Modul Memorije nastavlja 3. maja izložbom o spomenicima revolucije u BiH

(SARAJEVO, 30. aprila, 2012) U okviru programa Modul Memorije bit će prikazana još tri filma i otvorene dvije izložbe. Performans «Slučajni prolaznici pod opsadom» koji se trebao održati u srijedu 2. maja je uslijed tehničkih razloga partnera u projektu otkazan, dok se prolongira i projekcija filma «Tahrir Place» reditelja Stefana Savone, koji će na dan kad se film trebao prikazati na Modulu Memorije biti u Rimu kako bi preuzeo italijansku kinematografsku nagradu «Donatello».

Kulturološki program Internacionalnog teatarskog festivala MESS Modul Memorije nastavlja se 3. maja izložbom «Spomenici revolucije u BiH» čiji su autori Branimir Prijak i Nedim Zlatar, a postavljena će biti u Historijskom muzeju BiH. Izložba fotografija govori o odnosu ovih naroda prema velikom i skorom dijelu historije i načina na koji spomenik kao pojava funkcioniše u određenom teritoriju.

U petak 4.maja i subotu 5. maja u Art kinu Kriterion bit će prikazani filmovi «Mirni dani u Sarajevu» Francoisa Lunela, snimljen u opkoljenom Sarajevu, te premijera filma «Uspomene 677» Mirka Pinccelija, nastao u produkciji Centra za postkonfliktna istraživanja. Film obrađuje temu postkonfliktnog drustva u kome odrastaju troje mladih ljudi iz različitih etničkih grupa u Bosni i Hercegovini, (Kemal, Tatjana i Luka) i koji su imali indirektno iskustvo rata. Pored toga film se bavi i sudbinom tri bivsa logorasa iz tri razicite etnicke grupe, koji su imali direktno iskustvo rata.

Filmski program završit će se u nedjelju 6. maja u SARTR-u, projekcijom filma «No name» autorice Julie Biro o poznatom sarajevskom fotografu Milomiru Kovačeviću Strašnom.

Modul Memorije završit će se 8. maja 2012. Izložbom predmeta djece poginule u opkoljenom Sarajevu 1992-1996 autorice Arme Branković-Tanović u saradnji sa Udruženjem roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-1996. Želja organizatora je da kroz predmete (crteže, dnevnike, odjeću, igračke) održe sjećanje na naše nastradale mališane, te odaju počast ovim nedužnim  žrtvama agresije na Sarajevo i BiH.

Ulaz na sve programe je slobodan. Više o Modulu Memorije na www.mess.ba

SARAJEVSKI RATNI TEATAR -

BIO JE LIJEP I SUNČAN DAN...

Rediteljica: Tanja Miletić Oručević

Igraju: Sonja Goronja, Mirela Lambić, Ana Mia Milić, Maja Salkić, Amila Terzimehić, Benjamin Bajramović, Adnan Kreso, Sead Pandur i Jasenko Pašić

Dramaturgija: Dubravka Zrnčić - Kulenović

Scenografija i kostimografija: Lejla Hodžić

Muzika: Nedim Zlatar

„Bio je lijep i sunčan dan...” je dokumentarna teatarska predstava bazirana na zapisanim sjećanjima 78 građanki i građana Sarajeva na 2. Maj 1992. godine. Nastala je po knjizi „2. Maj 1992 – Bio je lijep i sunčan dan“ koja je po prvi put publicirana 2008. godine u okviru projekta Modul memorije, a izdavači knjige su Festival MESS i Videoarhiv Sarajevo. Drugo dopunjeno izdanje knjige publicirano je 2010. godine. Knjiga je zapravo kolekcija priča, zapisa i fotgrafija koje su inspirirane jednim jedinim danom opsade koji se smatra prvim od 1395 dana opsade grada Sarajeva. Drugi maj 1992. je datum koji je najasnije ostao sačuvan u memoriji građana koji su preživjeli opsadu grada. Namjera knjige nija bila praviti historijsku rekonstrukciju onoga što se događalo, već rekonstruirati emotivna stanja ljudi vezanih za taj dan. Među onim koji su objavili svoja sjećanja u ovoj knjizi podjednako su zastupljeni mladi i stari, muškarci i žene, borci, policajci, varogasci, novinari i novinarke, glumci i glumice, reditelji/ce, domaćice...  Upravo od svih tih sjećanja predstava slaže mozaik lijepog proljetnog dana koji će zauvijek promjeniti živote građana Sarajeva.

Predstava  će biti realizirana kao koprodukcija između Sarajevskog ratnog teatra i Festivala MESS, a u okviru  Švicarskog kulturnog programa Zapadnog Balkana -“Network for Participative Cultures of Remembrance” 

Premijera predstave BIO JE LIJEP I SUNČAN DAN planirana je za 17. maj čime SARTR obilježava datum i godišnjicu svog utemeljenja 1992. godine. Prva repriza bit će na repertoaru 18. maja, a potom 5. i 6. juna.

Allah se više veseli pokajanju svoga roba nego li jedan od vas kad nađe djecu koju je bio izgubio u pustinji.

Muhammed a.s.

Medijska arheologija – trodnevne projekcije o medijima, omladinskoj kulturi i EPP-u u SFRJ

(SARAJEVO, 26. aprila, 2012.) U saradnji sa Art Kinom Kriterion u okviru programa Modul Memorije Festivala MESS od petka, 27. aprila do nedjelje 29. aprila bit će predstavljen program Medijske arheologije nastao kao rezultat istraživanja usmjerenog na kulturne i subkulturne pojave u historiji SFRJ. Naglasak je na pojmu omladinske kulture, odnosno načina na koji je medijski sistem različite oblike omladinske kulture prepoznavao, činio vidljivim, koristio i zloupotrebljavao, ali isto tako i na zastupljenosti mladih u produkciji ove vrste medijskih programa, i na njihovom statusu unutar medijskog  i šire društvenog sistema s obzirom na medijsku sliku. Tim Medijske arheologije razmijenit će iskustva u istraživanju i publici u Sarajevu predstaviti tri programske cjeline.

Tim Medijske arheologije koji čine Boško Prostran, Jovan Bačkulja, Aleksandra Sekulić, Ivica Đorđević i Nebojša Petrović predstavit će u petak 27. aprila u 20 sati prvu TV emisiju nastalu u saradnji sa Redakcijom za istoriografiju Javnog servisa Srbije, i emisijom “Trezor”: “Pesma koja traje”. Koristeći popularnu muziku za ovu komunikaciju, društveni i medijski sistem pokazuju nivo ozbiljnosti i želje za sopstvenim podmlađivanjem, i u razvoju medijske forme uslovno shvaćene kao didaktičke muzičke omladinske emisije, može se pratiti i promjena statusa i značaja omladine u tom društvu. 

U subotu 28. aprila sa početkom u 20 sati, tim Medijske arheologije podsjetit će na tri emisije “Osamdesete” autorice Suade Kapić iz 1985. godine koje su bile predmet analize u programu Medijska arheologija 2007. godine, i pokušat će razmotriti razliku u percepciji ovog materijala u razmaku od pet godina.

U trajanju od dva sata, u nedjelju 29. aprila, u 20 sati predstavit će se program “Ekonomsko propagandni program-EPP SFRJ” koji se sastoji od televizijskih reklama emitovanih na JRT-u u periodu 1980-ih. Boško Prostran - politolog i Jovan Bačkulja - reditelj priredili su program, te će ga i predstaviti sarajevskoj publici. Imajući u vidu da ekonomsko propagandni program predstavlja važan dokument o stepenu razvoja specifične medijske forme, on ujedno postavlja i pitanja o prožimanjima i raskolima između ekonomije i propagande u datom kontekstu. TV reklame, uz historijsko-ironijsku distancu, mogu biti interpretirane i na nivou značajnih društvenih kretanja. I pored sve veće količine sličnih sadržaja na youtube-u, analiza „EPP“ programa od strane istraživača medijskih formi, sugeriše raspravu počevši od preispitivanja političkog i ekonomskog sistema, pa do sistema vrijednosti, kolektivnog identiteta, te stila života.

Ulaz na sve projekcije slobodan.

MESS – Modul memorije i Kino Kriterion

“Medijska arheologija – Omladinska kultura”

U saradnji sa Kriterionom iz Sarajeva, u okviru Modula memorije MESS festivala, Boško Prostran  i Jovan Bačkulja, istraživački tim Medijske arheologije, predstaviće istraživanje o omladinskoj kulturi u SFRJ koje je sproveo u 2011.,  i sa kolegama i publikom u Sarajevu izvesti uživo i zajedničko istraživanje u programu od tri celine:

27. 04. 2012.  u 20h Prva TV emisija nastalu u saradnji sa Redakcijom za istoriografiju Javnog servisa Srbije, i emisijom “Trezor”: “Pesma koja traje”.

28.04.2012.  u 20h   Tim Medijske arheologije podsetiće na tri emisije “Osamdesete” autorke Suade Kapić iz 1985. godine koje su bile predmet analize u programu Medijska arheologija 2007. godine, i pokušaće da razmotri razliku u percepciji ovogmaterijala u razmaku od pet godina.

29.04.2012.  u 20h   Ekonomsko-propagandni program u svom obraćanju mladima pogodan je za analizu nastajanja oblika komunikacije koji će kasnije postati dominantan, i zato će se sarajevska publika podsetiti-upoznati sa lokalnim (sarajevskim) i širim marketingom SFRJ 1980ih

www.medarh.org

Tim Medijska arheologija: Boško Prostran, Jovan Bačkulja, Aleksandra Sekulić, Ivica Đorđević, Nebojša Petrović

PESMA KOJA TRAJE -  ovom dokumentarnom emisijom počinje ciklus programa Omladinska kultura u SFRJ emisijom Pesma koja traje. Istražujući kontekst, prethodnice i produkcijske mehanizme serije nastale početkom 1980-ih, dolazi se do zanimljivog niza emisija proizvedenih u toku nekoliko decenija medijske produkcije SFRJ koji pokazuje promenu u procesu prenošenja vrednosti jugoslovenskog društva omladini. Koristeći popularnu muziku za ovu komunikaciju, društveni i medijski sistem pokazuju nivo ozbiljnosti i želje za sopstvenim podmlađivanjem, i u razvoju medijske forme uslovno shvaćene kao didaktičke muzičke omladinske emisije, može se pratiti i promena statusa i značaja omladine u tom društvu. Serija Pesma koja traje (urednik Jelica Zupanc) se analizira kroz poređenje sa sličnim ili kontekstualno relevantnim emisijama (Sloboda panku, Četrdeset prva,
Klub usamljenih srdaca, Rok i revolucija i drugim), utiske tima Medijska arheologija  o aktuelnoj percepciji ovih formi i kroz razgovore sa rediteljima Zoranom Popovićem, Dragomirom Zupancem, sociolozima Dušanom Grljom, Milanom Rakitom, Vladimirom Jerićem, istoričarem umetnosti Branislavom Dimitrijevićem i teoretičarem Branimirom Stojanovićem.

* Autorski tim Medijske arheologije: Aleksandra Sekulić, Jovan
Bačkulja, Boško Prostran, Ivica Đorđević, Nebojša Petrović;

snimatelji Milan Ilić, Milan Ljubinković, Milan Vrbić; montažer Branislava
Teodosić, reditelj Jovan Bačkulja, urednik Bojana Andrić

* Snimano 04.10. i 12.11.2010, Redakcija za istoriografiju. Premijerno prikazano na festivalu Novo doba 2011 u Beogradu, a emitovano na RTS2 u novembru 2011.

          Medijska arheologija je platfroma za sakupljanje, analizu, arhiviranje i prikazivanje medijske građe inicirana 2006. godine, a koja žive programe realizuje u Centru za kultunu dekontaminaciju u Beogradu, kao i gostovanjima u Srbiji i regionu. Istraživanje tima Medijska arheologija u 2011. godini bilo je usmereno na kulturne i subkulturne pojave u istoriji SFRJ koji su ustanovili specifične medijske prakse i evoluirali postojeće medijske forme, kao i način na koji se do danas ove forme prilagođavaju komunikacijskom potencijalu publike i medijskog okruženja. U saradnji sa Javnim servisom, kao i pojednicima iz oblasti kulture i medija, tim projekta Medijska arheologija pokušao je da povuče linije kontinuiteta po osnovu specifičnih tema, pokreta i kulturne produkcije u njihovom medijskom izrazu, sa naglaskom na pojmu omladinske kulture, odnosno načina na koji je medijski sistem različite oblike omladinske kulture prepoznavao, činio vidljivim, koristio i zloupotrebljavao, ali isto tako i na zastupljenosti mladih u produkciji ove vrste medijskih programa, i na njihovom statusu unutar medijskog  i šire društvenog sistema s obzirom na medijsku sliku.

Jedan dan, na 6 lokacija, preko 20 umjetnika i umjetnica iz 2 grada poručuju

BUDIMO REALNI, TRAŽIMO NEMOGUĆE

(SARAJEVO, 25. aprila, 2012) Nastao kao kreativna inicijativa umjetnika i umjetnica Sarajeva i austrijskog Graza, sutra, u četvrtak, 26. aprila će se u okviru Modula Memorije 2012 Festivala MESS, na šest lokacija održati otvorenje izložbe «Budimo realni, tražimo nemoguće» kroz koji će se predstaviti preko 20 umjetnika i umjetnica. Radovi umjetnika iz Sarajeva i Graza prezentirani na izložbi tematski se odnose na pomenute gradove pitanja identiteta i (urbanog) života. U odnosu na tematiku, umjetnici istražuju lična i kolektivna sjećanja, skrivene historije, transformacije i diskontinuitete u sadašnjosti i prošlosti, kao i pozitivne fikcije zajedničkog života. Kustosice izložbe su: Lejla Hodžić, Karin Lernbeiß, Margarethe Makovec i Eva Meran. Inače, ova je izložba bila postavljena od 27. januara do 31. marta 2012. u Grazu u Galeriji asocijacije za savremenu umjetnost «Rotor»

Ovaj jedinstveni art događaj počet će svečanim otvaranjem u 18 sati u Obala Meeting Pointu gdje su postavljeni radovi Šejle Kamerić, Tonto Comics i Amira Idrizovića, koje će se nastaviti u 18:30 na Akademiji likovnih umjetnosti gdje su postavljeni radovi šest umjetnika. U 19 sati u Art kinu Kriterion će biti prikazana višekanalna video-instalacija Lane Čmajčanin i Adele Jušić, kao i rad Damira Šagolja, a Galerija Java će u 19:30 spremno dočekati posjetioce izložbom radova pet umjetnika. Zvanično otvorenje izložbe je u 20:00 sati u Sarajevskom ratnom teatru SARTR, u kojem su postavljeni radovi sarajevskog dvojca Kurt&Plasto, Adle Isanović i umjetnika ILA iz Austrije, tokom kojeg će grupa G.R.A.M. izvesti performans. Ovorenje će se nastaviti u Delikatesnoj radnji u 22 sata gdje su postavljeni radovi Jusufa Hadžifejzovića.

Umjetnici i umjetnice koji će se svojim radovima predstaviti na izložbi od 26. aprila do 9. maja u Sarajevu pored spomenutih su Andreas Heller, Helmut Kaplan (tonto), Richard Kriesche, Mirko Marić, Damir Nikšić / Michael Blum, Edin Numankadić, Nebojša Šerić Shoba, eva helene stern***, Edda Strobl (tonto), Markus Wilfling i zweintopf. U sklopu izložbe u petak 27. aprila 2012. u OBALA Meeting Pointu u 12 sati bit će održana prezentacija Tonto Comics strip magazina, a u 18 sati filmski program koji su priredili austrijski kustosi Günther Holler-Schuster i Sandro Droschl.

BUDI REALAN, TRAŽI NEMOGUĆE!

IZLOŽBA UMJETNIKA IZ GRAZA I SARAJEVA

26.april – 9.maj 2012.

*************************************************************************************************************

Otvorenje u Sarajevu: četvrtak, 26.april 2012. od 18.00 sati

18:00   OBALA Meeting Point, Hamdije Kreševljakovića 13

18:30   Akademija likovnih umjetnosti, Obala Maka Dizdara 3

19:00   Art kino Kriterion, Obala Kulina bana 2

19:30   Java Galerija, Maršala Tita 21

20:30   Svečano otvaranje: Sarajevski ratni teatar, SARTR, Gabelina 16

22:00   Delikatesna radnja, Obala Kulina Bana 10

*************************************************************************************************************

Umjetnici:

Lana Čmajčanin / Adela Jušić, G.R.A.M., Jusuf Hadžifejzović, Andreas Heller, Amir Idrizović, Adla Isanović, ILA, Šejla Kamerić, Helmut Kaplan (tonto), Richard Kriesche, Kurt & Plasto, Mirko Marić, Damir Nikšić / Michael Blum, Edin Numankadić, Damir Šagolj, Nebojša Šerić Shoba, eva helene stern***, Edda Strobl (tonto), Markus Wilfling, zweintopf

Kustosi:

Lejla Hodžić, Karin Lernbeiß, Margarethe Makovec, Eva Meran

Polazište ove izložbe su dva europska grada podjednake veličine, ali vrlo različite kulturne i historijske pozadine. Radovi umjetnika iz Sarajeva i Graza prezentirani na izložbi tematski se odnose na pomenute gradove pitanja identiteta i (urbanog) života. U odnosu na tematiku, umjetnici istražuju lična i kolektivna sjećanja, skrivene historije, transformacije i diskontinuitete u sadašnjosti i prošlosti, kao i pozitivne fikcije zajedničkog života.

*************************************************************************************************************

27. april 2012. OBALA Meeting Point, Hamdije Kreševljakovića 13

12:00 TONTO COMICS – prezentacija strip magazine, Edda Strobl i Helmut Kaplan

Filmski program:

18:00   TRACKS – Iz video kolekcije Neue Galerie Graz, Izabrao Günther Holler-Schuster, direktor video odjela Neue Galerie Graz, Universalmuseum Joanneum

19:30   EDITION MEDIENTURM – Odlomci sineastetične vizuelne umjetnosti

Izabrao Sandro Droschl, kustos i direktor Kunstverein Medienturm, Graz

*************************************************************************************************************

Izložba u Sarajevu realizirana je u okviru MODULA MEMORIJE 2012 Mess Festivala, uz pomoć

Grada Sarajevo, Austrijske ambasade u Sarajevu, BLOW UP, Neue Galerie Graz, Kunstverein Medienturm Graz, County of Styria, Culture, Graz Culture, bmukk.

Izložba je realizirana u sardnji sa: OBALA Meeting Point, Akademija likovnih umjetnosti Sarajevo, Art kino Kriterion, Galerija "Java", SARTR, Delikatesna radnja

*************************************************************************************************************

OBALA Meeting Point, Hamdije Kreševljakovića 13

svakog radnog dana od 9 do 23 sata

Šejla Kamerić, Amir Idrizović, Helmut Kaplan, Edda Strobl

1992-2012, Šejla Kamerić

plakat/transparent, 2012

“Moj rad je samo isječak sa fotografije sa izbora Miss opkoljenog Sarajeva, 1993., odnosno transparent koji djevojke drže u ruci s porukom Don’t let them kill us. Poruka je tada bila upućena međunarodnoj zajednici ili nekoj višoj sili da zaustavi ubijanje, a ovaj put je za nas same, kao vapaj da pomognemo sebi samima, danas 20 godina poslije” Šejla Kamerić  

Šejla Kamerić rođena u Sarajevu 1976. godine. Živi i radi u Sarajevu

Nightmare perpetuum mobile, Amir Idrizović

12 crteža, 1996

"Nightmare perpetuum mobile" je strip iz 1996. Dva glavna lika, Gertrude i Hans, već su bili kreirani od strane umjetnika u prethodnom stripu. Veoma se sviđaju jedno drugom ali nisu uspjeli uspostaviti nikakav direktan dijalog. Dok je prethodna epizoda bila smještena u uglavnom prazan i apstraktan svijet, prikazana epizoda bavi se istim temama i likovima za vrijeme opsade Sarajeva.

Amir Idrizović, rođen u Sarajevu 1975. godine. Živi i radi u Sarajevu

TONTO comic issue NOISE, Edda Strobl, Helmut Kaplan

tapete, 2012

Na izložbi će biti prezentirani dijelovi najnovijeg broja strip magazina TONTO “Noise” čiji su pokretači Edda Strobl i Helmut Kaplan sa suradnicima. Edda Strobl je prije deset godina odlučila proširiti tonto, originalno muzičku platformu i razviti strip ogranak u kojem je zajedno sa Helmutom Kaplanom producirala prvi broj serije strip publikacija Tonto-Comics "Genossen" - raznovrsno cvijeće, lišće i voće. Dosad je objavljeno 13 brojeva Tonto-Comics koji ilustriraju razvoj ove strip platforme.

Na samom početku bavili su se eksperimentiranjem u vezi stvaranja platforme i osnovnog principa rada grupe. Duo je uskoro prerastao u kolektiv koji je postao dio raširene mreže sličnih grupa u Evropi koje su izabrale medij stripa za svoj prostor istraživanja. Sjedište tonta je u Grazu u središtu Evrope što im olakšava saradnju sa velikim brojem strip kolektiva kao što su npr. Komikaze (HR), Le Dernier Cri (FR), Electrocomics (DE), Canicola (IT), Stripburger (SLO), Turbo-Comix (FR/RS), Kush! (LT), Kuti und Glömp (FI).

Edda Strobl, rođena u Grazu 1962. godine. Helmut Kaplan, rođen u Villach 1967. godine. Žive i rade u Grazu.

*************************************************************************************************************

Akademija likovnih umjetnosti, Obala Maka Dizdara 3

svakog radnog dana od 10 do 19 sati, subotom od 10 do 14 sati

Andreas Heller, Mirko Marić, Edin Numankadić, eva helene stern***, Marcus Wilfling, Zwaintopf

Fiktives Monument Ries, Andreas Heller

instalacija, 2010

U ovom konceptualnom radu umjetnik Andreas Heller bavi se radom grupe odnosno zadruge Argenot, čije je sjedište bilo u Grazu od 1931. On je kreirao fiktivni spomenik kao sjećanje na ovu anarhističku grupu. Forma spomenika je proizašla iz  jedne strukture koju je sagradio Argenot - mosta.

Andreas Heller, rođen u Grazu 1978. godine. Živi na relaciji Graz-Beč

Think With Me (Misli samnom), Mirko Marić

video, 17 min, 2002

U ovom video radu umjetnik zauzima poze mislioca, koje je ovjekovječio francuski kipar 

Auguste Rodin. Na kraju devetnaestog stoljeća, Rodin je te poze prvo realizirao kao male sklupture, da bi ih kasnije realizirao i u velikom formatu za javne prostore. Alegoriju

introvertnog intenzivnog razmišljanja istaknuto je u videu Mirka Marića kroz nepokretnost figure i praznoću prostora koje je okružuje.

Mirko Marić, rođen u Zenici 1949. godine. Živi i radi u Grazu

Bez naziva, Edin Numankadić

grafike, razni predmeti 1992-2012

U vrijeme kada je Sarajevo iskusilo najdužu opsadu u historiji jednog grada u 20 stoljeću, umjetnik je intenzivno proučavao tekstove mislilaca poput Waltera Benjamina, Hermanna Brocha, Franza Kafke, Roberta Musila, odnosno Emila Ciorana. Opažanja poput Benjaminove -Smisao stvari razumijemo samo u relaciji sa smrću i razaranjem - pomogla su mu da pokuša shvatiti događaje oko sebe. Citati iz tih tekstova su nalaze se i na grafikama i na poklopcima izloženih kutija, na kojima su ponekad i fotografije. U kutijama se nalaze i razni predmeti, uspomene iz Edinog života.

Edin Numankadić, rođen u Sarajevu 1948. godine. Živi i radi u Sarajevu.

inuit-woman, eva helene stern***

tekstil, 2004

dare to go deep, eva helene stern***

tekstil, 2005

hope 1 / fight for hope, eva helene stern***

tekstil, 2010

hope 2, eva helene stern***

tekstil, 2011

anger greed ignorance TRANSFORM!, eva helene stern***

drvene kutije, predmeti, 2009-2011

U mnogima radovima eva helene stern*** bavi se rodnim ulogama u cjelini, posebno emancipiranom ženskom erotikom, koja se očituje kao pozitivna vizija i za polazišnu tačku ima žensku snagu i ljepotu. Nasuprot tome je seksualno zlostavljanje i silovanje žena i djece kao manifestacija nepodnošljive stvarnosti, protiv koje se mora boriti u vrijeme rata, kao i u vrijeme mira. Radovi koje stvaraova umjetnica ne mogu se jednostrano tumačiti već im je cilj da postanemo svjesni novih konteksta interpretacije.

eva helene stern***, rođena u Minhenu 1972. godine. Živi i radi u Grazu

If it’s there it must be elsewhere, too II, Markus Wilfling

instalacija, 2012

Umjetnik je kreirao dnevnu sobu s kaučom koji je presječen zidom po sredini. Na zidu se nalazi ogledalo. Ipak, slika prostora koju vidimo u tom ogledalu nije identična stvarnoj. Raporedi predmeta su slični al samo uz pomoć malih detalja primjećujemo razliku: novčanica konvertibilne marke pod nogom jednog od stol a novčanica eura pod nogom stola u ogledalu. Suptilno i ronično, ova instalacija vizualizira iskonstruiranu realnost i vezu Graza i Sarajeva na srdačan način.

Markus Wilfling, rođen u Innsbrucku 1966. godine. Živi i radi u Grazu.

column.column, zweintopf

predmeti, fotografije i video 1:30 min., 2011

Demokratija je zapanjujuća; njeni bivši simbolički stubovi su oboreni. Nesposobni podržavati išta više, oni se degeneriraju u demokratsku konfekciju, puku dekoraciju: stoga se rotiraju na znaku Raiffeisen banke kako ne bi stali na put današnjeg razvitka financijskog sektora. Ili su postavnjeni na vrh oglašavačkog stupa kao totem našeg ovisnog konzumentskog društva. Ili se nalaze zalijepljeni ispred važnog projekta na tržištu nekretnina, baš kao sirovi spomenici marketinške strategije.

Eva Pichler, rođena u  Judenburgu 1981. godine. Gerhard Pichler, rođen u  Friesach 1980. godine. Žive i rade u Grazu.

***********************************************************************************************************

Art kino Kriterion, Obala Kulina bana 2,

svakog dana osim nedjelje od 10 od 19 sati.

Lana Čmajčanin / Adela Jušić, Damir Šagolj

SubDocumentary

Lana Čmajčanin, Adela Jušić

višekanalna video instalacija, 2010

Skenderija, kompleks zgrada u središtu Sarajeva izvorno nastao u kasnim 1960-im kao sportsko i kulturno središte, igrala je važnu ulogu u kulturnom životu Jugoslavije mnogo godina. Od kraja rata, koji je preživjela bez većih oštećenja, ona je doživjela razne promjene. Iako je Skenderija još uvijek u državnom vlasništvu, privatni prostori u podzemnom trgovačkom centru postoje i danas. Instalacija Adele Jušić i Lane Čmajčanin reflektira povijest i današnju upotrebu kompleksa. Uz prezentaciju povijesnih fotografija i video materijala u kojima su predstavljeni dojmovi iz trgovačkog centra, prezentirani su i intervjui s umjetnicima koji su pretvorili neke od mnogih praznih poslovnih prostora u privremene izložbene prostore. U tim razgovorima Skenderija, jednom izgrađena kao simbol modernog društva, pretvara se u okvir za sjećanja, kritiku postojećih društveno-političkih uvjeta, ali i lične i kolektivne utopije. Štaviše, dotiče se pitanja kao što su korištenje javnog prostora i uloge umjetnosti u transformiranom društvu.

Lana Čmajčanin, rođena u Sarajevu 1983. godine. Adela Jušić, rođena u Sarajevu 1982. godine. Žive i rade u Sarajevu

- Otkud, odnosno cija je ideja bila da se na scenu SARTR-a postavi Levijev tekst

MODULMEMORIJE2012 Internacionalni teatarski festival MESS - Sarajevo

BE REALISTIC, DEMAND THE IMPOSSIBLE!
AN EXHIBITION WITH ARTISTS FROM SARAJEVO AND GRAZ
.  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .

ARTISTS: Lana Čmajčanin / Adela Jušić, G.R.A.M., Jusuf Hadžifejzović, Andreas Heller, Amir Idrizović, Adla Isanović, ILA, Šejla Kamerić, Helmut Kaplan (tonto), Richard Kriesche, Kurt & Plasto, Mirko Marić, Damir Nikšić / Michael Blum, Edin Numankadić, Damir Šagolj, Nebojša Šerić Shoba, eva helene stern***, Edda Strobl (tonto), Markus Wilfling, zweintopf

CURATORS: Lejla Hodžić, Karin Lernbeiß, Margarethe Makovec, Eva Meran
.  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .

Opening: Thursday, April 26, 2012, from 6 pm
18:00 OBALA Meeting Point, Hamdije Kreševljakovića 13
18:30 Akademija likovnih umjetnosti, Obala Maka Dizdara 3
19:00 Art kino Kriterion, Obala Kulina bana 2
19:30 Galerija Java, Maršala Tita 21
20:00 Sarajevski ratni teatar, SARTR, Gabelina 16 (Official opening)
22:00 Delikatesna radnja, Obala Kulina Bana 10

Sarajevo, 26.4. – 9.5.2012
.  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .

Film screening: Friday, April 27, 2012; OBALA Meeting Point, Hamdije Kreševljakovića 13

18.00 TRACKS  - From the Video Collection of Neue Galerie Graz
Selected by Günther Holler-Schuster, head of the video department of Neue Galerie Graz at the Universalmuseum Joanneum
19.30 EDITION MEDIENTURM - Abstracts of synaesthetic visual art
Selected by Sandro Droschl, curator and head of Kunstverein Medienturm, Graz
.  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .

Two European cities of comparable size yet very different cultural and historical backgrounds are the starting point for this exhibition. What is on display are works created by artists from Sarajevo and Graz which refer to the respective cities and address questions pertaining to identity and (urban) life. With regard to the subject matter, the artistic contributions explore private and collective memories, hidden hi/stories, transformations and discontinuities in the present and in the past as well as positive fictions of living together.
.  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .

The exhibition "Be realistic, demand the impossible!" was shown in Graz from January 27 until March 31, 2012, at < rotor > association for contemporary art. www.rotor.mur.at
.  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .

Supported by:
City of Sarajevo
Austrian Embassy Sarajevo
BLOW UP.
State of Styria - Cultural Department
City of Graz - Cultural Department
Austrian Federal Ministry for Education, Arts and Culture

Exhibition and film screening realised in collaboration with:
OBALA Meeting Point
Akademija likovnih umjetnosti Sarajevo
Art kino Kriterion
Galerija Java
Sarajevski ratni teatar, SARTR
Delikatesna radnja
Neue Galerie Graz / Universalmuseum Joanneum
Kunstverein Medienturm Graz
.  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .

Fotografisao mjesto na kojem je preživio strijeljanje

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 

Tarik Samarah: "Velija je smogao snage i otišao na mjesto na kojem je trebao biti strijeljan"× Foto: Almir Panjeta/Klix.ba

(SARAJEVO, 22. aprila, 2012) U okviru programa Modul Memorije Internacionalnog teatarskog festivala MESS, večeras, u nedjelju 22. aprila u 18 sati u Sarajevskom ratnom teatru SARTR bit će otvorena izložba fotografija „Drina/Jezero Perućac“ autora Velije Hasanbegovića.ziraja.

Velija Hasanbegović rođen je u Višegradu i kao šesnaestogodišnjak je sa svojim bratom i ocem preživio strijeljanje na obali jezera Perućac. «Jedna od najpotresnijih priča našeg vremena, jedinstveni slučaj fotografa koji je otišao da uslika mjesto gdje je trebao biti pogubljen, nedavno objavljena i u Financial Timesu, crno-bijela foto-hronika Velije Hasanbegovića prikazuje ljudske napore i želju da posmrtni ostaci žrtava rata iz Višegrada budu pronađeni na dnu jezera Perućac i sahranjeni na dostojanstven, ljudski način. Fotografije prikazuju detalje ekshumacije na dnu jezera gdje je pronađeno 396 tijela. Crno-bijela fotografska hronika Velije Hasanbegovića bit će postavljena u Sarajevskom ratnom teatru od 22. do 26. aprila 2012.

Iz izložbe sa početkom u 20 sati u Sarajevskom ratnom teatru bit će upriličena i predstava „Patriotic Hypermarket“ reditelja Dine Mustafića prema tekstu Milene Bogavac i Jetona Neziraja.

„Patriotic Hypermarket“, predstava o životu Srba i Albanaca na Kosovu nastala je u koprodukciji Bitef teatra i Asocijacija Kulturanova iz Novog Sada i prištinskog centra Multimedia Qendra. Zasnovana je na ličnim, životnim pričama Srba i Albanaca sa Kosova, a predstavlja nastavak projekta „Pogledi: Susret ličnih istorija Srba i Albanaca sa Kosova“.

Ulaznice za izvedbu u nedjelju 22. aprila moguće je rezervirati i u MESS-u (033 200 392) i u SARTR-u (033/664 070 i 061/ 434-846), gdje ih je potrebno preuzeti najkasnije pola sata prije početka predstave.

20. April 2012. u 16:43

Na koncertu TBF-a pretučen umjetnik Slaven Tolj

Projection / Projekcija

Duch, le maitre des forges de l’enfer

Duch, gospodar kovačnica pakla

Réalisation / Režija: Rithy Panh

Film predstavlja Jean-Michel Frodon/ Film présenté par Jean-Michel Frodon

Razgovor sa režiserom / Discussion avec le réalisateur

Četvrtak, 26. april 2012.

20h00

Kriterion

Ovaj dokumentarac otkriva intiman portret Crvenog Khmera «Ducha», jednog od najvećih živućih  ratnih zločinaca.

Osuđen je na 35 godina zatvora (na šta je uložio žalbu) zbog rukovođenja centrom S21 u Pnom Penu u periodu od 1975 do 1979, u kojem je zatvoreno, mučeno i ubijeno više od  13.000 muškaraca, žena i djece. Kaing Guek Eav, zvani " Duch ", odani poručnik Pol Pota, govori pred kamerom kambodžanskog režisera Rithyja Panha. Odgovara bez okolišanja na pitanja o svojim postupcima. Istovremeno, Rithy Pahn ga stavlja u kontekst arhivskih slika i svjedočenja preživjelih.

Film titlovan na B/H/S i engleskom jeziku

---------------

Ce documentaire dresse un portrait intime et édifiant du Khmer rouge «Duch», l’un des plus grands criminels de guerre encore en vie.

Condamné à 35 ans de prison (dont il a fait appel) pour avoir dirigé le centre S21 de Pnom Penh entre 1975 et 1979, où plus de 13.000 hommes, femmes et enfants furent emprisonnés, torturés et exécutés, Kaing Guek Eav, dit " Duch ", fidèle lieutenant de Pol Pot, s’exprime devant la camera du cinéaste cambodgien Rithy Panh. Interrogé sur ses activités, il répond sans faux-fuyant. Parallèlement, Rithy Pahn le met en perspective avec des images d'archives et des témoignages de survivants.

Film en V.O. sous-titré en anglais et B/H/S

Centre André Malraux

Mula Mustafe Baseskije 8

71000 Sarajevo

Bosnie-Herzégovine

(SARAJEVO, 19. april, 2012) U organizaciji Internacionalnog teatarskog festivala MESS u subotu, 21. aprila 2012. sa početkom u 19 sati i 30 minuta na sceni Bosanskog narodnog pozorišta u Zenici bit će izvedena predstava Dine Mustafića “Patriotic Hypermarket” prema tekstu Jetona Neziraja i Milene Bogavac. Noć poslije, u nedjelju 22. aprila ova predstava nastala u produkciji Heartefact fonda i Bitef teatra će biti izvedena u okviru Modula Memorije 2012 na sceni SARTR-a sa početkom u 20 sati. Inače, Patriotic Hypermarket je odabrana da krajem maja gostuje na jednom od najboljih savremenih festivala u Evropi – Vie festivalu u Modeni.

“Patriotic Hypermarket” je predstava nastala na bazi intervjua Srba i Albanaca o njihovom sjećanju na srpsko-albanske konflikte, koju izvode glumci i glumice iz Beograda, Prištine, Skoplja i Tirane: Ema Andrea, Slobodan Beštić, Kuštrim Hodža, Dubravka Kovjanić, Milutin Milošević, Bajruš Mjaku. “Politika je trgovina onim što nema cijenu. Patriotic Hypermarket govori o nama, kao o kupcima za sve ono što se uvijek smatralo neprocjenjivim”, rekla je o predstavi dramaturginja Milena Bogavac. Objašnjavajući da ga je posjeta Muzeju Genocida u Kigaliju koji je sadržavao informacije o genocidu u Bosni i Hercegovini i na Kosovu u jednoj maloj prostoriji inspirirala da se bavi ovom temom, Jeton Neziraj za ovu predstavu kaže: «Patriotic Hypermarket je samo jedna “mala prostorija” rata, sukoba i besmislene albansko-srpske mržnje. Jedna mala prostorija koja treba da nas podsjeti na prošlost i da nas osvijesti za budućnost.»

Inače, ova predstava, koja je premijerno izvedena u oktobru 2011. u Beogradu, krajem maja će gostovati na festivalu VIE, na kojem će brojne produkcije imati svoje italijanske premijere međunarodnih umjetnika. Tako će se uz Dinu Mustafića svojim ostvarenjima predstaviti svjetska teatarska imena kao što je Eimuntas Nekrošius, Ivo van Hove, Pascal Rambert, Jonathan Burrows, Matteo Fargion, Lisbeth Gruwez, Nabih Amaraoui & Matthieu Burner,  L’Eolienne.

Ulaznice za izvedbu u subotu 21. aprila u Zenici mogu se nabaviti na blagajni Bosanskog narodnog pozorišta u Zenici, dok je za izvedbu u nedjelju 22. aprila ulaznice moguće rezervirati i u MESS-u (033 200 392) i u SARTR-u (033/664 070 i 061/ 434-846), gdje ih je potrebno preuzeti najkasnije pola sata prije početka predstave.

Dear friends,

Right now, corporations like Microsoft and Facebook are supporting a powerful new law that would allow the US to spy on almost everything we do online. But if enough of us speak out, we can demand that the corporations withdraw their support and stop the cyber-spying. Join the call:

Intervju – Marko Oršolić, franjevac i politikolog

  Preneseno

"Bog je dao Objavu čovječanstvu. A nije je dao ni papama ni reis-ulemama ni patrijarsima jer oni su kasnije nastali. Dužnost vjerskih poglavara je da tu Objavu dalje njeguju i prenose. Crkve i vjerske zajednice jesu domovine vjerničkog identiteta, ali nisu njegovi nekontrolirani vlasnici. Naš Internacionalni, multireligijski i interkulturni centar je nastao 1991. u Sarajevu da pokažemo da se mi po vjeri možemo razlikovati, ali se ne možemo dijeliti.

Ko ljude po vjeri dijeli, on nesvjesno priziva naše međusobno istrebljenje. Vjera je ona, pogotovo vera u jednog Boga, koja mora ljude da zbližava. Možete li vi zamisliti da je u 14. stoljeću jedan franjevac, fra Vito iz Kotora, gradio zadužbinu cara Dušana, Dečane. U 21. stoljeću bi to bio problem, a nije bio u četrnaestom"

Pre 21 godinu u Sarajevu je osnovan Internacionalni multireligijski centar (IMIC) koji je imao za cilj da pokaže da se nikome ne smo dozvoliti da ljude deli po veri. Bilo je u Centru najviše onih iz mešovitih brakova, pripadnika svih ovdašnjih vera i nacija. Devetog maja 2012. biće otvoren BEMIC, Beogradski multireligijski i interkulturni centar. Osnivač IMIC-ja je Marko Oršolić, bosanski franjevac. Osnivačkoj skupštini je predsedavao gradonačelnik Sarajeva, religiozni musliman, Muhamed Kreševljaković. Oršoliću su zamerali da više radi za muslimane, Srbe i decu komunista nego za "svoje", kao i da previše kritikuje Katoličku crkvu. U svom dnevniku je napisao: "Sjećam se: dugo godina sam skupa radio, čak i bio nadležan starijem franjevcu fra Boni, koji me u početku nije baš simpatizirao, jer sam 'premlad za šefa', ali smo se tokom godina veoma zbližili. Kad kritiziram 'svoje', a on bi rekao: 'Marko, nijedna ptica se ne unezgođuje u svoje gnijezdo, a vidi što ti radiš.' Odgovor bi moj bio: 'Fra Bono! Ni ja to ne radim, nego protjerujem smrad iz svoga gnijezda, a bome i svačijeg, da se lakše diše.'"

Već je čuvena njegova izjava iz 1995. godine kada je kazao da ne ulazi u zagrebačku katedralu jer se tamo, između njega i Boga, isprečio Alojzije Stepinac. Kasnije je u predgovoru svoje knjige Zlodusima unatoč napisao da je u slučaja kardinala Stepinca donekle korigovao svoje stavove posle njegove beatifikacije, "sačuvavši u biti svoju prijašnju ocjenu o njemu".

Fra Oršolić je završio studije teologije, istorije, filozofije znanosti i političkih nauka.

"VREME": Kada smo prvi put razgovarali o BEMIC-u, kazali ste "mi hoćemo da upalimo svetlo, a ne da proganjamo tamu".

MARKO ORŠOLIĆ: Da, htio sam da kažem da se mi u Centru nećemo baviti ekscesima, već duhovnošću. A u njoj je mnogo svjetla, ali ima i anahronizama. Za nas je bitno da u Beogradu postoji Centar u kojem će Jevreji, hrišćani i muslimani razgovarati po principu klasične filozofije – jednak s jednakim. Mi ne želimo ulaziti u vrednovanje religija, nego samo ujednačiti poziciju dijaloganata u tom trenutku. Religijski posredovane duhovnosti su veoma važne u 21. stoljeću da bi čovjek mogao da prevlada svoje svakodnevne frustracije koje nameću lažna božanstva, nacionalizmi... Mi smo svi hiperpolitizirani. U moderno doba mora se vjerska zajednica rastaviti od države, politika od teologija i religija od nacionalnih ideologija. To zvuči jednostavno, ali je teško izvesti.

Kao i to da vera treba da zbližava ljude, a ne da ih čini neprijateljima?

Da, ali mi baš to želimo da pokažemo. Ako je Bog jedan, onda smo svi mi braća i sestre. Hrišćanstvo, islam i judaizam su, kako muslimani kažu, objavljene religije. Bog je dao Objavu čovečanstvu. A nije je dao ni papama ni reis-ulemama ni patrijarsima. Dužnost vjerskih poglavara je da tu Objavu dalje njeguju i prenose. IMIC je nastao 1991. da pokažemo da se mi po vjeri možemo razlikovati, ali se ne možemo dijeliti. Ko ljude po vjeri dijeli, on nesvjesno priziva naše međusobno istrebljenje. Vjera je ona, pogotovo vjera u jednog Boga, koja mora ljude da zbližava. Možete li vi zamisliti da je u 14. stoljeću jedan franjevac, fra Vito iz Kotora, gradio zadužbinu cara Dušana, Dečane. U 21. stoljeću bi to bio problem, a nije bio u četrnaestom. Zato treba izvući iz judeo-hrišćansko-islamske duhovnosti ono što je pozitivno i što pomaže čovjeku da se okane uskogrudnosti.

U svemu tome ne smiju se vjerski poglavari, pastiri, miješati sa vjernicima koje trebaju predvoditi. Otud ne znate koji je čiji glas. Pastiri moraju biti odgovorni za trenutak u kojem su, bilo vrijeme zgodno ili nezgodno.

Kažete da se verska zajednica mora rastaviti jasno od države što, u teoriji i jeste postulat savremene države. Ali govori li to praksa?

Naše dnevne politike su često osorne, mogu navesti puno primjera gdje je jako teško sačuvati svoju autonomnost vjerskoga života. Politika treba da je odvojena od religije, još jedna stvar koja je jako teška, ali ne i nemoguća. Postoji način. Moderna Evropa je imala ta iskustva. Poslije Francuske revolucije su Bavarci – Bavarska je dominantno katolička zemlja – već napravili sekularizaciju. Svi su muzeji nastali od samostanskih muzeja. Mnoge plemićke zadužbine su postale gradski parkovi. Religija mora dati doprinos tome da čovjekov život bude što sadržajniji, da društvo bude demokratskije.

Koliko vera može doprineti demokratiji u sekularizovanom društvu?

Neće biti demokratije bez doprinosa vjere. Jako je važno vjerujuće ljude učiniti odgovornijim za sudbinu svijeta. Potrebno je da vjernici sudjeluju kao građani u modernoj demokratiji. Sada je jako aktuelna tema religijskog fundamentalizma, što se obično veže samo za islam. To nije istina, svaka religija ima svojih fundamentalista. U Americi neki hrišćanski fundamentalisti ubijaju liječnike koji vrše abortuse. Moderni život se teško može izgraditi bez sudelovanja religijskog faktora. To je pokazao pokušaj komunista, koji su mislili da bez Boga mogu doći do stvarnog bratstva. Nisu mogli. Bratstvo ima smisla ako postoji Bog koji nas čini braćom i sestrama. Deviza Francuske revolucije "sloboda, jednakost, bratstvo" postaje puka apstrakcija ako nema iza sebe jasnu duhovnu podlogu.

BEMIC se otvara 9. maja, na Dan pobede nad fašizmom. Zašto ste izabrali baš taj datum i šta time poručujete?

Vjerske zajednice nisu do kraja razlučile neke stvari. Veoma je važno da razlučimo da je zapravo fašizam, nacionalsocijalizam stravičan ne samo po svojim principima iznijetim u knjizi Main Kampf, već je on u svojoj biti, osim jasno antijudaistički, i antihrišćanski i antiislamski. Veoma je važno da se još jednom ozbiljno sagleda antifašizam kao prva pretpostavka za evropsku demokratiju, i da se idejno razračuna s njim jer to nije završeno ovdje na ispravan način. Zato smo i odlučili da BEMIC otvorimo na Dan pobjede nad fašizmom, kao znak, signal da tu nema nikakvog lažnog kompromisa. Nacizam ostaje užasni rasizam, dakle zlo. I sam Hitler je bio katolik i plaćao crkveni porez sve dok se nije ubio. Ali nema mise ni za Hitlera ni za Pavelića. I Crkva je trebala obojicu ekskomunicirati jer su bili javni grešnici. Neki su htjeli misu za Pavelića, kardinal Bozanić je svakako to zabranio, ali nije objasnio zašto. Trebalo je objasniti da nema mise za njih jer su zastupali antikatoličke principe, kao što je rasizam, a da ne govorim o stravičnoj političkoj praksi.

Sve crkve, vjerske zajednice ne mogu se okriviti za strahote nacizma, pa ni Katolička crkva u Hrvatskoj, ali one jesu odgovorne. Mi, franjevci bosanski, jasno smo donijeli odluku da nijedan franjevac ne može biti član ustaškog pokreta, ali samo su neki pravovremeno kažnjeni. A ponekad je teško voditi pravoslavno-katolički dijalog kada, recimo, još imate katoličkih velikodostojnika koji ne znaju ko je Pavelić.

Najprije da kritikujem svoje – mi smo čekali 200 godina da papa kaže da je inkvizicijski proces protiv Galileja bio pogrešan.

Koliko je, prema vašem iskustvu, Beograd otvoren za dijalog?

Mi smo izabrali Beograd da u njemu otvorimo Centar jer je on i patrijaršijsko središte, sve vjerske zajednice imaju ovdje svoje vođe. Inače, jako smo dugo sarađivali sa nevladinim sektorom u Srbiji, u Beogradu.

Mi, katolici, ovdje smo manjina. I kao manjina imamo jednu prednost – jer čim si ti manjina, odmah si za dijalog po sebi, čim si većina, šta će ti onda dijalog? Nije to karakteristično za Srbiju, već za svakog. To je i razumljivo, Bog je to tako i htio. Kada pogledate čovečanstvo, nijedna religija nije većinska, sve su manjinske. Jer niko nije jedini, samo je Bog jedini.

Čime će se BEMIC baviti?

Mi smo nevladina organizacija. Znači, ne miješamo se u međuvjerski dijalog, njega obavljaju vjerski predstavnici. Mi smo multireligijski centar, hoćemo da kažemo ljudima kako multureligioznost kao duhovnost može biti zanimljiva za ljude.

Ja kao prvi projekat vidim saradnju sa SANU. Oni imaju Institut za jezike, zašto mi ne bismo s njima napravili simpozijum o jeziku vjerskih zajednica, o prevodima Biblije, Kurana. Drugo, ja bih volio da rješavamo neka konkretna pitanja. Ako imamo pravnika, volio bih da vidim šta je sa vlasništvom vjerskih zajednica. Dosta je sve to prekriveno, posebno je važno šta je sa jevrejskom imovinom.

Mi ćemo dati jedan znak sugrađanima, nismo moćna organizacija, ali ljudi treba da vide i duhovno bogatstvo Srpske pravoslavne crkve. Ne samo kroz manastire i građevine, nego kroz cijelu duhovnost. Ona se u javnosti predstavlja u nekom anahronom obliku, što važi i za judaizam i islam u celini.

Vrijeme je da ljudi religiju uzimaju ozbiljno. Mi sarađujemo sa svima, ne pitamo nekog da li je vjernik ili ne, nego da li uzima religiju ozbiljno. Nisu ljudi podijeljeni na ateiste i teiste. Ta linija ne ide između ljudi, nego kroz ljude.

http://www.vreme.com/cms/view.php?id=1046313

Festival američke kulture u Sarajevu od 18. do 22. aprila

Publika će uglavnom moći vidjeti jednu novu sliku Sjedinjenih Država – bilo da se radi o jedinstvenoj tradiciji step-dance plesa koju su započeli univerzitetski studenti afro-američkog porijekla ili o nezaboravnoj country muzici iz predjela Apalača.  Također slavimo se naš zajednički dom (planetu Zemlju!), jer će se na Dan planete Zemlje prikazati film The Lorax, hollywoodska adaptacija klasičnog djela za djecu autora Dr. Seussa.


22. april 2012.
“Putovi”, ples koji otkalanja barijere u izvedbi Tala plesne grupe, sa specijalnim gostima iz BiH i Srbije
Mjesto: Teatar SARTR Sarajevo
Vrijeme: 20:00
Cijena ulaznice: gratis

Benjamin Isovic-SLAVICA ILI NJEN OBRACUN S NJIMA(DJEVOJCI POGINULOJ OD MINE U TITOVOJ ULICI)

17.04. 2012. U SARAJEVSKOM RATNOM TEATRU

dvije predstave

od 14:00 do 16:00 i od 18:00 do 20:00

VOLITE LI VJEŠTICE?

Bajke za djecu i odrasle

Čitanje priča, kreativne radionice, projekcije crtanih filmova…

Autorica je Almira Drino, a u programu učestvuju glumci i glumice Sarajevskog ratng teatra: Maja Salkić, Amila Terzimehić, Ana Mia Milić i Sead Pandur.

Projekat se realizira u suradnji Sarajevskog ratnog teatra, Francuskog kulturnog centra ‘’Andre Malraux’’ i ‘’Diwana’’ a uz pomoć Unicredit banke.

Događaj pod nazivom „Bajke za djecu i odrasle“ ima za cilj promovisanje dječije literature uz šarolik zabavni i kreativni program. Bajke su dio kulturne baštine svih naroda svijeta i podstiču kreativnost i maštu. U vrijeme kada su internet, video igrice i televizija glavne razonode mlađih generacija, čitanju se posvećuje sve manje vremena. Albert Einstein je rekao: „Ako želite da vam djeca budu pametna, čitajte im bajke; ako želite da budu još pametnija, čitajte im bajke još više“.Događaj „Bajke za djecu i odrasle“ je inspirisan engleskim i francuskim slikovnicama „Vještica Winnie“ i „Kongres vještica“, prevedene i objavljene u izdanju TDK „Šahinpašić“.

I ne bojte se, ovo su dobre vještice!!!

Audio

Dnevnik za Radio Slobodna Evropa vodio Nihad Kreševljaković, direktor Sarajevskog ratnog teatra.

7. april

Svi smo još pod utiskom Sarajevske crvene linije. Beskonačni niz crvenih stolica postavljen duž Titove, od Vječne vatre do Alipašine džamije. Prethodnu noć sam bio jedan od onih koji je postavljao stolice pokušavajući se prisjetiti lica ljudi koje sam poznavao. Na jednoj od malih stolica sjedila bi Amra.

Jučer je održana i konferencija stranih novinara u sarajevskom hotelu Holiday inn. Vrlo sam ponosan da je bila dijelom programa Modul memorije 2012.  Posebno mi je drago da je zaista izgledala kao susret starih prijatelja. Veoma draga imena okupljena na jednom mjestu. Ekipa fotografa koja se pojavila izgledala je kao reprezentacija Brazila: Garry Knight, Jon Jones, Wade Goddard, Enric Martii, Jerome Delay... Saznao sam i da je jedan od učesnika Joel Brand bio novinar koji je u opsjednutom Sarajevu ostao od početka do kraja. Osjećao sam se ponosnim kada je o Sarajlijama pod opsadom i Bosancima uopće, govorio Allan Little. Posebno mi je drago što su na konferenciji govorili Dino Mustafić i Danis Tanović. Oni su važan dio priče kojom se bavi Modul memorije. Početkom opsade imali su dvadesetak godina i trčali su s kamerama po gradu snimajući šta se događa u Evropi krajem 20-tog stoljeća. Danas je jedan od njih jedan od najznačajnijih teatarskih reditelja jugoistočne Evrope, a drugi je Oskarovac. Uglavnom kao rezultat jučerašnje konferencije najavljeno je otvaranje WARM centra u Sarajevu. Kako bi se dogovorili o prvim koracima zakazali smo sastanak u Sarajevskom ratnom teatru. Prisustvo Remy Ourdana, Garry Knighta i Danisa Tanovića čini se kao dobra garancija da bi se ova ideja mogla izgurati do kraja. Definitivno bi bila bitna. WARM Centar – war (rat), art (umjetnost), reporting (izvještavanje), memory (sjećanje) bi Sarajevo učinio globalnim centrom ratnog izvještavanja i ratne umjetnosti, u najpozitivnijem smislu. U načelu projekat je dobio podršku Grada i Kantonalnog Ministarstva kulture i sporta, dok mu predstoje faze konstituiranja fondacije, odbora i drugih aktivnosti. Sa sastanka silazimo u Centar društvenih aktivnosti Sarajevskog ratnog teatra gdje je postavljena izložba fotografa Jim Marshalla "15 godina poslije". Na zidovima se nalazi 75 fotografija koje prikazuju Sarajevo 1996. odnosno 2011. godine. Izložba ima u sebi nešto optimistično što se čini kao rijetkost danas u BiH. Pripala mi je čast da otvorim ovu izložbu. "15 godina poslije" je univerzalna priča o gradu, vremenu, arhitekturi, memoriji, ideji slobode, ratu, miru... Opet u ovim slikama koje prikazuju nama uglavnom drage zgrade mi svjedočimo prije svega priči o čovjeku. Mi ovdje gledamo nas onakve kako smo izgledali prije 15 godina. Prirodno nam se postavlja pitanje da li smo i i mi imali tu sreću i da li smo doživjeli sudbinu ovih fasada zgrada? U tom smislu ovaj rad možemo doživjeti i kao optimističnu priču, a kakve su u ovdje rijetkost, jer živimo u ovoj nama dragoj siromašnoj tranzicionoj zemlji gdje se nada čini kao najdeficitarniji proizvod.

8. april

FOTOGALERIJA: Sarajevska crvena linija

​​U Sarajevskom ratnom teatru se  priprema naša nova predstava koju režira Tanja Miletić Oručević. Vrlo mi je važna jer je predstava bazirana na knjizi „2 MAJ – Bio je lijep i sunčan dan“ koju smo publicirali kao dio projekta Modul memorije prije par godina. Premijera je zakazana za 17. maj i čini mi se da dobro ide. Interesantno mi je što shvaćam da sam dio generacije koja je preuzela odgovornost da pokuša sjećanja učiniti zanimljivim onim što dolaze, koji ih nisu proživjeli na vlastitoj koži, a da ne postanemo dosadni kao što su nama bili oni koji su nama pričali o II Svjetskom ratu. Da li je to nemoguća misija? Paralelno sa radom na‘ 2 MAJ-u‘, u Sarajevu je Jennabah Bakary, mlada francuska rediteljica koja priprema scensko čitanje bazirano na knjizi Bernarda Henri Levyija „Ljiljan i pepeo“. Uglavnom, se bavimo organiziranjem dolaska Levyja u Sarajevo. Održavamo sastanke i pripremamo sve detalje u vezi sa scenskim čitanjem. 

9. april

Od ranog jutra se i dalje bavimo svim detaljima u vezi sa dolaskom Levyja u Sarajevo. Slijeće sutra u 19.00. Stigli su posteri. Na posteru se nalazi fotka koju nam je poklonio naš najbolji fotograf, moj dragi prijatelj - Milomir Kovačević Strašni. Ima simbolike u tome da je na posteru za ovu predstavu fotka zapaljene Vijećnice koju je snimio naš Bosanac iz Pariza.

Novinari već zovu sa svih strana. Večer provodim sa Florence Hartman. Divna žena. Dok sjedimo ljudi joj prilaze i čestitaju za ono što je rekla Karlu Bildtu. Pored velike pomoći u organiziranju ovog događaja, ona je jedna i od učesnica scenskog čitanja.


10. april

Na aerodromu dočekujemo Levija. Tu su i kamere. Odlazimo u hotel Evropu gdje održavamo kratki sastanak i dogovaramo se o svim detaljima. On je već dao tri intervjua. Dogovoren je i prijem kod predsjednika Izetbegovića. Ne znam nikoga da je sa većim uvažavanjem pisao o predsjedniku Aliji Izetbegoviću od Bernard-Henri Levya. Također, svojim posjetama, a posebno djelovanjem u najtežim danima agresije na BiH i opsade Sarajeva, svrstao se među najagilnije prijatelje i zastupnike vojne intervencije. Među prvim je govorio o koncentracionim logorima. Autor je dokumentarnog filma "Bosna". Knjigu pod simboličnim nazivom "Ljiljan i pepeo" objavio je kao dnevnik kojeg je vodio tokom rata u Bosni.

Toliko stvari se dogodilo da se ne mogu ni sjetiti svega. Definitivno mi je bolje sad spavati, nego pisati. 

11.april

Juto počinje sa prijemom kod predsjednika Izetbegovića. Bilo je zanimljivo prisustvovati ovom razgovoru. Ostavit ću ga za memoare:)

Press konferencija u Sarajevskom ratnom teatru počinje u 12 i ne sjećam se kada smo imali ovoliko novinara. U 15.00 smo na ručku sa Levijem i njegovim prijateljima. Domaćin je Dino Mustafić.

Dogovorili smo sve detalje oko koprodukcije predstave koju bi trebali realizirati do oktobra ove godine.

Bernard-Henri Levy u Sarajevu, april 2012.

​​U 20.00 na sceni Sarajevskog ratnog teatra napokon počinje  scensko čitanje drame "Le Lys et La Cendre" (Ljiljan i pepeo) autora Bernard-Henri Levy -a, a čiju dramatizaciju i postavku potpisuje mlada francuska rediteljica Djenabah Bakary. Na sceni su Snežana Alič i Adnan Hasković iz Sarajevskog ratnog tetara te Vanesa Glođo, Daniel Mesguich, Jean-Louis Martinelli, Gilles Hertzog, Mona Muratović, Elliot Toushalom, Florence Hartman, Jovan Divjak. Folrence je u majici s natpisom:“I ja sam se samogranatirala“, a Jovo dobija aplauz za svoju scenu. Sala je puna, a po prvi put u naše pozorište je došao i Predsjednik. Nakon predstave napokon odmor. Družimo se do kasno. 

12. april

Otišao i Levy. Konferencija stranih novinara i scensko čitanje Levijevog teksta su bili dosta kompliciraniji za organizirati. Ostalo je još nekih 20-tak programa Modula memorije koji će i ove godine trajati do 9.maja.

Napokon sam mogao malo odspavati. U Sarajevskom ratnom teatru je i dalje vrlo dinamično. Sastajem se sa Belmom iz Messa i dogovaramo detalje o danima koji slijede.

Dolaze nam goti iz Beograda – DAH teatar. U prostoru sarajevskog ratnog teatra dolaze Jennabah i Elliot, Fatimah, Amerikanka koja u našem teatru uskoro treba organizirati večeri slam poezije, Olja... Sviđa mi se atmosfera prostora kojim odzvanjaju istovremeno različiti jezici...

13. april

Mirniji dan. Ostajem duže kod kuće. Večeras će DAH Teatar odigrati predstavu "Prelazeći liniju". Prije polaska u Sarajevski ratni teatar zaključujem dnevnik i zahvaljujem se mnoštvu ljudi koji su mi pomogli proteklih dana: Belmi, Dajani, Duški, Damiru, Lejlama (Lejli uvijek ima puno)... Mnogim drugim...

Još jednom iščitavam što sam napisao...Morao sam malo folirati i pisati unazad. Toliko se stvari događalo da se ponekad nisam uspio sjetiti ni svih stvari koje su se događale prethodnih dana. Moji aprili su uvijek takvi od kada organiziramo program Modul memorije. Izgleda da program inspiriran potrebom za sjećanjem negativno utječe na moju osobnu memoriju. 

Sada čekam drage prijatelje Erika Gandinija i Tarika Saleha, autore mog omiljenog dokumentarnog filma "Sacrificio".

In the framework of "Modul Memorije" organized by the MESS festival, the Centre Malraux will show Tuesday 17th april, at 20h in Kriterion, the documentary film "Vivre avec Oradour"/ "Prezivjeti Oradour" (in French language with BCS subtitles). The entry is free.
Robert Hebras is one of the rare survivors of the massacre of Oradour-sur-Glane, a little town in Western France where the 10th June 1944 a SS-division killed 642 inhabitants, men, women and children. The documentary film, made in 2011, is organized around the testimony of Robert Hebras. In the ruins of Oradour - the French government decided after the war to keep the destroyed village as it was and to make it a site of remembrance - Robert Hébras, 65 years later, explains what happened the 10th June 1944. And he talks about his life since: how he returned to the new village which was built after the war nearby the destroyed one, when he first started to talk to his son about this day, what are his feelings towards Germany, how he constructed a new life, and how, within his determination to live, the 10^th June 1944 continues to be present in his everyday-life today.
Robert Hebras will be present at the screening of the film in Sarajevo, and will participate at a Q&A-session after the screening, as well as the film team around director Patrick Séraudie.

Modul Memorije nastavlja projekcijama filmova

12. 04. 2012.

Sutra u okviru Modula Memorije predstava "Prelazeći liniju" DAH Teatra

U okviru programa Modul Memorije Internacionalnog teatarskog festivala MESS sutra, u petak 13. aprila 2012. u 20 sati na sceni Sarajevskog ratnog teatra – SARTR bit će izvedena predstava DAH teatra «Prelazeći liniju», u režiji Dijane Milošević. Predstava je zasnovana na tekstovima  iz knjige "Ženska strana rata", koja je zbornik autentičnih svjedočenja žena o ratovima koji su vođeni na tlu nekadašnje Jugoslavije od 1991-1999. U predstavi igraju Sanja Krsmanović Tasić, Ivana Milenović i Maja Mitić.

Zasnovana na knjizi koja je rezultat jednogodišnjeg istraživanja «Žena u crnom», predstava «Prelazeći liniju» ne samo da istražuje patnje žena u ratno doba, nego i njihovu snagu i humanost u nastojanju da vode normalan život i oporave se od traumatičnih iskustava koja su doživjela. U kritikama predstave, za list “Danas” Zlatko Paković je napisao: «U predstavi Prelazeći liniju glumice izgovaraju riječi srebreničkih majki kojima su djeca ubijena na sopstvene oči, riječi silovanih žena i svjedokinja drugih ratnih užasa». Sastoje se od svjedočenja, iskaza, pisama, sjećanja i prikazuju i važnost solidarnosti sa ženama izvan svih granica i podjela. Sva svjedočenja su u prvom licu, bez komentara ili drugih vrsta upotreba ili zloupotreba.

Dijana Milošević, osnivačica DAH Teatra i rediteljica predstave duboko je ubijeđena da teatar i umjetnost imaju ključnu ulogu u procesu oporavka i pomirenja društava koja su traumatizirana ratom. “Teatar može pomoći ljudima da shvate trenutak u kojem žive i da dožive strah, ljutnju, predrasude, bol i patnju u sigurnom okruženju. Može podsjetiti ljude na patnju drugih. Teatar može kreirati prostor koji omogućava sjećanjima da dostojanstveno žive – sjećanjima koja otvaraju put istini da se ponovo čuje i dati glas onima čiji se glas drugačije ne bi čuo”, zaključila je Milešević.

Rezervacija ulaznica putem telefona 033 664 070 i 061 434 846.

Video isječak predstave dostupan na slijedećem linku

http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=Cc_kBdTD2_4

13.02.2012. – 21. 02.2012. godine Milan Marković i Maja Pelević učlanili su se u Demokratsku stranku Srbije, Ujedinjene regione Srbije, Socijaldemokratsku partiju, Demokratsku stranku, Liberalno demokratsku partiju, Srpsku naprednu stranku i Socijalističku partiju Srbije.

Vrlo brzo nakon učlanjenja postali su članovi većine Saveta za kulturu a u nekim partijama su dospeli i na kadrovsku listu.

Milan Marković i Maja Pelević predstavili su se svojim novim partijskim kolegama tekstom “Ideja strategija pokret” u kom su izneli svoja razmišljanja na temu marketinške strategije stranke. Tekst je u svim strankama veoma dobro prihvaćen.

Tekst je zapravo nastao preuzimanjem delova teksta Jozefa Gebelsa “Znanje i propaganda” iz 1928. godine.

11. aprila 2012. na sceni Sarajevskog ratnog teatra bit će upriličeno scensko čitanje drame "Le Lys et La Cendre" (Ljiljan i pepeo) autora Bernard-Henri Levy -a, a čiju dramatizaciju i postavku potpisuje mlada francuska rediteljica  Djenabah Bakary. Tekst će govoriti glumci i glumice Snežana Alič i Adnan Hasković iz Sarajevskog ratnog tetara te Vanesa Glođo, Daniel Mesguich, Jean-Louis Martinelli, Gilles Hertzog, a pored njih na sceni će biti Florence Hartman i Jovan Divjak.

Reporters were being shelled too

Henry Peirse was a correspondent for Deutsche Welle Radio, IRN and others. Worked for UN Radio in Croatia and Bosnia – set up 'eFM Studenski Radio' in Sarajevo. Currently running GRNLive.

When did you arrive to Sarajevo and how many time have you spent there during the war 1992-1995?

I was in Sarajevo on a number of occasions between 1993 and when I left in September 1998 – I moved to the city full time in late 1995.

 Can you describe your typical working day in the besieged city? What have you eat and drink?

 I lived in various apartments, in Ciglane until 1996, the over the river in Skenderija and finally I moved to Barscarsija until I left in 1998.

 During the siege we'd eat where we could, drink anything. There was a great pizzeria in Ciglane – I remember it well... there was also that amazing delivery pizza place up the hill in Barscarsija.. “sa mesom ili bez”? So good and it you were lucky they had kajmac. They even delivered during the fighting.

 I stayed one time in 1995 at the Hondo guest house (picture taken from their top floor balcony – the first day of those air strikes in May 1995 – me on the right).

I remember they gave us amazing breakfasts, eggs and everything – it was something incredible at that time.

 What was the most horrific experience during your work as war reporter in besieged Sarajevo?

 Being shelled, shot at by a sniper, arrested for spying, held in my car and not allowed to  leave while shells dropped around us..many thanks.

It was all horrific.

 But I was lucky, I could always buy something to eat and knew that I could leave ,have a shower, wash my pants in a machine and play music, while doing the vacuum cleaning and all at the same time...most people couldn't, so I was very lucky.

 What was the most positive, or fun detail that you remember from the reporting from besieged Sarajevo?

 The jokes and the humour, Mujo and Haso...

 The old brothel that was the AP house...no cupboards in any room, just mirrors...

 And the constant drinking...not that that was very good, but it helped in the short term.

 Sometimes waking up in the middle of the night to the sound of washing machines, vacuum cleaners and more – a moment of electricity.

It would be easy to say that some of the reporters were 'pro-Bosnian' but the reality is very different, they were reporting on what was happening and they were being shelled, as was every resident of the city.

 How did you select the stories to report about from besieged city in the period of ceasefire?

 Most of the work was driven by the events of the day, the daily UN Press Briefing and what, if any, comments or movement had come from the international community.

 I tried, as much as possible, to interview local people and convey life in the city. I interviewed the daughter of the doctor that had sat with Archduke Ferdinand after he had been shot. She was a older lady who had been through so much in her life. She gave me an amazing insight into living in the city under siege – what it was like to cook and feed people, clean, wash, everything – told in such a dry, deadpan way and mostly worried about how much the city had changed...outside of the damage caused by the bombs.

 Have you make friends with colleagues journalists and local staff who have assisted you during your work as war reporter in besieged Sarajevo?

 Yes – and although I haven't been back since 1998, I am in touch with many of my Sarajlija friends still. I do hope to come back soon.

 As far as non local journalists are concerned, yes, I am also in touch with many, who are very close friends, in fact, it is only with them that I can talk about some of those dark days.

Have you ever been in situation to apply self censorship on your reports? Can you describe this situation?

No – not that I remember- other than when I called my Mother...

Do you think that reporting from besieged Sarajevo was objective?

Yes, very objective, telling the story of living in the city, being shelled and shot at on a daily basis...it was all happening so close and the UN had it's pressers that were full of detail, sometimes... It would be easy to say that some of the reporters were 'pro-Bosnian' but the reality is very different, they were reporting on what was happening and they were being shelled, as was every resident of the city.

There is a very famous reporter who made it her mission to put a Sarajevo horror story on the front page of The Washington Post every day till 'Clinton did something about it'. I remember her telling me this in early 1995....eventually it happened.

How do you see the role of the international media and the progress of the Bosnian war? Was media the key factor for the NATO intervention which actually stopped the war?

I believe the passion for resolving the conflict and stopping the fighting that many of the long term reporters based in Sarajevo showed was instrumental in bringing the horrors of the war to the people that had the power to do something about it within the international community.

There is a very famous reporter who made it her mission to put a Sarajevo horror story on the front page of The Washington Post every day till 'Clinton did something about it'. I remember her telling me this in early 1995....eventually it happened.

 If you have reported from other conflict (war) zones after 1995, could you compare your experiences from Sarajevo war-time to another war situation? Are there a similarities? And what are the main differences?

 Once was enough for me – I returned to London and started a business, still within news, but one that meant I didn't have to travel.

I believe it's vital that these events are reported and the world learns when something truly horrible is happening, anywhere.

 But the jest for life I felt in the people of Sarajevo showed me I must build a family, something I couldn't do while working in war zones, some people can, but not me.

 Even though I could leave, at any time, over Igman or on Maybe Airlines, some of those images will never leave me. My time in Sarajevo taught me much, I used to say if I'd know what I would do and see before I went, I would never have gone, but now that I'm on the other side, I won't give up a day... My thoughts and heart are with the people of Sarajevo.

April u Sarajevu

Svjetlana Tadić

05.04.2012 21:00

Danas će u Sarajevu različitim manifestacijama biti obilježen dan takozvane opsade ovog grada, a koliko je zaista termin opsada nerealna klasifikacija, suvišno je i govoriti.

Sve ostale cifre, podaci, analize... vode nas u sasvim drugom pravcu, onom u kojem se može donijeti drugačija klasifikacija za dešavanja iz aprila 1992. godine u Sarajevu.

Dana 6. aprila počeo je progon i etničko čišćenje Sarajeva, nekada drugog grada u Jugoslaviji po broju Srba koji u njemu žive. Tog 6. aprila počela je odbrana srpskog naroda od učestalih napada druge strane, one koja je željela grad etnički čist, bez Srba.

Zašto danas, oni koji obilježavaju opsadu Sarajeva, ne kažu zašto se pripadnicima Patriotske lige i “Zelenih beretki” ratni staž priznaje od 1. marta 1991. godine. Godinu dana ranije počeo je progon Srba iz Sarajeva, a i dvadeset godina kasnije se tvrdi da je taj grad bio pod opsadom.

Pitanje je kako je Sarajevo bio grad pod opsadom, ako znamo da je u njemu prije rata živjelo oko 160.000 Srba, a danas ih ima maksimalno oko 8.000. Kako pod opsadom može nestati toliki broj Srba? Kako čiste savjesti reći da oni nisu ubijeni, istjerani, prognani... Popis stanovništva će sigurno donijeti još poražavajuće podatke, koji ne samo da će učvrstiti činjenicu da je sprovedeno sistemsko etničko čišćenje, već i da je Sarajevo danas jednonacionalan grad, bez imalo multietničnosti, u koju se zaklinju oni koji su u njemu ostali.

Tvrdi se još i da su Srbi sa sarajevskih brda vršili agresiju na Sarajevo, a ne postavlja se pitanje otkud ti Srbi na brdima, jesu li svojevoljno napustili stanove i kuće u svom gradu da bi otišli u sela podno Romanije i Trebevića... Zašto su to uradili, nije li im bilo lijepo u Sarajevu, koje je najviše od svih gradova Balkana poznavalo multietničnost, prožimanje različitih kultura, običaja, vjera, ljubavi...? Bilo im je lijepo, ali Sarajevo je bilo nedovoljno veliko za ispunjenje svih muslimanskih želja.

Jednostavno, desio se progon onih koji su na vrijeme shvatili te želje i desila su se ubistva onih koji su do posljednjeg momenta vjerovali u multietničnost Sarajeva.

Ipak, danas se u ovom gradu obilježava opsada, a oni koji su iz njega prognani sa razlogom se mogu zapitati da li je Sarajevo zaista gdje je nekada bilo? Geografski jeste, ali dušom nije. Jer danas Sarajevo nema dušu, jer su u njemu ostali samo bezdušni.

http://www.glassrpske.com/komentar/komentar_dana/April-u-Sarajevu/lat/1066.html

Noćas je u Sarajevskom ratnom teatru otvorena izložba fotografa Jim Marshalla "15 godina poslije", a u sklopu koje je predstvljeno 75 fotografija koje prikazuju Sarajevo 1996. odnosno 2011. godine. Izložbu je otvorio direktor Sarajevskog ratnog teara Nihad Kreševljaković koji je rad Jim Marshalla okarakterizirao kao jedan od najvrijednijih dokumenata ove vrste, ali i mnogo više od samog dokumenta. "Ovo je definitivno vrijedno umjetničko djelo koje svojim jednostavnim konceptom otvara bezgranični prostor promišljanjima o samoj suštini onoga što nas čini ljudima, odnosno onome što nas čini neljudima. "15 GODINA POSLIJE" je univerzalna priča o gradu, vremenu, arhitekturi, memoriji, ideji slobode, ratu, miru... Opet u ovim slikama koje prikazuju nama uglavnom drage zgrade mi svjedočimo prije svega priči o čovjeku. Mi ovdje gledamo NAS onakve kako smo izgledali prije 15 godina. Prirodno nam se postavlja pitanje da li smo i i mi imali tu sreću i da li smo doživjeli sudbinu ovih fasada zgrada? U tom smislu ovaj rad možemo doživjeti i kao optimističnu priču, a kakve su u ovdje rijetkost, jer živimo u ovoj nama dragoj siromašnoj tranzicionoj zemlji gdje se nada čini kao najdeficitarniji proizvod." Jim Marshall opisao je proces nastanka fotografija te istakao kako je ono što je najvažnije to da one svjedoče o nadi.

Izložba Jim Marshalla bit će otvorena do 13. aprila 2012.

Otvorenjem ove izložbe Sarajevski ratni teatar će pored scene, ulazni hol u zgradu transformirati u prostor događanja različitih vrsta pod imenom "Centar društvenih aktivnosti" čime će vratiti ime nekad kultnog sarajevskog okupljališta poznatog kao CDA. Kao dio ovogodišnje suradnje sa programom Modul memorije brojni programi bit će realizirani upravo u tom prostoru.

Programi Modula Memorije u Sarajevskom ratnom teatru

Izložba fotografija

Jim Marshall - "15 godina poslije"    

Sarajevski ratni teatar (cda)

ulaz slobodan

11. april, srijeda, 20.00h  

Scensko čitanje "Le Lys et la Cendre" (Ljiljan i pepeo), Bernard-Henry Levi

Adaptacija i režija: Djenabah Bakery

Čitaju:  Daniel Mesguich, Jean-Louis Martinelli, Gilles Hertzog, Snežana Alič, Adnan Hasković, Vanesa Glođo, Florence Hartman i Jovan Divjak.            

 ulaz slobodan

13. april, petak, u 20.00h sati           

Predstava "Prelazeći liniju", DAH TEATAR,

Režija: Dijana Milošević     

14. april, subota, u 20.00h                 

Projekcija kratkih filmova

Jamile Žbanić  i Danisa Tanovića                    

Sarajevski ratni teatar (CDA)

ulaz slobodan 

16.april, ponedjeljak, u 19.00 sati (otvorena do 21.aprila)       

Izložba "Fashion under the siege", Amna Kunovac      

Sarajevski ratni teatar (CDA)

 ulaz slobodan

16. april, srijeda u 20.00 sati            

Specijalna projekcija filma "Miss Sarajevo", Bill Carter                 

Izložba fotografija "DRINA / PERUĆAC", Velija Hasanbegović       

Sarajevski ratni teatar (CDA)

 ulaz slobodan

22. april, utorak, 20.00h   

Predstava "Patriotic Hypermarket", Dino Mustafić      

26. april, subota,  - OTVORENJE U SARTR-u u 20.00h (traje do 9.maja)               

Izložba umjetnika iz Sarajeva i Graza "Budi realan, traži nemoguće!" / ROTOR Graz     

SARTR / cda, Galerija JAVA, Kino Kriterion, Delikatesna, ALU, Meeting Point

 ulaz slobodan

Projekcija filma o Milomiru Kovačeviću Strašnom "No Name"

Rediteljica: Julie Biro

U suradnji sa Inicijativom mladih za ljudska prava BiH

ulaz slobodan

8. maj, utorak, 20.00h

Izložba predmeta djece poginule u opkoljenom Sarajevu u periodu 92-96.,           

Arma Tanović i Udruženje roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-1995                

Sarajevski ratni teatar (CDA)

ulaz slobodan

11. aprila 2012. na sceni Sarajevskog ratnog teatra bit će upriličeno scensko čitanje drame "Le Lys et La Cendre" (Ljiljan i pepeo) autora Bernard-Henri Levy -a, a čiju dramatizaciju i postavku potpisuje mlada francuska rediteljica  Djenabah Bakary. Tekst će govoriti glumci i glumice Snežana Alič i Adnan Hasković iz Sarajevskog ratnog tetara te Vanesa Glođo, Daniel Mesguich, Jean-Louis Martinelli, Gilles Hertzog, a pored njih na sceni će biti Florence Hartman i Jovan Divjak.

Premijeri predstave prisustvovat će i autor teksta Bernard-Henri Levy.  Inače, svojim posjetama a posebno djelovanjem u najtežim danima agresije na BiH i opsade Sarajeva, svrstao se među najagilnije prijatelje i zastupnike vojne intervencije. Među prvim je govorio o koncentracionim logorima. Autor je dokumentarnog filma "Bosna". Knjigu pod simboličnim nazivom "Ljiljan i pepeo" objavio je kao dnevnik kojeg je vodio tokom rata u Bosni, a u njemu analizira početak ratova na Balkanu. Bernard-Henry Levy u svome dnevniku, 23. maja 1992. godine zapisao je sljedeće:

"Pascal Bruckner u Flori. (...) Pokušavam mu reći da on upravo brka dvije stvari: rat u Hrvatskoj, gdje se sukobljavaju, htjeli to ili ne, dva nacionalizma; rat u Bosni, međutim, gdje se suprotstavljaju jedan nacionalizam i jedan kozmopolitizam koji je čast Evrope." (Ljiljan i pepeo)

U istoj knjizi na jednom mjestu kaže: "Poraz Bosne? Ne, propast Evrope."

There is a moment that returns to me again and again. An old man emerges from a wood and makes his way towards where I am standing. The lovely green valley has tipped into autumnal browns and it is a cold, damp morning.

The old man is one of 40,000 people driven from their homes in the central Bosnian town of Jajce, and they have been walking for two days to reach safety.

The Bosnian war gave to the lexicon of conflict a grotesque new euphemism: ethnic cleansing. These are its latest victims.

I asked the man how old he was. He said he was 80. May I ask you, I said, are you a Muslim or a Croat? And the answer he gave me still shames me as it echoes down the decades in my head. I am, he said, a musician.

It was a rebuke to the convenient ethnic shorthand to which we reporters reduced the lives of fully rounded, blameless and accomplished human beings.

The Western democracies misread the war. For years. It was ancient ethnic hatreds. It was all sides equally guilty. It was the Balkans. There was nothing that could be done.

The 1995 Srebrenica massacre triggered more robust Western intervention

It wasn't so. The refugees were not fleeing fighting. For the most part there wasn't any fighting - the military imbalance was far too great in most places for that.

There was, instead, a huge military machine that went from municipality to municipality driving people from their homes. Many thousands were murdered; still more were detained in concentration camps where some were tortured or raped.

The war lasted 44 months. On average 100 people died every single day, for more than three and a half years. In a country the size of Scotland.

The Western democracies watched in anguished indecision until a single atrocity - Srebrenica - pushed the world to act. But Srebrenica was different only in scale from what had been happening for more than three years.

A few days after I met the musician I was drawn into the war in a personal and painful way. Someone I was working with - someone I felt responsible for - my cameraman - was killed in an incident that I survived.

He was 25, a brave and creative film maker from Zagreb. He was a funny and charming companion who hated the war but believed in the need to document it up close. After John Bunyan we called him, in jest, Mr Valiant for Truth. We collected his body and drove it over narrow mountain passes back to his native Croatia.

At his funeral we broke our hearts. I was immobilised by grief and rage, for a moment connected, viscerally, to the passions that fuelled the war - the impulse of vengeance and counter-vengeance.

War reporters love what they do and feel guilty about that. But it wears you out sometimes. You would come home from the war and be dismayed by the indifference of others. People asked about the war but their eyes would glaze over when you answered. So you would seek out others who'd been there.

Walking in Hyde Park you would instinctively avoid the grassy areas in case there were landmines. You would scan the roof tops of Oxford Street for snipers. And you couldn't wait to go back.

Izložba u Galeriji "Java"

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 

× Foto: Davorin Sekulić/Klix.ba

Rezultat konferencije ratnih reportera u Sarajevu nova inicijativa

WARM CENTAR U SARAJEVU – WAR, ART, REPORTING, MEMORY

(SARAJEVO, 06. aprila, 2012) Na inicijativu Internacionalnog teatarskog festivala MESS, kulturološkog programa Modul Memorije i ratnih reportera na čelu sa Remy Ourdanom, današnja konferencija rezultirala je predstavljanjem ideje WARM Centra u Sarajevu – war (rat), art (umjetnost), repoting (izvjestavanje), memory (sjećanje). Ideja je da Sarajevo postane globalni centar ratnog izvještavanja i ratne umjetnosti, u najpozitivnijem smislu. U načelu projekat je dobio podršku Grada i Kantonalnog ministarstva kulture i sporta, dok mu predstoje faze konstituiranja fondacije, odbora I drugih aktivnosti. «Osim što je poznato kao simbol otpora, želimo da zbog ovog Centra Sarajevo bude prepoznato kao mjesto koje spaja ljude i gleda u budućnost.

 Kako ih je najavio Nihad Kreševljaković, umjetnički direktor Modula Memorije, ljudi koji su se skupa s nama borili za bolji svijet, Gary Knight i John Jones predstavili su u multimedijalnom format foto-monografiju za koju je svoje fotografije doniralo 45 ratnih fotografa, a knjiga će biti objavljena u julu 2012.

Novinar Boro Kontić govoreći o konferenciji koja je prethodila ovom okupljanju ratnih repotera naglasio je da je glavni problem propagandnog ratnog novinarstva što su dali legitimitet svakom zločinu, logoru i samoj opsadi. Novinar BBC-ja Allan Little, koji je i autor knjige «Smrt Jugoslavije» prisjetio se svojih bh. ratnih iskustava naglašavajući fascinaciju ljudima Bosne i Hercegovine koji nisu dozvolili da budu pobijeđeni. On je i otvorio pitanje da li je izvještavanje stranih reportera išta promijenilo u situaciji u našoj zemlji, podsjećajući da je situacija u Srebrenici bila alarmantna mnogo prije genocida 1995, te da se međunarodna zajednica oglušila o upozorenja.

Danis Tanović i Dino Mustafić dočarali su slikovitim epizodama šta je značilo u opsadi baviti se umjetnošću ističući kako je nužno zauzeti stav, te ponuditi svijetu istinu i realnost. «Kroz umjetnost se na najplemenitiji način možemo sjetiti teških vremena, kroz to smo naučili da budemo saosjećajniji i bolji ljudi», istakao je Mustafić napominjući da su ga ta iskustva naučila kako je etika neodvojiva od estetike.

Svojih sarajevskih iskustava prisjetili su se i Joel Brand koji je prvi put u Sarajevu nakon 20 godina, te Aida Čerkez koja od tog vremena do danas izvještava za jednu od najuglednijih svjetskih novinskih agencija – Associated Press. U okviru konferencije predstavljeni su projekti Virtuelna FAMA kolekcija, Inicijativa mladih za ljudska prava BiH, Izložba predmeta djece ubijene u opkoljenom Sarajevu kojom će biti zatvoren Modul Memorije 8.maja, te izložba Velije Hasanbegovića.

Modul Memorije 2012 se nastavlja sutra, subota, 7. aprila otvaranjem izložbe Jim Marshalla «15 godina poslije» u Sarajevskom ratnom teatru u 19 sati.

# # # k r a j # # #

Kontakt: Una Bejtović, PR manager Festivala, +387 61 190 110, press@mess.ba, www.mess.ba

Počinje Modul Memorije 2012

Kulturološki projekat Internacionalnog teatarskog festivala MESS Modul Memorije održat će se od 5. aprila do 9. maja 2012 u Sarajevu. Programi ovogodišnjeg Modula Memorije će biti posvećeni obilježavanju dvadeset godina od početka opsade Sarajeva, te propitivanjem načina kako se sjećamo bolnog iskustva i šta smo iz njega naučili. Među brojnim izložbama, filmovima, predstavama, i drugim sadržajima, centralni događaj je konferencija koja će 6. aprila okupiti ratne reportere u Holiday Innu, kada će biti i predstavljena foto-knjiga za koju je 45 fotoreportera doniralo fotografije (Opširnije ovdje).

“Modul Memorije sve ove godine predstavlja težnju da nas kroz kreativne sadržaje iskustvo opsade oplemeni kako bismo se prema patnji drugih, bilo da je riječ o iskustvima iz drugih bh. gradova ili iskustvima ljudi u Siriji, Egiptu, ili bilo gdje na svijetu”, naglasio je Nihad Kreševljaković, umjetnički direktor Modula Memorije svih 16 godina i aktuelni direktor SARTR-a.

Predstavljajući sadržaje koji su ove godine realizirani i u saradnji sa Kinom Kriterion, te Centrom Andree Malraux, Kreševljaković je posebno izdvojio potresnu ali istovremenu lijepu izložbu Amne Kunovac “Moda pod opsadom”, koja će kroz fotografije prelijepih žena ispričati dirljivu, ali i priču o ljepoti Sarajeva pod opsadom. Također, podsjećajući da su svoje prve angažmane na filmu napravili pod opsadom, Kreševljaković je najavio projekcije filmova Jasmile Žbanić i Danisa Tanovića. Jedna od najpotresnijih priča našeg vremena, jedinstveni slučaj fotografa koji je otišao da uslika mjesto gdje je trebao biti pogubljen, nedavno objavljena i u Financial Timesu, crno-bijela foto-hronika Velije Hasanbegovića bit će postavljena u SARTR-u od 22. do 26. aprila 2012.

Predstavljajući izložbu fotografija “15 godina poslije”, Jim Marshall je istakao da fotografije predstavljaju i priču o ljudskoj energiji i kreativnosti da obnove ne samo zgrade, nego i život u tim gradjevinama. "Prema komentarima prijatelja koji su vidjeli fotografije zaključio sam da je mnogima još uvijek teško prisjećati se i govoriti o opsadi i nadam se da će se tim pitanjem baviti u budućnosti", zaključio je Marshall. Najavljujući izložbu koja iste lokacije dočarava u razmaku od 15 godina, Kreševljaković je istakao njenu optimističnu stranu, ali i otvara pitanje koliko smo se kao ljudi uspjeli «renovirati» iznutra, a koliko je vrijeme opsade i danas ostavilo traga.

U okviru Modula Memorije bit će izvedena i predstava "Patriotic Hypermarket" Dine Mustafića, nastala prema tekstu Milene Bogavac iz Beograda i Jetona Neziraja iz Prištine. Izložba Nedima Zlatara i Branimira Prijaka “Spomenici revolucije u BiH“ otvorit će i pitanje kako ćemo se odnositi prema opsadi poslije još dvije ili tri decenije.

Modul Memorije ove godine zatvorit će izložba predmeta djece poginule u opkoljenom Sarajevu u saradnji sa Armom Tanović i Udruženjem roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-1995. "Ovom izuzetno potresnom izložbom posvetit ćemo pažnju boli ljudi za koje sigurno period 1992-1995 nikad neće proći", zaključio je Kreševljaković.

Nihad Kreševljaković je istakao posebnu zahvalnost Ronu Havivu na ustupljenim autorskim pravima za plakat ovogodišnjeg Modula Memorije 2012.

03. April 2012. u 08:58