaze ulicu, tunel ispod aerodroma Butmir, sklonište, izrešetane zgrade, izbeglička kolona.

Obavezno gradivo za decu. Preteško? Zar i nama starijima na sličan način nisu predstavljali fašističke zločine...

Izvor:

http://www.e-novine.com/sr/kultura/clanak.php?id=26180

19.05.2009.

Selo sjećanja: SJEĆANJE NA SILVU RIZVANBEGOVIĆ

Prije petnaest godina, 17. maja 1992. godine  ubijena je prim.dr. Silva Rizvanbegović, doktorica iz sarajevske Hitne pomoći. Ubijena je na svom radnom zadatku dok je u kolima hitne pomoći prolazila bulevarom pored kasarne. Iz kasarne JNA, pogođene je snajperskim hicem u glavu.

Iako je rahmetli Silva Rizvanbegović jedna od prvih žrtava najduže opsade u suvremenoj historiji, njen lik, plemenitost i dobrota ostali su mi urezani u sjećanju. 

U nekoliko navrata sam je vido na tv-u uključujući i njeno javljanje kada saopćava da se puca na centar hitne pomoći. Nikad je nisam sreo, ali ipak sjećajući se njenog lika, imam osjećaj da se sjećam neke veoma drage i bliske osobe...

Sjećanje na nju je sjećanje na jednu od najhrabrijih žena u historiji našeg grada.

Allahrahmetile

19.05.2009.

iz arhive

Selo sjećanja: SJEĆANJE NA 17. MAJ 1992. GODINE

Dr. SILVA RIZVANBEGOVIĆ

(1948-1992)

JAVLJANJE IZ HITNE POMOĆI U DNEVNIKU 2. MAJA 1992.

 

"Zovem iz Centra Hitne pomoći, obraćam Vam se da nam pomognete... Ovdje se puca na nas! Mi ne možemo izaći, niti bilo kome pomoći... Izgubili smo jedno vozilo..."

 

Samo nekoliko dana poslije, 17. maja 1992. godine dr. Silva Rizvanbegović, specijalista urgentne medicine je ubijena snajperskim hicem. Dogodilo se to dok je u  vozilu Hitne pomoći prolazila pored kasarne Maršal Tito u kojoj su se nalazile snage JNA.
18.05.2009.

Grafiti selo: NEKULTURNO O KULTURI

Mrsko mi bi fotogorafirati, pa da makar u ovom obliku zabilježim grafit na još nezavršenoj zgradi Gazi Husrev-begove biblioteke:

DROGA JE KULTURA, HEROIN JE SMRT

Iako ne mislim da se šaranje po novim zgradama može dovesti u vezu sa nekom kulturom nema dileme da grafit zavređuje pažnju...

18.05.2009.

Mzičko selo: O PLAVOM ORKESTRU U BEOGRADU (Milan Ćunković)

Plavi orkestar je, posle druge velike pauze u karijeri, ponovo na sceni. Nekadašnji tinejdž idoli održali su, u okviru mini turneje po malim klubovima, izuzetno uspešan koncert u Living Rumu u SKC-u. 
Za one koji nisu skoro bili u hramu urbane kulture – u pitanju je prostor poznat kao Mala sala ili Teatar klub - Living Room, dakle, više nije na starom mestu. 

Sasvim svesno i namerno povratak Plavaca posle osam godina nije odjeknuo na sva zvona. Zamislili su da ovih dana opipaju teren u velikim eks-yu gradovima i da onda, na jesen, po objavljivanju novog albuma, krenu na veliku turneju. To je uslovilo i mnoge neobičnosti vezane za nastup u SKC-u. Tek dvestotinak ljudi je došlo do karata koje su puštene u prodaju iste večeri, bilo je tu i pedesetak novinara i prijatelja benda – ostali će morati da sačekaju jesen da bi videli Sarajlije u mnogo većem prostoru, u Beogradskoj areni. 

Ljudi koji su došli u SKC sigurno će se pojaviti i u najmodernijoj hali na Balkanu – ne samo zbog toga što će im ulaznica važiti i za taj koncert. Loša, Ćera 1, Ćera 2 i Saša Zalepugin su na bini potvrdili reči njihovog menadžera Rijada da to što rade ovih dana – ne čine zbog para, jer takvi koncerti svakako nisu ekonomski isplativi, već zato što su se zaista uželeli da ponovo zasviraju zajedno. 

Nije u pitanju kratkotrajan „kambek“ već ozbiljan, isplaniran povratak na scenu – shodno tome, bend nije dozvolio luksuz da pred publiku izađe neuvežban. Od uvodne „Djevojke iz snova“ bilo je jasno da su brojne probe prethodile povratku na binu – takođe sa prvim taktovima postalo je očigledno da će žurka biti bez prestanka, do poslednje pesme. 

Opustili su se i uživali i ljudi koje vezujemo za drugačiji, mahom čvršći zvuk. Pravi primer je Zlatko Jošić – nekadašnji „guru“ KST-a. „Ovo je sad ozbiljan bend“, reče Zlatko, pevušeći „Zelene su bile oči te“. Sa bine se nije osetila ni trunka patetike, već osmesima izražena iskrena emocija i zadovoljstvo što je grupa ponovo u gradu koji joj je svojevremeno mnogo značio i dao. Nastup nije predugo trajao – osamdesetak minuta uključujući i bis. Nije to ni neočekivano, razočaravajuće – brzo će Arena (datum, doduše, još nije poznat), treba sačuvati nešto za premijeru pred, verujemo, punom halom. Tada će se, ne sumnjamo, začuti i „Good Bye Teens“, „Proljeće“ „Simpatija“, „Nisam je probudio“, a ono što je bend izabrao za predstavljanje beogradskoj publici posle skoro dve decenije izgleda ovako:
1. Djevojka iz snova
2. Straže
3. Parajlija
4. Sačuvaj zadnji ples
5. Gujo, vrati se
6. Kaja
7. Soldatski bal
8. Ljubi se istok i zapad
9. Fa, fa, fašista ( „Bilo je nekad nezgodno da ljudi viču – Hoćemo fašistu“, reče Loša)
10. Revolucija (novi singl)
11. Od rođendana do rođendana
12. Bolje biti pijan nego star („Bregović je jednom, večerajući sa Vorenom Bitijem, rekao slavnom glumcu da na našim prostorima postoji pesma posvećena njemu – Voren Biti pijan nego star“, nasmejao je sve Loša)
13. Sava tiho teče
14. Ako su to samo bile laži
15. Zelene su bile oči te
16. Suada
17. Kad mi kažeš paša (odličan gitarski aranžman)
18. Odlazim („Neko je rekao da su naše folk pesme incident u pop repertoaru. Evo jednog incidenta“)

Plavi orkestar se, posle toliko hala i desetina hiljada ljudi na koncertima, vratio bar na kratko malom klubu i bliskom kontaktu sa publikom. Lepo bi bilo da tim putem krenu još neki mejnstrim pop-rok bendovi sa prostora bivše Jugoslavije.

Milan Ćunković - http://www.nadlanu.com

18.05.2009.

Palestinsko selo: O SITUACIJI U JERUSALEMU NA BLOGU AMBIENT PALESTINE

Posjetite blog Ambient Palestine

O etničkom čišćenju i aparthejdu u Jeruzalemu

Informacije u prvom dijelu posta izvađene su iz članka Jerusalem, the heart, soul and home of Palestine palestinske novinarke Reham Alhelsi koji u cijelosti možete na engleskom pročitati na linku.

Grad Sawahreh je od Jeruzalema udaljen oko 15 do 20 minuta vožnje automobilom, uključujući prijelaz kontrolnih točaka. Nekada je bilo potrebno oko 30 minuta vožnje autobusom da bi se stiglo iz Sawahre do Jeruzalema.

1948. Izrael je okupirao 85% Jeruzalema i silom protjerao do 80 000 Palestinaca iz njihovih domova u Zapadnom Jeruzalemu i 40 okolnih sela. Zatim su ta sela uništena kako se njihovi stanovnici u njih više ne bi mogli vratiti, a vlasništvo protjeranih Palestinaca pretvoreno je u vlasništvo države Izrael u skladu sa „Zakonom o odsutnim vlasnicima“ iz 1950. godine. 1967. godine Izrael je okupirao ostatak Jeruzalema i uspostavio prvo ilegalno židovsko naselje u Starom gradu. Uništeno je ili izvlašteno više od 700 palestinskih domova i građevina.
18.05.2009.

Muzičko selo: BASHESKIA I EDWARD EQ!!!

Preporučujemo vam da pogledate najavu novog materijala Basheskie, tj. spota čiji je autor Enis Čišić…

 

 http://www.basheskia.com/

18.05.2009.

Strip selo: BLOG - ENISA ČIŠIĆA


Posjetite: http://enisrip.blogspot.com/

Enis Čišić rođen je 1980. godine u Sarajevu. Završio srednju medicinsku školu u Sarajevu. Sad je apsolvent na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Bavi se 3d modelovanjem i animacijom, a u slobodno vrijeme radi i stripove. Trenutno je zaposlen u produkcijskom timu agencije FABRIKA. 

Kontakt: enis.cisic@gmail.com
18.05.2009.

Bosansko selo: BLAGO BiH

Bosna i Hercegovina je jedinstvena. Njeno blago je neprocjenjivo. Poznajemo li ga dovoljno?

Pod pokroviteljstvom Željka Komšića, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine sa zadovoljstvom Vas poziva na  predstavljanje zbirke replika odabranih eksponata – nakita sa arheoloških nalazišta u BiH i novca bosanskih kraljeva.

Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, 18.5.2009., u 19.00 sati.

 

Sve replike je, uz stručni nadzor Zemaljskog muzeja, izradila Zlatarsko-juvelirska radnja "Sofić S."  

25% prihoda od prodaje zbirke ide Zemaljskom muzeju BiH.

 

17.05.2009.

Muzički klasici: EVERYTHING BUT GIRL

 

 

17.05.2009.

Protestno selo: FRENKIE - PODRŠKA ILIJI JURIŠIĆU I PORUKA BOSANCIMA

17.05.2009.

Obrazovno selo: UPIS NA AMERIČKI UNIVERZITET U SARAJEVU

U povodu novog upisnog roka na Američki univerzitet u Bosni i Hercegovini, izdat je novi katalog za akademsku 2009/2010 godinu. Katalog, sa detaljnim informacijama o upisu na AUBiH, zainteresovani kandidati mogu dobiti u studentskoj službi AUBiH-a, u Tuzli, Sarajevu i Banja Luci. Katalog je dostupan i u PDF formatu na  web stranici.

Više, http://www.aubih.edu.ba/ba/download/pdf/aubih-brochure.pdf

Inače,  misija  ovog Univerziteta je "da svojim djelovanjem, na prostoru Bosne i Hercegovine i regije, promoviraju i primjenjuju najkvalitetnije principe i  metode u visokoškolskom obrazovanju, koje su bazirane na tradiciji sistema obrazovanja Sjedinjenih Američkih Država. Na ovaj način, AUBiH svojim studentima u Bosni i Hercegovini garantira vrhunsko obrazovanje i sticanje znanja i vještina koje su neophodne za lični i profesionalni uspjeh, ali i za razvoj ekonomske perspektive Bosne i Hercegovine, kao buduće članice Evropske unije.“

Pa ako je ko zainteresiran - bujrum!

 

16.05.2009.

Muzicko selo: Plavi orkestar na akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, 15.05.2009

Bilo je nostalgicno, a Losa naizgled nije vjerovao sta mu se desava. Recimo da publika bolje zna sve tekstove pjesama koje je Losa naizgled zaboravio.
Da, treba otici na Losin koncert,  cisto da bi provjerili sebe, a ne Plavi orkestar.

16.05.2009.

Nogometne legende: IBRO BIOGRADLIĆ

Medju mnogobrojnim legendama sarajevskog nogemeta, izuzetno važno mjesto zauzima koševska legenda Ibro Biogradlić.

Svih 19 godina svoje igračke karijere Biogradlić je posvetio Fudbalskom klubu Sarajevo. Dres je mijenjao samo onda kada je igrao za reprezentativne selekcije Jugoslavije i Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine.

Ibro Biogradlić je rodjen u kvartu  Skenderija 1.augusta 1931. godine u Sarajevu.

Prve utakmice igrao je kao junior za F.K. Udarnik koji će se kasnije ujediniti sa OFK Slobodom iz kojeg ce nastati FK Torpedo, odnosno FK Sarajevo U svojoj karijeri Biogradlić je igrao na svim pozicijama, od golmana do centarfora. Ipak, ovaj dešnjak ostao je upamćen kao legendarni lijevi , a i desni bek FK Sarajeva.

Od njegovih udaraca ljuto su bridili dlanovi golmana. Tehniku udarca trenirao sa bombarderima  Zagorcem i Brozovićem. U karijeri je  83 puta zatresao protivničku mrežu.

Pored nogometa Ibro je kao i drugi tadašnji nogometaši radio u preduzeću Projekt i umjesto hrpa para primao kao naknadu pakete sa hranom.

Ibro je uz Asima Ferhatovića Haseta bio jedan od najznačajnijih nogometaša Sarajeva, a medju njegovim suigračima  bili su i mnogi igrači koji su kasnije nastavili pronositi slavu tima sa Koševa osvajajući prvu titulu prvaka Jugoslavije 1967. godine. Ibro je završio karijeru nakon završetka prvog dijela te sezone.

Odigrao je  i 15 derbi utakmica protiv Željezničara u kojima je  7 puta njegov tim pobijedio, tri puta izgubio i 5 puta odigrao nerijeseno. Željinu mrežu je zatresao samo jedanput.

Ovaj rodjeni sarajlija je FK Sarajevo volio kao svoju porodicu.

Medju mnogobrojnim legendama FK Sarajeva Ibro Biogradlić je zauzeo posebno mjesto činjenicom da spada medju rijetke nogometaše u svijetu koji su za jedan klub odigrali preko 700 mečeva.

15.05.2009.

Koncertno selo: O DUBIOZI - OD NAŠEG DOPISNIKA IZ BEOGRADA

Sinoć u Beogradu, nakon po običaju žestoke i odlične svirke Dubioze u Domu omladine, Brano izlazi pred publiku i kaže: 'Još samo jedna stvar - ovdje u zatvoru leži nedužan čovjek - Ilija Jurišič, pa se zauzmite za njega da se oslobodi'.

 

14.05.2009.

Globalno selo: "DEMOGRAFSKA PRIJETNJA"

Na Youtube-u, jedan od najposjećenijih video materijala u posljednje vrijeme je Muslim demographics in Europe  - Demografija muslimana u Evropi. Postavljen je od autora pod imenom FriendofMuslim, a što je zapravo pseudonim kojim se koriste kršćanski evangelisti s obzirom da će oni kao “pravi prijatelji muslimana” ove prevesti na “pravu vjeru”!?  U biti radi se o kršćanskoj verziji tzv. “vehabija", ali kojima svijetski mediji ni izbliza ne posvećuju jednaku pažnju. Autor klipa smješten je  navodno u Lebanonu.

Uglavnom, iako ovaj video nije privukao adekvatnu pažnju npr. CNN-a, FOX-a i drugih medija radi se o jednom od najrasističkijih klipova ikad postavljenih na Youtube-u, a preko 5 miliona posjeta govori o interesu koij je privukao. Svojom porukom ovaj video bi se mogao naći u kolekciji nacističke propagande koja se sprovodila u doba kad se npr. spremao pokolj evropskih Jevreja… Ipak, ne budimo previše dramatični. Umjesto, budala spomenimo da je veliki broj ljudi na brojnim stranicama reagirao ismijavajući i kritizirajući ovaj video.

Pitanje vjerodostojnost prezentiranih informacija u ovom nebuloznom videu također nije vrijedno nikakve ozbiljnije analize. O površnosti ponajbolje govori to da se autor unatoč velikom naporu u realizaciji nije skoro nimalo potrudio oko npr. citiranja izvora za svoje informacije. Nema dileme da bi bilo čisto gubljenje vremena baviti se analizom iznesenih podataka, a pogotovo zbog toga što to očigledno nije baš zanimalo previše ni samog autora videa.

Ovaj očigledni zanesenjak koji se potpisuje kao “prijatelj muslimana” jasno u tekstualnoj formi apelira na “kršćane” da se reproduciraju i šire svoju vjeru.

Žanrovski bi se ovaj video mogao opisati kao neki horror-pornić gdje se istovremeno pripadnici “pravovjerne” zajednice nastoje isprepadati i uzbuditi  s ciljem da se što prije bace na pravljenje “pravovjerne” djece. To je recept koji autor nudi u naporu da se suprostavi “kugi” koja prijeti njihovom čistom rasističkom,  ksenofobičnom, nacističkom itd. vjerovanju, te što je najvažnije samom opstanku!!! Ti nu ni nu ti nu ni nu…. Usput, da samo podsjetim da u Islamu, kao i mnogim drugim vjerama pravljenje djece smatra se blagoslovljenim činom tako da u biti poziv autora videa ne doživljavam kao nešto loše, osim što mu je sam motiv malo klimav. Umjesto  motiviranja da se djeca prave iz ljubavi, bojim se da bi oni koji budu insprirani s ovim videom  mogli imati problem s erekcijom u slučaju da im se za vrijeme seksualnog čina počnu ukazivati bradate prilike na konjima, vitlajući sabljama!?

U biti ovdje se ne radi o nekoj novoj pojavi. Islam je od najranijih vremena bio često predmetom izučavanja  najparanoidnijih “intelektualnih” struktura tzv. zapadnog društva. Naravno, u novije vrijeme kao rezultat povećane prisutnosti muslimana u evropskim gradovima, kao i u medijima, početkom 90-tih izražen je ozbiljan strah kako će 21. stoljeće donijeti “Muslimansku Evropu” - "Muslim Europe". Naravno da je u glavama mnogih ovakva prognoza morala imati prizvuk apokalipse!!!

S obzirom da se ovdje nerijetko radi o društvima sa zavidnim iskustvom u istrebljenju drugačijih poput npr Jevreja, morala se pojaviti reakcija brojnih dušebrižnika i na ovako “zastrašujući” fenomen kao što je porast pripadnika islama oko njihovih kuća. Zapravo, ubjeđenje nekih poput ovog tzv "prijatelja muslimana" da će "primitivni ljudi" koji dođu u "civilizirani svijet" sami se odreći vlastitog identiteta nije pokazalo priželjkivane rezultate unatoč nosporno ulaganim naporima. 

Tako, na njihovu najveću nesreću statistike zaista pokazuju porast muslimanskog stanovništva. Taj trend, ne u tako radikalnom omjeru ipak je prisutan svuda, pa  i u Evropi, SAD….Čak i u zemlji koja se tako intenzivno trudi da uništi Palestince – Izraelu. Unatoč ludilu samog koncepta, fenomen porasta muslimanskog stanovništva se nerijetko definira kao “demografska prijetnja” /demographic threat/ . Naravno da bi takav termin u slučaju bilo koje druge zajednice predstavljao ozbiljan iskaz jezika mržnje. Ipak, izgleda da, s obzirom da se radi o muslimanima, takvu budalaštinu još uvijek mnogi sebi mogu priuštiti…

Što se tiče muslimana, mnogi su ovaj rad dočekali sa smiješkom na usnama vjerovatno se prisjetivši Obamine poruke: "Yes, we can".

Na kraju krajeva i sam kao pripadnik ove “brzorastuće, prijeteće zajednice” koja smatra Kur’an objavom Gospodara svijetova poznajem suru Pomoć /Nasr, a u kojoj se kaže: "U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu, i vidiš ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze ti veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje primao.” Hoću reći da nije bilo potrebe da autor pored Kur'ana, citira kontraverznog Moamera Al Gadafija...

Dakle, da ne bude zabune, muslimani zaista vjeruju u to da će doći vrijeme kada će svi ljudi početi masovno prihavatati vjeru Islam, ali da li to treba biti razlogom za strah od strane onih koji u to zapravo ne vjeruju??? Npr. kršćani vjeruju u drugačiji slijed stvari ali  to nekoga ko je musliman, agnostik, ateist itd. uopće ne treba da zabrinjava... Kao vjernik, a mislim da bi u to trebali vjerovati svi, bez obzira na vjeru kojoj pripadaju, bit će onako kako odluči Stvoritelj…

U međuvremenu, umjesto da širimo strah i mržnju, bilo bi možda korisnije truditi se biti bolji čovjek, spreman da npr. pomogne svom susjedu u nevolji…U slučaju Zapada unatoč “rastućoj prijetećoj demografiji” mnogi muslimani se ne nalaze baš u najpovoljnijem položaju. Kada bi umjesto njihovog preobraćanja energiju uložili u to da imaju bolji život možda bi prijetnja izgledala manje prijeteća??? Također, ako bi se u slici kojom predstavljamo muslimane manje bavili prikazivanjem talibana i drugih a više se pozabavili praksom običnih ljudi – vjernika možda bi muslimani izgledali manje strašni…Ili, kada bi umjesto ruke podrške kraljevskim i naftaškim obiteljima pružili tu istu ruku islamskim učenjacima, možda bi taj uzajamni stisak ruku izgledao manje mlohav…  

Naravno, ne mogu da kao pripadnik muslimanske zajednice ne primjetim kako su u starija vremena neprijatelji islama morali izmišljati laži /gore od ovog videa/ kako bi propagirali neprijateljstvo prema muslimanima. Nažalost, danas sami pripadnici islama svojim, u suštini neislamskim, postupcima nerijetko sami utječu na ovu iskrivljenu sliku o sebi, a pogotovo o vjeri kojoj pripadaju. Uz to mnoge loše postupke koje bih mogao dugo nabrajati nerijetko opravdavaju “islamom”, iako Islam ne bi trebao imati ništa zajedničko s tim što neki od tih propovjedaju.

Što se tiče spomenutog muslimanskog vjerovanja o tome da će Islam zaista ovladati dušama ljudi, ne zna se kada će se to desiti. Možda sutra, možda 2050., a možda 5010…  Ko zna??? Samo dragi Bog!!!

Recimo da vjerujem da onog trenutka kad se ispuni obećanje Stvoritelja iz sure Nasr/Pomoć da će slika muslimana i njihovih zemlja biti značajno drugačija od onoga čemu danas imamo priliku svjedočiti!!! 

PS –

Tehnički,  problem i metod videa koji je bio povod ovom tekstu, a koji se bavi pitanjem muslimanske demografije  najbolje je objasnio ovaj lik koristeći za primjer imitatore Elvisa Prislija:

- Kada je Elvis umro 1977. godine, procijenjivalo se kako je postojalo 37 Elvisovih imitatora  na svijetu.

- Do 1993. godine, bilo je oko 48,000 Elvisovih imitatora, eksponencijalnim povećanjem.

- Ekstrapolirajući ovaj podatak, do 2010 bit će 2.5 miljarde Elvisovih imitatora

- Populacija na Zemlji brojat će oko 7.5 milijardi do 2010. godine

- Do 2010. godine svaka treća osoba na Zemlji bit će imitator Elvisa Prislija.

14.05.2009.

Paranoično selo: MUSLIM DEMOGRAPHICS (bosanski)

13.05.2009.

Ibret selo: IZJAVA MUHAREMA SERBEZOVSKOG

12. maja u Domu naroda Federalnog parlamenta predstavnik Muharem Serbezovski je navodno prilikom rasprave povodom "Nacrta zakona o zaštiti od nasilja u porodici" izjavio:

"Kad žena dobije šamar, zaboravi da ga je uzrokovala”.

U povodu ove izjave grupa građanki/građana oglasila se i saopćenjem za medije.

Bez komentara!

13.05.2009.

Srednjoškolsko selo: STIPENDIJE ZA NAJBOLJE UČENIKE SREDNJIH ŠKOLA

Američki univerzitet u Bosni i Hercegovini donira stipendije u vrijednosti od million dolara za najbolje učenike srednjih škola širom Bosne i Hercegovine. Članak je objavljen u Dnevnom Avazu  i Nezavisnim Novinama.

Više, http://www.aubih.edu.ba/download/novinski_clanci/090424-text.pdf

 

13.05.2009.

Filmsko selo: ŠESTI FILMSKI FESTIVAL BH FILMA U NEW YORK-u

Podsjećamo naše posjetitelje, a posebno one koje žive u New York –u das u puštene u prodaju karte za  6. FILMSKI FESTIVALL BH FILMA /(BHFF™), a koji će se održavati 15. i 16. maja u kinima Tribeca (54 Varick Street in NYC).  

U sklopu ovogodišnjeg BHFF-a bit će prikazano 13 filmova Bosanaca iz različitih dijelova svijeta (BiH, Slovenija, Hrvatska, Švicarska, Australija, SAD).

U programu ovogodišnjeg Festivala publika će imati priliku gledati filmove: Tolerantia, Ivan Ramadan; Traktor, ljubav i Rock 'n' Roll, Branko Đurić; Ne sanjam na njemačkom, Ivana Lalović; Razor, Al Mehičević; Turn Back South, Igor Borovac;

½, Slobodan Maksimović; AgapE, Slobodan Maksimović; Teško je biti fin, Srđan Vuletić; Vjernici, Namik Kabil; Ako ovo gledaš, mama, Mustafa Mustafić i Dario Novalić; Dijagnoza S.B.H., Enes Zlatar; Ljudi još uvijek idu na mjesec, Dragan Rokvić; Čuvari noći, Namik Kabil.

Osam od ovih filmova bit će po prvi put prikazani u SAD.

Kao dio posebnog programa bit će prikazan I film SASVIM LIČNO, Nedžada Begovića, 13.maja ut Union Bar-u (204 Park Ave South).

Više informacija na stranici Program page ili http://www.bhffnyc.org ili http://www.bhffnyc.org/2009/2009_BHFF_flyer.pdf

13.05.2009.

Filmsko selo: BHFF NEW YORK 2008

13.05.2009.

Filmsko selo: TRAILERI PROŠLOGODINJEG BH FILM FESTIVALA U NEW YORK-u

13.05.2009.

Filmsko selo: SEDMICA NJEMAČKOG FILMA U BIHAĆU


Goethe-Institut Sedmicom njemačkog filma u Bihaću nastavlja svoje kulturne aktivnosti širom Bosne i Hercegovine. U Bihaću će se od 13-17.05. prikazivati pet filmova, komedije i drame, koji reprezentativno stoje za savremene tokove njemačkog filma: "Četiri minute", "Emina sreća", "Raspust", "Vaspitači" i "Odluke iz groba". Domaćin: Kulturni centar Bihać.
Mjesto/Vrijeme: Bihać, Viteške brigade bb, 13-17.05., 20h

Deutsche Filmwoche in BIHAC
Mit der Deutschen Filmwoche in Bihac setzt das Goethe-Institut seine landesweiten Aktivitäten in Bosnien und Herzegowina fort. In Bihac werden vom 13-17.05. fünf Filme, darunter Komödien und Dramen, die die aktuellen Strömungen des deutschen Kinos repärsentieren: "Vier Minuten", "Emmas Glück", "Wer früher stirbt ist länger tot", "Ferien" und "Die fetten Jahre sind vorbei", gezeigt. Gastgeber: Kulturzentrum Bihac.
Ort/Zeit: Bihac, Viteske brigade bb, 13-17.05, 20h
13.05.2009.

Muzičko selo: DVEDESTEORICA / BARAŽ/

13.05.2009.

Bloggersko selo: ŠOBINE INOVACIJE U POSLOVNOJ PONUDI BiH

10.05.2009.

BH Airlines..NOVO!

Dragi posjetioci,

Shoba.blogger.ba je zahvaljujuci svojim poslovnih uspjesima krenuo da siri svoju poslovnu paletu, i u sklopu toga nasao se interesantan projekat za koji je vrijedilo izdvojiti sredstva i vrijeme.
Naime, rijec je o inovaciji u poslovnoj ponudi BH airlinesa, nacionalnoj BH avio kompaniji, cija reputacija svakodnevno raste. Da bi poboljsali svoje usluge, BH airlines se obratio za pomoc  Shoba.blogger.ba i pronadjeno je jednostavno rjesenje koje ce definitivno povecati broj letova , kao i kvalitet usluge. Naime, u svakom avionu BH Airlinesa ce da bude instalirana mikro-cevabdzinica, zahvaljujuci kojoj ce putnici moci da uzivaju u blagodetima BH kuhinje u zracnom prostoru drugih zemalja i kontinenata.Na ponudi ce biti manje-vise sve sto mozete naci u svakoj prosjecnoj cevabdzinici, s dodatkom vruceg bureka,za koji ce tek da budu napravljene posebne modifikacije (poseban kompartment u repu aviona za steranje jufke). Pregovara se jos izrada mini-birtija sa pjevaljkom u biznis klasi, omogucavanja besplatnog  toplog obroka i regresa  za politicare, kao i specijalni odjel u prtljagu aviona za skrivanje ratnih zlocinaca.
U svakom slucaju, paleta usluga se siri, i shoba.blogger.ba kao ravnopravan partner vidi mnogo perspektive u daljnjoj promidzbi BH Airlinesa. Ovom prilikom zelimo da s zahvalimo svim zaposlenima i otpustenima koji su pomogi izvedbu ovog programa finansiranog od djecjih doplataka sticenika doma za napustenu djecu "Ljubica Ivezic"

12.05.2009.

Koncertno selo: DOBRA VIJEST ZA ČITAOCE IZ BANJA LUKE I SPLITA

Nakon uspješnog nastupa sarajevskog benda Letu Štuke u Beogradu gdje su održali prvi samostalni koncert u punoj dvorani Doma Omladine, ovaj popularni bend nastavlja sa nastupima u susjedstvu!

Splitska publika će imati mogućnost da ih čuje 15.05. u čuvenom klubu „O ' Hara“, dok će prvi put nastupiti i u Banja Luci dana 16.05. u prostorima „Hard Rock Cafe-a“ !

Koncert u Splitu će početi u 22h 00 a cijene ulaznice će biti 30 kuna, a koncert u Banja Luci će početi u 20h 00, cijena ulaznica je 15 km i iste će se moći kupiti u samim prostorima održavanja koncerata.

12.05.2009.

Smiješno selo: SMEŠNA STRANA SRBIJE

12.05.2009.

Muzičko selo: DVADESETORICA - IBRAHIM, MILUTIN, VALENTIN...

11.05.2009.

Umjetničko selo: DARUJTE SVOJE CIPELE ZA INSTALACIJU "SAILING TO POST HISTORY" BRACE DIMITRIJEVIĆA

POZIVAJU SE GRAĐANI SARAJEVA DA UČESTVUJU U KREIRANJU UMJETNIČKE INSTALACIJE BRACE DIMITRIJEVIĆA KOJA ĆE BITI PREDSTAVLJENA NA OVOGODIŠNJEM VENECIJANSKOM BIJENALU

Cipele možete dostaviti svaki radni dan 11. do 22. maja, od 12 do 16 sati u Art Depo Ars Aevi u južnom krilu Doma mladih Centra Skenderija.

Za sva dodatna pitanja možete se obratiti na telefon: 033 203 373.

 

CIPELE GRAĐANA SARAJEVA IDU U VENECIJU

U umjetničku instalaciju Brace Dimitrijevića koju će Ars Aevi predstaviti na ovogodišnjem Venecijanskom bijenalu uključene su tri barke, jedra sa portretima Kafke, Tesle i Marinetija i 500 pari cipela građana Sarajeva.

Molimo građane Sarajeva da daruju cipele koje će biti dio umjetničkog rada Braca Dimitrijevića u Veneciji, u Muzeju moderne umjetnosti Ca' Pesaro.

Svi vi koji želite učestvovati u kreiranju djela za Venecijansko bijenale pozvani ste da darujete jedan par svojih starih cipela i time postanete aktivni sudionik predstavljanja umjetnosti iz Bosne i Hercegovine na ovom centralnom i najvećem ovogodišnjem umjetničkom događaju u svijetu. Svako ko daruje svoje cipele (muške, ženske) ostat će zabilježen kao sudionik u kreiranju historijski značajnog umjetničkog rada jednog od osnivača konceptualne umjetnosti - Brace Dimitrijevića. Ovo nije prvi put da ovaj umjetnik uključuje „slučajne učesnike“ u kreiranje svog rada. Cio njegov ciklus Slučajni prolaznik, kojim se Braco Dimitrijević popeo u sam vrh umjetničke scene svijeta je baziran upravo na sudjelovanju anonimnih ljudi koje on portretira i u formi foto-printova ogromnih dimenzija postavlja na prominentne fasade i bilborde najatraktivnijih lokacija Londona, Pariza, Rima, New Yorka, Zagreba, Sarajeva….

 

Cipele možete dostaviti svaki radni dan 11. do 22. maja, od 12 do 16 sati u Art Depo Ars Aevi u južnom krilu Doma mladih, Centar Skenderija.

Za sva dodatna pitanja možete se obratiti na telefon: 033 203 373 ili na e-mail: info@arsaevi.ba

 

10.05.2009.

Muzičko selo: PLAVI ORKESTAR PREDSTAVLJA SINGL REVOLUCIJA!,

Informacija o koncertu Plavog orkestra izazvala je ogromno interesovanje!!!


Kao što smo već pisali, Plavi Orkestar će  na najavljenoj mini turneji pod nazivom “Proba Orkestra”  svirati u kultnim ex Yu klubovima: 15 Maj/Svibanj 2009,  Sarajevo - Akademija scenskih umjetnosti (Otvorena Scena Obala), 16 Maj/Svibanj 2009,  Beograd  - SKC (Livingroom), 22 Maj/Svibanj 2009,  Ljubljana - Galerija ŠKUC,
25 Maj/Svibanj 2009,  Zagreb - Gjuro 2.

Karte za koncert koštat će 15 KM uz napomenu da je broj ulaznica ograničen, te da se mogu kupiti isključivo na dan koncerta u 20 h na blagajni kluba. Također, jedna osoba će moći kupiti najviše dvije ulaznice, a koje će važiti i za  ulazak na veliki koncert u sklopu jesenske turneje 2009 godine.

Vidi: http://www.plaviorkestar.net /

10.05.2009.

ADRENALINSKO SELO: TRKE UBRZANJA NA 402 metra, Ferrari je za ovu družinu "Nacionalna klasa"



Danas me je jaran maksuz poveo do garaže da mi pokaže kako izgleda njegova
sprava kojom se sa posvećenosti bavi.  Sprava služi za trke na 402 metra.
Čudno jelde, ?
Helem, moj jaran  bavi se ovim čudnim sportom. Ispod uvodne riječi možete
pročitati o čemu se radi.

Moram priznati da sam nakon sto sam samo malkice sjeo u "spravu",
pritisnuo gas do pola, onako u leru i čuo zvuk motora, pregledao brojač
obrtaja koji mjeri do 10.000  i koji je skocio do 7000  pa kad sam vidio
crveni prekidač na mjenjaču koji pali "nitro" potpuno razumio posvećenost
402-ci!


Utrke ubrzanja obicno se voze na stazama  ili zatvorenim cestama, gdje
takmicarski dio iznosi 402,31 m ili ¼ milje. Ovaj vid utrka nastao je u
SAD tokom tridesetih godina prošlog stoljeca. Iako jako popularan u SAD-u,
svjetsku ekspanziju doživio je tokom 90-tih godina prošlog stoljeca, a na
našim prostorima pocetkom novog milenija (Hrvatska 2002g., BiH 2004.g,
Srbija 2005.g.).

Utrke  su za takmičare čisti adrenalin, a i publika uživa.

Takmicari prvo pristupaju kvalifikacionoj vožnji, koja ih svrstava u jednu
od predvidenih klasa u kojima se utrkuju po vremenskom indeksu (1 sec = 1
klasa). Nakon kvalifikacija slijedi izvlacenje parova i službeno
utrkivanje pocinje sa najsporijom klasom i nastavlja se prema bržim, sve
do najbrže klase. Unutar klasa takmicari voze na ispadanje, 1 – na – 1,
sve do konacnog pobjednika klase i zatim se prelazi na sljedecu klasu.

Pravo nastupa ima svaka osoba koja posjeduje važecu vozacku dozvolu i
ispunjava uvjete predviđene pravilnicima. Vozacu se izdaje takmicarska
licenca.

U posljednjih nekoliko godina utrke ubrzanja su sve popularnije u Bosni i
Hercegovini i važe za trenutno vodeci Auto-Moto sport po kriteriju
organiziranosti manifestacija i broja takmicara koji nastupaju. U Bosni i
Hercegovini trenutno ima cca. 200 vozaca koji nastupaju na takmicenjima, a
prosjek takmicara po utrci iznosi 70.
Trenutni državni rekord iznosi 11,1 sec/402m, a usporedbe radi jednom
Ferrariju treba cca 13 sec za istu udaljenost .

Za više informacija  klikni na :

UCL Racing team

www.402.ba

08.05.2009.

Džuma/petak: LA ILAHE ILLALLAH

 "Iz Džehennema će izaći svako ko je izgovorio

LA ILAHE ILLALLAH i u čijem srcu bude dobra koliko ječmeno zrno.

Zatim će iz Džehennema izaći svako ko je izgovorio LA ILAHE

ILLALLAH i u čijem srcu bude dobra koliko pšenično zrno. Potom će iz

Džehennema izaći svako ko je izgovorio LA ILAHE ILLALLAH i u

čijem srcu bude dobra koliko jedan trun."

Muhammed a.s. (hadis prenosi  Buharija)

07.05.2009.

SUTRA NAVEČER - PODSJEĆAMO NA GOSTOVANJE EN KNAP-a U SARAJEVU

Teatarsko selo: EN-KNAP U SARAJEVU, 8. MAJ U 20.00, SARTR

8 maja 2009. u 20.00 u sarajevskom teatru SARTR gostovat će plesna trupa EnKnapGroup iz Ljubljane sa predstavama CUT OUT i SKY. Gostovanje je realizirano u suradnji sa Internacionalnim teatarskim festivalom MESS.

Poznata slovenačka trupa EnKnap predstavit će se 8. maja 2009. u sarajevskom teatru SARTR sa predstavama CUT OUT i SKY. Radi se o dvije predstave koje se igraju jedna za drugom. Predstavu CUT OUT režirao je Bojan Jablanovec i grupa Via Negativa istražujući svođenje pozorišnih odnosa na relaciju izvođača i posmatrača u datom vremenu i prostoru.

Komad SKY, Simona Sandronija napravljen je kao nastavak performansa “Između” i predstavlja dopunu performansa “Zemlja” koreografa Lenke Flori, a prikazuje prostrano i bezgranično nebo na kome ljudi traže jedni druge kako bi izbegli usamljenost.  Pronalazeći se, počinju da sumnjaju, zavode, dominiraju, bivaju neodređeni, otimaju se, zavide i bore. Gledaju dole, ka Zemlji i razmišljaju o izgubljenoj sreći.

Inače, plesna trupa En-KNAP iz Ljubljane, čiji je umetnički direktor Iztok Kovač, osnovana je davne 1993. godine te spada među najrelavantnije i najproduktivnije plesne skupine u ovom djelu Evrope.  Njihova estetika je posebna i prepoznatljiva.
07.05.2009.

Urbano selo: SELAM BERLIN, YADE KARA

Evropski književni susreti u Sarajevu - 10. Rencontres européennes du Livre

Yadé Kara čita iz djela "Selam Berlin"

Čitanje
08. maj 2009, 18h
Goethe-Institut, Sarajevo, Bentbaša 1a
Njemački, B/H/S; Ulaz slobodan
Kontakt osoba: Saša Gavrić, koordinator kulturnih programa
Tel: +387 33 570000

 
Yadé Kara - Copyright: Michael Maeyer
Goethe-Institut u Sarajevu organizuje niz manifestacija povodom 20 godina od pada Berlinskog zida. U okviru festivala "Rencontres européennes du Livre de Sarajevo" organizujemo čitanje njemačko-turske autorke Yadé Kara.

Yadé Kara je rođena 1965. godine u Cayirli (Turska), studirala je anglistiku i germanistiku te radila kao glumica, učiteljica, menadžerica i novinarka u Berlinu, Londonu, Istanbulu i Hongkongu. Za najbolji prvenac "Selam Berlin" 2003. godine je dobila Njemačku književnu nagradu kao i stipendijsku nagradu Adelbert-Chamisso. Živi u Berlinu.

U romanu "Selam Berlin", govori o Hasanu, devetnaestogodišnjem Turčinu iz Berlina i njegovom traganju za identitetom i pripadnosti između Berlina i Instanbula. Yadé Kara sa ovim, nakon pada Berlinskog zida, napisanim romanom, pisala je njemačko-njemačku savremenu istoriju multikulturalnog društva.

Rencontres européennes du Livre de Sarajevo koje od 2000. godine organizuje Centre André Malraux je jedna od najvećih literarnih manifestacija u jugoistočnoj Evropi. Već devet godina se susreće više od 150 autora iz Evrope i svijeta u Sarajevu.

Goethe-Institut u Bosni i Hercegovini već sedam godina sarađuje sa Centrom André Malraux tako što pomaže u izboru i poziviu autora/kinja iz Njemačke te omogućuje njihove posjete Sarajevu.

Pozivnica
Download SymbolDownload (PDF, 453KB)
Link na temu
Centar André Malraux   françaisbosanski
07.05.2009.

Urbano selo: U POVODU 10. KNJIŽEVNIH SUSRETA TEKST IZ 2000-TE

Evropski književni susreti

Zlatko Dizdarević, Čudo u Sarajevu

AIM, Sarajevo, 03.10.2000 Prije samo dva mjeseca čak su i neizlječivi optimisti, kakvih je sve manje na ovim prostorima, bili spremni da proglase, najblaže rečeno, ludim pokušaj Fransisa Bueba, direktora Francuskog kulturnog centra "Andre Malraux" u Sarajevu, da u ovom gradu organizuje do sada bezmalo najveće "književno" okupljanje viđeno na Balkanu, pod imenom "Evropski književni susreti". Argumenti kojima se želio potvrditi Buebov utopizam bili su racionalni: iza cijele zamisli ne stoji sigurna, temeljita i realna konstrukcija finansiranja; dovesti 150 ljudi iz svijeta u Sarajevo respektabilan je projekat i za mnogo veće i profesionalno iskusnije organizacije; interes za Sarajevo u evropskim kulturnim krugovima nije što je nekad bio; protivnika produhovljenoj operaciji koja treba da afirmiše pamet, kulturu, znanje i komunikaciju još je mnogo više nego što to normalan čovjek može da zamisli.

U konačnom zbiru svih ovih mogućih i pretpostavljenih informacija, pesimisti u pogledu održavanja Susreta su bili ono što po definiciji i jesu - dobro informisani optimisti. Čudo se u Sarajevu, ipak, dogodilo. Pobijedio je inače hronično skeptični Fransis Bueb. Kroz dvorane pomalo kafanski učmalog Doma policije na Džidžikovcu i kroz njegovu sunčanu baštu, kroz gradske galerije i knjižaru Buybook, pozorišna predvorja i gradske restorane, prodefilovala je istinska evropska književna elita čijim bi se imenima i predstavljenim djelima pohvalila svaka metropola na svijetu. Kazivali su ili pokazivali, od 25. septembra do 2. oktobra, na ovaj ili onaj način, svoje misli, svoje dileme, svoje polemičke žaoke, svoje strepnje i svoje vizije, svoja sjećanja i zaborave, svoje slutnje i tlapnje književnici, intelektualci, pjesnici, polemičari, crtači, španski i sarajevski borci, fotografi i filmski stvaraoci, ljudi od kojih su neki svojim djelom obilježili vijek što je upravo minuo. Bili su tu, uz ostale, Jorge Semprun, Juan Goytisolo, Predrag Matvejević, Pascal Bruckner, Vidosav Stevanović, Jean Rolin, Izet Sarajlić, Enki Bilal, Alain Joxe, Čedo Kapor, Jovan Divjak, Gerard Rondeau, Paul Garde, Bashkim Shehu, Gojko Berić, Albert du Roy, Florence Hartmann, Remy Ourdan, Ozren Kebo...Dolazili su, slušali, polemisali, prepoznavali se i prisjećali, dogovarali i uzajamno informisali, ratni reporteri, sarajevski studenti, polaznici Više novinarske škole u Sarajevu, ljudi od znatiželje ili samo protokola, anonimci i oni što vole da se vide kada su velike medijske priče u pitanju. Nažalost, ali nekako očekivano, malo je bilo nastavnika i profesora koji bi sa sobom poveli svoje đake, dakle onih kojima je književnost ljubav pa i hljeb. Ili je to nekad bila ljubav, a sada je samo rutina i hljeb. Šteta za njih i njihove đake, u svakom pogledu.

Sedam dana, možda i malo mnogo i možda prenaporno, govorilo se o "novim književnim pravcima u jugoistočnoj Evropi", o "Evropi, Mediteranu i Balkanu", o Bosni i susjedima, o ratu i humoru, o putovanjima i obećanjima, o sreći i čamotinji, o tome kako pisati, čitati i prevoditi, o tome ima li nam budućnosti sa ovakvom prošlošću. Prema starim sarajevskim običajima, oni kojih na susretima nije bilo oglasili su se naknadno, sa strane, gunđanjem i žaokama. Bili su nezadovoljni što su zaobiđeni, uvrijeđeni što nisu rangirani onako kako sami sebe vide, umišljeni u svom provincijskom uvjerenju da ništa tako veliko ne može mimo njih i njihovih aršina koji preziru svijet, otvorenost i standarde kojih se oni ovdje ne drže, jer ti standardi prvo njih i ugrožavaju. Njihovi argumenti su bili sasvim formalne prirode ( "kako je bilo moguće zaobići domaće Društvo pisaca kada se priprema nešto ovako u Sarajevu" ) pri čemu nisu shvatili suštinu namjere Fransisa Bueba i njegovog Centra "Andre Malraux" - treba se sretati i razgovarati bez okova forme, rangiranja, protokola i "zvanične" hijerarhije, treba učiniti novi korak u kulturnoj univerzalizaciji Sarajeva koje zaboravljaju, treba bježati od privatizacije epopeje i monopola nad njom, treba negirati dogmu. Univerzalne vrijednosti treba slobodno širiti i oslobađati, ne pritiskujući ih lokalnim uvrijeđenostima, sujetama i uskogrudim protokolarnim listama. Uostalom, ko je htio da polemiše, ko je bio nezadovoljan, ko je imao šta da kaže, da se suprotstavi, mogao je doći u Dom policije ili makar u kafanu ispred. Vrata su svima bila otvorena i to je, zapravo, dodatno učinilo ove susrete neprihvatljivim i neobičnim za aktuelnu državno-kantonalno-partijsko-folklornu biznis-kulturu, što je veoma daleko od onih sada već pomalo legendarnih ratnih kulturnih sloboda kada o protokolu i sujetama nije razmišljao niko.

Francuski kulturni Centar "Andre Malraux", sa Fransisom Buebom na čelu, tiho ali uporno, uz pomoć domaćih entuzijasta uglavnom mlađih od trideset godina, pomijera posljednjih godina mnoge međaše u ovdašnjoj kulturi, dodajući svakodnevno po neki kamičak u zid što se pokušava podići naspram navale postratnog primitivizma i provincijalizma svake vrste. Realnost je, priznali mi to ili ne, porazna. U nju spada i pitanje jednog novinara lokalne TV stanice Buebu: "A da li ste vi gospodine - Andre Malraux ? " Bueb, naravno, nije Malraux niti to pokušava da bude, poput nekih drugih Francuza koji s vremena na vrijeme pohode Sarajevo brinući se, prije svega, za ovdašnji politički vrh i promociju tamo. Bueb, takođe, ne smatra poput francuskog ambasadora u Sarajevu, da su njegovi književni susreti "prvo istinsko kulturno svjetlo u Sarajevu". On Sarajevo suviše poštuje da bi to pomislio, ili kazao. Fransis je, zapravo, vječiti skeptik koji jedino nije nikada sumnjao u Bosnu, bez obzira na to što stalno prijeti da će iz nje otići jer se "tu malo šta normalno može uraditi". Zato je organizovao "Evropske književne susrete" na način koji doista nije normalan. Oni koji ga duže poznaju, kažu da je isto tako gunđao i svojevremeno u Parizu, vodeći departman kulturnih promocija u mitskom Fnacu, firmi koja kao lokomotiva tegli dugu kompoziciju francuskih elitnih kulturnih vagona. Tamo, u Parizu, početkom devedesetih, toliko je Fnac okrenuo Sarajevu i Bosni, našim ljudima i promocijama njihovih knjiga, pjesama, romana, fotografija i crteža, da nije malo onih koji kažu kako ga je to dovelo u sukob sa ljudima iz firme koji su htjeli profit, a ne samo nenaplativu istinu o nekoj za njih dalekoj drami. Ostavio je Fnac da bi 1994. godine došao u Sarajevo i prvo osnovao Asocijaciju Pariz-Sarajevo, "majku" godinu dana kasnije osnovanog Centra Andre Malraux. Danas je sasvim izvjesno da je taj Centar - uprkos ogromnim poteškoćama pa i mukama proisteklim iz činjenice da to nije klasični "državni centar" u vlasništvu zemlje u kojoj su ovakve stvari striktno pod kontrolom države - učinio više za promociju francuske kulture i umjetnosti u Bosni i Hercegovini, nego sve druge francuske institucije uključujući i ambasadu, zajedno. Veliki međunarodni salon knjige za mlade, desetine premijera francuskih filmova, razmjene studenata i učenika, organizovanja posjeta i promocija djela viđenih gostiju iz svijeta umjetnosti i kulture, stalne škole francuskog i italijanskog jezika, djelatnosti su što svakim danom okupljaju sve više mladih ljudi koji su pronašli rijedak, ali ogromni i stalno otvoreni prozor u svijet, u gradu u kojem sve češće uzvikuju naredbodavnim komesarskim tonom, sa visine - zatvarajte prozore, propuh je izvana!

Evropski književni susreti u Sarajevu apsolutno su postigli svoj cilj. Pokazali su da se istinske duhovne potrebe i radoznalosti mogu zadovoljiti jednostavnije, intimnije, svrsishodnije i adekvatnije, uz mnogo više šarma i komunikacije nego što nam se to uporno nudi na onaj drugi, skupo-jeftini lažno baščaršijski način, noću, kada se istinsko Sarajevo, zapravo, uopšte ne vidi.

Zlatko DIZDAREVIĆ (AIM, Sarajevo), 04 OkT 2000

07.05.2009.

Muslimansko selo: DAN DŽAMIJA

Današnji dan, 7. maj/svibanj, muslimani BiH obilježavaju kao Dan džamija. Ovaj datum čuva sjećanje na rušenje jedne od najljepših BH džamija - Ferhadije u Banja Luci. Bilo je to 1993. godine. 

Napokon, njena obnova je započela. kako bi saznali više o procesu obnove, kao i uopće o ovom fascinantnom arhitektonskom zdanju preporučujemo Vam stranicu:

Ferhadija-Banja Luka

Oficijelne interet stranice dzamije Ferhadije u Banjoj Luci.

www.ferhadija.ba /

06.05.2009.

Mudro selo: BORGESOVA ZAHVALNOST NA RAZNOVRSNOSTI BIĆA!

"Želim zahvaliti i božanskom
Labirintu uzroka i posljedica
 na raznovrsnosti bića

Što tvore ovaj jedinstveni svemir."



(J. L. Borges, Druga pjesma o darovima)

06.05.2009.

Komentarsko selo: PONEKAD POŽELIM DA ŽIVIM NA PLANETI MAJMUNA


debilski ti je blogg pravo ii zbog toga jebemti mater

označi

Objavio/la 88889999 prije 3 sata 42 minute #
 
06.05.2009.

Muzičko selo: PROBA ORKESTRA!!!

Sarajevska grupa “Plavi Orkestar” će tokom mjeseca maja održati četiri klupska koncerta
kao uvod u njihovu veliku regionalnu turneju koja treba početi na jesen 2009 godine.
Plavi Orkestar, jedan od najpopularnijih ex-jugoslovenskih sastava, koji je svoju karijeru počeo svirajući po malim klubovima, na ovaj način želi rekonstruisati energiju početka i oči u oči sa publikom provjeriti svoju snagu u klubovima sa najmanjim prostornim kapacitetima (najviše do 300 ljudi).

Broj ulaznica biće ograničen a karte će se moći kupiti na dan koncerta u 20 h na blagajni kluba. Jedna osoba će moći kupiti najviše dvije ulaznice koje ce važiti i za  ulazak na veliki koncert u sklopu jesenske turneje.

Suprotno ustaljenom protokolu, Plavi Orkestar će  na ovoj mini turneji, koju su simbolično nazvali “Proba Orkestra”,  mijenjati  repertoar od koncerta do koncerta. Iako na ovim koncertima namjeravaju predstaviti i prvi singl sa novog albuma, Plavi Orkestar će  u klubovima  svirati  i pjesme  koje su rijetko prije izvodili uživo, poput  "Gujo vrati se" ili  “Kad mi kažeš paša” kao  i pjesme iz 1983 godine poput  “Mladene”  ili  “O la la” koje nisu našle mjesto na njihovom prvom albumu “Soldatski bal”  koji je sa svojih 600 000 prodatih primjeraka postao najprodavaniji debi album u istoriji bivše Jugoslavije.
U sklopu ove ekskluzivne mini-turneje Plavi Orkestar će nastupiti u kultnim regionalnim klubovima i to na dane:

15 Maj/Svibanj 2009,  SarajevoAkademija scenskih umjetnosti (Otvorena Scena Obala)
16 Maj/Svibanj 2009,  Beograd  SKC (Livingroom)
22 Maj/Svibanj 2009,  Ljubljana - Galerija ŠKUC
25 Maj/Svibanj 2009,  Zagreb - Gjuro 2

Vidi: http://www.plaviorkestar.net /

06.05.2009.

Bosansko selo: DRAGI ROMI SRETAN VAM ĐURĐEVDAN

Danas u našoj Bosni i Hercegovini, kao i širom svijeta Romi obilježavaju svoj veliki praznik Đurđevdan, koji slavi dolazak proljeća. S obzirom da su običaji Roma od zemlje do zemlje različiti važno je znati da je Đurđevdan praznik koji ih objedinjuje.

Prema tradiciji, na Đurđevdan /romski: Ederlezi/ Romi ukrašavaju svoje domove cvijećem i raspupanim graničicama, te se uz muziku i ples vesele dolasku proljeća.

To je u vezi sa nomadskim karakterom Roma koji zapravo na ovaj dan obilježavaju prekid zimovanja i ponovni polazak na put njihovih čergi.

Običaj je da se na ovaj dan rano ustane te se okupa u mirisnoj vodi punoj cvijeća. Ponegdje se i zidovi kuća peru vodom. Svi oblače najljepša i najsvečanija odjeću uz mnogo nakita. Spremaju se jela, a sastavni dio je i okretanje janjadi. Okupljaju s oko vatre gdje se mole da im ta godina bude srećna, puna zdravlja i radosti, ali uz koju se dugo zabavljaju uz sviranje i pjevanje romskih pjesama i igranje romskih kola.

Mnogi elementi obilježavanja ovog praznika potječu iz zajedničke tradicije mnogih naroda istočnog Sredozemlja

 

Slični običaji i predaja postojali su i kod Arapa bliskog istoka, kako kršćana tako i muslimana, a bila je u vezi da štovanja poganskoga božanstva proljeća i plodnosti koje se arapi nazivali Hader, što znači "Zeleni."

U našim krajevima Đurđevdan proslavljaju i katolici i pravoslavci ali 23. aprila, svako po svom kalendaru, i to kao Dan Svetog Georgija.

Svim Romima najljepše želje u povodu njihovog praznika – Đurđevdana
06.05.2009.

Romsko selo: RELIGIJA I PRAZNICI ROMA

Poznato je da je Romima prijemčiva religija naroda u čijem okruženju žive, tj. često su nastojali da se kroz religiju približe narodima uz koje su živeli. Hrišćani jesu i odavno pravoslavci i katolici, odskora i protestanti; takođe i privrženici islama, suniti i šiiti; u prapostojbini pagani i pripadnici tamošnjih tradicionalnih religija. U Evropi su hrišćani triju veroispovesti, pri čemu raste udeo Roma protestanata, i islamisti sunitske grane. Na Balkanu preovlađuju hrišćani – pravoslavci, ne izostaju i rimokatolici i protestanti, čiji postotak skače – i muslimani suniti, dok su šiiti ekskluzivci.

Međutim, nije zanemarljiv broj Roma koji nisu u stanju da prepoznaju svoje konfesionalno poreklo, tj. ne znaju koju veru tradicionalno ili aktuelno ispovedaju. Važnije je, ipak, da se skoro 90% Roma veroispovedno izjašnjava, da su svesni svoje religijske i konfesionalne pripadnosti, bez obzira na kvalitet toga deklarisanja, koje mnogi problematizuju, ili činjenicu da ih ono često razjedinjuje.

Najvažniji su praznici Đurđevdan/Erdelezi, Vasilica i Bibija.

 Najverovatnije je do stapanja jevrejsko- hrišćanskog obožavanja starozavetnog proroka Elije i hrišćanskog obožavanja Svetog Đorđa došlo veoma rano u jedan nadreligijski prolećni praznik, bez obzira na njihove različite religijske korene. Romi su ovaj praznik preuzeli od frugih naroda, prilagodivši pritom praznične ceremonije svojim verovanjima. To je prolećni praznik koji traje nekoliko dana i označava početak leta i navodno donosi sreću i blagostanje. U svim slavljima cveće, sveže ubrane grančice i ,,sveta vodica’’ predstavljaju simbole života i proleća.

Vasilicu, svoj najveći praznik, Romi objašnjavaju na različite načine, a u njenom proslavljanju uočljivi su kompleksni slojevi brojnih kultura. Vasilica se sastoji iz dvaju segmenata. Prvi segment je priprema, doček i proslavljanje Vasilice i on je kalendarski čvrsto strukturiran od 12. do 17. januara, s tim što se 14. januar označava kao Vasilica, a drugi segment – ispraćanje guske – svako domaćinstvo proslavlja u dan koji izabere. Takođe, Romi za ovaj praznik koriste dva naziva: Vasilica i Vasuljica.

Tetkica Bibija se proslavlja u martovski petak – treći po redu – krstopokladne nedelje velikog posta. Naročito među Romima centralne Srbije proslavlja se Čudotvorna tetka Bibija, koja je od 1929. godine dobila svoju ikonu (litografija, prema crtežu P. Daničića).  Sredinom tridesetih godina prošlog veka u Beogradu je zabeležena legenda i Tetkici-Bibiji. Na njen dan se Romi okupljaju kod stabla neke kruške, obeduju posna jela i piju vruću rakiju. Ovde je glavno obožavanje kruškova stabla, uz posnu gozbu i pir, što nagoveštava ispraćaj zime, a doček, u Roma uvek mnogo željenog proleća. To je prežitak ženskog božanstva, kome je bilo posvećeno kruškovo stablo (tabu stablo), ili trešnjevo stablo (u Karavlaha). Pominje se i obožavanje biljke ''bibijake kan'' (tetkine uši), koja ima crvene cvetove. Od starina, kod Roma u južnoslovenskim zemljama, postoji obožavanje: drveta želja i drveta života, što je svakako prezitak iz mitologije zemlje matice, postojbine Indije (T. Vukanović).

Tekst preuzet iz priručnika ’’Romi kroz vreme’’

Autorski tim: Rozalija Ilić, Emilija Ilić, Slavoljub Đorđević, Aleksandar Spasić, Slavica Rakić, Rajko Ranko Jovanović, Ibrahim Osmani

Izvor:

http://www.ric.org.rs/cms/index.php?option=com_content&task=view&id=20&Itemid=106


06.05.2009.

Romsko selo: NEKI VAŽNI DATUMI ROMSKOG POKRETA

Romksi pokret ima veoma značajnu ulogu u istoriji, koja je započeta sa inicijativama pojedinaca. Prve zapise o Romima, pronalazimo sredinom XI veka, kada se javljaju u srednjevekovnim vizantijskim zemljama. Između 1289. i 1309. godine, u vreme vladavine srpskog kralja Stefana Dečanskog, pominje se veća romska družina, a 1323. godine, jedna artističko-akrobatska romska družina. Posle Kosovske bitke, Romi su masovno stizali u Srbiju i ostale južnoslovenske zemlje. U XV, XVI i XVII veku Romi su u velikom broju u svim južnoslovenskim zemljama. Da su Romi politički vrbovani, govori podatak Dimitrija Tucovića 25.12.1904. godine, kada su, pod pritiskom, zastrašeni i potkupljeni, glasali za samostalnu radikalnu stranku-Beograd. U razdoblju od 1901. do 1918. godine, Romi su delili sudbinu svih ostalih naroda u Jugoslaviji. Učestvovali su u balkanskim ratovima, a u toku drugog svetskog rata nailazimo na masovno stradanje Roma od fašista.

Posle drugog svetskog rata Romi bi se mogli svrstati u najsiromašnije i socijalno najugrženije slojeve društva. Popis Roma u to vreme je bio mali, 72.736 lica, pa je u međuvremenu začeta akcija popisa pripadnika ovog naroda. Novembra 1933. godine u Bukureštu je Grigorije Nikolesku sazvao kongres radi osnivanja međunarodne organizacije Roma. U vremenu između dva svetksa rata (1927) pojavljuje se student Pravnog fakulteta Svetozar Simić – Rom iz Beograda – i pokreće list ''Romano lil'', držeći to dobrom osnovom za osnivanje romskih organizacija. Ali je usled nedostatka sredstava list posle tri broja prestao da izlazi. U Mađarskoj je 1958. godine osnovan Savez Roma, a potom se i u mnogim drugim evropskim državama osnovaju slične organizacije.

Krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina dvadesetog veka osnovana su prva romska društva u zemlji. Ovo se naročito odrazilo na popis Roma u narednim godinama. Prema mišljenju jedne grupe istraživača, u Jugoslaviji je tada (1981) živelo između 650.000 i 800.000 Roma. Veliki broj pripadnika ovog naroda oseća strah za izjašnjavanje po nacionalnoj pripadnosti. Od 1969. godine u Jugoslaviji je pokrenuta akcija međusobnog povezivanja Roma, a inicijator toga je bio Slobodan Berberski, umnogome prvoborac i književnik, rodom iz Zrenjanina. Na njegovu inicijativu, širom Srbije se formiraju ''Društva Rom, za prosvetu, nauku i socijalna pitanja''. On je i osnivač međunarodne organizacije Roma.

Prvi svetski kongres Roma je održan u Londonu 1971. godine, od 6-8. aprila. Za prvog predsednika izabran je Slobodana Berberskog – Lale. Na tom kongresu je donesena odluka o zastavi Roma – u gornjem delu plava, donji deo zelena a u sredini je crveni točak – himni Roma (Đelem – đelem), zajedničkom imenu za sve Rome sveta, te o uspostavljanju veza sa matičnom zemljom.

Kulturno-prosvetna zajednica opštine Leskovac sa KUD "Ševket Ibrahimović" iz Leskovca i "Društvo Rom" iz Niša su inicijatori Smotre kulturnih dostignuća Roma Srbije i Jugoslavije od 1974. godine. U Čandigaru, glavnom gradu Pendžaba, dr Vahendra Riši je osnovao Institut za romologiju. ''Prvi svetski festival kulture Roma'' održan je 1974. godine u Indiji. Na kraju festivala, Indira Gandi je primila predstavnike Roma. Na predlog indijske komisije, Komisija za ljudska prava u Ženevi, leta 1977. godine donela je rezoluciju, po kojoj su Romi indijska istorijska, kulturna i jezička manjina i shodno tome uživaju prava i zaštitu koje su utvrđene dokumentima Ujedinjenih nacija. Od tada je Međunarodna organizacija Roma počela da se obraća Ujedinjenim nacijama i njenim organima, zahtevajući da, kao nevladina organizacija, postane članica međunarodne zajednice i tražeći zaštitu pripadnika Roma u svim zemljama gde žive i da Romi, kao etnička, kulturna, jezička i socijalna manjina, imaju pravo na svoj nacionalni i kulturni identitet. U Ženevi, aprila 1978. godine, održan je Drugi svetski kongres Roma. Na njemu su usvojeni statut i rezolucije, a za predsednika je izabran Jan Cibula, lekar iz Berna.

Pokrenute aktivnosti za opštu nacionalnu afirmaciju, bitno su uticale na kolektivno organizovanje Roma u Jugoslaviji. Krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina XX veka u Srbiji se formiraju Društva Roma u mnogim gradovima. Na inicijativu formiranih društava, čiji su glavni ciljevi bili obrazovanje, kultura i kulturno stvaralaštvo, informisanje, socijalno i materijalno stanje Roma, sport i sportska kultura, osnovaju, decembra 1979. godine, Savez društava Roma Srbije, a za prvog predsednika je izabran Sait Balić, inženjer iz Niša. Te smotre su susreti književnih i likovni stvaralaca Roma, dramski i foklorno-muzički nastupi i izložbe domaća radinost i dr. Od tada se na scenu pojavljuju romski književni i likovni umetnici; štampa se i priličan broj književnih dela na romskom jeziku. Nepravaziđen je svojim književnim delima i svojom antologiskom pesmom ''BEZ DOMA BEZ GROBA'', dr Rajko Đurić, kao što su istaknuti i slikari Šaban Butić, Slobodan Karadžić i Miloš Vasić. Sait Balić, poznati priznati borac za romska nacionalna prava iz Niša, postaje drugi predsednik Svetske organizacije Roma. Treći svetski kongres je održan u maju 1981. godine u Getingenu, SR Nemačka, a za predsednika znači izabran je Sait Balić iz Jugoslavije. Od ovog Kongresa, organizacija je počela da sarađuje i sa Evropskim savetom u Strazburu. Član predsedništva Međunarodne organizacije Roma, Huan de dios Ramirez Heredia, od 1983. godine postaje član Evropskog saveta, i pred ovom organizacijom je više puta postavljeno pitanje o pravnom i društvenom položaju Roma. Pri Evropskom savetu postoji posebna grupa koja radi na školovanju romske dece. Drugi svetski festival kulture Roma održan je u Čandigaru u Indiji. Festival je otvorila Indira Gandi, 28. oktobra 1983. godine. Međunarodna organizacija Roma se obratila ekonomskom i socijalnom savetu OUN 1984. godine sa zahtevom da dobije status B. Jula 1988. godine je održan Svetski festival romskog folklora u Brnu u Čehoslovačkoj. Četvrti svetski kongres Roma održan je u aprilu 1990. godine u Varšavi. Za predsednika je izabran Dr. Rajko Đurić iz Jugoslavije (danas Srbije). Jubilarna XX smotra kulturnih dostignuća Roma Srbije je održana 7, 8, i 9. aprila 1994. godine u Leskovcu. V svetski kongres Roma je održan 24.-30. jula 2000. godine u Pragu. Za predsednika je izabran Dr. Emil Ščuka. U Srbiji i Crnoj Gori Romi su dobili status nacionalne manjine 2002. godine na osnovu Zakona o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina. Tako je romska nacionalna zajednica izabrala svoj Nacionalni savet na Skupštini elektora u Beogradu 24. maja 2003. godine. On broji 35. članova, a predsednik je Vitomir Mihajlović.  Romi su kroz istoriju pod jako teškim uslovima davali izvestan doprinos u evropskoj politici, i njenoj kulturi i umetnosti, i njenoj literaturi. Na primer, Nikola Kubiček, Rom poreklom iz Češke, bio je predsednik Brazila; Alfred Zinovec postao je posle smrti Bruna Krajskog kancelar Austrije; Džon Banjan je ušao u istoriju literature Engleske; Rom Antonio Maćado je slavni pesnik Španije, iz koje potiče i Pablo Pikaso; Jon Budaj Deleanu koga Rumuni slave kao svog Homera, bio je Rom  (član srpske akademije nauka i umetnosti), slikar Mića Popović je romskog porekla; Rom Aleksandar Acković je osnivač ''Trećeg programa Radio Beograda''; vrlo ugledan prevodilac i novinar slobodan glumac i profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu Miladin Životić, bili su takođe Romi itd.

To su zatim istaknuti režiseri i glumci kao što su, recimo, Čarli Čaplin, Jul Briner, Ava Gardner, Antonio Banderas ili sportisti, naročito bokseri i fudbaleri.

Rom Džon Banjan (1628-1688) poznati engleski pisac, čije je delo ''Hodočasnikova putovanja'' jedno od najviše prevođenih dela posle Biblije.

Danas su najznačajnija ''tradicionalna'' romska udruženja: ''Savez društava Roma'', ''Nacionalna zajednica Roma Kosova i Metohije'', ''Matica Roma Jugoslavije'', ''Udruženje Roma Crne Gore''.

Od ostalih udruženja, danas u Srbiji ima preko 1000 romskih nevladinih organizacija, koji daju svoj doprinos da se pokret omasovi i da se na različite načine pokrenu inicijative važne za romsku zajednicu u Srbiji.

Tu su naravno i romske političke partije, kao što su ''Socijaldemokratsku partiju Roma'' (1990), u međuvremenu je registrovano više od desetak političkih partija, od kojih su poznatije ''Kongresna partija Roma'', ''Demokratska Unija Roma'', ''Partija romskog jedinstva''. Posebno bi istakli ženski romski pokret u Srbiji, kojeg je inicirao ''Romski informativni centar'', iz Kragujevca. Na projektu ''Svet žena'' formirana je ženska romska mreža (Srbija i Crna Gora, 2002 godine), koja po prvi put započinje svoj rad sa 30 aktivistkinja iz 15 opština Srbije i Crne Gore (Novi Sad, Novi Bečej, Deronje, Subotica, Beograd, Kragujevac, Kraljevo, Kruševac, Valjevo, Niš, Leskovac, Nikšić-Crna Gora). Ova mreža se danas razvila i broji preko 200 aktivnih žena u romskom pokretu. Ženski pokret je do sad uradio nekoliko značajnih stvari – radio na izradi akcionih planova za bolji položaj romskih žena, kao i svih ostalih akcionih planova; učestvovao u izradi posebnog CEDAW izveštaja u regionu Istočne Evrope za položaj romskih žena; jedini u regionu ima romsku žensku mrežu u borbi protiv trgovine ljudima (mreža se zove ''Svet žena''); ima aktivnu romsku mrežu ''Romkinje to mogu'' koja radi na političkom angažmanu romskih žena, kao i participaciji žene u politici; pokrenuo mnoga važna pitanja za romsku zajednicu u Srbiji. U našem sakupljanu o važnim datumima u romskom pokretu, kako Roma tako i Romkinja, verujemo da nam tek predstoji istraživački deo o svim važnim događajima u istoriji Roma/Romkinja. Ovde smo samo prikazali jedan dobar deo koji je sakupljan iz raznih knjiga, novina, priča samih Roma i Romkinja. Ovim zapisom želimo da postaknemo da se započne jedan novi sakupljački dokument, kao doprinos istoriskim događajima i važnim datumima za romsku zajednicu.




Izvor:

http://www.ric.org.rs/cms/index.php?option=com_content&task=view&id=20&Itemid=106

06.05.2009.

palestinsko selo: DRUGO LICE GAZE!

05.05.2009.

Urbano/regionalno selo: "SJENČANJE GRADA: HIPERTEKSTUALIZACIJA URBANOG PROSTORA", ZAGREB, 8. - 10. MAJ/svibanj 2009

U Zagrebu od 7.-11. maja/svibnja 2009. godine održat će se međunarodni simpozij / radionice pod naslovom "SJENČANJE GRADA/SHADOWING THE CITY" .

Organizatori ovog zanimljivog događaja su Bacači sjenki, neprofitna međunarodna umjetnička i produkcijska platforma za interdisciplinarnu suradnju, stvaralaštvo te promišljanje intermedijalnih umjetnosti. Bavljenje javnim gradskim prostorom kroz različite umjetničke intervencije i projekte jedno je od glavnih područja na koje je fokusiran njihov rad. Od osnivanja 2001. do danas, ostvarili su i ostvaruju projekte: Shadow Casters, Process_in_Progress (proces_grad 03), Čovjek je prostor: Vitić_pleše, Bilježenje grada/Bilježenje vremena te Ex-pozicija (proces_grad 02). Svo teatarski rad predstavili su u Sarajevu u toku Festivala MESS 2008, te osvojili simpatije svih onih koji su imali priliku upoznati njihov rad i metode.

Međunarodni simpozij "Sjenčanje grada: Hipertekstualizacija urbanog prostora" koji će se održati u Zagrebu od 8 do 10. svibnja/maja 2009 je dio najnovije faze višegodišnjeg kreativno-istraživačkog projekta Bilježenje grada/ Bilježenje vremena, a koji je izrastao iz spoznaje da je očuvanje kulturne memorije od vitalnog značaja za društva koja, poput našeg, prolaze kroz manje ili više brutalne procese tranzicije.

Projekt je, u prvoj fazi, bio koncentriran na Zagreb i na prikupljanje i kreativno reflektiranje dokumentacije o umjetničkim i političkim događajima u javnim prostorima grada, da bi se potom proširio i na regiju.

Kao priprema za sam seminar, održano je nekoliko radionica koje su, pored predstavljanja metodologije i prakse rada Bacača Sjenki, svaka u drugačijem obliku ispitivale akutne probleme i značajke urbanih sredina u kojima su se održavale (Zagreb, Beograd, Dubrovnik, Ljubljana, Srajevo), te detektirale umjetničke projekte koji se bave tim pitanjima.

U središtu trodnevnog intenzivnog seminara biti će predstavljanja raznorodnih umjetničkih projekata koji se bave urbanom kulturnom memorijom. Seminar je zamišljen kao dinamično izmjenjivanje tematskih blokova kratkih prezentacija i debata koje će, pored umjetnika, voditi i pozvani teoretičari, arhitekti, urbanisti, kulturni istraživači i predstavnici državnih institucija.
U njemu će učešće uzeti 28 sudionika iz 14 zemalja (Austrija, Srbija, Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina - Videoarhiv, Velika Britanija, Turska, Rumunjska, Češka republika, SAD, Italija, Mađarska, Nizozemska, Francuska), među kojima su i Marc Augé, Fiona Templeton, Michael Blum, Janos Sugar i Chris Neville, a domaću scenu će predstavljati Igor Grubić, Slaven Tolj i Pulska grupa arhitekata. Rad Videoarhiva predstavit će Nihad Kreševljaković.

U okviru pratećeg programa seminara biti će prikazan i prvi dio trilogije Proces Grad Bacača Sjenki pod nazivom Odmor od povijesti.

Seminar će se odvijati na engleskom i biti će zatvorenog tipa, no Kultura Promjene će omogućiti live streaming.

Više informacija na 

http://shadowcasters.blogspot.com

Seminar su financijski potpomogli: Evropska kulturna fondacija (ECF), Ured za obrazovanje, šport i kuturu grada Zagreba, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Ministarstvo kulture Republike Srbije i Studentski centar

Više o tome i kompletan program možete naći OVDJE.
Whole program of the symposium you can find HERE.
05.05.2009.

Muzičko selo: Lotfi Bouchnak (Bošnjak), Sarajevo سراييفوا - لطفي بشناق

04.05.2009.

Bosansko selo: TITO O BOSANCIMA

"Ljude treba pustiti pa neka ako hoće budu nacionalno neopredijeljeni građani Jugoslavije. Neka taj čovjek bude Bosanac, Hercegovac. Vani vas i ne zovu drugačije nego imenom Bosanac, pa bio to Musliman, Srbin ili Hrvat."


(u razgovoru s Hamdijom Pozdercem o ustavnim promjenama 1971.)



Josip Broz Tito (Kumrovec, 7. svibnja, 1892. - Ljubljana, 4. svibnja, 1980.)
04.05.2009.

Muzičko selo: DVADESETORICA Live @ Kino Bosna, 9. MAJA 2009 U 22 SATA

Prvi put viđeno, u vašem su gradu,
dvadeset mladića upitnoga talenta!!!


Njihova imena, na koja se uglavnom ne odazivaju su: Obrvasta privala gusta poput shume, Parishko plavi, Apolon iz patriotske lige, Sin od istrage, Sexy tikvan, Schwarckopf, Tersaski ranger, Praznik za ochi, Combotronix, Jashar, LT.J Kefalo, Karlo, Lepog Bore sin, Kameni spavach, Bee G, Di Jo Djeha, Bilo, Haajmo, Turski Elvis alias Defender of The Peace, Ovjekovjecovitelj.

Ovaj, prvi bh. boy band, sastavljen od dvadeset članova zove se "Dvadesetorica". Osnovani u ime ljubavi ljeta 2007. a do sada su javnosti predstavili tri hit singla „Ibrahim, Milutin, Valentin“, „Baraž“ i „Mevluda“. Sva tri su postigla nezapamćen uspjeh na bh. top listama, i s pravom se može reći da je njihov nastup najiščekivaniji koncert godine. Ovih dana bi trebali predstaviti i svoj novi singl pod nazivom „Sunet“.

Dvadesetorica pop i rock hitove 80-tih godina ukrašavaju vlastitim tekstovima, te tako stvaraju distancu koja postoji između kopije i originala, signaliziranu ironičnim razlikama na pozadini vidljive sličnosti, što hoće reći parodiraju ih, pretvarajući društvenu zbilju u lakrdiju.


Imate ih priliku gledati i slušati u kinu 1. maj, 9. maja, na "Dan pobjede nad fašizmom". 

Koncert počinje u 22 sata, a karte će se prodavati prije samog nastupa po cijeni od 10 KM.


myspace.com/dvadesetorica

04.05.2009.

Selo sjećanja: NAJDRAŽA PJESMA IZ PERIODA OPSADE - ULICA PRKOSA, INDEXI

03.05.2009.

ratno selo: drugi maj tokom drugog svjetskog rata

German forces in Berlin surrender: The Battle of Berlin ended on May 2. On this date, General of the Artillery Helmuth Weidling, the commander of the Berlin Defense Area, unconditionally surrendered the city to General Vasily Chuikov of the Soviet army.On the same day the officers commanding the two armies of Army Group Vistula north of Berlin, (General Kurt von Tippelskirch commander of the German Twenty-First Army and General Hasso von Manteuffel commander of Third Panzer Army) surrendered to the Western Allies

03.05.2009.

Selo sjećanja: VLADIMIR SREBROV U DNEVNIKU TV SA, 2. MAJA 1992.

Vladimir Srebrov: JAVLJANJE U DNEVNIKU 2. MAJA 1992. GODINE

 

“Poručujem građanima Sarajeva da više nisu Srbi, Hrvati, Muslimani!!! Oni su po naciji - branioci!!! Nas napadaju, žele da nas unište, da nam oduzmu naš grad! To su zločinci! Oni nemaju motiva nijednog, osim da nas opljačkaju! Ovaj trenutak je preokret u historiji BiH, preokret nje kao mlade i nezavisne države. Ovim činom su AGRESORI, a to je JNA, bivša JNA, ekstremno krilo Srpske demokratske stranke, članovi četničkog pokreta i Srpska radikalna stranka, oni su dakle ovim činom, ovdje u Sarajevu, sebi iskopali grob! Oni su ovim činom dokazali da su ništarije, da su niko i ništa! Građani Sarajeva, zbijte redove i oborite ove hulje koje su napale grad! Na čelu ovih ljudi koji napadaju nalaze se ratni zločinci koji će za koji dan izaći na optuženičku klupu!”

 

Napomena: Ljubaznošću Senada Hadžifejzovića, preuzeto iz knjige „Rat uživo“

 

 

Iz knjige "2. maj - bio je lijep i sunčan dan"

03.05.2009.

Selo sjećanja: MELINA KAMERIĆ / ADRENALINSKO SJEĆANJE

Melina Kamerić: Adrenalinsko sjećanje

Sjećanje mi je ponekad kao usporeni film. Toliko usporen da postaje fotografija. Nekad toliko ubrzan da su boje i zvuk stopljeni u jedno. Sjećam se ponekog mirisa. Od straha i od neizvjesnosti naježene kože. Osjećanja se sjećam i skoro ničega drugog.

 
Lutam već danima unaokolo i propitkujem ko se sjeća šta je radio/radila 2. maja 1992. Pitam samo one za koje sigurno znam da su bili u mojoj realnosti. Ne zanimaju me oni što mi mogu pričati o izbjegličkim stanovima u Zagrebu. Ili oni što im priče počinju sa: “Mi u ratu u Dubaiju, zamalo nam klima nije glave došla…” Ne… Njih neću da pitam… Pitam one, što su kao i ja, odjednom postali „drugačiji”. One koji su naučili da se krv može saprati samo hladnom vodom. One kojima se i dan danas, mada o tome rijetko pričaju, stomak okrene naopako, kad čuju ispaljivanje vatrometa. One koji znaju da život nije život dok ne pomirišeš smrt.


Svi se sjećaju. Datuma. Dana. Sati u tom danu. Neko je bio u podrumu. Neko preko nišana pištolja gledao u tenk. Neko je, već tog prvog dana, postao svjestan kako je kad ti neko tvoj pogine u ratu.

Moja mama kaže: “Pa kako se ne sjećaš… Tog dana smo gledale kako avioni bombarduju Hum. A onda je Branka nazvala iz Beograda… I pitala kako smo. I pitala čiji avioni… A ja sam joj rekla: “Pa ko ima avione Branka? JNA…” Branka je onda plakala… Piva je uzeo telefon i rekao: “Znamo mi ko vam sve to radi… Čuvajte se… I pozdravi mi Bedru...” Kako se ne sjećaš…” I onda moja mama kaže: “Eto I više se nikad nisu čuli, tata i Piva… I sad nema više ni Tate, ni Pive…”

 
Ja šutim. Ne sjećam se.

Na ekranu mog laptopa snimak Dnevnika, 2. Maj 1992. Iz slušalica čujem Senada:


“Je li generale na vas pucano iz tramvaja?” Onda ide snimak... Na Skenderiji gore tramvaji…
 
Ležim. Zatvorenih očiju. Hajde, sjeti se šta si radila. Sjeti se.

 

Dnevnik ide.

 

Ganić kaže: “Alija, nisi ti u pitanju! U pitanju je država Bosna i Hercegovina! Ona je uhapšena!”
 
Sjeti se. Polako.
Šta si radila? Išla u štab? Garant. Dan prije toga si postala pripadnik TO Omer Maslić. Šta si radila? Hajde. Polako. Šta si jela? Morala si jesti. S kim si pričala? S kim si pila kafu? Hajde. Sjeti se.

 

Ležim. Zatvorenih očiju.

 

Drugi maj hiljadu devetsto devedeset i druge. Jedan običan dan. Dvadeset i četiri sata. Paralelna stvarnost izbrisana adrenalinom. Šesnaest godina poslije. Ležeći zatvorenih očiju, ne sjećam se skoro ničega.

 
Sjećam se samo da sam tog dana, prvi put u životu, zapalila cigaru pred svojim, rahmetli, ocem. Ne zapalila pred njim. Zapalila sa njim. Sjećanje svedeno na sliku. Njegova ruka koja prinosi šibicu Drini, koja mi je među usnama.


Iza svega samo oštra nijansa te fotografije. Svijest da nakon tog dana, nakon onoga što je tada počelo, ja više nikada neću biti ista.


Iz knjige "2.maj - Bio je lijep i sunčan dan"

03.05.2009.

Selo sjećanja: MILOMIR KOVAČEVIĆ / 2. MAJ 1992

MILOMIR KOVAČEVIĆ: 

 

2. MAJ 1992!

 

Do toga dana sve je izgledalo kao neka igra, negdje se daleko pucalo i bar preko dana dana je izgledalo relativno mirno. Mada se u zraku osjećala neizvjesnost, ljudi su bili isprepadani, već su počele nestašice, a ja sam napustio kuću i već sam živjeo u Cedusu, laboratorija je još uvijek radila tako da noću nisam ni smjeo izlaziti ali sam mogao raditi fotke.

 

Kao i svakog dana već sam bio na Titovoj sa mojim Nikonom i već su se čule detonacije na Skenderiji, krenuo sam prema Svjetlosti ali je već sve bilo blokirano oko "Doma JNA". Gomila naoružanih ljudi, masa ljudi koji su provirivali  iz svih mogućih rupa i niko nije znao šta se tačno događa, jedni su govorili da su snajperisti, drugi nešto drugo, svaksvoju verziju. Ja u tom trenutku nisam uopšte znao sta se događa ali bilo je jasno da haos počinje. Počeo sam se lagano vraćati prema Cedusu, pucnjava se pojačavala. Odjednom su Vase Miskina i Titova postale avetinjski prazne, prepune kontejnera, strani novinari su počeli bježati i na svakom ćošku su se pojavili specijalci MUP-a i Topa i njegova ekipa. Ja sam bio sa Harijem kamermanom sa TV koji je već radio za neku stranu TV kuću. Bili smo kod Radio centra preko puta Čeke kada je zveknula prva granata na Zemu, staklo iza mene je prosto eksplodiralo i haos je počeo. Uspio sam snimiti tu fotku a Hari je snimio mene dok
snimam i taj snimak se često vrtio na svim TV kanalima. Da li od tog šoka prvih granata ili fotografske znatiželje ostao sam tu kada se već počelo pucati od Dragstora prema ulici JNA. Svi su bili sa pancirima i vrlo često su pucali i na slijepo sakriveni iza auta ili drugih
zaklona. Ja sam bio u svom džemperu, pa sam i ja provirivao i tu se vrtio ne bi li šta snimio. Samo se sjećam da u jednom momentu Topa mi govori sa se sklonim jer sam toliko bio skoro između dvije vatre. Ja kao da sam bio na snimanju filma pa htjeo da snimim sa svake strane.
Počele su detonacije u Velikom parku i oko MUP-a i Vikićevih, u jednom momentu cijela Titova je zatamnila od dima i prašine. Sve se tako brzo dešavalo, zalutali ljudi su pretrčavali lijevo desno, svak u želji da se dočepa svoje kuće, drugi su pucali, treći su defilovali sa zoljama, redenicima municije, šljemovima, pancirima i raznoraznim puškama, automatima itd.

Sve ono što smo gledali do tada na televiziji što se dešavalo tamo negdje, imali smo sada tu i mi smo bili prva aktuelnost, u suštini rat je stvarno počeo. Pucnjava se stišava, mrak je počeo padati i ja sam se lagano vratio u  Cedus, tamo su već bili Mladen, Nermin, Fikret, Zoka i mnogo nekog svijeta koji se nije mogao vratiti kući pa su ostali spavati sa nama.
Tek sam sutra vidjeo fotke mrtvih vojnika na Skenderiji, spaljeni tramvaj i snimke iz Dobrovoljačke, Doma JNA, spaljenu Poštu i shvatio koliko sam bio naivan i rizikovao vlastiti život. Naravno sa druge strane ako si fotograf i držiš do svoje profesije moraš biti na
licu mjesta ili okačiš svoj aparat i radiš nešto drugo u životu.

 

Od svi tih fotki snimljenih tih dana ipak mi je fotka ove žene sa malim djetetom u naručju ostala toliko urezana u sjećanje. Sa tim uplašenim bespomoćnim pogledom upućenim prema meni kao da me pita šta se dešava ili šta da radi, kuda da krene sve u želji da zaštiti svoje dijete.

A ni ja sam nisam ništa više znao, isto sam se to pitao sa mojim aparatom.

 

Iz knjige 2. Maj - Bio je lijep i sunčan dan

03.05.2009.

Selo sjećanja: Dr. SILVANA RIZVANBEGOVIĆ:

Dr. Silvana Rizvanbegović:


JAVLJANJE IZ HITNE POMOĆI U DNEVNIKU 2. MAJA 1992.

 

Ljubaznošću Senada Hadžifejzovića, preuzeto iz knjige „Rat uživo“

 

 

 

Zovem iz Centra Hitne pomoći, obraćam Vam se da nam pomognete... Ovdje se puca na nas! Mi ne možemo izaći, niti bilo kome pomoći... Izgubili smo jedno vozilo...

 

2.maj 1992.

 

Iz knjige "2. Maj - Bio je lijep i sunčan dan"

03.05.2009.

Selo sjećanja: RADIO I TV SARAJEVO, 2. MAJ 1992. U 14.51

Senad Hadžifejzović, Vladimir Bilić, Mladen Paunović, Zrinka Jovanović, Milka Figurić, Mladen Sančanin, Ranko Mavrak:

 

VANREDNA EMISIJA U POVODU OPĆEG NAPADA NA GRAD SARAJEVO, 14.51 SATI:

 


Hadžifejzović: Dobar dan! Jedina institucija koja funkcioniše u ovom momentu, Radio i Televizija Sarajevo, od sada je, devet minuta prije petnaest sati, na zajedničkom i jedinstvenom talasu. U Sarajevu su u toku ulične borbe, bombardovanje grada i civilnih objekata!!! Ovdje u studiju su kolege Vlado Bilić i Mladen Paunović.

Bilić: Vode se borbe u samom centru, u toku je napad na zgradu Predsjedništva.

Paunović: Gledao sam uživo napad na zgradu Predsjedništva, vidio sam kako gine obièni svijet, civili. Prebacili smo jednog povrijeðenog momka u bolnicu...

Hadžifejzović: Na liniji je kolegica Zrinka Jovanović.

Jovanović: Na Gorici smo svi zajedno, svih nacionalnosti, Srbi, Hrvati, Muslimani. Molim ove koji napadaju da prestanu! Dom milicije gori, sve je u dimu...

Milka Figurić, Radio Sarajevo: Tri tenka su sišla u grad. Puca se iz svih oruæa. Cijeli grad je napadnut. Ne èujemo naše reportere od detonacija...

Mladen Sančanin, Radio Sarajevo: Kolom Doyle nam je rekao da æe, ako se ovako nastavi, on nazvati generala Adžiæa i da æe mu zaprijetiti nesagledivim posljedicama. On Armiju vidi kao iskljuèivog krivca za sve ovo!

Ranko Mavrak, Radio Sarajevo: Doyle nam je rekao, nimalo diplomatskim jezikom, da on najprovokativnijim gestom smatra ulazak tenkova u grad. On generala Kukanjca smatra odgovornim za taj čin...


(…)

 

Hadžifejzović: Evo, granate padaju na zgradu Radio-televizije Sarajevo! Pucaj, Vojsko! Mi i sada govorimo istinu! Na telefonskoj liniji je profesor Zdravko Grebo.

/Iz knjige  "2. Maj - Bio je lijep i sunčan dan"

03.05.2009.

Mirza Idrizović: SPOMENAR

 

Danas je 1. maj 1992. godine.

Podne.

Kolegijum Artistikum: Mlađo, Ivo, Oma, Braco, Sejo, Hruba, Zlata, Momo,, Mirjana, Stevo, Kenan i Vidara. Gitara. Pjesma. Piće. U ovom prostoru se uvijek slavio drugi dan Nove godine i prvi dan maja.

U gradu pucnjava.

Pregovori u Lisabonu prekinuti. Srpska delegacija putuje nazad da obezbijedi primirje,

Smijemo se izjavama lorda Karingtona.

“Mare, Mare, slatki raju moj”, “Što to šušti bagrem bijeli”, “Kad ja pođoh na Bembašu”, “Oj, Jelo, Jelo, Jeleno”, “Sinoć kad se vraćah iz topla hamama”, “Dunje ranke, dunje ranke, kruške karamanke”.

Trčimo preko velikog i pustog platoa ispred Skenderije. Puca snajper. Spuštamo se u podrumski restoran “Jesenjin” i ostajemo do kasno u noć, a budi nas Vukovar, Zadar, Šibenik, Dubrovnik, Bosanski Brod, Bijeljina, Jajce, Bosanska Krupa, Mostar, Sarajevo…

Budimo se u Sarajevu 2. maja 1992. godine. Ostalo znate.

U Kolegijumu Artistikumu ostale su slike na zidivima. Fuko Hadžihalilović nije htio da zatvori izložbu. Prolazili su dani, nedjelje, mjeseci.

 

Iz knjige "2. maj - bio je lijep i sunčan dan"

02.05.2009.

Blogersko selo: ZLIMFUR U SVOJOJ AVLIJI NAZOČIO HISTORIJSKOM TRENUTKU - TETKOVOM OBJAŠNJENJU RADNIČKOG SAMOUPRAVLJANJA

zlimfur  je na svom blogu avlija objavio izuzetan post pod naslovom Radničko samoupravljanje. Nadam se da je OK da ga postavimo i ovdje, a njegov vam blog svakako preporučujemo.

 Radničko samoupravljanje



U subotu sam nazočio vjerovatno istorijskom trenutku kada je moj tetak opisao radničko samoupravljanje na jako precizan način: kako god okreneš, fizički radnik u firmi je morao da radi fizički posao, ali ti je radničko samoupravljanje dozvoljavalo da na sebe preuzmeš odgovornost i odlučiš hoćeš li kopati špicastim ili pljosnatim dijelom krampe (negdje se krampa zove i pijuk)..

Preciznije nije moglo.

01.05.2009.

Praznik rada: DA NE BUDE SAMO O ĆEVAPIMA

01.05.2009.

Bosansko selo: SRETAN PRVI MAJ!!!

Pošto je Prvi maj neradni dan, odlučio sam da ponovim post i neke od  komentara na post od prošle godine...

Mi napisali:
Čini mi se da su teferiči i roštilji subverzivni element ubačen u službi vladavine  kapitalizma. Radnička klasa zabavljena okretanjem janjeta, prevrtanjem ćevapa i temperaturom vode u kojoj se hlade pive jednostavno nema vremena razmišljati o npr. demonstracijama protiv stanja ili pravima radnika u našoj zemlji. Zemlja će u slučaju sunčanog dana izgledati kao da je prskočila onu stepenicu socijalizma i već zakoračila u komunizam.
Bude li padala kiša opet niko neće ništa reći ali će jad i samosažaljenje isplivati na vidjelo.
Kako u potpunosti nebi nasjeli na ovaj koperfildski iluzionistički trik tu je Dubioza Kolektiv !!!

Dragi gosti komentirali:

Sta fali okretanju janjeta, once in a while?
Protestovati se moze i drugog maja. Vi ne znate kako je tesko nama novopecenim dijasporcima u drzavama koje su uredjene, ali nema prvog maja i okretanja janjeta...vanjic

U Holandiji, jednoj od rijetkih u Evropi, nema pojma o prazniku. Radni je dan poslije jucerasnjeg neradnog kad se narod iznapijao u slavu kraljice. Iz Berlina medjutim vijesti da su oni jos uoci 1-og maja demonstrirali i mlatili se sa 6000 policajaca. Mi smo ko djeca palili baklje i isli u bakljadu, a po brdima su se palile velike logorske vatre. Sve se zavrsavalo Kozarackim kolom oko velike vatre gdje smo svi bacili svoje bakljade. Ma nije ni bila ruzna iluzija, na kraju skontas da je sve iluzija. reuw

Ma meni je ovo interesantno kod nase nacije.Mi se ne bi nikad pobunili,a nezaposlenosti i i nepostivanja radnickih prava nikada vise nije bilo.neka nama hljeba i igara.Ihiiii.....jaan

haha ma ja ba.. prvi maj je dan kada se mozak "pusta na pasu", jedino se ovaj dan ne pljuje po drzavi i ne broje plate politicara.. a o "demonstracijama protiv stanja ili pravima radnika u našoj zemlji"- nema potrebe ni govoriti.. to ceka neku novu djecu, mozda nasu- (ipak je u modi retro style)- mozda bas ona budu djeca "tri osmice" (ponovo).. kako god, danas ambicije prosjecnog bosanca ne idu dalje od da bude okruzen drvecem, smecem i seljaklukom..
selam! assia

happy 1.may :D
<3<3<3
:* blentachica

01.05.2009.

Džuma/petak: O NEZAKONITOM GOMILANJU KAPITALA I O RADU!!!

"Sve one koji na nepošten i na nezakonit način stiču imetak i gomilaju kapital čeka Džehenem na Sudnjem danu."  - Muhammed a.s. (hadis prenosi Buhari)

"Ko zamrkne umoran, radeći pošteno, i s halalom zarađujući svoju opskrbu, zamrknuo je oprošten od grijeha." - Muhammed a.s. (hadis prenosi Ibn Asakir)

"Allah voli vješta i vrijedna zanatliju." - Muhammed a.s. (hadis prenosi Ibn Adij)

01.05.2009.

Bosansko selo: UKAZUJE SE BALON IZNAD SELA MALI TRNOVCI 16. JULA 1911. U 10 .00 SATI!!!

Mali Trnovci su kao što i ime kaže malo selo, u blizini Visokog, odnosno kod Gračanice. Naravno čim se zovu Mali, znači i da imaju Veliki Trnovci. Selo se nalazi na desnoj strani rijeke Gorušice, zapadnije od sela Malog i Velikog Čajna, a blizu Smršnice. Od susjednih sela je zaklonjeno brdima, tako da se sa glavnog puta kroz dolinu rijeke, ne vidi. Kuće ovih sela su smještene po blagim padinama brda, a 1879.g. u Malim Trnovcima bila je 21 kuća sa 127 stanovnika. Iako su muslimani činili većinu stanovništa zajedno sa njima živjeli su i pravoslavni i katolici. Po popisu iz 1991.g. u M. Trnovcima živjelo je 303 stanovnika u 75 domaćinstava. U selu postoji i jedna džamija koja je prvi put sagrađena 1938. godine, da bi na njenom mjestu bila podignuta nova, neznatno veća džamija, 1966. godine. Ovo malo bosansko selo  ovjekovječio je Max Macher u svom putnom izvještaju štampanom u godišnjaku austrijskog aerokluba 1912. godine. Kako bi rekli lokal-patrioti:”Bila je to lijepa priča koja je zauvijek povezala visočko selo Mali Trnovci i evropski, grandiozni Beč.” Zaista, radi se o uzbudljivoj priči koja opisuje trenutak iz historije sela… Tačnije, 16. juli 1911. godine u 10.00 sati kada se iznad Malih Trnovaca ukazuje balon pod imenom “Excelsior” u kome se nalaze trojica austrijanaca: dr. Hans Lorenz,  dr. Karl Ewald i Max Macher… Zamišljam predivnu sliku tog uzbudljivog krajolika iznad kojeg se ukazuje leteći balon…

 

Max Macher:

 

“15. 7 . 1911. godine, 23.20 h, dr. Hans Lorenz, dr. Karl Ewald i Max Macher, balonom "Excelsior" uzlijeću sa bečkog poletišta Fischamend.Balatonsko jezero prešli su za 9 minuta.
U 5. 40. h, narednog dana prešli su Savu, nekoliko kilometara istočno od Bosanskog Broda. Max Macher tada je u svoju bilježnicu zapisao: “Kakva neprocjenjiva sreća za nas što smo mogli odozgo gledati Bosnu, zemlju iz bajki. Ta krasota panorame što se otvarala ispod i ispred nas, divota doline Bosne, ta istinska veličanstvena ljepota šuma i planina – bili smo ušli u raj!”
6.20 h, lebdjeli su na visini od 1400 m istočno od Doboja. Raspolagali su s još samo 3 vreće balasta i pred sobom su imali pogodan teren za spuštanje, u blizini željezničke pruge. Čarolija pejzaža zadržala ih je pa su odlučili nastaviti put.
Više od dva sata uživali smo u mirnoj vožnji iznad beskrajnog mora od oblaka. Pri tom su izgubili orijentaciju.

 

9.45 h , krpice magle su još ometale orijentaciju. Počeli su tonuti. Nisu vidjeli ono što su imali namjeru da vide, nisu vidjeli ni Sarajevo, ni željezničke šine…
10.05 h , vučno uže je dodirnulo tlo, polako su se približavali jednom blagom obronku. Gore, ispod starog groblja, našlo se oko pedesetak seljaka. Bez glasa i pokreta buljili su u čudovište koje je palo s neba. Već prije članovi ekspedicije su durbinom vidjeli da su prilikom njihovog dolaska neki ljudi kleknuli i prekrižili se. Max Macher je zapisao: “Na naš poziv da prihvate uže, spustili su se na koljena i oni koji su dotad stajali. Začuđeni, čuli smo glasnu molitvu tih jednostavnih ljudi, koji su nas očigledno, držali za bića s neba.”
Ekspedicija se spustila u selo Mali Trnovci, 777 metara nadmorske visine, oko 10 km od Visokog.
Bosanski ljudi su im pomogli, no pojavila se briga kako prevesti balon do željezničke stanice. Edward i Lorenz potražili su prijevozno sredstvo.
21.00 h, neobična zaprega je napustila Trnovce. Na kolima koja su se drmusala izdizao se teški balon s korpom i omotačem, a četiri para malih bosanskih volova mučila su se da pokrenu kola.
3.00 h ujutro, zaprega je stigla u Čatiće.
Max Macher zabilježio je još jedan dojam : “Zahvaljujući susretljivosti bosanske željezničke uprave, slijedeći ubrzani putnički voz bio je zaustavljen i time nam se avantura sretno završila. S nezaboravnim dojmovima o Bosni i njezinim stanovnivima konačno smo se ponovo vratili u Beč.”


Izvor: http://www.mzgracanica.com

blob

ANTENA :


Bloggerski svijet:

MADE IN BOSNIA:

REPERTOAR KINA BLOB:
Kino ne radi zbog nedostatka grijanja





BROJAČ POSJETA,nejasno je kako radi, i pokazuje više posjeta nego drugi brojači
2255891

Powered by Blogger.ba

Samo ovaj blog