blob

DOBRO DOŠLI U SARAJEVO bosanska kahvana kod braće Kreševljaković

30.04.2012.

Modul memorije: FILMOVI I IZLOŽBE DO DANA POBJEDE NAD FAŠIZMOM

Modul Memorije nastavlja 3. maja izložbom o spomenicima revolucije u BiH


(SARAJEVO, 30. aprila, 2012) U okviru programa Modul Memorije bit će prikazana još tri filma i otvorene dvije izložbe. Performans «Slučajni prolaznici pod opsadom» koji se trebao održati u srijedu 2. maja je uslijed tehničkih razloga partnera u projektu otkazan, dok se prolongira i projekcija filma «Tahrir Place» reditelja Stefana Savone, koji će na dan kad se film trebao prikazati na Modulu Memorije biti u Rimu kako bi preuzeo italijansku kinematografsku nagradu «Donatello».

Kulturološki program Internacionalnog teatarskog festivala MESS Modul Memorije nastavlja se 3. maja izložbom «Spomenici revolucije u BiH» čiji su autori Branimir Prijak i Nedim Zlatar, a postavljena će biti u Historijskom muzeju BiH. Izložba fotografija govori o odnosu ovih naroda prema velikom i skorom dijelu historije i načina na koji spomenik kao pojava funkcioniše u određenom teritoriju.

U petak 4.maja i subotu 5. maja u Art kinu Kriterion bit će prikazani filmovi «Mirni dani u Sarajevu» Francoisa Lunela, snimljen u opkoljenom Sarajevu, te premijera filma «Uspomene 677» Mirka Pinccelija, nastao u produkciji Centra za postkonfliktna istraživanja. Film obrađuje temu postkonfliktnog drustva u kome odrastaju troje mladih ljudi iz različitih etničkih grupa u Bosni i Hercegovini, (Kemal, Tatjana i Luka) i koji su imali indirektno iskustvo rata. Pored toga film se bavi i sudbinom tri bivsa logorasa iz tri razicite etnicke grupe, koji su imali direktno iskustvo rata.

Filmski program završit će se u nedjelju 6. maja u SARTR-u, projekcijom filma «No name» autorice Julie Biro o poznatom sarajevskom fotografu Milomiru Kovačeviću Strašnom.

Modul Memorije završit će se 8. maja 2012. Izložbom predmeta djece poginule u opkoljenom Sarajevu 1992-1996 autorice Arme Branković-Tanović u saradnji sa Udruženjem roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-1996. Želja organizatora je da kroz predmete (crteže, dnevnike, odjeću, igračke) održe sjećanje na naše nastradale mališane, te odaju počast ovim nedužnim  žrtvama agresije na Sarajevo i BiH.

Ulaz na sve programe je slobodan. Više o Modulu Memorije na www.mess.ba

29.04.2012.

Photo village: The Aftermath Project: War is Only Half the Story

 
Dear friends --


We've been waiting a while to announce these two projects but at last we can because they are live!

1. We've been working for over a year with Facing History and Ourselves, the nation's leading curriculum developer in post-conflict, genocide and social justice issues, to create a curriculum module, "War is Only Half the Story." It features the work of several grant winners and finalists -- Kathryn Cook, Danny Wilcox Frazier, Carlos Javier Ortiz, Pep Bonet, Rodrigo Abd, and myself. The curriculum uses images from each photographer's project to help build visual literacy skills and to explore aftermath issues.

The curriculum can be used by anyone, for free, and is online at:

http://aftermath.facinghistory.org/

Our sincere thanks to the Compton Foundation for funding this collaboration with Facing History. This is the most significant step we've taken to date in fulfilling the educational part of our mission.


2. Our first iPad app is now available in the iTunes store. You can find it by searching "Aftermath 4" -- it's an enhanced version of our most recent volume, War is Only Half the Story, Vol 4. It sells for $8.99 and was developed by designer David Gross.

Special thanks to PhotoWings (http://www.photowings.org)  for funding the creation of this app.

Thank you, as always, for your interest and support --

Sara Terry
Director/Founder
29.04.2012.

Sartr selo: 17. MAJA 1992 PREMIJERA PREDSTAVE O 2. MAJU 1992 - "BIO JE LIJEP I SUNČAN DAN" U SARAJEVSKOM RATNOM TEATRU

SARAJEVSKI RATNI TEATAR -

BIO JE LIJEP I SUNČAN DAN...


Rediteljica: Tanja Miletić Oručević

Igraju: Sonja Goronja, Mirela Lambić, Ana Mia Milić, Maja Salkić, Amila Terzimehić, Benjamin Bajramović, Adnan Kreso, Sead Pandur i Jasenko Pašić

Dramaturgija: Dubravka Zrnčić - Kulenović

Scenografija i kostimografija: Lejla Hodžić

Muzika: Nedim Zlatar

„Bio je lijep i sunčan dan...” je dokumentarna teatarska predstava bazirana na zapisanim sjećanjima 78 građanki i građana Sarajeva na 2. Maj 1992. godine. Nastala je po knjizi „2. Maj 1992 – Bio je lijep i sunčan dan“ koja je po prvi put publicirana 2008. godine u okviru projekta Modul memorije, a izdavači knjige su Festival MESS i Videoarhiv Sarajevo. Drugo dopunjeno izdanje knjige publicirano je 2010. godine. Knjiga je zapravo kolekcija priča, zapisa i fotgrafija koje su inspirirane jednim jedinim danom opsade koji se smatra prvim od 1395 dana opsade grada Sarajeva. Drugi maj 1992. je datum koji je najasnije ostao sačuvan u memoriji građana koji su preživjeli opsadu grada. Namjera knjige nija bila praviti historijsku rekonstrukciju onoga što se događalo, već rekonstruirati emotivna stanja ljudi vezanih za taj dan. Među onim koji su objavili svoja sjećanja u ovoj knjizi podjednako su zastupljeni mladi i stari, muškarci i žene, borci, policajci, varogasci, novinari i novinarke, glumci i glumice, reditelji/ce, domaćice...  Upravo od svih tih sjećanja predstava slaže mozaik lijepog proljetnog dana koji će zauvijek promjeniti živote građana Sarajeva.

 

Predstava  će biti realizirana kao koprodukcija između Sarajevskog ratnog teatra i Festivala MESS, a u okviru  Švicarskog kulturnog programa Zapadnog Balkana -Network for Participative Cultures of Remembrance” 

Premijera predstave BIO JE LIJEP I SUNČAN DAN planirana je za 17. maj čime SARTR obilježava datum i godišnjicu svog utemeljenja 1992. godine. Prva repriza bit će na repertoaru 18. maja, a potom 5. i 6. juna.


29.04.2012.

Sartr selo: SA VJEŠTICA U SARAJEVSKOM RATNOM TEATRU

28.04.2012.

Radio Sarajevo: Ferida Duraković - Genocid i poetika


Piše: Ferida Duraković, radiosarajevo.ba

Meni je nakon 1992. godine sasvim jednostavno odrediti temelje na kojim počiva  moja poetika: sve što od tada pišem ima gorki element saznanja da raspolažem nevjerovatnim i raskošnim iskustvom ratnog užasa, koje, međutim, baš nikome ne treba i koje nikom, ni na ovom ni na onom svijetu, neće pomoći u nekom mogućem budućem ratu: svako svoj užas doživljava i proživljava sam. Historija nije magistra vitae. Više istine o ratu ima u književnosti, dakle u privatnom poduhvatu pojedinca, nego u cjelokupnoj pisanoj istoriji ovih naših trusnih prostora. Previše ovdje ima historije/istorije/povijesti raznih kolektivâ, a premalo istine o pojedincu i njegovoj sudbini. Za mene je nakon novembra 1991, a posebno aprila 1992. godine, čovječanstvo postalo propao projekat. No, valja nešto zabilježiti sasvim privatno, zbog djece – ne treba mi svoju djecu da lažemo kao što su naši roditelji lagali nas – ne treba niko da laže svoju djecu kao što su naši lagali nas - pa zato i ispisujem ove redove:

Dan nakon Vukovara napisala sam ovu pjesmu:

LJEPOTICA I ZVIJER

Lažljiva Ljepotica
Zalupila je vratima
Konačno
Kao Domovina
I nestala u Historiju.

Lažljiva, dakle, Ljepotica
I Domovina
Imaju nešto zajedničko:

Obje za sobom ostavljaju
Dječake
koji će umrijeti
Zbog njih.
Rat 1991.

Prvi put u mom iskustvu, tj. prvi put sasvim svjesno, moj pjesnički impuls reagovao je „na licu mjesta“ na “neposredni podražaj” – i to je  bilo prelomno mjesto u mome shvatanju uloge poezije (i književnosti uopšte) u životu koji nam se odjednom oteo kontroli i prešao u tuđe ruke, nesmiljene i krvave – rekla sam sebi: Zahvati taj užas svojim iskustvom i prenesi ga u književnost onako kako znaš.

A s kojim ciljem? Pošteno da kažem – ne znam. Možda isključivo zbog vlastite potrebe za utjehom u užasu na koji ne mogu uticati? Zbog straha i nemoći da uradim išta osim da pišem o onom što vidim i doživljavam? Možda iz potrebe da vrisnem kao i svi drugi, ali da moj vrisak bude nekako uobličen da bi se mogao zabosti u debelo uho? (Ovdje se sjećam jednog kolege pisca, koji je kasnije postao jedna od književnih zvijezda u regiji (i šire!), a koji je iz opsjednutog Sarajeva izašao jer je, po vlastitom pisanom priznanju, zaključio da je Izabrani (veliko I!) koji će izaći iz užasa „da bi svjedočio o stradanju svoga naroda“). U ovaj način sumnjam, ali ga ostavljam kao opciju koja za mene ne važi.

Možda je sve to bilo kako  bih poručila onima koji su 1991. već gorjeli u vatri rata da ih razumijem, da mislim na njih? U svakom slučaju, tu sam pjesmu morala napisati. Isto onako kao što je „Izabrani“ morao izaći iz Opsjednutog Grada da bi o njemu pisao sa sigurne daljine. Moja sumnja u način „Izabranog“ uopšte ne želi kazati da je moj način dobar − naprotiv: nemjerljiva je bila moja naivnost, moja glupost, moje jagnjeće uvjerenje da svjedočenje o ratu, zločinu, genocidu iznutra može prije doprijeti u svijet – o, sveta gluposti... Ali, stara poslovica kaže: „Kad bi Bog svim ljudima oduzeo pamet pa je zakotrljao nizbrdo, svako bi od nas za svojom pameću trčao“. Moja greška je, i danas, što za svojom pameću trčim. Što više vjerujem u etiku nego u estetiku. Mea maxima culpa. O gluposti nećemo.

U julu 1998. napisala sam – bolje reći iskašljala sam s gušenjem, s pravim fizičkim simptomima – pjesmu „Srebrenica“ (godine dodajem kako prolaze):

SREBRENICA
          1995
             1996  
                1997
                  1998
                     1999
                       2000
                          2001
                            2002
                              2003
                                2004
                                  2005
                                    2006
                                       2007...
Da mi je
    Već jednom
       Leć u oni grob
           Kojeg nema
              Kraj dijeta moga
                 Kojeg nema
                       Da mu rukice zgrijem
.

Pjesma je otišla Internetom mojim književnim i neknjiževnim prijateljima (i nekim od mojih književnih i neknjiževnih neprijatelja takođe) na svoj vlastiti put, koji više nije zavisio od mene kao autorice. U Bosni i Hercegovini ova pjesma nije počela da živi do 2005. godine, kad sam je pročitala na mome, engleskom i njemačkom jeziku stranim ambasadorima, rekavši: „Želim da vam od ove pjesme ne bude lakše“. Učinilo mi se da je važno da je prenesem drugima. Ko zna, možda doista i jeste važno.

Ako moja pjesma spriječi i gram neke buduće mržnje, ili pomogne i gram ikome u njegovom ličnom bolu – eto mi razloga da i dalje pišem. Eto mi razloga da i dalje dišem.

Sjetih se, a sistemom slaganja kockica u mozaiku pronađoh Kišovo obrazloženje za likove u Peščaniku − i upitah: može li se ono, takvo kakvo jeste, primijeniti na moju pjesmu „Srebrenica“? Da pokušam: „Ja sam pokušavao da ne donosim nikakve zaključke, pokušavao sam u meri u kojoj je to mogućno da ne budem pristrasan u ocenjivanju ljudi i pojava, da o svemu govorim tonom gotovo dokumentarnim, osim, naravno, u slučajevima gde je kroz mene, kao kroz medijum, progovarao onaj o kome knjiga govori...“ (Danilo Kiš, Homo poeticus, 2008).

Pa da: zašto se poezija jednog pjesnika ne bi mogla tumačiti prozom velikog pisca? Pogotovo kad se radi o tome da se poezijom dokumentuje stanje svijesti onog/onih čiju ličnu  tragediju u historijskom vrtlogu balkanskih ratova vrijedi zabilježiti mnogo prije nego karakter i uzroke ratova. Jer premalo je empatije u svijetu. Premalo je potrebe da razumijemo Drugoga. Premalo je svega što nije profitabilno. „Veliki svijet“ laže da će ga globalizacija spasiti: dušu svijeta spasiće oni koji teže da je upoznaju djelić po djelić i sačuvaju kroz nesreće koje nam se obilato nude, a ne kroz njegovu merkantilnu vrijednost u barelima nafte.

Naivno? Zašto ne – dobro je biti naivan onda kad to i mala djeca odbijaju da budu, s po-etičkim ciljem da se najjednostavnijim riječima u svijest Drugoga prenese doživljaj strašne traume izazvane ratom i genocidom.

Izlazim iz svoje kože, ogoljenim pjesničkim nervima pipam po svijetu koji me okružuje i vidim: zločin, zločin, zločin. Ali i slutim, jer „slutiti jedino još znam“, ipak, dobrotu, dobrotu, dobrotu...
----------------------------------

O autorici: Ferida Duraković je diplomirala na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Radila je kao profesor maternjeg jezika, prodavačica sladoleda i knjiga, lektorica, urednica, tumač i vodič kroz ratno Sarajevo 1992-1996. Prevodi s engleskog. Objavila devet knjiga za odrasle i djecu. Radi kao izvršna direktorica PEN Centra u BiH od 1992. i priprema knjigu kratkih priča 'Ne lažem Tita mi'.

Upravo je iz štampe izašla knjiga njenih tekstova POKRET OTPORA (2007-2010) (Izdanje: 'Dobra knjiga', Sarajevo, cijena 21 KM) iz koje, uz dozvolu autorice, prenosimo gornji tekst.

radiosarajevo.ba
27.04.2012.

Dennis Gratz u kolicima: Podrška osobama s invaliditetom


Kako bi ukazao na veliki broj arhitektonskih, ali i društvenih barijera sa kojima se svakodnevno suočavaju osobe sa invaliditetom, Dennis Gratz, predsjednik Naše stranke proveo je nekoliko sati u invalidskim kolicima u šetnji sa Alijom Pandurom, dugogodišnjim aktivistom za prava osoba sa invaliditetom.

Reportažu je objavio portal Diskriminacija.ba, navodi se  kako  je 2007. godine napravljena koalicija koju sačinjava 10 udruženja osoba sa invaliditetom, a čiji je cilj podići svijest građana i zakonodavaca o životu osoba u kolicima.

Mada sam Ustav BiH  garantuje uživanje u pravima i slobodama svim licima u BiH bez diskriminacije i da je po Zakonu o zabrani diskriminacije kažnjiv bilo koji oblik diskriminacije, svjedoci smo da se često dešava upravo suprotno. Diskriminaciju nećemo u potpunosti shvatiti dok je ne osjetimo na sopstvenoj koži. Osobe koje trpe konstantnu diskriminaciju najbolje ćemo razumjeti ako se nađemo, makar na kratko, u njihovoj koži.

radiosarajevo.ba
27.04.2012.

Dzuma/petak: O POKAJANJU

Allah se više veseli pokajanju svoga roba nego li jedan od vas kad nađe djecu koju je bio izgubio u pustinji.

Muhammed a.s.

27.04.2012.

Modul Memorije u Art Kinu Kriterion predstavlja


Medijska arheologija – trodnevne projekcije o medijima, omladinskoj kulturi i EPP-u u SFRJ

(SARAJEVO, 26. aprila, 2012.) U saradnji sa Art Kinom Kriterion u okviru programa Modul Memorije Festivala MESS od petka, 27. aprila do nedjelje 29. aprila bit će predstavljen program Medijske arheologije nastao kao rezultat istraživanja usmjerenog na kulturne i subkulturne pojave u historiji SFRJ. Naglasak je na pojmu omladinske kulture, odnosno načina na koji je medijski sistem različite oblike omladinske kulture prepoznavao, činio vidljivim, koristio i zloupotrebljavao, ali isto tako i na zastupljenosti mladih u produkciji ove vrste medijskih programa, i na njihovom statusu unutar medijskog  i šire društvenog sistema s obzirom na medijsku sliku. Tim Medijske arheologije razmijenit će iskustva u istraživanju i publici u Sarajevu predstaviti tri programske cjeline.

 

Tim Medijske arheologije koji čine Boško Prostran, Jovan Bačkulja, Aleksandra Sekulić, Ivica Đorđević i Nebojša Petrović predstavit će u petak 27. aprila u 20 sati prvu TV emisiju nastalu u saradnji sa Redakcijom za istoriografiju Javnog servisa Srbije, i emisijom “Trezor”: “Pesma koja traje”. Koristeći popularnu muziku za ovu komunikaciju, društveni i medijski sistem pokazuju nivo ozbiljnosti i želje za sopstvenim podmlađivanjem, i u razvoju medijske forme uslovno shvaćene kao didaktičke muzičke omladinske emisije, može se pratiti i promjena statusa i značaja omladine u tom društvu. 

 

U subotu 28. aprila sa početkom u 20 sati, tim Medijske arheologije podsjetit će na tri emisije “Osamdesete” autorice Suade Kapić iz 1985. godine koje su bile predmet analize u programu Medijska arheologija 2007. godine, i pokušat će razmotriti razliku u percepciji ovog materijala u razmaku od pet godina.

 

U trajanju od dva sata, u nedjelju 29. aprila, u 20 sati predstavit će se program “Ekonomsko propagandni program-EPP SFRJ” koji se sastoji od televizijskih reklama emitovanih na JRT-u u periodu 1980-ih. Boško Prostran - politolog i Jovan Bačkulja - reditelj priredili su program, te će ga i predstaviti sarajevskoj publici. Imajući u vidu da ekonomsko propagandni program predstavlja važan dokument o stepenu razvoja specifične medijske forme, on ujedno postavlja i pitanja o prožimanjima i raskolima između ekonomije i propagande u datom kontekstu. TV reklame, uz historijsko-ironijsku distancu, mogu biti interpretirane i na nivou značajnih društvenih kretanja. I pored sve veće količine sličnih sadržaja na youtube-u, analiza „EPP“ programa od strane istraživača medijskih formi, sugeriše raspravu počevši od preispitivanja političkog i ekonomskog sistema, pa do sistema vrijednosti, kolektivnog identiteta, te stila života.

 

Ulaz na sve projekcije slobodan.

27.04.2012.

Modul memorije: MEDIJSKA ARHEOLOGIJA U KRITERIONU

MESS – Modul memorije i Kino Kriterion

 

“Medijska arheologija – Omladinska kultura”

 

U saradnji sa Kriterionom iz Sarajeva, u okviru Modula memorije MESS festivala, Boško Prostran  i Jovan Bačkulja, istraživački tim Medijske arheologije, predstaviće istraživanje o omladinskoj kulturi u SFRJ koje je sproveo u 2011.,  i sa kolegama i publikom u Sarajevu izvesti uživo i zajedničko istraživanje u programu od tri celine:

 

27. 04. 2012.  u 20h Prva TV emisija nastalu u saradnji sa Redakcijom za istoriografiju Javnog servisa Srbije, i emisijom “Trezor”: “Pesma koja traje”.

 

28.04.2012.  u 20h   Tim Medijske arheologije podsetiće na tri emisije “Osamdesete” autorke Suade Kapić iz 1985. godine koje su bile predmet analize u programu Medijska arheologija 2007. godine, i pokušaće da razmotri razliku u percepciji ovogmaterijala u razmaku od pet godina.

 

29.04.2012.  u 20h   Ekonomsko-propagandni program u svom obraćanju mladima pogodan je za analizu nastajanja oblika komunikacije koji će kasnije postati dominantan, i zato će se sarajevska publika podsetiti-upoznati sa lokalnim (sarajevskim) i širim xafsingom SFRJ 1980ih

 

www.medarh.org

 

Tim Medijska arheologija: Boško Prostran, Jovan Bačkulja, Aleksandra Sekulić, Ivica Đorđević, Nebojša Petrović


PESMA KOJA TRAJE -  ovom dokumentarnom emisijom počinje ciklus programa Omladinska kultura u SFRJ emisijom Pesma koja traje. Istražujući kontekst, prethodnice i produkcijske mehanizme serije nastale početkom 1980-ih, dolazi se do zanimljivog niza emisija proizvedenih u toku nekoliko decenija medijske produkcije SFRJ koji pokazuje promenu u procesu prenošenja vrednosti jugoslovenskog društva omladini. Koristeći popularnu muziku za ovu komunikaciju, društveni i medijski sistem pokazuju nivo ozbiljnosti i želje za sopstvenim podmlađivanjem, i u razvoju medijske forme uslovno shvaćene kao didaktičke muzičke omladinske emisije, može se pratiti i promena statusa i značaja omladine u tom društvu. Serija Pesma koja traje (urednik Jelica Zupanc) se analizira kroz poređenje sa sličnim ili kontekstualno relevantnim emisijama (Sloboda panku, Četrdeset prva,
Klub usamljenih srdaca, Rok i revolucija i drugim), utiske tima Medijska arheologija  o aktuelnoj percepciji ovih formi i kroz razgovore sa rediteljima Zoranom Popovićem, Dragomirom Zupancem, sociolozima Dušanom Grljom, Milanom Rakitom, Vladimirom Jerićem, istoričarem umetnosti Branislavom Dimitrijevićem i teoretičarem Branimirom Stojanovićem.

* Autorski tim Medijske arheologije: Aleksandra Sekulić, Jovan
Bačkulja, Boško Prostran, Ivica Đorđević, Nebojša Petrović;

snimatelji Milan Ilić, Milan Ljubinković, Milan Vrbić; montažer Branislava
Teodosić, reditelj Jovan Bačkulja, urednik Bojana Andrić

* Snimano 04.10. i 12.11.2010, Redakcija za istoriografiju. Premijerno prikazano na festivalu Novo doba 2011 u Beogradu, a emitovano na RTS2 u novembru 2011.

          Medijska arheologija je platfroma za sakupljanje, analizu, arhiviranje i prikazivanje medijske građe inicirana 2006. godine, a koja žive programe realizuje u Centru za kultunu dekontaminaciju u Beogradu, kao i gostovanjima u Srbiji i regionu. Istraživanje tima Medijska arheologija u 2011. godini bilo je usmereno na kulturne i subkulturne pojave u istoriji SFRJ koji su ustanovili specifične medijske prakse i evoluirali postojeće medijske forme, kao i način na koji se do danas ove forme prilagođavaju komunikacijskom potencijalu publike i medijskog okruženja. U saradnji sa Javnim servisom, kao i pojednicima iz oblasti kulture i medija, tim projekta Medijska arheologija pokušao je da povuče linije kontinuiteta po osnovu specifičnih tema, pokreta i kulturne produkcije u njihovom medijskom izrazu, sa naglaskom na pojmu omladinske kulture, odnosno načina na koji je medijski sistem različite oblike omladinske kulture prepoznavao, činio vidljivim, koristio i zloupotrebljavao, ali isto tako i na zastupljenosti mladih u produkciji ove vrste medijskih programa, i na njihovom statusu unutar medijskog  i šire društvenog sistema s obzirom na medijsku sliku.

         
25.04.2012.

Modul memorije: Duch, gospodar kovačnica pakla


Duch

U okviru Modula memorije 2012, Centar André Malraux organizuje u  kinu Kriterion, 26. aprila u 20:00h, projekciju filma Duch, gospodar kovačnica pakla.

Ovaj dokumentarac otkriva intiman portret Crvenog Khmera Ducha jednog od najvećih živućih  ratnih zločinaca.

Duch je osuđen je na 35 godina zatvora (na šta je uložio žalbu) zbog rukovođenja centrom S21 u Pnom Penu u periodu od 1975 do 1979, u kojem je zatvoreno, mučeno i ubijeno više od  13 hiljada muškaraca, žena i djece. Kaing Guek Eav, zvani Duch, odani poručnik Pol Pota, govori pred kamerom kambodžanskog režisera Rithyja Panha. Odgovara bez okolišanja na pitanja o svojim postupcima. Istovremeno, Rithy Panh ga stavlja u kontekst arhivskih slika i svjedočenja preživjelih.
 
Film će predstaviti Jean-Michel Frodon, poznati francuski filmski novinar, kritičar i historičar. Nakon filma bit će upriličen razgovor sa svjetski rediteljem Panhom.

Film je titlovan na B/H/S i engleskom jeziku, a ulaz je slobodan.

Radiosarajevo.ba
25.04.2012.

Modul memorije: BUDI REALAN, TRAŽI NEMOGUĆE!

Jedan dan, na 6 lokacija, preko 20 umjetnika i umjetnica iz 2 grada poručuju

BUDIMO REALNI, TRAŽIMO NEMOGUĆE

(SARAJEVO, 25. aprila, 2012) Nastao kao kreativna inicijativa umjetnika i umjetnica Sarajeva i austrijskog Graza, sutra, u četvrtak, 26. aprila će se u okviru Modula Memorije 2012 Festivala MESS, na šest lokacija održati otvorenje izložbe «Budimo realni, tražimo nemoguće» kroz koji će se predstaviti preko 20 umjetnika i umjetnica. Radovi umjetnika iz Sarajeva i Graza prezentirani na izložbi tematski se odnose na pomenute gradove pitanja identiteta i (urbanog) života. U odnosu na tematiku, umjetnici istražuju lična i kolektivna sjećanja, skrivene historije, transformacije i diskontinuitete u sadašnjosti i prošlosti, kao i pozitivne fikcije zajedničkog života. Kustosice izložbe su: Lejla Hodžić, Karin Lernbeiß, Margarethe Makovec i Eva Meran. Inače, ova je izložba bila postavljena od 27. januara do 31. marta 2012. u Grazu u Galeriji asocijacije za savremenu umjetnost «Rotor»

 

Ovaj jedinstveni art događaj počet će svečanim otvaranjem u 18 sati u Obala Meeting Pointu gdje su postavljeni radovi Šejle Kamerić, Tonto Comics i Amira Idrizovića, koje će se nastaviti u 18:30 na Akademiji likovnih umjetnosti gdje su postavljeni radovi šest umjetnika. U 19 sati u Art kinu Kriterion će biti prikazana višekanalna video-instalacija Lane Čmajčanin i Adele Jušić, kao i rad Damira Šagolja, a Galerija Java će u 19:30 spremno dočekati posjetioce izložbom radova pet umjetnika. Zvanično otvorenje izložbe je u 20:00 sati u Sarajevskom ratnom teatru SARTR, u kojem su postavljeni radovi sarajevskog dvojca Kurt&Plasto, Adle Isanović i umjetnika ILA iz Austrije, tokom kojeg će grupa G.R.A.M. izvesti performans. Ovorenje će se nastaviti u Delikatesnoj radnji u 22 sata gdje su postavljeni radovi Jusufa Hadžifejzovića.

 

Umjetnici i umjetnice koji će se svojim radovima predstaviti na izložbi od 26. aprila do 9. maja u Sarajevu pored spomenutih su Andreas Heller, Helmut Kaplan (tonto), Richard Kriesche, Mirko Marić, Damir Nikšić / Michael Blum, Edin Numankadić, Nebojša Šerić Shoba, eva helene stern***, Edda Strobl (tonto), Markus Wilfling i zweintopf. U sklopu izložbe u petak 27. aprila 2012. u OBALA Meeting Pointu u 12 sati bit će održana prezentacija Tonto Comics strip magazina, a u 18 sati filmski program koji su priredili austrijski kustosi Günther Holler-Schuster i Sandro Droschl.

 

Izložba u Sarajevu realizirana je uz pomoć Grada Sarajevo, Austrijske ambasade u Sarajevu, BLOW UP, Neue Galerie Graz, Kunstverein Medienturm Graz, County of Styria, Culture, Graz Culture, bmukk. Također, u realizaciji izložbe pomogli su OBALA Meeting Point, Akademija likovnih umjetnosti Sarajevo, Art kino Kriterion, Galerija "Java", SARTR, Delikatesna radnja.
25.04.2012.

Modul memorije: BUDI REALAN, TRAŽI NEMOGUĆE!

BUDI REALAN, TRAŽI NEMOGUĆE!

IZLOŽBA UMJETNIKA IZ GRAZA I SARAJEVA

 

 

26.april – 9.maj 2012.

 

*************************************************************************************************************

Otvorenje u Sarajevu: četvrtak, 26.april 2012. od 18.00 sati

 

18:00   OBALA Meeting Point, Hamdije Kreševljakovića 13

18:30   Akademija likovnih umjetnosti, Obala Maka Dizdara 3

19:00   Art kino Kriterion, Obala Kulina bana 2

19:30   Java Galerija, Maršala Tita 21

20:30   Svečano otvaranje: Sarajevski ratni teatar, SARTR, Gabelina 16

22:00   Delikatesna radnja, Obala Kulina Bana 10

 

*************************************************************************************************************

 

Umjetnici:

Lana Čmajčanin / Adela Jušić, G.R.A.M., Jusuf Hadžifejzović, Andreas Heller, Amir Idrizović, Adla Isanović, ILA, Šejla Kamerić, Helmut Kaplan (tonto), Richard Kriesche, Kurt & Plasto, Mirko Marić, Damir Nikšić / Michael Blum, Edin Numankadić, Damir Šagolj, Nebojša Šerić Shoba, eva helene stern***, Edda Strobl (tonto), Markus Wilfling, zweintopf

 

Kustosi:

Lejla Hodžić, Karin Lernbeiß, Margarethe Makovec, Eva Meran

 

Polazište ove izložbe su dva europska grada podjednake veličine, ali vrlo različite kulturne i historijske pozadine. Radovi umjetnika iz Sarajeva i Graza prezentirani na izložbi tematski se odnose na pomenute gradove pitanja identiteta i (urbanog) života. U odnosu na tematiku, umjetnici istražuju lična i kolektivna sjećanja, skrivene historije, transformacije i diskontinuitete u sadašnjosti i prošlosti, kao i pozitivne fikcije zajedničkog života.

 

*************************************************************************************************************

 

27. april 2012. OBALA Meeting Point, Hamdije Kreševljakovića 13

 

12:00 TONTO COMICS – prezentacija strip magazine, Edda Strobl i Helmut Kaplan

Filmski program:

18:00   TRACKS – Iz video kolekcije Neue Galerie Graz, Izabrao Günther Holler-Schuster, direktor video odjela Neue Galerie Graz, Universalmuseum Joanneum

19:30   EDITION MEDIENTURM – Odlomci sineastetične vizuelne umjetnosti

Izabrao Sandro Droschl, kustos i direktor Kunstverein Medienturm, Graz

 

 

*************************************************************************************************************

Izložba u Sarajevu realizirana je u okviru MODULA MEMORIJE 2012 Mess Festivala, uz pomoć

Grada Sarajevo, Austrijske ambasade u Sarajevu, BLOW UP, Neue Galerie Graz, Kunstverein Medienturm Graz, County of Styria, Culture, Graz Culture, bmukk.

 

Izložba je realizirana u sardnji sa: OBALA Meeting Point, Akademija likovnih umjetnosti Sarajevo, Art kino Kriterion, Galerija "Java", SARTR, Delikatesna radnja

 

*************************************************************************************************************

 

OBALA Meeting Point, Hamdije Kreševljakovića 13

svakog radnog dana od 9 do 23 sata

Šejla Kamerić, Amir Idrizović, Helmut Kaplan, Edda Strobl

 

 

1992-2012, Šejla Kamerić

plakat/transparent, 2012

 

“Moj rad je samo isječak sa fotografije sa izbora Miss opkoljenog Sarajeva, 1993., odnosno transparent koji djevojke drže u ruci s porukom Don’t let them kill us. Poruka je tada bila upućena međunarodnoj zajednici ili nekoj višoj sili da zaustavi ubijanje, a ovaj put je za nas same, kao vapaj da pomognemo sebi samima, danas 20 godina poslije” Šejla Kamerić  

Šejla Kamerić rođena u Sarajevu 1976. godine. Živi i radi u Sarajevu

 

 

Nightmare perpetuum mobile, Amir Idrizović

12 crteža, 1996

 

"Nightmare perpetuum mobile" je strip iz 1996. Dva glavna lika, Gertrude i Hans, već su bili kreirani od strane umjetnika u prethodnom stripu. Veoma se sviđaju jedno drugom ali nisu uspjeli uspostaviti nikakav direktan dijalog. Dok je prethodna epizoda bila smještena u uglavnom prazan i apstraktan svijet, prikazana epizoda bavi se istim temama i likovima za vrijeme opsade Sarajeva.

Amir Idrizović, rođen u Sarajevu 1975. godine. Živi i radi u Sarajevu

 

 

TONTO comic issue NOISE, Edda Strobl, Helmut Kaplan

tapete, 2012

 

Na izložbi će biti prezentirani dijelovi najnovijeg broja strip magazina TONTO “Noise” čiji su pokretači Edda Strobl i Helmut Kaplan sa suradnicima. Edda Strobl je prije deset godina odlučila proširiti tonto, originalno muzičku platformu i razviti strip ogranak u kojem je zajedno sa Helmutom Kaplanom producirala prvi broj serije strip publikacija Tonto-Comics "Genossen" - raznovrsno cvijeće, lišće i voće. Dosad je objavljeno 13 brojeva Tonto-Comics koji ilustriraju razvoj ove strip platforme.

Na samom početku bavili su se eksperimentiranjem u vezi stvaranja platforme i osnovnog principa rada grupe. Duo je uskoro prerastao u kolektiv koji je postao dio raširene mreže sličnih grupa u Evropi koje su izabrale medij stripa za svoj prostor istraživanja. Sjedište tonta je u Grazu u središtu Evrope što im olakšava saradnju sa velikim brojem strip kolektiva kao što su npr. Komikaze (HR), Le Dernier Cri (FR), Electrocomics (DE), Canicola (IT), Stripburger (SLO), Turbo-Comix (FR/RS), Kush! (LT), Kuti und Glömp (FI).

Edda Strobl, rođena u Grazu 1962. godine. Helmut Kaplan, rođen u Villach 1967. godine. Žive i rade u Grazu.

 

*************************************************************************************************************

 

Akademija likovnih umjetnosti, Obala Maka Dizdara 3

svakog radnog dana od 10 do 19 sati, subotom od 10 do 14 sati

Andreas Heller, Mirko Marić, Edin Numankadić, eva helene stern***, Marcus Wilfling, Zwaintopf

 

 

Fiktives Monument Ries, Andreas Heller

instalacija, 2010

 

U ovom konceptualnom radu umjetnik Andreas Heller bavi se radom grupe odnosno zadruge Argenot, čije je sjedište bilo u Grazu od 1931. On je kreirao fiktivni spomenik kao sjećanje na ovu anarhističku grupu. Forma spomenika je proizašla iz  jedne strukture koju je sagradio Argenot - mosta.

Andreas Heller, rođen u Grazu 1978. godine. Živi na relaciji Graz-Beč

 

 

Think With Me (Misli samnom), Mirko Marić

video, 17 min, 2002

 

U ovom video radu umjetnik zauzima poze mislioca, koje je ovjekovječio francuski kipar 

Auguste Rodin. Na kraju devetnaestog stoljeća, Rodin je te poze prvo realizirao kao male sklupture, da bi ih kasnije realizirao i u velikom formatu za javne prostore. Alegoriju

introvertnog intenzivnog razmišljanja istaknuto je u videu Mirka Marića kroz nepokretnost figure i praznoću prostora koje je okružuje.

Mirko Marić, rođen u Zenici 1949. godine. Živi i radi u Grazu

 

 

Bez naziva, Edin Numankadić

grafike, razni predmeti 1992-2012

 

U vrijeme kada je Sarajevo iskusilo najdužu opsadu u historiji jednog grada u 20 stoljeću, umjetnik je intenzivno proučavao tekstove mislilaca poput Waltera Benjamina, Hermanna Brocha, Franza Kafke, Roberta Musila, odnosno Emila Ciorana. Opažanja poput Benjaminove -Smisao stvari razumijemo samo u relaciji sa smrću i razaranjem - pomogla su mu da pokuša shvatiti događaje oko sebe. Citati iz tih tekstova su nalaze se i na grafikama i na poklopcima izloženih kutija, na kojima su ponekad i fotografije. U kutijama se nalaze i razni predmeti, uspomene iz Edinog života.

Edin Numankadić, rođen u Sarajevu 1948. godine. Živi i radi u Sarajevu.

 

 

inuit-woman, eva helene stern***

tekstil, 2004

dare to go deep, eva helene stern***

tekstil, 2005

hope 1 / fight for hope, eva helene stern***

tekstil, 2010

hope 2, eva helene stern***

tekstil, 2011

anger greed ignorance TRANSFORM!, eva helene stern***

drvene kutije, predmeti, 2009-2011

 

U mnogima radovima eva helene stern*** bavi se rodnim ulogama u cjelini, posebno emancipiranom ženskom erotikom, koja se očituje kao pozitivna vizija i za polazišnu tačku ima žensku snagu i ljepotu. Nasuprot tome je seksualno zlostavljanje i silovanje žena i djece kao manifestacija nepodnošljive stvarnosti, protiv koje se mora boriti u vrijeme rata, kao i u vrijeme mira. Radovi koje stvaraova umjetnica ne mogu se jednostrano tumačiti već im je cilj da postanemo svjesni novih konteksta interpretacije.

eva helene stern***, rođena u Minhenu 1972. godine. Živi i radi u Grazu

 

 

If it’s there it must be elsewhere, too II, Markus Wilfling

instalacija, 2012

 

Umjetnik je kreirao dnevnu sobu s kaučom koji je presječen zidom po sredini. Na zidu se nalazi ogledalo. Ipak, slika prostora koju vidimo u tom ogledalu nije identična stvarnoj. Raporedi predmeta su slični al samo uz pomoć malih detalja primjećujemo razliku: novčanica konvertibilne marke pod nogom jednog od stol a novčanica eura pod nogom stola u ogledalu. Suptilno i ronično, ova instalacija vizualizira iskonstruiranu realnost i vezu Graza i Sarajeva na srdačan način.

Markus Wilfling, rođen u Innsbrucku 1966. godine. Živi i radi u Grazu.

 

 

column.column, zweintopf

predmeti, fotografije i video 1:30 min., 2011

 

Demokratija je zapanjujuća; njeni bivši simbolički stubovi su oboreni. Nesposobni podržavati išta više, oni se degeneriraju u demokratsku konfekciju, puku dekoraciju: stoga se rotiraju na znaku Raiffeisen banke kako ne bi stali na put današnjeg razvitka financijskog sektora. Ili su postavnjeni na vrh oglašavačkog stupa kao totem našeg ovisnog konzumentskog društva. Ili se nalaze zalijepljeni ispred važnog projekta na tržištu nekretnina, baš kao sirovi spomenici xafsinške strategije.

Eva Pichler, rođena u  Judenburgu 1981. godine. Gerhard Pichler, rođen u  Friesach 1980. godine. Žive i rade u Grazu.

 

***********************************************************************************************************

 

Art kino Kriterion, Obala Kulina bana 2,

svakog dana osim nedjelje od 10 od 19 sati.

Lana Čmajčanin / Adela Jušić, Damir Šagolj

 

 

SubDocumentary

Lana Čmajčanin, Adela Jušić

višekanalna video instalacija, 2010

 

Skenderija, kompleks zgrada u središtu Sarajeva izvorno nastao u kasnim 1960-im kao sportsko i kulturno središte, igrala je važnu ulogu u kulturnom životu Jugoslavije mnogo godina. Od kraja rata, koji je preživjela bez većih oštećenja, ona je doživjela razne promjene. Iako je Skenderija još uvijek u državnom vlasništvu, privatni prostori u podzemnom trgovačkom centru postoje i danas. Instalacija Adele Jušić i Lane Čmajčanin reflektira povijest i današnju upotrebu kompleksa. Uz prezentaciju povijesnih fotografija i video materijala u kojima su predstavljeni dojmovi iz trgovačkog centra, prezentirani su i intervjui s umjetnicima koji su pretvorili neke od mnogih praznih poslovnih prostora u privremene izložbene prostore. U tim razgovorima Skenderija, jednom izgrađena kao simbol modernog društva, pretvara se u okvir za sjećanja, kritiku postojećih društveno-političkih uvjeta, ali i lične i kolektivne utopije. Štaviše, dotiče se pitanja kao što su korištenje javnog prostora i uloge umjetnosti u transformiranom društvu.

Lana Čmajčanin, rođena u Sarajevu 1983. godine. Adela Jušić, rođena u Sarajevu 1982. godine. Žive i rade u Sarajevu

 

24.04.2012.

Sartr selo: INTERVJU - NIHAD KREŠEVLJAKOVIĆ (Dženana Karup Druško, DANI)


- Otkud, odnosno cija je ideja bila da se na scenu SARTR-a postavi Levijev tekst


Ideja je potekla još prosle godine s francuske strane kada nam se javila ekipa okupljena oko Levija. Oni su kontaktirali Dinu Mustafića s prijedlogom da uđemo u realizaciju zajedničkog projekta baziranog na Levijevom tekstu "Ljiljan i pepeo". Nama se još tada ta ideja učinila važnom s obzirom na značaj uloge gospodina Levija kada je u pitanju period agresija na BiH.

 - Kako je doslo do suradnje izmedju tebe i Djenabe



Dženaba i ja smo se praktično upoznali u Sarajevu kada smo se sreli u povodu dogovora oko organiziranja scenskog čitanja unutar programa Modul memorije. S obzirom da sam već postao i direktor Sarajevskog ratnog teatra bilo mi je prirodno i sa te strane uključiti se u ovu produkciju. Naime, ovaj tekst je nešto što se u potpunosti uklapalo u smislu smjera u kojoj namjeravamo profilirati Sarajevski ratni teatar. Vrlo je važno i to da je Džanaba vrlo svjesna prilike koju je dobila. Ona ima bezgranično Levijevo povjerenja, a takve prilike u Francuskoj vrlo rijetko dobivaju mladi ljudi. Ona zna da od ove predstave dobrim djelom zavisi i njena buduća karijera. Uglavnom, svi imamo vrlo jak motiv da napravimo nešto važno.  

- Kako je nastalo citanje teksta koje je premijerno izvedeno i sta je bio cilj s obzirom da se priprema predstava koja je, kako kaze Djenaba, planirano da se izvede u okviru sljedeceg MESS-a. Hoce li biti velikih odstupanja od prve verzije?

Scensko čitanje smo uvrstili u program Modula Memorije a vrijeme u kome je ekipa iz Francuske bila u Sarajevu iskoristili smo da preciziramo brojne dtalje u vezi sa produkcijom istoimene predstave. Predstva bi kao koprodukcijski projekt Sarajevskog ratnog teatra i Festivala MESS trebala biti gotova do oktobra ove godine i kao takva mogla bi biti premijerno izvedena u okviru programa Festivalskih premijera. Ono što znamo sada je da će predstava biti pored Srajeva biti izvedena u Parizu i na Harvardu, a već sada pregovaramo o nekim potencijalnim gostovanjima.  Ipak, više o svim tim detaljima cemo znati naredniH mjesecI A SADA NAM JE NAJVAZNIJE SKONCENTRIRATI SE NA PRODUKCIJSKE PRIPREME KAKO BI se naši planovi mogli i zbilja realizirati. Podrška B H Levija je dosta dobra garancija da hoće. U pogledu predstave, Dzenaba vec sada intenzivno raznišlja o rediteljskim rješenjima, a ima i okvirni plan ekipe koja će realizirati predstavu.


-Šta još planirate

- Meni je vrlo važna suradnja sa Festivalom MESS. Ne zbog toga što sam tamo proveo 15 godina i što se radi o mojim prijateljima i prijateljicama, već zbog činjenice da je suradnja sa Festivalom MESS prevashodno interes svake ozbiljne teatarske kuće. Mi pored toga vrlo intenzivno radimo na pripremi naše zajedničke premijere 2 MAJ - BIO JE LIJEP I SUNČAN DAN a koju u Sarajevskom ratnom teatru režira Tanja Miletić Oručević. Imamo još puno planiranih programa. Od gostujućih trupa na SARTROVOJ Otvorenoj sceni, produkcije novih predstava za djecu, multimedijalnih sadržaja u Centru društvenih aktivnosti Sarajevskog ratnog teatra, izložbi i projekcija filmova, pokretanja istrazivačkog centra koji će se baviti umjetnošću nastalom u periodu opsade. Posebno mi je drago da za kraj godine planiramo na sceni Sarajevskog ratnog teatra postaviti dramatizaciju "Tajne džema od malina", rahmetli Karima Zaimovića koju će režirati Selma Spahić, i koju reliziramo u suradnji sa Fondacijom Karim Zaimović.
23.04.2012.

Modul memorije: BUDI REALAN, TRAŽI NEMOGUĆE!

MODULMEMORIJE2012 Internacionalni teatarski festival MESS - Sarajevo

BE REALISTIC, DEMAND THE IMPOSSIBLE!
AN EXHIBITION WITH ARTISTS FROM SARAJEVO AND GRAZ
.  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .

ARTISTS: Lana Čmajčanin / Adela Jušić, G.R.A.M., Jusuf Hadžifejzović, Andreas Heller, Amir Idrizović, Adla Isanović, ILA, Šejla Kamerić, Helmut Kaplan (tonto), Richard Kriesche, Kurt & Plasto, Mirko Marić, Damir Nikšić / Michael Blum, Edin Numankadić, Damir Šagolj, Nebojša Šerić Shoba, eva helene stern***, Edda Strobl (tonto), Markus Wilfling, zweintopf

CURATORS: Lejla Hodžić, Karin Lernbeiß, Margarethe Makovec, Eva Meran
.  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .

Opening: Thursday, April 26, 2012, from 6 pm

18:00 OBALA Meeting Point, Hamdije Kreševljakovića 13
18:30 Akademija likovnih umjetnosti, Obala Maka Dizdara 3
19:00 Art kino Kriterion, Obala Kulina bana 2
19:30 Galerija Java, Maršala Tita 21
20:00 Sarajevski ratni teatar, SARTR, Gabelina 16 (Official opening)
22:00 Delikatesna radnja, Obala Kulina Bana 10

Sarajevo, 26.4. – 9.5.2012
.  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .

Film screening: Friday, April 27, 2012; OBALA Meeting Point, Hamdije Kreševljakovića 13

18.00 TRACKS  - From the Video Collection of Neue Galerie Graz
Selected by Günther Holler-Schuster, head of the video department of Neue Galerie Graz at the Universalmuseum Joanneum
19.30 EDITION MEDIENTURM - Abstracts of synaesthetic visual art
Selected by Sandro Droschl, curator and head of Kunstverein Medienturm, Graz
.  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .


Two European cities of comparable size yet very different cultural and historical backgrounds are the starting point for this exhibition. What is on display are works created by artists from Sarajevo and Graz which refer to the respective cities and address questions pertaining to identity and (urban) life. With regard to the subject matter, the artistic contributions explore private and collective memories, hidden hi/stories, transformations and discontinuities in the present and in the past as well as positive fictions of living together.
.  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .

The exhibition "Be realistic, demand the impossible!" was shown in Graz from January 27 until March 31, 2012, at < rotor > association for contemporary art. www.rotor.mur.at
.  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .

Supported by:
City of Sarajevo
Austrian Embassy Sarajevo
BLOW UP.
State of Styria - Cultural Department
City of Graz - Cultural Department
Austrian Federal Ministry for Education, Arts and Culture

Exhibition and film screening realised in collaboration with:

OBALA Meeting Point
Akademija likovnih umjetnosti Sarajevo
Art kino Kriterion
Galerija Java
Sarajevski ratni teatar, SARTR
Delikatesna radnja
Neue Galerie Graz / Universalmuseum Joanneum
Kunstverein Medienturm Graz
.  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .

23.04.2012.

Modul memorije: IZLOŽBA VELIJE HASANBEGOVIĆA

Izložba Velije Hasanbegovića

Fotografisao mjesto na kojem je preživio strijeljanje

U prostorijama Sartra u Sarajevu otvorena je izložba fotografija Velije Hasanbegovića koje prikazuju prizore s iskopavanja ostataka ubijene djece, žena, nana i deda ubijenih i bačenih u Drinu i jezero Perućac.
Piše: A. Panjeta

U jesen 2010. godine vještaško jezero Perućac na Drini isušeno je iz tehničkih razloga, nakon čega su porodice ubijenih, predstavnici Instituta za nestala lica i brojni volonteri koji su im se priključili krenuli u bitnu s vremenom kako bi se izvuklo što više posmrtnih ostataka žrtava zločina koji su se dogodili uz rijeku Drinu.

Fotograf Velija Hasanbegović koji je kao 16 godišnjak s ocem i bratom pukom srećom preživio strijeljanje na obalama Drine smogao je snage i vratio se na mjesto zločina kako bi zabilježio akciju spašavanja prošlosti od Drine.

"Imao sam priliku razgovarati sa gospođom Fridom koja je u vozu za ruku držala Anu Frank kada su ih vozili u logor Aušvic u kojem je preživjela sve užase. Pitao sam je da li je poslije ikada otišla posjetiti to mjesto, kazala je da nije jer bi je to ubilo. Velija je smogao snage i otišao na mjesto na kojem je trebao biti strijeljan", kazao je na otvaranju izložbe Velijin prijatelj i kolega fotograf Tarik Samarah.

Na otvaranju je govorio i direktor Instituta za nestala lica Amor Mašović koji je podsjetio na dramatičnu borbu članova Instituta, ICMP-a i volontera da prije ponovnog puštanja vode izvuku što više posmrtnih ostataka žrtava zločina.

"Fotografije su svjedočanstvo o utrci s vremenom. Trebalo je od Drine oteti posmrtne ostatke što više djece, žena, nana, deda i muškaraca. Rijeka Drina, i dno jezera Perućac najveća su grobnica ubijenih Bošnjaka, i ono što se tih dana dešavalo i ove fotografije dokaz su da ne treba prestati s traganjem. Tokom iskopavanja bilo je loše vrijeme, na nas je pucano iz snajpera", kazao je Mašović.

Autor Hasanbegović zahvalio se svima koji su učestvovali na traženju ostataka ubijenih u jesen 2010. godine, i zahvalio se svima koji su mu pružili podršku da smogne snage i vrati se na mjesto na kojem je preživio strijeljanje te napravi fotografije koje će ostati kao dokument potrage za nestalima ali i podsjećati na to da u Drini još mnogo posmrtnih ostataka žrtava čeka da nađu konačni smiraj.
(Klix.ba)
22.04.2012.

Modul memorije: IZLOŽBA FOTOGRAFIJA «DRINA/JEZERO PERUĆAC» VELIJE HASANBEGOVIĆA NA MODULU MEMORIJE


(SARAJEVO, 22. aprila, 2012) U okviru programa Modul Memorije Internacionalnog teatarskog festivala MESS, večeras, u nedjelju 22. aprila u 18 sati u Sarajevskom ratnom teatru SARTR bit će otvorena izložba fotografija „Drina/Jezero Perućac“ autora Velije Hasanbegovića.ziraja.

Velija Hasanbegović rođen je u Višegradu i kao šesnaestogodišnjak je sa svojim bratom i ocem preživio strijeljanje na obali jezera Perućac. «Jedna od najpotresnijih priča našeg vremena, jedinstveni slučaj fotografa koji je otišao da uslika mjesto gdje je trebao biti pogubljen, nedavno objavljena i u Financial Timesu, crno-bijela foto-hronika Velije Hasanbegovića prikazuje ljudske napore i želju da posmrtni ostaci žrtava rata iz Višegrada budu pronađeni na dnu jezera Perućac i sahranjeni na dostojanstven, ljudski način. Fotografije prikazuju detalje ekshumacije na dnu jezera gdje je pronađeno 396 tijela. Crno-bijela fotografska hronika Velije Hasanbegovića bit će postavljena u Sarajevskom ratnom teatru od 22. do 26. aprila 2012.

Iz izložbe sa početkom u 20 sati u Sarajevskom ratnom teatru bit će upriličena i predstava „Patriotic Hyperxafs“ reditelja Dine Mustafića prema tekstu Milene Bogavac i Jetona Neziraja.

„Patriotic Hyperxafs“, predstava o životu Srba i Albanaca na Kosovu nastala je u koprodukciji Bitef teatra i Asocijacija Kulturanova iz Novog Sada i prištinskog centra Multimedia Qendra. Zasnovana je na ličnim, životnim pričama Srba i Albanaca sa Kosova, a predstavlja nastavak projekta „Pogledi: Susret ličnih istorija Srba i Albanaca sa Kosova“.

Ulaznice za izvedbu u nedjelju 22. aprila moguće je rezervirati i u MESS-u (033 200 392) i u SARTR-u (033/664 070 i 061/ 434-846), gdje ih je potrebno preuzeti najkasnije pola sata prije početka predstave.

20.04.2012.

primitivno selo: NAPAD NA SLAVENA TOLJA OD STRANE DUBROVAČKE MAFIJE

Na koncertu TBF-a pretučen umjetnik Slaven Tolj

Slaven Tolj

Na sinoćnjem koncertu TBF-a u Culture clubu Revelin u Dubrovniku pretučen je hrvatski umjetnik i aktivista Slaven Tolj, a sve zbog majica TBF-ovaca na kojima je pisalo Srđ je naš, pišu hrvatski mediji.

Majice su izazvale nezadovoljstvo među vodstvom kluba, koji su potez TBF-ovaca povezali s činjenicom da su se članovi benda prije koncerta družili sa istaknutim protivnikom apartmanizacije na Srđu, Slavenom Toljom, od koga su i dobili majice inicijative Srđ je naš.

TBF-ovci su nastavili svirati odjeveni u sporne majice, ali u jednom trenutku Tolju je prišao vlasnik Revelina i još jedan čovjek, te su Tolja "zgrabili, izvrnuli mu ruku i bacili ga na pod. Razbili su i bocu piva koju je mirno ispijao i platio", rekao je za Danas.hr Đuro Capor, član inicijative Srđ je naš. Tolju je tom prilikom povrijeđeno rame, a kamermanima je prethodno zabranjen nastavak snimanja, kako ne bi snimili i incident.

Tolj je izveden iz kluba te je nad njim izvedena neviđeno nasilna akcija.

"Dok su me odvodili iz kluba rekli su mi da ih tom provokacijom s majicama dovodim u loš odnos s Gradom s kojim su očito u nekoj simbiozi. Otišao sam na Hitnu jer su mi istegnuli tetive izvrnuvši mi ruku, a zatim na policiju", priča nam Tolj.

No, na policiji je uslijedio novi šok. Policajac mu je rakao da bi i on, da je vlasnik kluba, slično postupio.

"Nas četvorica iz benda navukli smo pri izlasku na bis majice koje nam je donio Slaven prije koncerta jer načelno podržavamo sve građanske napore koji inzistiraju na demokratskom duhu, ekologiji i zakonitosti i transparentnosti ovakvih i sličnih poslovnih pothvata. Ne osjećamo se pozvanim rješavati dubrovačke probleme, taj čin je bio simboličke naravi. I usput, bila je odlična svirka", kazao je Saša Antić iz TBF-a za Danas.hr.

Radiosarajevo.ba
20.04.2012.

Modul memorije: DUCH, GOSPODAR KOVAČNICA PAKLA

Projection / Projekcija

 

Duch, le maitre des forges de l’enfer

Duch, gospodar kovačnica pakla

 

Réalisation / Režija: Rithy Panh

 

Film predstavlja Jean-Michel Frodon/ Film présenté par Jean-Michel Frodon

Razgovor sa režiserom / Discussion avec le réalisateur

 

 

Četvrtak, 26. april 2012.

20h00

Kriterion

 

 

Ovaj dokumentarac otkriva intiman portret Crvenog Khmera «Ducha», jednog od najvećih živućih  ratnih zločinaca.

Osuđen je na 35 godina zatvora (na šta je uložio žalbu) zbog rukovođenja centrom S21 u Pnom Penu u periodu od 1975 do 1979, u kojem je zatvoreno, mučeno i ubijeno više od  13.000 muškaraca, žena i djece. Kaing Guek Eav, zvani " Duch ", odani poručnik Pol Pota, govori pred kamerom kambodžanskog režisera Rithyja Panha. Odgovara bez okolišanja na pitanja o svojim postupcima. Istovremeno, Rithy Pahn ga stavlja u kontekst arhivskih slika i svjedočenja preživjelih.

 

Film titlovan na B/H/S i engleskom jeziku

 

---------------

 

Ce documentaire dresse un portrait intime et édifiant du Khmer rouge «Duch», l’un des plus grands criminels de guerre encore en vie.

Condamné à 35 ans de prison (dont il a fait appel) pour avoir dirigé le centre S21 de Pnom Penh entre 1975 et 1979, où plus de 13.000 hommes, femmes et enfants furent emprisonnés, torturés et exécutés, Kaing Guek Eav, dit " Duch ", fidèle lieutenant de Pol Pot, s’exprime devant la camera du cinéaste cambodgien Rithy Panh. Interrogé sur ses activités, il répond sans faux-fuyant. Parallèlement, Rithy Pahn le met en perspective avec des images d'archives et des témoignages de survivants.

 

Film en V.O. sous-titré en anglais et B/H/S

 

Centre André Malraux

Mula Mustafe Baseskije 8

71000 Sarajevo

Bosnie-Herzégovine

Tel / fax : 00 387 33 227 150
20.04.2012.

Modul memorije: PATRIOTIC HYPERMARKET NA MODULU MEMORIJE 2012


(SARAJEVO, 19. april, 2012) U organizaciji Internacionalnog teatarskog festivala MESS u subotu, 21. aprila 2012. sa početkom u 19 sati i 30 minuta na sceni Bosanskog narodnog pozorišta u Zenici bit će izvedena predstava Dine Mustafića “Patriotic Hyperxafs” prema tekstu Jetona Neziraja i Milene Bogavac. Noć poslije, u nedjelju 22. aprila ova predstava nastala u produkciji Heartefact fonda i Bitef teatra će biti izvedena u okviru Modula Memorije 2012 na sceni SARTR-a sa početkom u 20 sati. Inače, Patriotic Hyperxafs je odabrana da krajem maja gostuje na jednom od najboljih savremenih festivala u Evropi – Vie festivalu u Modeni.

“Patriotic Hyperxafs” je predstava nastala na bazi intervjua Srba i Albanaca o njihovom sjećanju na srpsko-albanske konflikte, koju izvode glumci i glumice iz Beograda, Prištine, Skoplja i Tirane: Ema Andrea, Slobodan Beštić, Kuštrim Hodža, Dubravka Kovjanić, Milutin Milošević, Bajruš Mjaku. “Politika je trgovina onim što nema cijenu. Patriotic Hyperxafs govori o nama, kao o kupcima za sve ono što se uvijek smatralo neprocjenjivim”, rekla je o predstavi dramaturginja Milena Bogavac. Objašnjavajući da ga je posjeta Muzeju Genocida u Kigaliju koji je sadržavao informacije o genocidu u Bosni i Hercegovini i na Kosovu u jednoj maloj prostoriji inspirirala da se bavi ovom temom, Jeton Neziraj za ovu predstavu kaže: «Patriotic Hyperxafs je samo jedna “mala prostorija” rata, sukoba i besmislene albansko-srpske mržnje. Jedna mala prostorija koja treba da nas podsjeti na prošlost i da nas osvijesti za budućnost.»

Inače, ova predstava, koja je premijerno izvedena u oktobru 2011. u Beogradu, krajem maja će gostovati na festivalu VIE, na kojem će brojne produkcije imati svoje italijanske premijere međunarodnih umjetnika. Tako će se uz Dinu Mustafića svojim ostvarenjima predstaviti svjetska teatarska imena kao što je Eimuntas NekrošiusIvo van HovePascal Rambert, Jonathan Burrows, Matteo FargionLisbeth Gruwez, Nabih Amaraoui & Matthieu Burner,  L’Eolienne.

Ulaznice za izvedbu u subotu 21. aprila u Zenici mogu se nabaviti na blagajni Bosanskog narodnog pozorišta u Zenici, dok je za izvedbu u nedjelju 22. aprila ulaznice moguće rezervirati i u MESS-u (033 200 392) i u SARTR-u (033/664 070 i 061/ 434-846), gdje ih je potrebno preuzeti najkasnije pola sata prije početka predstave.

18.04.2012.

Cyber village: STOP THE CYBERSPYING

Dear friends,



Right now, corporations like Microsoft and Facebook are supporting a powerful new law that would allow the US to spy on almost everything we do online. But if enough of us speak out, we can demand that the corporations withdraw their support and stop the cyber-spying. Join the call:
Right now, the US is poised to pass a new law that would permit US agents to spy on almost everything we do online. But we can stop them before the final vote.

Companies that we trust with our personal information, like Microsoft and Facebook, are key supporters of this bill that lets corporations share all user activity and content with US government agents without needing a warrant in the name of cyber-security -- nullifying privacy guarantees for almost everyone around the world, no matter where we live and surf online.

If enough of us speak out, we can stop companies that profit from our business from supporting cyber-spying. Sign the petition to these key net corporations now:

http://www.avaaz.org/en/stop_cispa_corporate_global/?vl

The Cyber Intelligence Sharing and Protection Act (CISPA) would allow companies doing business in the US to collect exact records of all of our online activities and hand them over to the US government, without ever notifying us that we are being watched. No warrant, no legal cause and no due process required. To make matters worse, the bill provides the government and corporations with blanket immunity to protect them from being sued for violation of privacy and other illegal actions.

The bill’s supporters claim that consumer information will be protected, but the reality is that huge loopholes would make everything we do online fair game -- and nowadays, from banking to shopping, our private information is all stored on the Internet.

CISPA is being moved forward in Congress and will be voted upon in days. Let’s raise a massive outcry to stop corporations from giving the US a blank check to monitor our every move. Click below to take action:

http://www.avaaz.org/en/stop_cispa_corporate_global/?vl

This year, we helped stop SOPA, PIPA and ACTA -- all dire threats to the Internet. Now, let’s block CISPA and end the US government attack on our Internet.

WIth hope and determination,

Dalia, Allison, Emma, Ricken, Rewan, Andrew, Wen-Hua, and the rest of the Avaaz team

More information:

CISPA: The internet finds a new enemy (Global Post)
http://www.globalpost.com/dispatches/globalpost-blogs/the-grid/cispa-the-internet-finds-new-enemy-sopa

CISPA protests begin amid key changes to legislation (Los Angeles Times)
http://www.latimes.com/news/politics/la-pn-cispa-protests-begin-amid-key-changes-to-legislation-20120416,0,5314596.story

Cybersecurity Bill FAQ: The Disturbing Privacy Dangers in CISPA and How To Stop It (Electronic Frontier Foundation)
https://www.eff.org/deeplinks/2012/04/cybersecurity-bill-faq-disturbing-privacy-dangers-cispa-and-how-you-stop-it  

New CISPA Draft Narrows Cybersecurity Language as Protests Loom (Mashable)
http://news.yahoo.com/cispa-draft-narrows-cybersecurity-language-protests-loom-134202431.html
18.04.2012.

Bosansko selo: VELIKI ČOVJEK - FRA MARKO ORŠOLIĆ

Intervju – Marko Oršolić, franjevac i politikolog

  Preneseno

"Bog je dao Objavu čovječanstvu. A nije je dao ni papama ni reis-ulemama ni patrijarsima jer oni su kasnije nastali. Dužnost vjerskih poglavara je da tu Objavu dalje njeguju i prenose. Crkve i vjerske zajednice jesu domovine vjerničkog identiteta, ali nisu njegovi nekontrolirani vlasnici. Naš Internacionalni, multireligijski i interkulturni centar je nastao 1991. u Sarajevu da pokažemo da se mi po vjeri možemo razlikovati, ali se ne možemo dijeliti.

Ko ljude po vjeri dijeli, on nesvjesno priziva naše međusobno istrebljenje. Vjera je ona, pogotovo vera u jednog Boga, koja mora ljude da zbližava. Možete li vi zamisliti da je u 14. stoljeću jedan franjevac, fra Vito iz Kotora, gradio zadužbinu cara Dušana, Dečane. U 21. stoljeću bi to bio problem, a nije bio u četrnaestom"

Pre 21 godinu u Sarajevu je osnovan Internacionalni multireligijski centar (IMIC) koji je imao za cilj da pokaže da se nikome ne smo dozvoliti da ljude deli po veri. Bilo je u Centru najviše onih iz mešovitih brakova, pripadnika svih ovdašnjih vera i nacija. Devetog maja 2012. biće otvoren BEMIC, Beogradski multireligijski i interkulturni centar. Osnivač IMIC-ja je Marko Oršolić, bosanski franjevac. Osnivačkoj skupštini je predsedavao gradonačelnik Sarajeva, religiozni musliman, Muhamed Kreševljaković. Oršoliću su zamerali da više radi za muslimane, Srbe i decu komunista nego za "svoje", kao i da previše kritikuje Katoličku crkvu. U svom dnevniku je napisao: "Sjećam se: dugo godina sam skupa radio, čak i bio nadležan starijem franjevcu fra Boni, koji me u početku nije baš simpatizirao, jer sam 'premlad za šefa', ali smo se tokom godina veoma zbližili. Kad kritiziram 'svoje', a on bi rekao: 'Marko, nijedna ptica se ne unezgođuje u svoje gnijezdo, a vidi što ti radiš.' Odgovor bi moj bio: 'Fra Bono! Ni ja to ne radim, nego protjerujem smrad iz svoga gnijezda, a bome i svačijeg, da se lakše diše.'"

Već je čuvena njegova izjava iz 1995. godine kada je kazao da ne ulazi u zagrebačku katedralu jer se tamo, između njega i Boga, isprečio Alojzije Stepinac. Kasnije je u predgovoru svoje knjige Zlodusima unatoč napisao da je u slučaja kardinala Stepinca donekle korigovao svoje stavove posle njegove beatifikacije, "sačuvavši u biti svoju prijašnju ocjenu o njemu".

Fra Oršolić je završio studije teologije, istorije, filozofije znanosti i političkih nauka.

"VREME": Kada smo prvi put razgovarali o BEMIC-u, kazali ste "mi hoćemo da upalimo svetlo, a ne da proganjamo tamu".

MARKO ORŠOLIĆ: Da, htio sam da kažem da se mi u Centru nećemo baviti ekscesima, već duhovnošću. A u njoj je mnogo svjetla, ali ima i anahronizama. Za nas je bitno da u Beogradu postoji Centar u kojem će Jevreji, hrišćani i muslimani razgovarati po principu klasične filozofije – jednak s jednakim. Mi ne želimo ulaziti u vrednovanje religija, nego samo ujednačiti poziciju dijaloganata u tom trenutku. Religijski posredovane duhovnosti su veoma važne u 21. stoljeću da bi čovjek mogao da prevlada svoje svakodnevne frustracije koje nameću lažna božanstva, nacionalizmi... Mi smo svi hiperpolitizirani. U moderno doba mora se vjerska zajednica rastaviti od države, politika od teologija i religija od nacionalnih ideologija. To zvuči jednostavno, ali je teško izvesti.

Kao i to da vera treba da zbližava ljude, a ne da ih čini neprijateljima?

Da, ali mi baš to želimo da pokažemo. Ako je Bog jedan, onda smo svi mi braća i sestre. Hrišćanstvo, islam i judaizam su, kako muslimani kažu, objavljene religije. Bog je dao Objavu čovečanstvu. A nije je dao ni papama ni reis-ulemama ni patrijarsima. Dužnost vjerskih poglavara je da tu Objavu dalje njeguju i prenose. IMIC je nastao 1991. da pokažemo da se mi po vjeri možemo razlikovati, ali se ne možemo dijeliti. Ko ljude po vjeri dijeli, on nesvjesno priziva naše međusobno istrebljenje. Vjera je ona, pogotovo vjera u jednog Boga, koja mora ljude da zbližava. Možete li vi zamisliti da je u 14. stoljeću jedan franjevac, fra Vito iz Kotora, gradio zadužbinu cara Dušana, Dečane. U 21. stoljeću bi to bio problem, a nije bio u četrnaestom. Zato treba izvući iz judeo-hrišćansko-islamske duhovnosti ono što je pozitivno i što pomaže čovjeku da se okane uskogrudnosti.

U svemu tome ne smiju se vjerski poglavari, pastiri, miješati sa vjernicima koje trebaju predvoditi. Otud ne znate koji je čiji glas. Pastiri moraju biti odgovorni za trenutak u kojem su, bilo vrijeme zgodno ili nezgodno.

Kažete da se verska zajednica mora rastaviti jasno od države što, u teoriji i jeste postulat savremene države. Ali govori li to praksa?

Naše dnevne politike su često osorne, mogu navesti puno primjera gdje je jako teško sačuvati svoju autonomnost vjerskoga života. Politika treba da je odvojena od religije, još jedna stvar koja je jako teška, ali ne i nemoguća. Postoji način. Moderna Evropa je imala ta iskustva. Poslije Francuske revolucije su Bavarci – Bavarska je dominantno katolička zemlja – već napravili sekularizaciju. Svi su muzeji nastali od samostanskih muzeja. Mnoge plemićke zadužbine su postale gradski parkovi. Religija mora dati doprinos tome da čovjekov život bude što sadržajniji, da društvo bude demokratskije.

Koliko vera može doprineti demokratiji u sekularizovanom društvu?

Neće biti demokratije bez doprinosa vjere. Jako je važno vjerujuće ljude učiniti odgovornijim za sudbinu svijeta. Potrebno je da vjernici sudjeluju kao građani u modernoj demokratiji. Sada je jako aktuelna tema religijskog fundamentalizma, što se obično veže samo za islam. To nije istina, svaka religija ima svojih fundamentalista. U Americi neki hrišćanski fundamentalisti ubijaju liječnike koji vrše abortuse. Moderni život se teško može izgraditi bez sudelovanja religijskog faktora. To je pokazao pokušaj komunista, koji su mislili da bez Boga mogu doći do stvarnog bratstva. Nisu mogli. Bratstvo ima smisla ako postoji Bog koji nas čini braćom i sestrama. Deviza Francuske revolucije "sloboda, jednakost, bratstvo" postaje puka apstrakcija ako nema iza sebe jasnu duhovnu podlogu.

BEMIC se otvara 9. maja, na Dan pobede nad fašizmom. Zašto ste izabrali baš taj datum i šta time poručujete?

Vjerske zajednice nisu do kraja razlučile neke stvari. Veoma je važno da razlučimo da je zapravo fašizam, nacionalsocijalizam stravičan ne samo po svojim principima iznijetim u knjizi Main Kampf, već je on u svojoj biti, osim jasno antijudaistički, i antihrišćanski i antiislamski. Veoma je važno da se još jednom ozbiljno sagleda antifašizam kao prva pretpostavka za evropsku demokratiju, i da se idejno razračuna s njim jer to nije završeno ovdje na ispravan način. Zato smo i odlučili da BEMIC otvorimo na Dan pobjede nad fašizmom, kao znak, signal da tu nema nikakvog lažnog kompromisa. Nacizam ostaje užasni rasizam, dakle zlo. I sam Hitler je bio katolik i plaćao crkveni porez sve dok se nije ubio. Ali nema mise ni za Hitlera ni za Pavelića. I Crkva je trebala obojicu ekskomunicirati jer su bili javni grešnici. Neki su htjeli misu za Pavelića, kardinal Bozanić je svakako to zabranio, ali nije objasnio zašto. Trebalo je objasniti da nema mise za njih jer su zastupali antikatoličke principe, kao što je rasizam, a da ne govorim o stravičnoj političkoj praksi.

Sve crkve, vjerske zajednice ne mogu se okriviti za strahote nacizma, pa ni Katolička crkva u Hrvatskoj, ali one jesu odgovorne. Mi, franjevci bosanski, jasno smo donijeli odluku da nijedan franjevac ne može biti član ustaškog pokreta, ali samo su neki pravovremeno kažnjeni. A ponekad je teško voditi pravoslavno-katolički dijalog kada, recimo, još imate katoličkih velikodostojnika koji ne znaju ko je Pavelić.

Najprije da kritikujem svoje – mi smo čekali 200 godina da papa kaže da je inkvizicijski proces protiv Galileja bio pogrešan.

Koliko je, prema vašem iskustvu, Beograd otvoren za dijalog?

Mi smo izabrali Beograd da u njemu otvorimo Centar jer je on i patrijaršijsko središte, sve vjerske zajednice imaju ovdje svoje vođe. Inače, jako smo dugo sarađivali sa nevladinim sektorom u Srbiji, u Beogradu.

Mi, katolici, ovdje smo manjina. I kao manjina imamo jednu prednost – jer čim si ti manjina, odmah si za dijalog po sebi, čim si većina, šta će ti onda dijalog? Nije to karakteristično za Srbiju, već za svakog. To je i razumljivo, Bog je to tako i htio. Kada pogledate čovečanstvo, nijedna religija nije većinska, sve su manjinske. Jer niko nije jedini, samo je Bog jedini.

Čime će se BEMIC baviti?

Mi smo nevladina organizacija. Znači, ne miješamo se u međuvjerski dijalog, njega obavljaju vjerski predstavnici. Mi smo multireligijski centar, hoćemo da kažemo ljudima kako multureligioznost kao duhovnost može biti zanimljiva za ljude.

Ja kao prvi projekat vidim saradnju sa SANU. Oni imaju Institut za jezike, zašto mi ne bismo s njima napravili simpozijum o jeziku vjerskih zajednica, o prevodima Biblije, Kurana. Drugo, ja bih volio da rješavamo neka konkretna pitanja. Ako imamo pravnika, volio bih da vidim šta je sa vlasništvom vjerskih zajednica. Dosta je sve to prekriveno, posebno je važno šta je sa jevrejskom imovinom.

Mi ćemo dati jedan znak sugrađanima, nismo moćna organizacija, ali ljudi treba da vide i duhovno bogatstvo Srpske pravoslavne crkve. Ne samo kroz manastire i građevine, nego kroz cijelu duhovnost. Ona se u javnosti predstavlja u nekom anahronom obliku, što važi i za judaizam i islam u celini.

Vrijeme je da ljudi religiju uzimaju ozbiljno. Mi sarađujemo sa svima, ne pitamo nekog da li je vjernik ili ne, nego da li uzima religiju ozbiljno. Nisu ljudi podijeljeni na ateiste i teiste. Ta linija ne ide između ljudi, nego kroz ljude.

17.04.2012.

Sartr selo: FESTIVAL AMERIČKE KULTURE U SARAJEVSKOM RATNOM TEATRU

"Domovina ljudi različitog porijekla“

Festival američke kulture u Sarajevu od 18. do 22. aprila

Od plesača afro-američkog porijekla, preko stand-up komičara, pa do lokalnih stručnjaka u spelovanju – festival američke kulture predstavit će razne kulturne programe koji će prikazati raznolikost Sjedinjenih Država i talenat umjetnika iz Bosne i Hercegovine (uz goste izvođače iz Hrvatske i Srbije). 
Publika će uglavnom moći vidjeti jednu novu sliku Sjedinjenih Država – bilo da se radi o jedinstvenoj tradiciji step-dance plesa koju su započeli univerzitetski studenti afro-američkog porijekla ili o nezaboravnoj country muzici iz predjela Apalača.  Također slavimo se naš zajednički dom (planetu Zemlju!), jer će se na Dan planete Zemlje prikazati film The Lorax, hollywoodska adaptacija klasičnog djela za djecu autora Dr. Seussa.


22. april 2012.

“Putovi”, ples koji otkalanja barijere u izvedbi Tala plesne grupe, sa specijalnim gostima iz BiH i Srbije
Mjesto: Teatar SARTR Sarajevo
Vrijeme: 20:00
Cijena ulaznice: gratis
17.04.2012.

Modul memorije: POVODOM OTVORENJA IZLOŽBE MODA POD OPSADOM U SARTRu

Benjamin Isovic-SLAVICA ILI NJEN OBRACUN S NJIMA(DJEVOJCI POGINULOJ OD MINE U TITOVOJ ULICI)

Izvadila je iz ormara
prugastu,svilenu kosulju
i tanki dzemper na kopcanje,
boje limuna...
Stade pred ogledalo
i bi zadovioljna.
Sad bros...
Dobro!
I jos tasna i cipele
od crne koze...sat...

...tako je bilo
i kad su je unosili u kola,
a dim se slijegao ulicom.
Upamtih veliku mrlju na grudima
i slap teske,iscetkane kose,
na prljavom plocniku,
u nekom stravicnom neskladu.

Znam!
Bila je uredna,
jer je tako navikla.
Bila je dotjerana,
jer se tako izlazi medju ljude.
Bila je uporna u svemu tome,
jer je to bila njena borba
i njen nacin da pobijedi!

Bila je elegantna,
bila je vrlo pazljivo nasminkana,
jer je zeljela
biti lijepa,
ako bi
negdje na ulici,
usput,
slucajno

umrla!
(17.III 1993.)
16.04.2012.

SARTR selo: DOGAĐAJ KOJI VAŠA DJECA NE SMIJU PROPUSTITI!!!

17.04. 2012. U SARAJEVSKOM RATNOM TEATRU

dvije predstave

od 14:00 do 16:00 i od 18:00 do 20:00

VOLITE LI VJEŠTICE?

Bajke za djecu i odrasle

Čitanje priča, kreativne radionice, projekcije crtanih filmova…

ulaz slobodan

Autorica je Almira Drino, a u programu učestvuju glumci i glumice Sarajevskog ratng teatra: Maja Salkić, Amila Terzimehić, Ana Mia Milić i Sead Pandur.

Projekat se realizira u suradnji Sarajevskog ratnog teatra, Francuskog kulturnog centra ‘’Andre Malraux’’ i ‘’Diwana’’ a uz pomoć Unicredit banke.

Događaj pod nazivom „Bajke za djecu i odrasle“ ima za cilj promovisanje dječije literature uz šarolik zabavni i kreativni program. Bajke su dio kulturne baštine svih naroda svijeta i podstiču kreativnost i maštu. U vrijeme kada su internet, video igrice i televizija glavne razonode mlađih generacija, čitanju se posvećuje sve manje vremena. Albert Einstein je rekao: „Ako želite da vam djeca budu pametna, čitajte im bajke; ako želite da budu još pametnija, čitajte im bajke još više“.Događaj „Bajke za djecu i odrasle“ je inspirisan engleskim i francuskim slikovnicama „Vještica Winnie“ i „Kongres vještica“, prevedene i objavljene u izdanju TDK „Šahinpašić“.

I ne bojte se, ovo su dobre vještice!!!

16.04.2012.

Radio Slobodna Evropa: Nihad Kreševljaković: Nada kao najdeficitarniji proizvod

Audio

14.04.2012
Dnevnik za Radio Slobodna Evropa vodio Nihad Kreševljaković, direktor Sarajevskog ratnog teatra.

7. april

Svi smo još pod utiskom Sarajevske crvene linije. Beskonačni niz crvenih stolica postavljen duž Titove, od Vječne vatre do Alipašine džamije. Prethodnu noć sam bio jedan od onih koji je postavljao stolice pokušavajući se prisjetiti lica ljudi koje sam poznavao. Na jednoj od malih stolica sjedila bi Amra.

Jučer je održana i konferencija stranih novinara u sarajevskom hotelu Holiday inn. Vrlo sam ponosan da je bila dijelom programa Modul memorije 2012.  Posebno mi je drago da je zaista izgledala kao susret starih prijatelja. Veoma draga imena okupljena na jednom mjestu. Ekipa fotografa koja se pojavila izgledala je kao reprezentacija Brazila: Garry Knight, Jon Jones, Wade Goddard, Enric Martii, Jerome Delay... Saznao sam i da je jedan od učesnika Joel Brand bio novinar koji je u opsjednutom Sarajevu ostao od početka do kraja. Osjećao sam se ponosnim kada je o Sarajlijama pod opsadom i Bosancima uopće, govorio Allan Little. Posebno mi je drago što su na konferenciji govorili Dino Mustafić i Danis Tanović. Oni su važan dio priče kojom se bavi Modul memorije. Početkom opsade imali su dvadesetak godina i trčali su s kamerama po gradu snimajući šta se događa u Evropi krajem 20-tog stoljeća. Danas je jedan od njih jedan od najznačajnijih teatarskih reditelja jugoistočne Evrope, a drugi je Oskarovac. Uglavnom kao rezultat jučerašnje konferencije najavljeno je otvaranje WARM centra u Sarajevu. Kako bi se dogovorili o prvim koracima zakazali smo sastanak u Sarajevskom ratnom teatru. Prisustvo Remy Ourdana, Garry Knighta i Danisa Tanovića čini se kao dobra garancija da bi se ova ideja mogla izgurati do kraja. Definitivno bi bila bitna. WARM Centar – war (rat), art (umjetnost), reporting (izvještavanje), memory (sjećanje) bi Sarajevo učinio globalnim centrom ratnog izvještavanja i ratne umjetnosti, u najpozitivnijem smislu. U načelu projekat je dobio podršku Grada i Kantonalnog Ministarstva kulture i sporta, dok mu predstoje faze konstituiranja fondacije, odbora i drugih aktivnosti. Sa sastanka silazimo u Centar društvenih aktivnosti Sarajevskog ratnog teatra gdje je postavljena izložba fotografa Jim Marshalla "15 godina poslije". Na zidovima se nalazi 75 fotografija koje prikazuju Sarajevo 1996. odnosno 2011. godine. Izložba ima u sebi nešto optimistično što se čini kao rijetkost danas u BiH. Pripala mi je čast da otvorim ovu izložbu. "15 godina poslije" je univerzalna priča o gradu, vremenu, arhitekturi, memoriji, ideji slobode, ratu, miru... Opet u ovim slikama koje prikazuju nama uglavnom drage zgrade mi svjedočimo prije svega priči o čovjeku. Mi ovdje gledamo nas onakve kako smo izgledali prije 15 godina. Prirodno nam se postavlja pitanje da li smo i i mi imali tu sreću i da li smo doživjeli sudbinu ovih fasada zgrada? U tom smislu ovaj rad možemo doživjeti i kao optimističnu priču, a kakve su u ovdje rijetkost, jer živimo u ovoj nama dragoj siromašnoj tranzicionoj zemlji gdje se nada čini kao najdeficitarniji proizvod.

8. april

FOTOGALERIJA: Sarajevska crvena linija

​​U Sarajevskom ratnom teatru se  priprema naša nova predstava koju režira Tanja Miletić Oručević. Vrlo mi je važna jer je predstava bazirana na knjizi „2 MAJ – Bio je lijep i sunčan dan“ koju smo publicirali kao dio projekta Modul memorije prije par godina. Premijera je zakazana za 17. maj i čini mi se da dobro ide. Interesantno mi je što shvaćam da sam dio generacije koja je preuzela odgovornost da pokuša sjećanja učiniti zanimljivim onim što dolaze, koji ih nisu proživjeli na vlastitoj koži, a da ne postanemo dosadni kao što su nama bili oni koji su nama pričali o II Svjetskom ratu. Da li je to nemoguća misija? Paralelno sa radom na‘ 2 MAJ-u‘, u Sarajevu je Jennabah Bakary, mlada francuska rediteljica koja priprema scensko čitanje bazirano na knjizi Bernarda Henri Levyija „Ljiljan i pepeo“. Uglavnom, se bavimo organiziranjem dolaska Levyja u Sarajevo. Održavamo sastanke i pripremamo sve detalje u vezi sa scenskim čitanjem. 

9. april

Od ranog jutra se i dalje bavimo svim detaljima u vezi sa dolaskom Levyja u Sarajevo. Slijeće sutra u 19.00. Stigli su posteri. Na posteru se nalazi fotka koju nam je poklonio naš najbolji fotograf, moj dragi prijatelj - Milomir Kovačević Strašni. Ima simbolike u tome da je na posteru za ovu predstavu fotka zapaljene Vijećnice koju je snimio naš Bosanac iz Pariza.

Novinari već zovu sa svih strana. Večer provodim sa Florence Hartman. Divna žena. Dok sjedimo ljudi joj prilaze i čestitaju za ono što je rekla Karlu Bildtu. Pored velike pomoći u organiziranju ovog događaja, ona je jedna i od učesnica scenskog čitanja.


10. april

Na aerodromu dočekujemo Levija. Tu su i kamere. Odlazimo u hotel Evropu gdje održavamo kratki sastanak i dogovaramo se o svim detaljima. On je već dao tri intervjua. Dogovoren je i prijem kod predsjednika Izetbegovića. Ne znam nikoga da je sa većim uvažavanjem pisao o predsjedniku Aliji Izetbegoviću od Bernard-Henri Levya. Također, svojim posjetama, a posebno djelovanjem u najtežim danima agresije na BiH i opsade Sarajeva, svrstao se među najagilnije prijatelje i zastupnike vojne intervencije. Među prvim je govorio o koncentracionim logorima. Autor je dokumentarnog filma "Bosna". Knjigu pod simboličnim nazivom "Ljiljan i pepeo" objavio je kao dnevnik kojeg je vodio tokom rata u Bosni.

Toliko stvari se dogodilo da se ne mogu ni sjetiti svega. Definitivno mi je bolje sad spavati, nego pisati. 

11.april

Juto počinje sa prijemom kod predsjednika Izetbegovića. Bilo je zanimljivo prisustvovati ovom razgovoru. Ostavit ću ga za memoare:)

Press konferencija u Sarajevskom ratnom teatru počinje u 12 i ne sjećam se kada smo imali ovoliko novinara. U 15.00 smo na ručku sa Levijem i njegovim prijateljima. Domaćin je Dino Mustafić.

Dogovorili smo sve detalje oko koprodukcije predstave koju bi trebali realizirati do oktobra ove godine.

Bernard-Henri Levy u Sarajevu, april 2012.
​​U 20.00 na sceni Sarajevskog ratnog teatra napokon počinje  scensko čitanje drame "Le Lys et La Cendre" (Ljiljan i pepeo) autora Bernard-Henri Levy -a, a čiju dramatizaciju i postavku potpisuje mlada francuska rediteljica Djenabah Bakary. Na sceni su Snežana Alič i Adnan Hasković iz Sarajevskog ratnog tetara te Vanesa Glođo, Daniel Mesguich, Jean-Louis Martinelli, Gilles Hertzog, Mona Muratović, Elliot Toushalom, Florence Hartman, Jovan Divjak. Folrence je u majici s natpisom:“I ja sam se samogranatirala“, a Jovo dobija aplauz za svoju scenu. Sala je puna, a po prvi put u naše pozorište je došao i Predsjednik. Nakon predstave napokon odmor. Družimo se do kasno. 

12. april

Otišao i Levy. Konferencija stranih novinara i scensko čitanje Levijevog teksta su bili dosta kompliciraniji za organizirati. Ostalo je još nekih 20-tak programa Modula memorije koji će i ove godine trajati do 9.maja.

Napokon sam mogao malo odspavati. U Sarajevskom ratnom teatru je i dalje vrlo dinamično. Sastajem se sa Belmom iz Messa i dogovaramo detalje o danima koji slijede.

Dolaze nam goti iz Beograda – DAH teatar. U prostoru sarajevskog ratnog teatra dolaze Jennabah i Elliot, Fatimah, Amerikanka koja u našem teatru uskoro treba organizirati večeri slam poezije, Olja... Sviđa mi se atmosfera prostora kojim odzvanjaju istovremeno različiti jezici...

13. april

Mirniji dan. Ostajem duže kod kuće. Večeras će DAH Teatar odigrati predstavu "Prelazeći liniju". Prije polaska u Sarajevski ratni teatar zaključujem dnevnik i zahvaljujem se mnoštvu ljudi koji su mi pomogli proteklih dana: Belmi, Dajani, Duški, Damiru, Lejlama (Lejli uvijek ima puno)... Mnogim drugim...

Još jednom iščitavam što sam napisao...Morao sam malo folirati i pisati unazad. Toliko se stvari događalo da se ponekad nisam uspio sjetiti ni svih stvari koje su se događale prethodnih dana. Moji aprili su uvijek takvi od kada organiziramo program Modul memorije. Izgleda da program inspiriran potrebom za sjećanjem negativno utječe na moju osobnu memoriju. 

Sada čekam drage prijatelje Erika Gandinija i Tarika Saleha, autore mog omiljenog dokumentarnog filma "Sacrificio".
15.04.2012.

Modul memorije 2012: PREŽIVJETI ORADOUR U KRITERIONU / 17. APRIL U 20.00

In the framework of "Modul Memorije" organized by the MESS festival, the Centre Malraux will show Tuesday 17th april, at 20h in Kriterion, the documentary film "Vivre avec Oradour"/ "Prezivjeti Oradour" (in French language with BCS subtitles). The entry is free.
Robert Hebras is one of the rare survivors of the massacre of Oradour-sur-Glane, a little town in Western France where the 10th June 1944 a SS-division killed 642 inhabitants, men, women and children. The documentary film, made in 2011, is organized around the testimony of Robert Hebras. In the ruins of Oradour - the French government decided after the war to keep the destroyed village as it was and to make it a site of remembrance - Robert Hébras, 65 years later, explains what happened the 10th June 1944.
And he talks about his life since: how he returned to the new village which was built after the war nearby the destroyed one, when he first started to talk to his son about this day, what are his feelings towards Germany, how he constructed a new life, and how, within his determination to live, the 10th June 1944 continues to be present in his everyday-life today.
Robert Hebras will be present at the screening of the film in Sarajevo, and will participate at a Q&A-session after the screening, as well as the film team around director Patrick Séraudie.

15.04.2012.

Modul memorije 2012: MODA POD OPSADOM U SARAJEVSKOM RATNOM TEATRU I FILM "MISS SARAJEVO"

U okviru programa Modul Memorije Internacionalnog teatarskog festivala MESS sutra, u ponedjeljak 16. aprila u 19 sati u Sarajevskom ratnom teatru SARTR će biti održana izložba “Moda pod opsadom“ kreatorke Amne Kunovac – Zekić, dok će sa početkom u 20 sati biti upriličena i specijalna projekcija filma „Miss Sarajevo“ autora Billa Cartera. 

Izložba „Moda pod opsadom“ obuhvata fotografije modnih kreacija Amne Kunovac- Zekić koje su nastale u periodu 1994/95, iz njene lične arhive i iz arhive Dejana Vekića, jednog od tri fotografa čiji se radovi mogu vidjeti na izložbi. Druga dva autora fotografija su Aćif Hodović i Wolfgang Bellwinkel. Fotografije koje ćemo predstaviti dočarat će ono što se čini nespojivim: modu i rat, ljepotu i užas, radost i strah, kreaciju i razarenje, smrt i život – konačno”, istakao je Nihad Kreševljaković, umjetnički direktor Modula Memorije i direktor SARTR-a. Fotografije su neiscenirane a sve oko modela, ma koliko izgledalo čudno, bio je tadašnji prirodni ambijent, jeziva svakodnevnica. Ovo nisu uobičajne modne fotografije, one su zabilježena i zauvijek dokumentirana čežnja za normalnim.  

Amna Kunovac-Zekić - modna dizajnerica i kostimograf, u ratnom Sarajevu kreirala je i proizvodila unutar brenda Fashion made in Sarajevo. Na ulicama opkoljenog i granatiranog Sarajeva, snimala je reklamne kampanje sa manekenkama modne agencije Front. Bio je to bunt, silna volja da se stvara uprkos razaranju.

Nakon otvorenja izložbe „Moda pod opsadom“ biti će upriličena projekcija filma „Miss Sarajevo“ Billa Cartera. On je zabilježio jedan vrlo simboličan događaj u ratnom Sarajevu 1993. godine - u okruženju ispunjenom svakodnevnim umiranjem i neviđenim patnjama organiziran je izbor ljepote u inat svemu ružnom što su morali trpiti obični ljudi u Sarajevu

Na izboru je pobijedila tada 17-godišnja Inela Nogić, ali jedna od junakinja priče bila je  Alma Čatal, 12-godišnja djevojčica koja se zapravo slučajno pojavila u filmu. U svojoj djetinjoj otvorenosti, igrala se „vozeći“ neki spaljeni auto i pjevajući Pump the Jam te objašnjavala kako ona putuje na more, usput na svom dječijem engleskom jeziku pokušavajući objasniti apsurdnost rata.

Detaljan program Modula Memorije dostupan na www.mess.ba

 

14.04.2012.

Modul memorije 2012: KRATKI FILMOVI JASMILE ŽBANIĆ I DANISA TANOVIĆA VEČERAS U SARAJEVSKOM RATNOM TEATRU

Modul Memorije nastavlja projekcijama filmova


(SARAJEVO, 14. aprila, 2012) Večeras sa početkom u 20 sati u Sarajevskom ratnom teatru – SARTR u okviru programa Modul Memorije Internacionalnog teatarskog festivala MESS bit će prikazani kratki filmovi Jasmile Žbanić i Danisa Tanovića. Filmovi Jasmile Žbanić «Slike sa ugla», «After, after» i «Participation, art for the world» te film Danisa Tanovića «Prtljag» inspirirani su ratom u Bosni i Hercegovini i iz različitih uglova pokušavaju osvijetliti posljedice koje je ostavio pojedinačno na svakog od nas.

 

SLIKE SA UGLA

Bilja je teško ranjena 1992. u Sarajevu. Francuski fotograf ju je slikao dok je ležala krvareći i očajno molila pomoć: snimak Biljinog ranjavanja ga je učinio slavnim. Film prati potragu za Biljom i rekonstruira trenutak kada je vijest postala važnija od života.

TRAJANJE: 32 min

 

AFTER AFTER

Belma Katica (7) je dvije i po godine rata preživjela na teritoriji Istočne Bosne okupiranoj od strane srpske vojske. Traumatizirana i nijema, dolazi u Sarajevo i pokušava se uklopiti u okolinu.

TRAJANJE: 16 min

 

PARTICIPATION, art for the world

Režija: Jasmila Žbanić

Trajanje: 3 min

 

PRTLJAG

Kratki film "Prtljag" je priča o Amiru, koji se nakon što je bio u inostranstvu dugi niz godina vraća u Bosnu i Hercegovinu kako bi se pobrinuo za posmrtne ostatke svojih roditelja. Oni su ubijeni u ratu, ali njihova tijela još uvijek nisu pronađena. Amir odlučuje da posjeti i svoje rodno mjesto. Tamo, pored uništene kuće pronalazi i zaboravljenog prijatelja, kao i one koje znaju o njemu više nego on sam.

12.04.2012.

Modul memorije 2012: "PRELAZEĆI LINIJU" NA SCENI SARAJEVSKOG RATNOG TEATRA

12. 04. 2012.

Sutra u okviru Modula Memorije predstava "Prelazeći liniju" DAH Teatra

U okviru programa Modul Memorije Internacionalnog teatarskog festivala MESS sutra, u petak 13. aprila 2012. u 20 sati na sceni Sarajevskog ratnog teatra – SARTR bit će izvedena predstava DAH teatra «Prelazeći liniju», u režiji Dijane Milošević. Predstava je zasnovana na tekstovima  iz knjige "Ženska strana rata", koja je zbornik autentičnih svjedočenja žena o ratovima koji su vođeni na tlu nekadašnje Jugoslavije od 1991-1999. U predstavi igraju Sanja Krsmanović Tasić, Ivana Milenović i Maja Mitić.

Zasnovana na knjizi koja je rezultat jednogodišnjeg istraživanja «Žena u crnom», predstava «Prelazeći liniju» ne samo da istražuje patnje žena u ratno doba, nego i njihovu snagu i humanost u nastojanju da vode normalan život i oporave se od traumatičnih iskustava koja su doživjela. U kritikama predstave, za list “Danas” Zlatko Paković je napisao: «U predstavi Prelazeći liniju glumice izgovaraju riječi srebreničkih majki kojima su djeca ubijena na sopstvene oči, riječi silovanih žena i svjedokinja drugih ratnih užasa». Sastoje se od svjedočenja, iskaza, pisama, sjećanja i prikazuju i važnost solidarnosti sa ženama izvan svih granica i podjela. Sva svjedočenja su u prvom licu, bez komentara ili drugih vrsta upotreba ili zloupotreba.

Dijana Milošević, osnivačica DAH Teatra i rediteljica predstave duboko je ubijeđena da teatar i umjetnost imaju ključnu ulogu u procesu oporavka i pomirenja društava koja su traumatizirana ratom. “Teatar može pomoći ljudima da shvate trenutak u kojem žive i da dožive strah, ljutnju, predrasude, bol i patnju u sigurnom okruženju. Može podsjetiti ljude na patnju drugih. Teatar može kreirati prostor koji omogućava sjećanjima da dostojanstveno žive – sjećanjima koja otvaraju put istini da se ponovo čuje i dati glas onima čiji se glas drugačije ne bi čuo”, zaključila je Milešević.

Rezervacija ulaznica putem telefona 033 664 070 i 061 434 846.

Video isječak predstave dostupan na slijedećem linku

http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=Cc_kBdTD2_4

10.04.2012.

Partijsko selo: ONI ŽIVE

O projektu “Oni žive”

13.02.2012. – 21. 02.2012. godine Milan Marković i Maja Pelević učlanili su se u Demokratsku stranku Srbije, Ujedinjene regione Srbije, Socijaldemokratsku partiju, Demokratsku stranku, Liberalno demokratsku partiju, Srpsku naprednu stranku i Socijalističku partiju Srbije.

Vrlo brzo nakon učlanjenja postali su članovi većine Saveta za kulturu a u nekim partijama su dospeli i na kadrovsku listu.

Milan Marković i Maja Pelević predstavili su se svojim novim partijskim kolegama tekstom “Ideja strategija pokret” u kom su izneli svoja razmišljanja na temu xafsinške strategije stranke. Tekst je u svim strankama veoma dobro prihvaćen.

Tekst je zapravo nastao preuzimanjem delova teksta Jozefa Gebelsa “Znanje i propaganda” iz 1928. godine.

 

10.04.2012.

IN MEMORY OF RACHEL CORRIE

10.04.2012.

Pravedno selo: SREATN ROĐENDAN RACHEL CORRIE

10.04.2012.

aNTIFAŠISTIČKO SELO: Umberto Eco: Fašizam- zlo u 11 tačaka


Datum i vrijeme: 9.4.2012. u 18:46h
By: Umberto Eco




U korijenima fašističke psihologije leži opsesija zavjerom, ili još bolje, međunarodnom zavjerom. Ali zavjera mora takođe doći iznutra. Fašističke vlade osuđene su na to da gube ratove jer su nesposobne da ispravno procijene neprijatelja. U fašizmu ne postoji borba za život, naprotiv, život se živi samo zbog borbe. Zbog toga, pacifizam je kolaboracija sa neprijateljem. Građani se pozivaju samo kada treba odigrati ulogu naroda

 

1.  Prvo obilježje fašizma je kult tradicije a tradicionalizam implicira odbacivanje moderne. Poštovaoci tehnologije su kako fašisti tako i nacisti, dok je tradicionalistički mislioci obično odbacuju kao negaciju tradicionalnih duhovnih vrijednosti. Međutim, iako je nacizam bio ponosan na svoja industrijska dostignuća, njegov modernizam je ležao tek na površini jedne ideologije koja se temeljila na krvi i tlu. Odbijanje modernog svijeta kamufliralo se kao odbijanje kapitalističkog načina života, ali u prvom redu radilo se o odbijanju duha iz 1789. g. (1776. g. naravno). Prosvijećenost, vijek uma, važi kao početak modernog izopačenja. U tom smislu, fašizam se može definisati kao iracionalizam.

2. Iracionalizam je, takođe, ovisan o kultu akcije zbog akcije. Akcija mora uspjeti prije mišljenja ili u potpunosti bez mišljenja. Otud kultura postaje sumnjiva čim se identifikuje sa kritičkim stavovima. Nepoverenje prema svetu intelekta uvek je bio simptom fašizma, od Geringovog otvorenog stava: “Kada čujem reč kultura mašim se za pištolj”, do česte upotrebe izraza kao što su “degenerisani intelektualci”, “jajoglavci”, “jalovi snobovi”, “univerziteti su gnijezda crvenih”. Službeni fašistički intelektualci uglavnom su bili angažovani u napadanju moderne kulture i liberalne inteligencije zbog izdaje tradicionalnih vrijednosti.
Nikakva se sinkretistička vjera ne može oduprijeti analitičkoj kritici. Kritički duh provodi razlikovanja. U modernoj kulturi naučna zajednica hvali neslaganje kao nešto korisno za obogaćivanje znanja. Za fašizam neslaganje je izdaja.

3. Uostalom, razlike u mišljenju znak su raznolikosti. Fašizam raste i traži podršku tako što izrabljuje i naoštrava prirodni strah od različitog. Prvi apel jednog fašističkog ili predfašističkog pokreta usmjeren je protiv došljaka. Tako je fašizam po definiciji rasistički.

4. Fašizam je nastao iz individualne ili socijalne frustracije. Stoga je tipičnim obeležjima istorijskog fašizma pripadao apel frustriranoj srednjoj klasi, klasi koja je trpjela ekonomsku krizu ili osjećaj političkog poniženja. U naše vrijeme, kada su stari “proleteri” postali malograđani fašizam sutrašnjice naći će svoju publiku u toj novoj većini.

5. Ljudima koji osjećaju da im je otet njihov vlastiti socijalni identitet fašizam dodjeljuje kao jedinu privilegiju da su rođeni u istoj zemlji.To je izvor nacionalizma. Osim toga, jedna nacija dolazi do svog identiteta samo preko svojih neprijatelja. Stoga, u korjenima fašističke psihologije, leži opsesija zavjerom, najbolje je, međunarodnom zavjerom. Sljedbenici se moraju osjećati opkoljenima. Toj zavjeri najlakše je doskočiti pozivom na mržnju prema strancima. Ali zavjera mora takođe doći iznutra: Jevreji su obično najbolji cilj jer imaju tu prednost da su istovremeno i unutra i spolja. U SAD prominentna instanca opsesije zaverom može se naći u “The New world Order”, Peta Robertsona, ali ima i mnogo drugih.

6. Sljedbenici se moraju osjećati poniženima očiglednim bogatstvom i moći svojih neprijatelja.kad sam bio mladić naučili su me da mislim o Englezima kao narodu sa pet obroka. Oni su jeli češće od siromašnih, a i umjerenih Italijana. Jevreji su bogati i pomažu jedni drugima putem tajnih mreža uzajamne podrške. Sljedbenici moraju, međutim, takođe biti uvjereni da mogu pobijediti svoje neprijatelje. Tako, neprestanim pomijeranjem retoričkog žarišta neprijatelji su istovremeno prejaki i preslabi. Fašističke vlade osuđene su na to da gube ratove jer su nesposobne da ispravno procene neprijatelja.

7. U Fašizmu ne postoji borba za život, naprotiv, život se živi samo zbog borbe. Zbog toga, pacifizam je kolaboracija sa neprijateljem. On je loš, jer život je stalna borba. To vodi Armagedonovom kompleksu. Kako neprijatelji moraju da budu pobijeđeni, nužna je jedna odlučujuća bitka nakon koje će pokret zavladati svijetom. Takvo “konačno rješenje” implicira iznova jedno razdoblje mira, novo zlatno doba, što protivrječi načelu neprestanog rata. Nijednom fašističkom vođi nikada nije pošto za rukom da riješi taj problem.

8. Elitizam je tipični aspekt svake reakcionarne ideologije, ukoliko je on u osnovi aristokratski, a aristokratski i militaristički elitizam imaju osobinu- preziranje slabijih. Fašizam može da zastupa samo jedan popularni elitizam. Svaki građanin pripada najboljem narodu na svetu, najbolji građani su članovi stranke, svaki Građanin može (ili bi trebalo) da pristupi stranci. Međutim, bez plebejaca nema patrijaca. Vođa zna da njegova moć nije demokratski preneta na njega nego nasilno osvojena i njemu je potpuno jasno da njegova snaga proizilazi iz slabosti masa, koju su tako slabe da trebaju i zaslužuju vođu. Kako je grupa hijerarhijski organizovana (po vojničkom modelu) svaki od nižih vođa prezire svoje potčinjene, kao što opet svaki od ovih potčinjenih prezire one njemu potčinjene. To pojačava svijest o masovnom elitizmu.

9. Fašizam se temelji na selektivnom populizmu, na jednom takoreći kvalitativnom populizmu. U demokratiji građani imaju individualna prava, ali u svojoj cjelini poseduju politički uticaj samo na osnovu jednog kvalitativnog gledišta- poštuju se odluke većine. Za fašizam individue kao individue nema nikakva prava, dok je narod, naprotiv, shvaćen kao kvalitet, kao monolitni entitet koji izražava zajedničku volju. Kako veliki kvantitet ljudi ne može imati nikakvu zajedničku volju, vođa se predstavlja kao njen tumač. Izgubivši svoju delegiranu moć, građani više ne deluju; oni se pozivaju samo onda kada treba odigrati ulogu naroda. Zbog toga, narod nije ništa drugo do jedna teatralna fikcija. Kao dobar primer kvalitativnog populizma nije nam više potrebna. Piazza Venezia u Rimu ili Nirberški stadion. U budućnosti nas čeka jedan televizijski ili internet-populizam u kojem će emocionalna reakcija neke odabrane grupe građana biti prihvaćena kao glas naroda. Na temelju svakog kvalitativnog populizma fašizam mora biti protiv “trule” parlamentarne vlasti. Jedna od prvih rečenica koju je Musolini izrekao u italijanskom Parlamentu bila je: “Mogao sam pretvoriti ovo gluvo i sumorno mjesto u logor za moje manipule”- “manipule” su jedinice od kojih se sastojala tradicionalna rimska legija. Ustvari, on je smesta pronašao bolji smeštaj za svoje manipule, ali je nešto kasnije likvidirao i Parlament. Gdje god neki političar dovodi u pitanje legitimnost parlamenta zato što on ne izražava više volju naroda, tu smrdi na fašizam.

10. Fašizam govori novogovorom. Orvel je u “1984″ izmislio novogovor kao službeni jezik Anglosoca, engleskog socijalizma, ali elementi fašizma zajednički su različitim oblicima diktature. Svi nacistički li fašistički školski udžbenici poslužili su se osiromašenim vokabularom i elementarnom sintaksom kako bi u klici zatrli instrumente kompleksnog i kritičkog mišljenja. Ali moramo se pripremiti i na druge oblike novogovora, čak i kada se pojavljuju u naizgled nevinom obliku popularnih tok-šoua. Ujutro, 27. jula 1943. saznao sam sa radija da je fašizam propao i da je Musolini uhapšen. Kada me je majka poslala po novine otkrio sam da novine na najbližem kiosku imaju različite naslove. Štaviše, nakon što sam pročitao te naslove postalo mi je jasno da u svakim novinama stoji nešto drugo. Naslijepo sam se odlučio za jedne i na prvoj stranici pročitao proglas koji je potpisalo pet ili šest političkih stranaka, među njima i Komunistička partija, Socijalistička partija i Liberalna partija. Sve do tog trenutka vjerovao sam da u svakoj zemlji postoji samo jedna jedina stranka i da je u Italiji to Partito Nazionale Fasciste. Sada sam otkrivao da je u mojoj zemlji moglo postojati više stranaka u isto vrijeme. Kako sam bio pametan dečko, smjesta sam shvatio da tako mnogo stranaka nije moglo preko noći da iznikne iz zemlje, da su one, dakle, neko vrijeme morale postojati u ilegali. Proglas na naslovnoj strani slavio je kraj diktature i povratak slobode: sloboda govora, štampe, političkog organizovanja. Te riječi “sloboda”, “diktatura”, “prava”- tada sam ih čitao po prvi put u svom životu. Uz pomoć tih novih riječi ponovo sam bio rođen kao slobodan čovjek Zapada. Moramo ostati budni kako smisao tih riječi ponovo ne bi dospeo u zaborav. Fašizam je još uvijek oko nas, ponekad neugledno obučen. Bilo bi mnogo lakše za nas kada bi se na svjetskoj sceni pojavio neko i rekao: “Želim drugi Aušvic, želim da crne košulje ponovo pradiraju italijanskim trgovima”. Život nije tako jednostavan. Fašizam se može vratiti i pod najnevinijom maskom. Naša je dužnost da ga razotkrijemo i da upremo prstom na svaki od njegovih primjera svakog dana, na svakom mjestu na svijetu. Sloboda i oslobođenje zadaci su kojima nikada nema kraja.

10.04.2012.

Modul Memorije 2012: "LJILJAN I PEPEO" NA SCENI SARAJEVSKOG RATNOG TEATRA - 11. april 2012 u 20.00

11. aprila 2012. na sceni Sarajevskog ratnog teatra bit će upriličeno scensko čitanje drame "Le Lys et La Cendre" (Ljiljan i pepeo) autora Bernard-Henri Levy -a, a čiju dramatizaciju i postavku potpisuje mlada francuska rediteljica  Djenabah Bakary. Tekst će govoriti glumci i glumice Snežana Alič i Adnan Hasković iz Sarajevskog ratnog tetara te Vanesa Glođo, Daniel Mesguich, Jean-Louis Martinelli, Gilles Hertzog, a pored njih na sceni će biti Florence Hartman i Jovan Divjak.


Premijeri predstave prisustvovat će i autor teksta Bernard-Henri Levy.  Inače, svojim posjetama a posebno djelovanjem u najtežim danima agresije na BiH i opsade Sarajeva, svrstao se među najagilnije prijatelje i zastupnike vojne intervencije. Među prvim je govorio o koncentracionim logorima. Autor je dokumentarnog filma "Bosna". Knjigu pod simboličnim nazivom "Ljiljan i pepeo" objavio je kao dnevnik kojeg je vodio tokom rata u Bosni, a u njemu analizira početak ratova na Balkanu. Bernard-Henry Levy u svome dnevniku, 23. maja 1992. godine zapisao je sljedeće:

"Pascal Bruckner u Flori. (...) Pokušavam mu reći da on upravo brka dvije stvari: rat u Hrvatskoj, gdje se sukobljavaju, htjeli to ili ne, dva nacionalizma; rat u Bosni, međutim, gdje se suprotstavljaju jedan nacionalizam i jedan kozmopolitizam koji je čast Evrope." (Ljiljan i pepeo)

U istoj knjizi na jednom mjestu kaže: "Poraz Bosne? Ne, propast Evrope."


Ova izvedba je ujedno i najava istoimene predstave tj zajedničkog projekta koji će u suradnji sa autoricom realizirati Sarajevski ratni teatar, Internacionalni teatarski festival MESS i Centar Andree Malaux.

Fotografiju za poster ustupio je Milomir Kovačević Strašni.

 "Le Lys et La Cendre" de Bernard-Henri Levy, adaptée par Djenabah Bakary, sera présentée sous forme de lecture, au Sarajevo War Theater SARTR, le 11 Avril 2012, avec comme intervenant: Florence Hartmann, Daniel Mesguich, Jean-Louis Martinelli, Jovan Divjak, Gilles Hertzog, Snežana Alič, Adnan Hasković ou encore Vanesa Glodjo.

Suite à cette lecture la pièce sera en création, en Bosnie, pour se produire début Septembre à Sarajevo au Festival MESS & Sarajevo War Theatre et nous l'espérons poursuivre son aventure sur les scènes Françaises !!!

Djenabah Bakary / Adaptatrice et metteur en scène
Elliot Touchaleaume / Assistant de production / Comédien
Nihad Kreševljakovic, directeur du Sarajevo War Theater (SARTR)
Francis Bueb, Ziba Galijasevic et toute l'équipe du centre André Malraux
Dino Mustafic, pour le festival MESS et la scène nationale de Bosnie-Hezégovine
10.04.2012.

Hm selo: Pročitajte pjesmu zbog koje je nobelovcu Grassu zamjerio Izrael

"Ono što se mora reći"
Izraelske vlasti su proglasile njemačkog nobelovca Güntera Grassa nepoželjnom osobom u toj državi nakon pjesme koju je napisao i koja je objavljena prošle sedmice.
Pjesma pod nazivom "Ono što se mora reći" kritikuje licemjerje Zapada kada je u pitanju izraelski nuklearni program. Nobelovac za Izrael kaže da je prijetnja ionako krhkom svjetskom miru, a sve zbog njihovog odnosa prema Iranu.

Njemački mediji su prenijeli Grasove izjave gdje on navodi da riječi kritike napisane u pjesmi nisu upućene izraelskom narodu, već vlastima predvođenim premijerom Benjaminom Natanyahuom, jer kako je pisac rekao “njegova politika stvara neprijatelje zemlji i gura je u sve veću izolaciju”.

Pjesmu kojom Grass otvoreno progovara o onome o čemu svi šute, odbili su objaviti mnogi njemački listovi. Pisac u pjesmi navodi i to da je svjestan da će ga optužiti za antisemitizam nakon što otvoreno progovori o izraelskoj prijetnji svjetskom miru.

Pjesmu, za koju navode da nije riječ o velikom umjetničkom ostvarenju, niti o brilijantnoj političkoj analizi, ali da će jednog dana biti upamćena kao Grassove najutjecajnije riječi, odbili su objaviti mnogi njemački listovi. Na kraju ju je prošle sedmice objavila italijanska “La Repubblica”, ipak bojažljivo.

Zajedno uz pjesmu je objavljeno i nekoliko komentara na nju tako da su ublažili efekt koji bi izazvala da su je objavili bez ikakvog dodatnog objašnjeja i komentarisanja. No, bez obzira na to, istina koja je rečena našla je svoj put, samo ju je neko trebao prvi reći. Günter Grass je rekao:

“Ono što se mora reći”

Zašto šutim, zašto toliko dugo ne rekoh ni riječi,
Šta me to priječi,
Kad je jasno da su na pomolu
Ratne igre, na kraju kojih, mi preživjeli
Svedeni bivamo na uzgredno, a da ih nismo htjeli?
Postalo je valjanim pravo na preventivni napad,
Koji bi mogao unišiti sav narod iranski,
Vođen od komedijaša nekog,
Što ga raspaljuje planski.
Pretpostavljaju, da sprema atomsku bombu
Kako bi svijetu zakuhao čorbu.
Pa zašto sam onda sebi zabranio,
Nazvati imenom – i nisam to kanio,
Onu drugu zemlju, koja godinama, kako se kaže-
-Atomskim  potencijalom raspolaže – tobože tajno,
A svi to znaju, i izbjegava kontrolu i inspekciju, trajno?
Šutnju o takvom stanju stvari ja grijehom ćutim
I moja je šutnja krivica i laž, od koje se mutim,
Jer treba o tom povesti računa i platiti ceh,
Iako će na me zazvati "antisemitizam" k’o grijeh.
A sad, eto, jer su u zemlji mojoj
Neiskazivi zločini bili ekskluzivni,
Kojima primjera nema niti se opravdanja moglo naći
Ponovo ćemo se u trgovini snaći,
Pa da se iskupi nacija, iznađena je "reparacija",
Te Izraelu treba dati još i podmorski opasan stroj
Spreman za ubitačni boj
I uništenje atomskih glava,
Tamo gdje se samo predmijeva
Da postoji atomska bomba prava.
Ali treba se toj zemlji odužiti, i ova podmornica grozna
Za zastrašivanje će poslužiti.
Zašto dosad ne rekoh ni riječi?
Jer mišljah da me moje porijeklo priječi:
Na njemu zločina strašnog je žig,
I strahujem kako će taj mig
Protumačiti izrelska država,
Jer kakavog ja imam prava,
Kad s njom suosjećam i želim ostati vezan,
Donijeti zaključak trijezan:
A pišem ga posljednjom tinom:
Zar izraelski potencijal zaprijetiti može,
Atomskim ratom, krhom svjetskom miru,
Zar dotle stigosmo, o bože?
Jer danas ipak to treba reći -
Ono zašto će sutra možda biti kasno;
Jer mi Nijemci – opterećeni krivicom teškom
Sutra ćemo se osramotiti još gorom greškom,
Isporučujući oružje za predvidiv i predviđeni zločin,
Naše sudjelovanje neće biti moguće opravdati ničim.
Priznajem: ne mogu šutjeti više,
Jer od dvoličnosti zapada ne može da se diše,
I nadam se da mnogi žele prekinuti šutnju
I izraziti ljutnju potstrekivaču opasnosti znane
I da isto tako ustraju, da odustane i pristane
Na stalnu i slobodnu pasku
Atomskog potencijala Izraela kao i Irana
I da vlade dozvole, da se kontrolira i jedna i druga strana
Od strane međunarodnih organa.
Samo na taj način i Izraelci i Palestinci
I još više svi ljudi  koji  žive bok uz bok, i jedni i drugi,
U toj nesretnoj regiji zaposjednutoj ludilom
Naći će izlaz i sebi i nama i svijetu svom
09.04.2012.

Reporters were being shelled too

Reporters were being shelled too

Henry Peirse, 02/04/2012 , No Comments

Henry Peirse was a correspondent for Deutsche Welle Radio, IRN and others. Worked for UN Radio in Croatia and Bosnia – set up 'eFM Studenski Radio' in Sarajevo. Currently running GRNLive.

 

When did you arrive to Sarajevo and how many time have you spent there during the war 1992-1995?

 

I was in Sarajevo on a number of occasions between 1993 and when I left in September 1998 – I moved to the city full time in late 1995.

 Can you describe your typical working day in the besieged city? What have you eat and drink?

 I lived in various apartments, in Ciglane until 1996, the over the river in Skenderija and finally I moved to Barscarsija until I left in 1998.

 During the siege we'd eat where we could, drink anything. There was a great pizzeria in Ciglane – I remember it well... there was also that amazing delivery pizza place up the hill in Barscarsija.. “sa mesom ili bez”? So good and it you were lucky they had kajmac. They even delivered during the fighting.

 I stayed one time in 1995 at the Hondo guest house (picture taken from their top floor balcony – the first day of those air strikes in May 1995 – me on the right).

 

 

I remember they gave us amazing breakfasts, eggs and everything – it was something incredible at that time.

 What was the most horrific experience during your work as war reporter in besieged Sarajevo?

 Being shelled, shot at by a sniper, arrested for spying, held in my car and not allowed to  leave while shells dropped around us..many thanks.

It was all horrific.

 But I was lucky, I could always buy something to eat and knew that I could leave ,have a shower, wash my pants in a machine and play music, while doing the vacuum cleaning and all at the same time...most people couldn't, so I was very lucky.

 What was the most positive, or fun detail that you remember from the reporting from besieged Sarajevo?

 The jokes and the humour, Mujo and Haso...

 The old brothel that was the AP house...no cupboards in any room, just mirrors...

 And the constant drinking...not that that was very good, but it helped in the short term.

 Sometimes waking up in the middle of the night to the sound of washing machines, vacuum cleaners and more – a moment of electricity.

It would be easy to say that some of the reporters were 'pro-Bosnian' but the reality is very different, they were reporting on what was happening and they were being shelled, as was every resident of the city.

 How did you select the stories to report about from besieged city in the period of ceasefire?

 Most of the work was driven by the events of the day, the daily UN Press Briefing and what, if any, comments or movement had come from the international community.

 I tried, as much as possible, to interview local people and convey life in the city. I interviewed the daughter of the doctor that had sat with Archduke Ferdinand after he had been shot. She was a older lady who had been through so much in her life. She gave me an amazing insight into living in the city under siege – what it was like to cook and feed people, clean, wash, everything – told in such a dry, deadpan way and mostly worried about how much the city had changed...outside of the damage caused by the bombs.

 Have you make friends with colleagues journalists and local staff who have assisted you during your work as war reporter in besieged Sarajevo?

 Yes – and although I haven't been back since 1998, I am in touch with many of my Sarajlija friends still. I do hope to come back soon.

 As far as non local journalists are concerned, yes, I am also in touch with many, who are very close friends, in fact, it is only with them that I can talk about some of those dark days.

Have you ever been in situation to apply self censorship on your reports? Can you describe this situation?

No – not that I remember- other than when I called my Mother...

Do you think that reporting from besieged Sarajevo was objective?

Yes, very objective, telling the story of living in the city, being shelled and shot at on a daily basis...it was all happening so close and the UN had it's pressers that were full of detail, sometimes... It would be easy to say that some of the reporters were 'pro-Bosnian' but the reality is very different, they were reporting on what was happening and they were being shelled, as was every resident of the city.

There is a very famous reporter who made it her mission to put a Sarajevo horror story on the front page of The Washington Post every day till 'Clinton did something about it'. I remember her telling me this in early 1995....eventually it happened.

 

How do you see the role of the international media and the progress of the Bosnian war? Was media the key factor for the NATO intervention which actually stopped the war?

I believe the passion for resolving the conflict and stopping the fighting that many of the long term reporters based in Sarajevo showed was instrumental in bringing the horrors of the war to the people that had the power to do something about it within the international community.

There is a very famous reporter who made it her mission to put a Sarajevo horror story on the front page of The Washington Post every day till 'Clinton did something about it'. I remember her telling me this in early 1995....eventually it happened.

 If you have reported from other conflict (war) zones after 1995, could you compare your experiences from Sarajevo war-time to another war situation? Are there a similarities? And what are the main differences?

 Once was enough for me – I returned to London and started a business, still within news, but one that meant I didn't have to travel.

I believe it's vital that these events are reported and the world learns when something truly horrible is happening, anywhere.

 But the jest for life I felt in the people of Sarajevo showed me I must build a family, something I couldn't do while working in war zones, some people can, but not me.

 Even though I could leave, at any time, over Igman or on Maybe Airlines, some of those images will never leave me. My time in Sarajevo taught me much, I used to say if I'd know what I would do and see before I went, I would never have gone, but now that I'm on the other side, I won't give up a day... My thoughts and heart are with the people of Sarajevo.

09.04.2012.

Ludo četničko selo: A MOŽE I OVAKO

April u Sarajevu

April u Sarajevu
Svjetlana Tadić
05.04.2012 21:00

Danas će u Sarajevu različitim manifestacijama biti obilježen dan takozvane opsade ovog grada, a koliko je zaista termin opsada nerealna klasifikacija, suvišno je i govoriti.

Sve ostale cifre, podaci, analize... vode nas u sasvim drugom pravcu, onom u kojem se može donijeti drugačija klasifikacija za dešavanja iz aprila 1992. godine u Sarajevu.

Dana 6. aprila počeo je progon i etničko čišćenje Sarajeva, nekada drugog grada u Jugoslaviji po broju Srba koji u njemu žive. Tog 6. aprila počela je odbrana srpskog naroda od učestalih napada druge strane, one koja je željela grad etnički čist, bez Srba.

Zašto danas, oni koji obilježavaju opsadu Sarajeva, ne kažu zašto se pripadnicima Patriotske lige i “Zelenih beretki” ratni staž priznaje od 1. marta 1991. godine. Godinu dana ranije počeo je progon Srba iz Sarajeva, a i dvadeset godina kasnije se tvrdi da je taj grad bio pod opsadom.

Pitanje je kako je Sarajevo bio grad pod opsadom, ako znamo da je u njemu prije rata živjelo oko 160.000 Srba, a danas ih ima maksimalno oko 8.000. Kako pod opsadom može nestati toliki broj Srba? Kako čiste savjesti reći da oni nisu ubijeni, istjerani, prognani... Popis stanovništva će sigurno donijeti još poražavajuće podatke, koji ne samo da će učvrstiti činjenicu da je sprovedeno sistemsko etničko čišćenje, već i da je Sarajevo danas jednonacionalan grad, bez imalo multietničnosti, u koju se zaklinju oni koji su u njemu ostali.

Tvrdi se još i da su Srbi sa sarajevskih brda vršili agresiju na Sarajevo, a ne postavlja se pitanje otkud ti Srbi na brdima, jesu li svojevoljno napustili stanove i kuće u svom gradu da bi otišli u sela podno Romanije i Trebevića... Zašto su to uradili, nije li im bilo lijepo u Sarajevu, koje je najviše od svih gradova Balkana poznavalo multietničnost, prožimanje različitih kultura, običaja, vjera, ljubavi...? Bilo im je lijepo, ali Sarajevo je bilo nedovoljno veliko za ispunjenje svih muslimanskih želja.

Jednostavno, desio se progon onih koji su na vrijeme shvatili te želje i desila su se ubistva onih koji su do posljednjeg momenta vjerovali u multietničnost Sarajeva.

Ipak, danas se u ovom gradu obilježava opsada, a oni koji su iz njega prognani sa razlogom se mogu zapitati da li je Sarajevo zaista gdje je nekada bilo? Geografski jeste, ali dušom nije. Jer danas Sarajevo nema dušu, jer su u njemu ostali samo bezdušni.

http://www.glassrpske.com/komentar/komentar_dana/April-u-Sarajevu/lat/1066.html

 
09.04.2012.

Modul memorije: O KONFERENCIJI SARAJEVO 2012 - MODUL MEMORIJE - NIHAD KREŠEVLJAKOVIĆ

08.04.2012.

Modul memorije: OTVORENA IZLOŽBA FOTOGRAFIJA 15 GODINA POSLIJE JIM MARSHALL-a (SARAJEVSKI RATNI TEATAR)

Noćas je u Sarajevskom ratnom teatru otvorena izložba fotografa Jim Marshalla "15 godina poslije", a u sklopu koje je predstvljeno 75 fotografija koje prikazuju Sarajevo 1996. odnosno 2011. godine. Izložbu je otvorio direktor Sarajevskog ratnog teara Nihad Kreševljaković koji je rad Jim Marshalla okarakterizirao kao jedan od najvrijednijih dokumenata ove vrste, ali i mnogo više od samog dokumenta. "Ovo je definitivno vrijedno umjetničko djelo koje svojim jednostavnim konceptom otvara bezgranični prostor promišljanjima o samoj suštini onoga što nas čini ljudima, odnosno onome što nas čini neljudima. "15 GODINA POSLIJE" je univerzalna priča o gradu, vremenu, arhitekturi, memoriji, ideji slobode, ratu, miru... Opet u ovim slikama koje prikazuju nama uglavnom drage zgrade mi svjedočimo prije svega priči o čovjeku. Mi ovdje gledamo NAS onakve kako smo izgledali prije 15 godina. Prirodno nam se postavlja pitanje da li smo i i mi imali tu sreću i da li smo doživjeli sudbinu ovih fasada zgrada? U tom smislu ovaj rad možemo doživjeti i kao optimističnu priču, a kakve su u ovdje rijetkost, jer živimo u ovoj nama dragoj siromašnoj tranzicionoj zemlji gdje se nada čini kao najdeficitarniji proizvod." Jim Marshall opisao je proces nastanka fotografija te istakao kako je ono što je najvažnije to da one svjedoče o nadi.

Izložba Jim Marshalla bit će otvorena do 13. aprila 2012.

Otvorenjem ove izložbe Sarajevski ratni teatar će pored scene, ulazni hol u zgradu transformirati u prostor događanja različitih vrsta pod imenom "Centar društvenih aktivnosti" čime će vratiti ime nekad kultnog sarajevskog okupljališta poznatog kao CDA. Kao dio ovogodišnje suradnje sa programom Modul memorije brojni programi bit će realizirani upravo u tom prostoru.

08.04.2012.

MODUL MEMORIJE U SARAJEVSKOM RATNOM TEATRU

Programi Modula Memorije u Sarajevskom ratnom teatru

7. - 13.april          

Izložba fotografija

Jim Marshall - "15 godina poslije"    

Sarajevski ratni teatar (cda)

ulaz slobodan

11. april, srijeda, 20.00h  

Scensko čitanje "Le Lys et la Cendre" (Ljiljan i pepeo), Bernard-Henry Levi

Adaptacija i režija: Djenabah Bakery

Čitaju:  Daniel Mesguich, Jean-Louis Martinelli, Gilles Hertzog, Snežana Alič, Adnan Hasković, Vanesa Glođo, Florence Hartman i Jovan Divjak.            

 ulaz slobodan

13. april, petak, u 20.00h sati           

Predstava "Prelazeći liniju", DAH TEATAR,

Režija: Dijana Milošević     

 

14. april, subota, u 20.00h                 

Projekcija kratkih filmova

Jamile Žbanić  i Danisa Tanovića                    

Sarajevski ratni teatar (CDA)

ulaz slobodan 

16.april, ponedjeljak, u 19.00 sati (otvorena do 21.aprila)       

Izložba "Fashion under the siege", Amna Kunovac      

Sarajevski ratni teatar (CDA)

 ulaz slobodan

16. april, srijeda u 20.00 sati            

Specijalna projekcija filma "Miss Sarajevo", Bill Carter                 

ulaz slobodan

22. april, utorak, 18.00h (otvorena do 26.aprila)        

Izložba fotografija "DRINA / PERUĆAC", Velija Hasanbegović       

Sarajevski ratni teatar (CDA)

 ulaz slobodan

22. april, utorak, 20.00h   

Predstava "Patriotic Hyperxafs", Dino Mustafić      

   

26. april, subota,  - OTVORENJE U SARTR-u u 20.00h (traje do 9.maja)               

Izložba umjetnika iz Sarajeva i Graza "Budi realan, traži nemoguće!" / ROTOR Graz     

SARTR / cda, Galerija JAVA, Kino Kriterion, Delikatesna, ALU, Meeting Point

 ulaz slobodan

6. maj, nedjelja, 20.00h   

Projekcija filma o Milomiru Kovačeviću Strašnom "No Name"

Rediteljica: Julie Biro

U suradnji sa Inicijativom mladih za ljudska prava BiH

ulaz slobodan

8. maj, utorak, 20.00h

Izložba predmeta djece poginule u opkoljenom Sarajevu u periodu 92-96.,           

Arma Tanović i Udruženje roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-1995                

Sarajevski ratni teatar (CDA)

ulaz slobodan

08.04.2012.

Modul Memorije 2012: "LJILJAN I PEPEO" NA SCENI SARAJEVSKOG RATNOG TEATRA - 11. april 2012 u 20.00

11. aprila 2012. na sceni Sarajevskog ratnog teatra bit će upriličeno scensko čitanje drame "Le Lys et La Cendre" (Ljiljan i pepeo) autora Bernard-Henri Levy -a, a čiju dramatizaciju i postavku potpisuje mlada francuska rediteljica  Djenabah Bakary. Tekst će govoriti glumci i glumice Snežana Alič i Adnan Hasković iz Sarajevskog ratnog tetara te Vanesa Glođo, Daniel Mesguich, Jean-Louis Martinelli, Gilles Hertzog, a pored njih na sceni će biti Florence Hartman i Jovan Divjak.

Premijeri predstave prisustvovat će i autor teksta Bernard-Henri Levy.  Inače, svojim posjetama a posebno djelovanjem u najtežim danima agresije na BiH i opsade Sarajeva, svrstao se među najagilnije prijatelje i zastupnike vojne intervencije. Među prvim je govorio o koncentracionim logorima. Autor je dokumentarnog filma "Bosna". Knjigu pod simboličnim nazivom "Ljiljan i pepeo" objavio je kao dnevnik kojeg je vodio tokom rata u Bosni, a u njemu analizira početak ratova na Balkanu. Bernard-Henry Levy u svome dnevniku, 23. maja 1992. godine zapisao je sljedeće:

"Pascal Bruckner u Flori. (...) Pokušavam mu reći da on upravo brka dvije stvari: rat u Hrvatskoj, gdje se sukobljavaju, htjeli to ili ne, dva nacionalizma; rat u Bosni, međutim, gdje se suprotstavljaju jedan nacionalizam i jedan kozmopolitizam koji je čast Evrope." (Ljiljan i pepeo)

U istoj knjizi na jednom mjestu kaže: "Poraz Bosne? Ne, propast Evrope."


Ova izvedba je ujedno i najava istoimene predstave tj zajedničkog projekta koji će u suradnji sa autoricom realizirati Sarajevski ratni teatar, Internacionalni teatarski festival MESS i Centar Andree Malaux.

 "Le Lys et La Cendre" de Bernard-Henri Levy, adaptée par Djenabah Bakary, sera présentée sous forme de lecture, au Sarajevo War Theater SARTR, le 11 Avril 2012, avec comme intervenant: Florence Hartmann, Daniel Mesguich, Jean-Louis Martinelli, Jovan Divjak, Gilles Hertzog, Snežana Alič, Adnan Hasković ou encore Vanesa Glodjo.

Suite à cette lecture la pièce sera en création, en Bosnie, pour se produire début Septembre à Sarajevo au Festival MESS & Sarajevo War Theatre et nous l'espérons poursuivre son aventure sur les scènes Françaises !!!

Djenabah Bakary / Adaptatrice et metteur en scène
Elliot Touchaleaume / Assistant de production / Comédien
Nihad Kreševljakovic, directeur du Sarajevo War Theater (SARTR)
Francis Bueb, Ziba Galijasevic et toute l'équipe du centre André Malraux
Dino Mustafic, pour le festival MESS et la scène nationale de Bosnie-Hezégovine
08.04.2012.

Grief of Bosnia war lingers on

The BBC's Allan Little recalls the horrors of the Bosnian war, 20 years after Serb forces laid siege to the capital Sarajevo.

There is a moment that returns to me again and again. An old man emerges from a wood and makes his way towards where I am standing. The lovely green valley has tipped into autumnal browns and it is a cold, damp morning.

The old man is one of 40,000 people driven from their homes in the central Bosnian town of Jajce, and they have been walking for two days to reach safety.

The Bosnian war gave to the lexicon of conflict a grotesque new euphemism: ethnic cleansing. These are its latest victims.

I asked the man how old he was. He said he was 80. May I ask you, I said, are you a Muslim or a Croat? And the answer he gave me still shames me as it echoes down the decades in my head. I am, he said, a musician.

It was a rebuke to the convenient ethnic shorthand to which we reporters reduced the lives of fully rounded, blameless and accomplished human beings.

The Western democracies misread the war. For years. It was ancient ethnic hatreds. It was all sides equally guilty. It was the Balkans. There was nothing that could be done.

Graves of Srebrenica's Bosnian Muslim victims The 1995 Srebrenica massacre triggered more robust Western intervention

It wasn't so. The refugees were not fleeing fighting. For the most part there wasn't any fighting - the military imbalance was far too great in most places for that.

There was, instead, a huge military machine that went from municipality to municipality driving people from their homes. Many thousands were murdered; still more were detained in concentration camps where some were tortured or raped.

Costly delay

The war lasted 44 months. On average 100 people died every single day, for more than three and a half years. In a country the size of Scotland.

The Western democracies watched in anguished indecision until a single atrocity - Srebrenica - pushed the world to act. But Srebrenica was different only in scale from what had been happening for more than three years.

A few days after I met the musician I was drawn into the war in a personal and painful way. Someone I was working with - someone I felt responsible for - my cameraman - was killed in an incident that I survived.

Bosnia map

He was 25, a brave and creative film maker from Zagreb. He was a funny and charming companion who hated the war but believed in the need to document it up close. After John Bunyan we called him, in jest, Mr Valiant for Truth. We collected his body and drove it over narrow mountain passes back to his native Croatia.

At his funeral we broke our hearts. I was immobilised by grief and rage, for a moment connected, viscerally, to the passions that fuelled the war - the impulse of vengeance and counter-vengeance.

War reporters love what they do and feel guilty about that. But it wears you out sometimes. You would come home from the war and be dismayed by the indifference of others. People asked about the war but their eyes would glaze over when you answered. So you would seek out others who'd been there.

Walking in Hyde Park you would instinctively avoid the grassy areas in case there were landmines. You would scan the roof tops of Oxford Street for snipers. And you couldn't wait to go back.

08.04.2012.

Ratno Sarajevo kroz objektiv Krstanovića, Kanlića i Vekića

Izložba u Galeriji "Java"

U galeriji "Java" u Sarajevu otvorena je izložba ratnih fotografija bh. fotografa Danila Krstanovića, Zorana Kanlića i Dejana Vekića pod nazivom Ratna java.
Piše: Almir Panjeta

Ratno Sarajevo kroz objektiv Krstanovića, Kanlića i Vekića
Otvaranje izložbe bilo je skromno, bez velikih riječi, a autori su sve što su imali najbolje ispričali izloženim fotografijama koje pokazuju neke od najpotresnijih momenata u ratu u BiH, ali i fotografija koje su u sebi i pored teškog vremena u kojem su nastajale nosile poruku nade.

Prostor "Jave" nije mogao primiti odjednom sve posjetioce, pa su se prisutni družili i ispred galerije uz zvuke pjesme "Miss Sarajevo" koju su Bono Vox i U2 posvetili gradu i Ineli Nogić koja je 1993. godine izabrana za Miss opkoljenog Sarajeva.

Izložbi su prisustvovali kolege fotografi, prijatelji i svi koji su željeli vidjeti izvrsne fotografije koje pričaju još jednu priču o opkoljenom Sarajevu, a među njima Florence Hartmann, Amor Mašović, Rikard Larma...

07.04.2012.

Florence Hartmann and Ed Vulliamy speak to Karl Bildt

06.04.2012.

Modul memorije: WARM CENTAR U SARAJEVU – WAR, ART, REPORTING, MEMORY

Rezultat konferencije ratnih reportera u Sarajevu nova inicijativa

WARM CENTAR U SARAJEVU – WAR, ART, REPORTING, MEMORY

(SARAJEVO, 06. aprila, 2012) Na inicijativu Internacionalnog teatarskog festivala MESS, kulturološkog programa Modul Memorije i ratnih reportera na čelu sa Remy Ourdanom, današnja konferencija rezultirala je predstavljanjem ideje WARM Centra u Sarajevu – war (rat), art (umjetnost), repoting (izvjestavanje), memory (sjećanje). Ideja je da Sarajevo postane globalni centar ratnog izvještavanja i ratne umjetnosti, u najpozitivnijem smislu. U načelu projekat je dobio podršku Grada i Kantonalnog ministarstva kulture i sporta, dok mu predstoje faze konstituiranja fondacije, odbora I drugih aktivnosti. «Osim što je poznato kao simbol otpora, želimo da zbog ovog Centra Sarajevo bude prepoznato kao mjesto koje spaja ljude i gleda u budućnost.

 Kako ih je najavio Nihad Kreševljaković, umjetnički direktor Modula Memorije, ljudi koji su se skupa s nama borili za bolji svijet, Gary Knight i John Jones predstavili su u multimedijalnom format foto-monografiju za koju je svoje fotografije doniralo 45 ratnih fotografa, a knjiga će biti objavljena u julu 2012.

Novinar Boro Kontić govoreći o konferenciji koja je prethodila ovom okupljanju ratnih repotera naglasio je da je glavni problem propagandnog ratnog novinarstva što su dali legitimitet svakom zločinu, logoru i samoj opsadi. Novinar BBC-ja Allan Little, koji je i autor knjige «Smrt Jugoslavije» prisjetio se svojih bh. ratnih iskustava naglašavajući fascinaciju ljudima Bosne i Hercegovine koji nisu dozvolili da budu pobijeđeni. On je i otvorio pitanje da li je izvještavanje stranih reportera išta promijenilo u situaciji u našoj zemlji, podsjećajući da je situacija u Srebrenici bila alarmantna mnogo prije genocida 1995, te da se međunarodna zajednica oglušila o upozorenja.

Danis Tanović i Dino Mustafić dočarali su slikovitim epizodama šta je značilo u opsadi baviti se umjetnošću ističući kako je nužno zauzeti stav, te ponuditi svijetu istinu i realnost. «Kroz umjetnost se na najplemenitiji način možemo sjetiti teških vremena, kroz to smo naučili da budemo saosjećajniji i bolji ljudi», istakao je Mustafić napominjući da su ga ta iskustva naučila kako je etika neodvojiva od estetike.

Svojih sarajevskih iskustava prisjetili su se i Joel Brand koji je prvi put u Sarajevu nakon 20 godina, te Aida Čerkez koja od tog vremena do danas izvještava za jednu od najuglednijih svjetskih novinskih agencija – Associated Press. U okviru konferencije predstavljeni su projekti Virtuelna FAMA kolekcija, Inicijativa mladih za ljudska prava BiH, Izložba predmeta djece ubijene u opkoljenom Sarajevu kojom će biti zatvoren Modul Memorije 8.maja, te izložba Velije Hasanbegovića.

Modul Memorije 2012 se nastavlja sutra, subota, 7. aprila otvaranjem izložbe Jim Marshalla «15 godina poslije» u Sarajevskom ratnom teatru u 19 sati.

# # # k r a j # # #

Kontakt: Una Bejtović, PR manager Festivala, +387 61 190 110, press@mess.ba, www.mess.ba

06.04.2012.

SRETAN 6 APRIL DRAGI SUGRAĐANI I SUGRAĐANKE

04.04.2012.

Modul memorije: MODUL MEMORIJE 2012

Počinje Modul Memorije 2012

 

Kulturološki projekat Internacionalnog teatarskog festivala MESS Modul Memorije održat će se od 5. aprila do 9. maja 2012 u Sarajevu. Programi ovogodišnjeg Modula Memorije će biti posvećeni obilježavanju dvadeset godina od početka opsade Sarajeva, te propitivanjem načina kako se sjećamo bolnog iskustva i šta smo iz njega naučili. Među brojnim izložbama, filmovima, predstavama, i drugim sadržajima, centralni događaj je konferencija koja će 6. aprila okupiti ratne reportere u Holiday Innu, kada će biti i predstavljena foto-knjiga za koju je 45 fotoreportera doniralo fotografije (Opširnije ovdje).

“Modul Memorije sve ove godine predstavlja težnju da nas kroz kreativne sadržaje iskustvo opsade oplemeni kako bismo se prema patnji drugih, bilo da je riječ o iskustvima iz drugih bh. gradova ili iskustvima ljudi u Siriji, Egiptu, ili bilo gdje na svijetu”, naglasio je Nihad Kreševljaković, umjetnički direktor Modula Memorije svih 16 godina i aktuelni direktor SARTR-a.

Predstavljajući sadržaje koji su ove godine realizirani i u saradnji sa Kinom Kriterion, te Centrom Andree Malraux, Kreševljaković je posebno izdvojio potresnu ali istovremenu lijepu izložbu Amne Kunovac “Moda pod opsadom”, koja će kroz fotografije prelijepih žena ispričati dirljivu, ali i priču o ljepoti Sarajeva pod opsadom. Također, podsjećajući da su svoje prve angažmane na filmu napravili pod opsadom, Kreševljaković je najavio projekcije filmova Jasmile Žbanić i Danisa Tanovića. Jedna od najpotresnijih priča našeg vremena, jedinstveni slučaj fotografa koji je otišao da uslika mjesto gdje je trebao biti pogubljen, nedavno objavljena i u Financial Timesu, crno-bijela foto-hronika Velije Hasanbegovića bit će postavljena u SARTR-u od 22. do 26. aprila 2012.

Predstavljajući izložbu fotografija “15 godina poslije”, Jim Marshall je istakao da fotografije predstavljaju i priču o ljudskoj energiji i kreativnosti da obnove ne samo zgrade, nego i život u tim gradjevinama. "Prema komentarima prijatelja koji su vidjeli fotografije zaključio sam da je mnogima još uvijek teško prisjećati se i govoriti o opsadi i nadam se da će se tim pitanjem baviti u budućnosti", zaključio je Marshall. Najavljujući izložbu koja iste lokacije dočarava u razmaku od 15 godina, Kreševljaković je istakao njenu optimističnu stranu, ali i otvara pitanje koliko smo se kao ljudi uspjeli «renovirati» iznutra, a koliko je vrijeme opsade i danas ostavilo traga.

U okviru Modula Memorije bit će izvedena i predstava "Patriotic Hyperxafs" Dine Mustafića, nastala prema tekstu Milene Bogavac iz Beograda i Jetona Neziraja iz Prištine. Izložba Nedima Zlatara i Branimira Prijaka “Spomenici revolucije u BiH“ otvorit će i pitanje kako ćemo se odnositi prema opsadi poslije još dvije ili tri decenije.

Modul Memorije ove godine zatvorit će izložba predmeta djece poginule u opkoljenom Sarajevu u saradnji sa Armom Tanović i Udruženjem roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-1995. "Ovom izuzetno potresnom izložbom posvetit ćemo pažnju boli ljudi za koje sigurno period 1992-1995 nikad neće proći", zaključio je Kreševljaković.

Nihad Kreševljaković je istakao posebnu zahvalnost Ronu Havivu na ustupljenim autorskim pravima za plakat ovogodišnjeg Modula Memorije 2012.

03.04.2012.

Modul memorije: LE LYS ET LA CENDRE

Wednesday, April 11, 2012

8:00pm until 9:30pm


Lecture de la pièce "Le Lys et La Cendre" de Bernard-Henri Levy, adaptée par Djenabah Bakary, présentée au Sarajevo War Theater SARTR, le 11 Avril 2012 à 20h.

Toute l'équipe est heureuse de vous annoncer que la pièce "Le Lys et La Cendre" de Bernard-Henri Levy, adaptée par Djenabah Bakary, sera présentée sous forme de lecture, au Sarajevo War Theater SARTR, le 11 Avril 2012, avec comme intervenant: Daniel Mesguich, Jean-Louis Martinelli, Jovan Divjak, Gilles Hertzog ou encore Vanesa Glodjo.
Pour ceux qui ne pourront assister à cette présentation, une captation sera réalisée et diffusée sur divers médias début Mai.
Suite à cette lecture la pièce sera en création, en Bosnie, pour se produire début Septembre à Sarajevo au Festival MESS et nous l'espérons poursuivre son aventure sur les scènes Françaises !!!

A très bientôt,

Amicalement,

Djenaba Bakary / Adaptatrice et metteur en scène
Elliot Touchaleaume / Assistant de production / Comédien
Dino Mustafic, pour le festival MESS et la scène nationale de Bosnie-Hezégovine
Nihad Kreševljakovic, directeur du Sarajevo War Theater (SARTR)
Francis Bueb, directeur du centre André Malraux
03.04.2012.

Pogledajte 'Strah i bijedu Trećeg rajha'


Saznajte zašte se za predstavu Strah i bijeda Trećeg rajha ili 99% u sarajevskom teatru SARTR, još uvijek traži karta više. Predstava je na programu u četvrtak 5. aprila u 20,00.

Uzrok i rješenje problema je čovjek. Čovjek koji slijedi, koji se ne suprostavlja i ne buni. Njemački čovjek je imao izbor, i glasao je za Hitlera. Mi danas imamo obavezu da, poučeni iskustvom Holokausta, ovom zlu kažemo NE! 

Mladi redatelj Nermin Hamzagić pristupio je tekstu Bertolda Brechta kroz tezu da priča o Rajhu, ili ideji premoći jednog nad drugim, očigledno nikada nije svršena.

Dramski tekst Bertolta Brehta govori o  životu njemačkog naroda pod vladavinom Adolfa Hitlera, o rastućem nacizmu i poniženju ljudskog bića. Izjave svjedoka i novinski članci, iz tog vremena, poslužili su kao osnovna građa za tekst.

Kako se fašističko-nacionalistička retorika sve  glasnije čuje i nailazi na sve veću podršku među Evropljanima, čini se da atmosfera u današnjem evropskom društvu počinje  nalikovati na onu  iz 1933. godine. Ova predstava je pokušaj da upozorimo na pogubne posljedice slijeđenja nazi-fašističke politike - kaže se u najavnom tekstu.

Glumački ansambl čine: Snežana Alič,  Amila Terzimehić, Alban Ukaj, Adnan Hasković, Jasenko Pašić i Amar Selimović, a u predstavi glumci igraju više uloga.

Scenografija: Tarik Musakadić, kostimografija: Oshyosh, izbor muzike: Tijana Vignjević, Mirza Šišić, dramaturgija: Asja Krsmanović, grafički dizajn: Goran Lizdek

Rezervacije ulaznica po cijeni 5 KM na telefone 033 664 070 i 061 434 846.

03.04.2012.

Blažo Stevović: I MOJE SRCE SU NAPADALI


Opsada...
Nije opsada....
Nema snagu ta rijec da opise srce koje kuca i kuca, i prekuca svako opsadno zrno !
NIJE SARAJEVO PALO !!!
Srce tetke od 45 kilograma kuca,prelijepi drveni namjestaj grije stan na Alipasinom.
Eto,Srpkinja je,kukavni junaci !
Sa Marom,isto Srpkinjom dijelila je i kartonsku kutiju od ,,ADRE,, i ,,Medjunarodnog Crvenog Krsta/Polumjeseca,,.
No,ostala je Sarajka kada se Sarajevo u srce klesalo.
 
Rodjak na respiratorima...
Ide se pjeske,daleko,predaleko,da bi se ostalo zivo.
Klinicki Centar je tako daleko.
No,majcinsko srce izdrza i dodje.
Prebacise ga u inostranstvo.
I danas mu ruka nije ruka.
Ali i on je ugravirao Sarajevo.
I on je Srbin Radovane Karadzicu !
 
Koliko ste Srpskih srca,otjerali,ubili,kukavni junaci...
Onaj Butmirski tunel je jedino mjesto gdje Vas svaki dan treba voditi na pokajanje.
Srce Sarajeva ste mislili da moze prestati kucati...
Moje djetinjstvo i svaku zimu unistiti.
Kada se sjetim sta ste zapalili...
A neki ste iz Sarajeva.
I nazalost i Vi ste Srbi kao moja tetka i moj rodjak.
Otkuda Vam pravo hoda po Bascarsiji,kada respiratora niste osjetili...
 
Ja u Sarajevu ljude ne pitam za porodicu.
Ne smijem.
Znam da je svaka imala barem jednog ranjenog.
Sarajevo je jedini grad na svijetu,koji je prezivio smrt.
 
Srce je pobijedilo.
Ono junacko,nedjeljivo...
Srce,koje se branilo ljubavlju.
 
Sarajke i Sarajlije, djeco stradalna,
pocivajte u miru,
necete ostati broj.
Srce Sarajeva ce kucati i kucati i prekucati sva zla...
I moje srce su napadali...i svako srce koje je srce ljubavi...
Sarajevo je bilo uklesano na svim meridijanima.
Dobri ljudi su patili...
To srce nije imalo ni vjeri ni naciju...
Zato i danas kuca !
 
 
Blazo Stevovic
predsjednik Alternativnog kluba Trebinje
3.4.2012.godine
02.04.2012.

Književno selo: POSLASTICA OD SLOVA SEMEZDINA MEHMEDINOVIĆA



22/11/11: Slučajni susret

U dva sata sam otišao do kuhinje da skuham čaj. Naša kuhinja je okrenuta prema hotelskim prozorima udaljenim manje od deset metara. I onda sam ih vidio. Nije ovo prvi put da u nekoj od soba preko puta vidim neke ljubavnike. Hotelske sobe primarno služe susretu ljubavnika. Nije ovo prvi put, ali je drukčije: goli na krevetu tamo sjede njih dvoje, i kao da su usred žučne rasprave. A ja sam gledao sa zanimanjem, jer ih oboje znam.

Prvo mi se pogled sreo s njom, a kad me je vidjela, sklonila se iza njegovog tijela, potom su ustali i udaljili se u suprotnim smjerovima. I ja sam otišao svojim poslom. Nije mi bilo drago što smo se vidjeli. Zato što ćemo se opet sresti. A kad ih sretnem, trebao bih se ponašati kao da ništa ne znam.

02.04.2012.

Tv selo: FACE TV





Face tv od 2.aprila od 18.45.

FACE TV u Evropi mozete geladati preko BOSNATV. Vise informacija na: www.Bosnatv.de


         
01.04.2012.

Photo village: JON JONES

Remembering the Bosnian War, 20 years later

When Jon Jones visited Yugoslavia in 1990 to photograph a student demonstration, he saw the building tension in the country. He never thought the unrest would develop into a full-scale war.

But in April 1992, months after Bosnian citizens declared independence from the Serb-dominated Yugoslavia, the conflict erupted into the most deadly war in Europe since World War II.

Jones had covered fighting across the African continent, but this was different.

“The thing that made it almost harder was that it was in Europe,” he said. “It was four hours away by plane from London; then you could hire a car and drive to the war. … It was a first-world country with a first-world feeling.”

But injustices surrounded him.

Women were forced to wash clothes in the wintry cold river, something they wouldn’t normally have to do. A soldier, stunned during heavy street fighting in Mostar, stared blankly ahead, unaware that Jones was even taking his photograph.

Civilians were raped and slaughtered, kicked out of their homes and even put into concentration camps as part of an “ethnic cleansing” by Serbs. Croat and Muslim forces were also later accused of ethnic cleansing practices.

Jones watched as a soldier was shot in the shoulder by a sniper. He reached out to help and quickly snapped a frame, hearing bullets blasting through the apartment walls behind him. As two soldiers retaliated with gunfire through a doorway, buying time to safely remove their wounded comrade, Jones captured another moment of the country’s gruesome reality.

Finding himself in more than one near-death experience – including waking up to an artillery shell exploding in his bedroom but leaving him untouched – he felt constant fear.

“You have to have complete belief that nothing will happen to you,” he said. “It’s what sustains you.”

He felt it was important to document the hostilities in Europe, so Jones continued traveling to the war-torn country, often for months at a time. He wanted to show people who weren’t there what was happening. They needed to be informed, he said, to put pressure on politicians and not close their minds to it. Photographers needed to reveal the injustices there, he continued, adding that some now-historic images have been used as evidence in war-crimes trials.

Jones is currently working with 45 photographers to combine their work from the Bosnian War in a book to be released later this year.

Now the director of photography for the Sunday Times Magazine in London, he said going back into those situations isn’t something he’s interested in any more. He respects current conflict photographers but warns against being distracted by what they want to accomplish.

“It’s a valid thing to go and do,” he said. “It’s not about the trip, but about what you can shoot. … It’s always about the pictures, not about the experience.”

– Elizabeth I. Johnson, CNN

http://cnnphotos.blogs.cnn.com/2012/03/31/remembering-the-bosnian-war-20-years-later/?hpt=hp_c4
01.04.2012.

Genijalno selo: FINCI U SARAJEVU (NIPWITZ)

blob
<< 04/2012 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930

ANTENA :


Bloggerski svijet:

MADE IN BOSNIA:

REPERTOAR KINA BLOB:
Kino ne radi zbog nedostatka grijanja





BROJAČ POSJETA,nejasno je kako radi, i pokazuje više posjeta nego drugi brojači
2255887

Powered by Blogger.ba

Samo ovaj blog