blob

DOBRO DOŠLI U SARAJEVO bosanska kahvana kod braće Kreševljaković

30.05.2020.

Karim Zaimović: Tajna džema od malina; Rediteljica: Selma Spahić

Trailer teatarske predstave TAJNA DŽEMA OD MALINA, nastale u produkkciji Sarajevskog ratnog teatra i Festivala MESS po kultnoj knjizi Karima Zaimovića. Predstavu je režirala Selma Spahić. Produkcija: SARTR, Fondacija Kaim Zaimović, MESS i WARM Režija: Selma Spahić Igraju: Snežana Alič, Alban Ukaj, Jasenko Pašić, Ermin Bravo, Adi Hrustemović, Benjamin Bajramović Dramatizacija i dramaturgija: Bojana Vidosavljević, Dario bevanda, Adnan Lugonić Scenografija: Mirna Ler Kostim: Emina Hodžić Adilović Muzika: Damir Imamović Vizualni identitet/animacije: Emina Kujundžić Scenski pokret: Branko Potočan VJ: Edita Gazibara Fotografija: Velija Hasanbegović Ilustracija: Dragan Rokvić Dizajn: Fabrika 2013 Dizajn čudne sprave: Azra Kasap Producent: Nihad Kreševljaković Premijera: 2. mart 2013; “Nova formula” 26.septembra 2015. Broj predstava: (do 31.12.2016.) 58 Na “tajnoj” press konferenciji, održanoj tek pred nekolicinom novinara i novinarki koji/e su shvatili šifrirani poziv, o novim otkrićima u Sarajevu govorili su novinar Pedro Panama, spisateljica Ona, austrougarski poručnik Hiršfic, te strip autor Amir Amrić. Svjesni opasnosti kojoj se izlažu pojavljujući se u javnosti, neki od njih željeli su govoreći u kodovima, skrenuti pažnju na naizgled nepovezane simptome nadolazećeg mraka u gradu Sarajevu. Pozdravljajući prisutne, historičar Nihad Kreševljaković zahvalio se učesnicima i učesnici konferencije i dao je riječ istraživačkom novinaru Pedru Panami koji je sebi u bradu izgovorio: «Zadnjih dana, u gradu se pojavio veliki broj pacova. Ništa čudno, s obzirom da voda već danima ne teče kanalizacijom. Samim tim ni česmama. Redukcije su već neko vrijeme sarajevska svakodnevnica. Ne zaboravite, ovdje dolazi svakakva bjelosvjetska bagra. Razni pacovi. Klingsori. Grifoni. Strani reporteri. Agenti tajnih službi. I mnogi drugi.» Bez imalo rezerve, osjećajući se kao kod kuće poslije 105 godina života u Sarajevu, austrougarski poručnik ispričao je svoju dugu biografiju i naglasio da jako voli šetalište kraj Miljacke. A onda je sljedećom rečenicom sledio krv u žilama svih prisutnih. “Iako je pomalo zbijen, ovo je simpatičan gradić. Jako volim njegove punokrvne stanovnike.” Ne htijući, ponovo je u svima probudio špekulacije o svojoj vampirskoj naravi. Spisateljica Ona, nakon decenija lutanja svijetom i avantura koje su promijenile historiju, vratila se u svoj rodni kraj. Kratko se požalila se na nedostatak sadržaja za osobe treće životne dobi. “Često sjedim na klupi u parku i čitam Šekspirove sonete, uplatila sam sebi boravak u jednom tihom i mirnom staračkom domu, gledam kako se ljudi boćaju i gledaju televiziju, slušam kako pripovijedaju priče o ratnoj prošlosti.” Sarajevski nevidljivi čovjek Amir Amrić bio je štur na riječima, što je shvatljivo, jer je svojom nevidljivošću izazvao neprijatnost kod novinara i novinarki koji nisu znali gdje da upere mikrofone. “Hvala vam što ste me pozvali. Nekad se bojim da ne pripadam ovom gradu. Jednostavno, ne uklapam se. Iako sam jedan od priznatijih strip scenarista u Americi, malo ko iz moje okoline smatra to podatkom kojim bi se mogao posebno pohvaliti», istakao je Amir Amrić, podsjetivši svojim (ne)prisustvom na stari sarajevski fenomen nepriznavanja uspjeha ljudima koji to zaslužuju.

30.05.2020.

ATLETE SRCA, PERFORMANCE NERMIN HAMZAGIĆ & FOTO VELIJA HASANBEGOVIĆ

Povodom Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, u prostoru Muzeja suvremene umjetnosti Ars Aevi otvorena je izložba / performans „Atlete srca“ autora Nermina Hamzagića. Projekat je realiziran u čast najtrofejnijeg sportskog kolektiva u Bosni i Hercegovini, reprezentativaca u sjedećoj odbojci. Producenti projekta su Udruženje Art Hub i Internacionalni teatarski festival MESS, uz partnerstvo Muzeja savremene umjetnosti Ars Aevi. Nakon premijere performansa u kome je publika imala čast sresti se oči u oči sa 12 legendarnih sportista, izložba fotografija, čiji je autor fotograf Velija Hasanbegović, ostala je postavljena do 6. marta. Iako priča o sjedećoj odbojci započinje znatno ranije, Savez sjedeće odbojke Bosne i Hercegovine osnovan je 1996. godine. Agresija na BiH i svakodnevno razaranje gradova i ljudskih snova učinili su svoje. Za mnoge koji su bili tu, najveći strah nije bio poginuti, već biti ranjen i ostati invalid. Nažalost, u odbrani zemlje, u borbama ili samo zbog toga što nisu željeli napustiti svoje domove, mnogi Bosanci i Hercegovci suočili su se sa sudbinom koja se svakome i uvijek činila kao kraj svijeta! Kada je osnovan Savez sjedeće odbojke, njegov primarni cilj bio je resocijalizacija brojnih invalida putem sporta i popularizacija svih onih moralnih vrijednosti koje se mogu steći kroz sport uopće, a posebno kroz sjedeću odbojku. Podsjećanja radi, još u periodu opsade grada Sarajeva, naši takmičari u sjedećoj odbojci išli su na takmičenja prolazeći kroz tunel ispod sarajevske aerodromske piste. Još tada klubovi su okupljali mnoge hrabre ljude koji su nastavili svoju borbu kroz sport. U vrlo kratkom vremenu, nakon osnivanja Saveza, bilo je jasno da on okuplja neke od najnevjerovatnijih ljudi koji žive u našoj zemlji. Lista medalja koje su naši sportisti u sjedećoj odbojci osvojili izgleda fascinantno. Reprezentacija Bosne i Hercegovine osvojila je dvije zlatne i dvije srebrene medalje na Paraolimpijskim igrama, trostruki je svjetski prvak, dvostruki svjetski viceprvak i aktuelni devetostruki evropski prvak. Reprezentacija BiH u sjedećoj odbojci jedina je sportska ekipa koja je u isto vrijeme bila evropski prvak, svjetski šampion i paraolimpijski pobjednik! Portreti postavljeni u prostoru Ars Aevi galerije su portreti najuspješnijih sportista čija imena treba znati napamet. Njihova imena su podsjetnik i priča o Bosni kakva bi mogla biti, a nažalost nije. Portreti ovih ljudi podsjećaju nas da je mnogo gore biti „invalid duha“, nastanjen u društvu zaborava, koji često od vlastite sebičnosti ne vidi ljepotu ljudske snage. Njihova imena su: Ismet Godinjak, Adnan Manko, Armin Šehić, Adnan Kešmer, Asim Medić, Mirzet Duran, Nizam Čančar, Dževad Hamzić, Benis Kadrić, Ermin Jusufović, Sabahudin Delalić, Safet Alibašić.

29.05.2020.

8. MART U RATU / MARCH 8TH IN WAR, SRĐAN VULETIĆ (SARAJEVO, RAT, OPSADA, 1993)

SARAJEVO, 8 MART 1993: Dani su bili sivi, hladni, teški k'o snijeg što pao je u martu te 93e, Djeca su majkama umjesto 8. MART čestitala 8. RAT, cvijeće je bilo vještačko, od svile i plastike... Sve je bilo grozno osim tih ljudi koji su bili nasmijani, duhoviti, vedri, otvoreni i pametni...Nema boljeg dokaza da je danas obična prevara za sve naše neuspjehe i stanja okrivljavati ružno vrijeme....Pogledajate predivan kratki film Srđana Vuletića SRĐAN VULETIĆ je jedan od najzanačajnijih filmskih reditelja u BiH, a koji je diplomirao u periodu opsade, 1995. godine, na Odsjeku za režiju Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu. Danas je dekam ASU, a predaje scenarij i režiju. Tokom rata Vuletić se priključio bolničkom timu kao medicinski tehničar, što je bilo iskustvo koje je kasnije inspiriralo njegov film PALIO SAM NOGE (1993.). Učestvovao je u SA-LIFE, setu dokumentarnih filmova iz Sarajeva, koji je nagrađen najvećim priznanjem za dokumentarni film – nagradom Evropske filmske akademije FELIX (1994.). Kao član Sarajevske grupe autora SaGA, režirao je filmove OSMI MART U RATU i RATNO KINO. 1998. režirao je dva kratka filma: KAKO JE PUKAO PJER ŽALICA i PUT NA MJESEC. Njegov kratki film iz 2000, TROSKOK, osvojio je Nagradu za najbolji kratki film u okviru programa Panorama na 50. Berlinskom filmskom festivalu 2000, te Nagrada za najbolji film na New York film festivalu. Autor je scenarija za kratki film 10 MINUTA, Ahmeda Imamovića, koji je 2002. godine osvojio nagradu Evropske filmske akademije za najbolji kratki film. Vuletić je 2003. završio svoj prvi igrani film LJETO U ZLATNOJ DOLINI, koji je osvojio nagradu Tigar na Rotterdam Film Festivalu 2004.

28.05.2020.

RATNI HIT: MUHA BEND "HARE KRIŠNA, HARE MAŠALLAH"

Muha Bend snimio je pjesmu koja je u martu 1995. postali pravi hit...RAT-ART je sigurno bila najbolja emisija o kulturi koju smo ikad imali, a autor ovog spota je njen urednik Branko Jerkovic režirao je ovaj spot. Mahir Beat House se tek pojavio na muzičkoj sceni. Nekim je pjesma i ko malo zasmetala, a pripisivao jo se uticaj na porast sljedbenika Hare Krishna pokreta u Sarajevu pod opsadom. Ukratko, bijaše to pravi HIT! Muharem Vojnikovic bio je jedan od najproduktivnijih muzičara tog vremena. Autor pjesme je Muharem Vojnikovic - Muha, a muzički producent Nedim Babovic. U pjesmi u spotu učestvuju i Lejla Pajević i Mahir Beat House Spot je snimljen u martu 1995. godine a režirao ga je Branko Jerkovic koji je uređivao kultnu emisiju RAT-ART. Snimatelj spota bio je Miran Jelenek.

28.05.2020.

NEKA BUDE SVJETLOSTI, reditelj DINO MUSTAFIĆ, Mostar,1993 i 1994 GODINE

NEKA BUDE SVJETLOSTI, reditelj DINO MUSTAFIĆ, juni 1994 GODINE Reditelj: Dino Mustafić Kamera: Hakija Hadžalić snimatelj tona: Dino Krkbešević Ton majstor: Mirsad Tukić muzički urednik: Husein Vladović montaža: Fadil Komarica, Vedo Trhulj Urednik: Šukrija Omeragić organizator: Smail Tokić U filmu su korišeni arhivski materijali TV BiH Ovo je jedan od najrjeđe prikazivanih filmova nastalih u periodu rata.

27.05.2020.

JASMILA ŽBANIĆ: NOĆ JE. MI SVIJETLIMO / WE LIGHT THE NIGHT1998 ‧ 14 mins

Noc je, mi svijetlimo, 1998 ‧ Short ‧ 14 mins Director: Jasmila Žbanić Screenplay: Sead Kresevijakovic, Nihad Kresevijakovic & Jasmila Žbanić Cinematography: Christine A. Maier Produkcija: DEBLOKADA Poducers: Damir i Esad Ibrahimović, Jasmila Žbanić Executive producer / Izvršna producentica: Sabina Arlanagić Cast / Učestvuju / participating: Sead Kresevljakovic, Nihad Kresevljaković, Enes Zlatar Bure, Nedim Alikadić, Ajla Alibalić, Adnan Islamović Music / Muzika: SIKTER Noć je, mi svijetlimo / We Light the Night Produkcija: DEBLOKADA (BiH, 1998., 16 mm, trajanje: 14 minuta) Producenti: Jasmila Žbanić, Damir Ibrahimović, Esad Ibrahimović Izvršni producent: Sabina Arslanagić Scenario: Sead Kreševljaković, Nihad Kreševljaković, Jasmila Žbanić Režija: Jasmila Žbanić Kamera: Christine A. Maier Montaža: Sofija Krvavac Učestvuju: Sead Kreševljaković, Nihad Kreševljaković, Enes Zlatar- Bure, Ajla Alibalić, Nedim Alikadić, Adnan Islamović Nagrade: 1999 - Nagrada žirija, New York Film Festival EXPO 1998 - Specijalna nagrada FIPRESCI, Sarajevo Film Festival 1998 - Specijalna nagrada na SFF-u 1998 za dokumentarni film "Noć je, mi svijetlimo"

27.05.2020.

SARAJEVO FILM FESTIVAL, 1993 by Johan Van Der Keuken

FilmmakerJohan van der Keuken Country: Netherlands Year:1993 Medium: 35mm Language: English Producer: Lucid Eye Films Johan Van der Keuken and Vellenga visited the Sarajevo Film Festival in October 1993. In three different cinemas in the city, many major films were screened using video beams. Van der Keuken himself presented two films, but he felt it was most important to record the fact that the festival was itself statement by focusing on film and culture in the hell of Sarajevo. This film explores the 1993 Sarajevo Film Festival which took place during the war in the country while the city was under siege. Johan van der Keuken is filming Haris Pasovic, Marijela and Marko Margeta and their life during the siege. Johan van der Keuken (Amsterdam, 4 April 1938 – 7 January 2001) was a Dutch documentary filmmaker, author, and photographer. Johan van der Keuken published his first book of photographs, We are Seventeen (1955), at the age of 17. In a career that spanned 42 years, Van der Keuken produced 55 documentary films, six of which won eight awards. He also wrote nine books on photography and films, his field of interest. For all his efforts, he received seven awards for his life work, and one other for photography. Johan Van Der keuken is one of the most respected people among those who visited Sarajevo during the siege. Rest in Peace!

26.05.2020.

Film Sanele Kapetanović o predstavi "AY CARMELA", reditelja Roberta Raponje u kojoj igraju Selma Alispahić, Dragan Jovičić i Jasenko Pašić

Na repertoaru Sarajevskog ratnog teatra AY CARMELA nalazi se od 1999. godine i obilazeći teatarske scene u BiH kao i prostor gotovo cijele Evrope, slavi sjajnu partnersku igru Selme Alispahić i Dragana Jovičića (uz Jasenka Pašića) koji afirmiraju sve vrijednosti Glumca, kao i vitalitet i neprolaznost teatarske umjetnosti. Jedna je od najigranijih bh predstava ikad. Na 39. FESTIVALU MESS, 1999. godine za ulogu u predstvi AY CARMELA, nagradu Zlatni lovor vijenac osvojio je Dragan Jovičić, a nagradu za najbolju mladu glumicu "Reihan Demirdžić" osvojila je Selma Alispahić. Pogledajte dokumentarac o ovoj predstavi snimljen 2012. autorice Sanele Kapetanović. U filmu govore Selma Alispahić i Dragan Jovičić, Karmela Ćurea, Jovan Divjak, Zdravko Grebo i Nihad Kreševljaković.

26.05.2020.

Izložba 'TEATAR POD OPSADOM'' autorice Hane Bajrović, Modul memorije 2019

Modul memorije 2019 izložba 'Teatar pod opsadom'' autorice Hane Bajrović otvorena je 24. aprila 2019. u Narodnom pozorištu u Sarajevu. Bila je to najveća do sada organizirrana izložba na temu teatra u periodu opsade. Izložba je bila postavljena 2 mjeseca i pogledalo ju je preko 10.000 ljudi. Producenti izložbe su Festival MESS i narodno pozorište, a 2020. publicirali su i istoimenu foto-monografiju iste autorice.

26.05.2020.

OD SKLONIŠTA DO SARAJEVSKOG RATNOG TEATRA, 1992 - 2012

Sarajevski ratni teatar osnovan je 17. maja 1992. godine u trenucima kada je Sarajevo svakodnevno bilo zasipano hiljadama granata, a agresori s okolnih brda pokušavali uništiti njegov duh. Novoosnovani teatar je postao utočište za brojne reditelje i glumce, a posebno za Sarajlije i Sarajke koji su tražili bijeg od ratne svakodnevnice, a da im je SARTR bio luka spasa od ludila rata govori i komentar anonimne Sarajke, koja je u knjigu utisaka upisala: "Hvala sarajevskim glumcima što su nam pomogli da ne poludimo!" Predstave su se iz sigurnosnih razloga odigravale u kabareu Pozorišta mladih, a tu je premijerno izvedena i predstava "Sklonište" za koju su scenarij napisali Safet Plakalo i Dubravko Bibanović, reditelj ovog komada koji je postao i ostao temelj ukupnog stvaralaštva Sarajevskog ratnog teatra. U povodu 20. godišnjice od realizacije ove predstave u SARTR-u je u suradnji sa TV SA realizirao dokumentarni film "Od Skloništa do Sarajevskog ratnog teatra" u režiji Sanele Kapetanović i Nihada Kreševljakovića koji je i sam u tom periodu bio direktor srajevskog ratnog teatra. U filmu pored učesnika predstave govori jedan osnivača SARTR-a rahmetli Safet Plakalo akojem ovo bio jedan od posljednjih intervjua prije njegove smrti. Devet godina prije snimanja ovog filma umro je i drugi od osnivača reditelj Dubravko Bibanović. Pored njih dvojice jedan od onivača SARTRa je Gradimir Gojer. Osnivač Sarajevskog ratnog teatra bila je tadašnja Skupština Grada Sarajeva kojom je kao gradonačelnik predsjedavao Muhamed Kreševljaković, a u osnivačkom dokumentu je stajalo da je osnivanje SARTRa važno zbog "njegove posebne uloge u odbrani grada".

26.05.2020.

SARAJEVO, 16.5 2020. SARAJEVO PROTESTS MASS FOR SLAIN NAZI ALLIES WITH MARCH FOR THEIR VICTIMS

26.05.2020.

ISTINA O VALTERU, autentična priča o Vladimiru Periću Walteru

Vladimir Perić Walter rođen je 28. 12. 1919. u Prijepolju. Poznat kao partizanski obavještajac, koji je poginuo prilikom oslobođenja Sarajeva, 6. aprila 1945. Godine 1953. proglašen je narodnim herojem Jugoslavije. U filmu govore njegova sestra Ilinka, kustos muzeja, njegovi sugrađani i Boriša Arnaut koji je u tom periodu bio ambasador Bosne i Hercegovine u Srbiji. FILM JE PRIKAZAN NA RTS-u.

16.05.2020.

Edin Krehić_Roman "Znaš li Nunu Montiljo?" u izdanju VideoArhiv Biblioteka Hamdija Kreševljaković

16.05.2020.

ADIO KERIDA, sefardska pjesma u izvedbi grupe Ladino iz Sarajeva

15.05.2020.

BOMBAJ ŠTAMPA - MOJA ZEMLJA (1992.)

Ne želim put, put bez kraja, Ja neću zemlju, zemlju bez vode, Kad neko bude i neko ode, Zašto je uopšte morao doći Pitao sam se jer sve je to zbilja, Niz moje lice teku kapi kiše, Ja je sada volim još više I nigdje drugo ja ne želim poći Ovo je samo moja zemlja, nedam je nikome, ona ima snagu zvijezda, ima svjetlosti za ljude sve, ova zemlja voli i tebe Ovdje su samo moji ljudi, nedam ih nikome, oni imaju snagu zvijezda i svjetlosti za ljude sve, ovi ljudi vole ljude sve

14.05.2020.

SIKTER - PAIN IN BRAIN

Kultna pjesma grupe Sikter nastala u opsadi, a za koju je spot snimljen, meni se čini 1994. godine. Spot su snimali Haris Pašović, Nial McKormick i Christian Bushill. Prva je to BH pjesma koja se zavrtila na MTV-u ali su joj davali neki čudni, kasni termin jer je ko biva u spotu bilo nekih uznemirujućih slika.... Iz naše perspektive slike snimljene BETA KAMEROM, koristeći još one cake za noćno snimanje bile su odlične s obzirom da je naša vizualna kultura tih dana uglavnom gravitirala VHS-u, eventualno 8mm kamkorderima. Pjesma bi se po jednoj karaktersitici mogla svrstati i u neke moderne sevdalinke s obzirom da se radi o ljubavnoj pjesmi, nastaloj iz ljubavnog bola koji je tih dana Enesu stvarao bol u mozgu. U postavi koja je snimila ovu pjesmu svirali su pored Enesa, Faris Arapović, Nebojša Šerić Šoba i tada još nebrušeni dijamant Esad Bratović Eso...Cvike za varenje koje se vide u jednom od snimaka trebale bi se nalaziti negdje u Videoarhivu. U spotu, u Vijećnici pojavljuje se i Asja Hafner koja je svakako spot učinila ljepšim, ali kao što rekosmo ni to nije pomoglo da ga vrte u neko normalno doba na MTV-u. Pored ulica Sarajeva, dio spota u kome se pojavljuje DR. Bure snimane su i wc-u Festivala MESS, a scene sa ćilima u stanu Emira Kasumagića. Svašta bi se još moglo napisati o ovj pjesmi, ali skratimo priču i zaključimo da se radi o remek djelu sarajevske rock scene pod opsadom.

14.05.2020.

SARAJEVO, S LJUBAVLJU

(BRAĆA KREŠEVLJAKOVIĆ O SARAJEVU) Sarajevo s ljubavlju prilog Tv Sa u kome Seada i Nihad Kreševljaković govore o filmu "Sjećaš li se Sarajeva" i o gradu i njihovom odnosu prema Sarajevu. TVSA2011

14.05.2020.

BRANKO ĐURIĆ I NEDIM BABOVIĆ (BOMBAJ ŠTAMPA), Ja znam da svemu dođe kraj, 1992

Ja znam da svemu dođe kraj i poslije kiše sunce dođe cestom što vodi kroz moj grad opet će muzika da prođe ti znaš kako tebe volim ja ti znaš kako volim ovaj grad jednog jutra kad se probudiš od sreće ćeš da poludiš Ja znam da svemu dođe kraj i svane sunce poslije kiše cestom što vodi kroz moj grad opet će behar da miriše ti znaš kako tebe volim ja ti znaš kako volim ovaj grad i jednog jutra kad se probudiš od sreće ćeš da zaplačeš, i da poludiš jer kad prođe ovo sve ja ću doći po tebe šetat ćemo kroz naš grad ljepši nego ikada jer kad prođe ovo sve ja ću doći po tebe plesat ćemo kroz naš grad ljetnom kišom okupan bez oblaka ja znam da svemu dođe kraj i poslije kiše sunce dođe cestom što vodi kroz moj grad opet će muzika da prođe

14.05.2020.

Sarajevo, Baščaršija, 1915 (SARAJEVO DIE HAUPSTADT DIE BOSNIAN

14.05.2020.

SARAJEVO 1920

14.05.2020.

SARAJEVO 1939

13.05.2020.

M.A. HENDA, "SARAJEVSKA RAJA", 1992

13.05.2020.

Izložba 'Migrant Abas' fotograf Velija Hasanbegović; Modul Memorije 2000

MODUL MEMORIJE 2020 Videoizložba "Migrant Abas" fotografa Velije Hasanbegovića prikazana je na YouTubeu kanalu u okviru ovogodišnjeg 25. izdanja Modula Memorije. Riječ je o izložbi koja prati jedan dan u životu devetogodišnjeg dječaka Abasa koji je krenuo u osnovnu školu u prihvatnom centru Borići u Bihaću. "Mislim da je posebno važno da, u vremenu i situaciji poput ove, u kojoj smo se svi našli, ne zaboravimo na one koji su u još goroj poziciji od naše. Dječak Abas, čija je jedina želja školovati se i imati normalan život, je priča kakvih je potrebno više u odnosu na kreiranu negativnu sliku prema ovoj populaciji ljudi, a koju potiču i neki mediji, kako domaći, tako i u cijeloj Evropi. Naš odnos prema migrantima odredit će sliku nas samih", poručio je Hasanbegović. U Bosni i Hercegovini, prema procjenama, u svakom trenutku se nalazi sedam do osam hiljada migranata i izbjeglica iz zemalja poput Iraka, Sirije, Afganistana, Pakistana..., poruka je na kraju izložbe. "Mnogi od njih su porodice s djecom, a značajan je i broj maloljetnika bez pratnje, najvećim dijelom dječaka. Svi oni su krenuli na put ka boljem životu i sreći za koje vjeruju da ih čekaju u zemljama Zapadne Evrope", stoji u opisu video-izložbe. Autor izložbe: VELIJA HASANBEGOVIĆ PRODUKCIJA: MODUL MEMORIJE, FESTIVAL MESS Producent: Nihad Kreševljaković Izvršna produkcija: Hana Bajrović

13.05.2020.

JASENOVAC, dokumentarni film iz 1945. čiji je reditelj Gustav Gavrin

Prvi jugoslavenski dokumentarni film o koncentracionim logorima iz 1945. pod imenom "Jasenovac" snimljen je neposredno, svega nekoliko dana, po oslobođenju logora Jasenovca 1945. godine Film je autentično i potresno svjedočanstvo o zločinima počinjenim u zloglasnom logoru od strane zločinačke, marionetske ustaške tvorevine tzv. NDH. Pored snimaka iz logora u filmu su korišteni i drugi arhivski materijali i i fotografije, a koje ustaše nisu uspjele uništiti ili koje su snimili u propagandne svrhe kako bi negirali zločine počinjene u logoru. Ovaj, prvi dokumentarni film jugoslovenske kinematografije čije su snimanje vodili Gustav Gavrin i Kosta Hlavaty. Direktori fotografije i snimatelji bili su Boris Rudman, Hugo Ribarić, Oktavijan Miletić i Sergije Tagatz. Montažer filma bio je M. Seidl. Produkciju filma potpisuje Filmsko poduzeće Demokratske Federativne Jugoslavije, Regionalni odbor za Hrvatsku, Filmsko Preduzece DFJ.

13.05.2020.

DRUGO LICE EUROPE: TZV. NDH OBJAVLJUJE RAT AMERICI I VELIKOJ BRITANIJI

09.05.2020.

GRETA (Story about Greta, the only person who survived Auschwitz and the siege of Sarajevo)

Director: Haris Pašović Screenwriters / authors: Nihad Kreševljaković & Lejla Pašović Camera: Christian Bushill Country: Bosnia and Herzegovina Language: Bosnian / English Subtitles Release Year: 1997 Running Time: 86 Greta Weinfeld Ferušić is unique person who survived Auschwitz and the siege of Sarajevo. From Auschwitz to the siege of Sarajevo, Greta Ferusic's story envelops twentieth-century politics. Deported with other Jews from her border town of Novi Sad at age 19, Greta was the only one of her family to survive the Holocaust. After the war, she studied architecture at the University of Sarajevo and was the first woman to graduate. Later she became the Architecture School's first female dean. When the siege of Sarajevo began in April 1992, Greta and her husband were determined to stay. Refusing to be dislocated once more, they shared in the fate of their city. The film has been shown in different film festivals, such as Avignon, New York, London, Amsterdam, San Francisco, Rome, Stockholm, Sarajevo, Ljubljana and others. More about Greta: In February 2004, Ferušić was awarded the Polish Auschwitz Cross (Krzyż Oświęcimski), a Polish decoration awarded to honour survivors of Nazi concentration camps. She was the last person to receive this medal. After the WWII Greta returned to Yugoslavia and married Seid Ferušić, also survivor of concentration camp, and moved to his hometown of Sarajevo in 1952.

09.05.2020.

Modul Memeorije 2019: ALEX ELENA NA PRIKAZIVANJU FILMA "SCREAM FOR ME SARAJEVO"

09.05.2020.

SVEČANO OTVARANJE MODULA MEMORIJE 2019 I MUZIČKI PERFORMANS 'SAMO DA RATA NE BUDE'

Povodom otvaranja programa Modul Memorije 2019 i svečanog uručenja nagrade za poseban doprinos očuvanju kulture sjećanja Milomiru Kovačeviću Strašnom u Vijećnici je hor od 1000 djece iz sarajevskih osnovnih škola izveo performans SAMO DA RATA NE BUDE pod dirigentskom palicom Mehmeda Bajraktarevića. Organizator: FESTIVAL MESS / MODUL MEMORIJE

09.05.2020.

9. MAJ SRETAN DAN POBJEDE NAD FAŠIZMOM (ARMIJA R BIH NA PARADI U PARIZU, 9.5.1995)

08.05.2020.

SVEČANO OTVARANJE MODULA MEMORIJE 2019 I MUZIČKI PERFORMANS 'SAMO DA RATA NE BUDE'

Povodom otvaranja programa Modul Memorije 2019 i svečanog uručenja nagrade za poseban doprinos očuvanju kulture sjećanja Milomiru Kovačeviću Strašnom u Vijećnici je hor od 1000 djece iz sarajevskih osnovnih škola izveo performans SAMO DA RATA NE BUDE pod dirigentskom palicom Mehmeda Bajraktarevića.

08.05.2020.

Nihad Kreševljaković: PRIRODA I DRUŠTVO

Program: Priroda; Nihad kreševljaković Organizator: zetski DDom Cetinje

06.05.2020.

TORPEDA: OVAJ JE GRAD SINOĆ MIRISAO DIVLJE!!!

Grupa Torpeda bila je jedna od zanimljivih pojava inače veoma zanimljive muzičke scene Sarajeva sredinom 80-tih godina. Band su ljeta 1986-te osnovali Krle (gitara), Dino (konferansije) i Vanja (bas, glas). Uskoro su im se priključili Mika na solo-gitari i Gogi na bubnjevima. Svoj prvi koncert Torpeda su "sprašila" u Srajevu 30.01.1987. kao i posljednji, oproštajni koncert 03.04.1992. To je po svoj prilici bio i posljednji predratni koncert u Sarajevu jer već dva nakon toga, započet će opsada grada. "Ideja benda nije bila u reanimiranju i preuzimanju zvuka originalnih rockabilly i rock’n’roll zvijezda pedesetih godina, već u prožimanju jedne, kroz film i medije idealizirane predstave o tom vremenu sa muzičkim izrazom punk i novovalne muzike. Ta se namjera najčešće i najbolje ostvarivala na pozornici – Torpeda su bila i ostala dobar live band, dok su demo snimci iz različitih razloga uglavnom produkcijski i zvukovno ostajali negdje na pola puta do cilja. Ironijom sudbine, bend tek neposredno pred prestanak postojanja, započinje saradnju sa Milanom Ćirićem (snimatelj i producent Partibrejkersa), koja je pružila nadu da će se tvrdi live zvuk Torpeda uspješno prenijeti u studio." https://www.rockomotiva.com/naslovna-2/torpeda-kad-ovaj-je-grad-sinoc-mirisao-divlje/ U kasnijoj postavi Torpeda sa njima je na gitari bio i Amir Hadžiahmetović koji je muzičku karijeru započeo u bendu Scabia.

04.05.2020.

Na današnji dan: GRBAVICA U PLAMENU (4. maja 1992. godine)

4. maja 1992. zapaljen je željin stadion Grbavica. Nekoliko stanara ovog naselja hrabro su dokumentirali stadion u plamenu kao i paljbu sa srpskih položaja u pravcu Grada. Već nekoliko dana ranije Grbavica je bila okupirana a sam stadion se nalazio tačno na borbenoj liniji. Sa znanjem šta ovaj stadion znači građanima i građankama Sarajeva, miniran je i zapaljen. Sa stadionom izgorjeli su i brojni dokumenti kao i 316 pehara koje su osvojili različtiti klubovi Sportskog društva Željezničar, a od kojih su 42 pripadala fudbalerima. Sportsko društvo Željezničar brojalo je 14 klubova. Nakon rata, stadion je obnovljen, a 2. maja 1996. godine odigran je prvi poslijeratni sarajevski derbi.

04.05.2020.

LAIBACH, SARAJEVO '95

From documentary Occupied Europe Nato Tour 1994--95 NSK DRŽAVA SARAJEVO Najljepša stvar u vezi Dejtonskog mirovnog sporazuma bio je koncert Laibacha održan tog novembarskog dana (21. i 22. novembra 1995). u Narodnom pozorištu u Sarajevu. „U ovoj klaonici ste mogli postati zombiji“ – rekao je Peter Mlakar Sarajlijama na otvorenju NSK države u opkoljenom Sarajevu. U nedostatku svega, Sarajlije su se održavale u životu izložbama, koncertima i predstavama organiziranim na različitim lokacijama po gradu – od haustora do javnih prostora. Značaj umjetnosti postaje mnogo snažniji od pukog medija komunikacije. Umjetnošću se jačao duh, istrajavalo, saopštavalo, čuvao zdrav razum, pružao otpor ništavilu. Jedan od događaja koji je Sarajevu dao nadu i stvorio iluziju normalnosti je bio umjetničko-politički projekat NSK država Sarajevo umjetničkog pokreta Neue Slowenische Kunst, predstavljen u Narodnom pozorištu 21. i 22. novembra 1995. godine. Simultano sa pripremom za koncert Laibacha u Sarajevu, koja je podrazumijevala potragu za strujom i opremom, na drugim koordinatama se odlučivalo o budućnosti Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Redovi pred pasoškim odjelom NSK su pokazivali koliko su Sarajlijama značili pasoši. Većini je to bio prvi pasoš nakon crvenog jugoslovenskog. Interesovanje za koncert je bilo toliko da je bočni ulaz u Narodno pozorište bio provaljen, jer su ljudi koji nisu uspjeli nabaviti kartu na taj način pokušali prisustvovati. Kad se sva publika ukrcala u Narodno pozorište, Sarajlije su dobile koncert – po kvalitetu ravnopravan sa onim koji su se održavali u sklopu NATO turneje ove grupe. Više od dvije decenije nakon „historijskog koncerta“ Historijski muzej BiH izložbom „NSK država Sarajevo“ otvara priču o kulturi i umjetnosti pod opsadom, događajem koji je u hronološkom smislu zaključio opsadu. Ova priča je predočena kroz fotografske zapise Zorana Kanlića i svjedočanstva građana Sarajeva. Otvorena je, između ostalog, da služi kao podsjetnik na snagu i moć umjetnosti. Natpis NSK DRŽAVA SARAJEVO i dalje se nalazi u ulaznom holu zgrade Narodnog pozorišta. Paralelno sa koncertom u Collegiumu artisticumu grupa Irwin postavila je izložbu. Koncert se održao na datum potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma. Bio je to historijski koncert. Sarajevo and Laibach have particularly strong connection, which is mostly reflected by the fact that Laibach is one of the groups that had a concert in besieged Sarajevo – on the same date when the signing of the Dayton Peace Agreement was held. More than two decades after the “Historical Concert” History Museum of BiH opened the 1995 Laibach Concert Story that was presented as “NSK State Sarajevo” exhibition. The story of the concert is told via exlusive photographs made by Zoran Kanlić, testimonies and documents of citizens of Sarajevo. Laibach (Peter Mlakar) speech in Sarajevo '95 from documentary Occupied Europe Nato Tour 1994--95

02.05.2020.

BIO JE LIJEP I SUNČAN DAN / Festival MESS - Modul Memorije, VideoArhiv/

BIO JE LIJEP I SUNČAN DAN Muzika: NEDIM ZLATAR BASHESKIA Po knjizi BIO JE LIJEP I SUNČAN DAN koju su publicirali festival Mess /Modul Memorije/ i VideoArhiv Sarajevo Tekst pripremio: Nihad Kreševljaković Tekst čitali: Jasmina Đikoli i Ognjen Blagojević

02.05.2020.

DOKUMENTI 1: SARAJEVO, 2. MAJ 1992

02.05.2020.

DOKUMENTI 2: SARAJEVO, 2. MAJ 1992

DOKUMENTI: '92 - '02 Autori: Nihad i Sead KREŠEVLJAKOVIĆ Realizacija: Amel Baftić Produkcija: FTV 2002 Dokumentarna emisija kojom je FTV odala počast svim kolegama i kolegicama sa TV sa koji susvojim radom doprinijeli da se 2. maja 1992. godine istina o agresiji na BiH, i napadu na glavni grad Sarajevo profesionalno predstavi svim građankama i građanima BiH i svijeta. Na čelu sa Seandom Hadžifejzovićem ekipa TV SA, u najtežim trenucima, u uvjetima neprimjerenim civilizacijskim normama, sačuvala je dignitet novinarske profesije.

02.05.2020.

2. MAJ 1992: Film o pozorišnoj predstavi nastaloj po knjizi: BIO JE LIJEP I SUNČAN DAN

Bio je lijep i sunčan dan je knjiga koja obuhvaća priče, pjesme, zapise i sjećanja građanki i građana Sarajeva na 2. maj 1992. po mnogim najznačajniji dan Sarajeva u periodu opsade. Knjigu su publicirali Medjunarodni teatarski festival MESS i VIDEOARHIV Sarajevo. Urednik knjige je Nihad Kreševljaković. Nakon prvog, štampano je i prošireno drugo izdanje. Po knjizi, u koprodukciji Međunarodnog teatarskog festivala MESS i SARAJEVSKOG RATNOG TEATRA, rediteljica Tanja Miletić režirala je istoimenu predstavu. Film: Bio je lijep i sunčan dan Produkcija: Sarajevski ratni teatar, TVSA Producent: Nihad Kreševljaković Autorica: Sanela Kapetanović Muzika: Nedim Zlatar Kamera: Eldar Nurković Učestvuju: Prof. Zdravko Grebo, Jovan Divjak, Nihad i Sead Kreševljaković, Almir i Senka Kurt, Amina Šiljak Jesenković, Ibrahim Spahić, Aleksandar i Vedrana Seksan, Melina Kamerić, te glumci i glumice iz predstave: Maja Salkić, Amila Terzimehić, Jasenko Pašić, Benjamin Bajramović, Mirela Lambić, Adnan Kreso, Sead Pandur, Sonja Goronja, Ana Mia Milić

01.05.2020.

SF SARAJEVO:Neobična pojava iznad Sarajeva (Spacex - Starlink sateliti) / Sarajevo, 22.4.2020

22. april 20120: Naime, radi se o novoj satelitskoj 5G mreži za potrebe budućeg brzog interneta na zemlji koja se zove Starlink. Lansirano je oko 60 satelita koji lete na visinama oko 550 km iznad zemljine površine. Cilj kompanije SpaceX koja je lansirala ove satleite, a čiji je vlasnik Ilon Mask je da u orbitu podigne oko 12.000 satelita. Ideja je da se do kraja godine lansira još 1.200, a zatim 12.000, pa potencijalno i 30.000 satelita. Ova pojava je problematična za mnoge astronome koji predviđaju da bi to moglo dovesti do uništenja tog polja nauke. “Neobična” i “neobjašnjena” pojava koja sije “paniku” po gradovima regiona je zapravo objašnjena i prije nego što je “uočena” na društvenim mrežama. Radi se o Starlink satelitima koje lansira kompanija SpaceX. Starlink je konstelacija satelita koju pravi američka kompanija SpaceX, u vlasništvu Elona Muska, s ciljem da pruži satelitski pristup internetu. Konstelacija će se sastojati od nekoliko hiljada malih satelita u niskoj orbiti oko Zemlje, koji će funkcionisati zajedno za primopredajnicima na tlu. SpaceX je u maju 2018 procijenio da će ukupni troškovi desetogodišnjeg projekta dizajna, izgradnje i lansiranja konstelacije iznositi 10 milijardi američkih dolara. SpaceX lansira po 60 satelita u jednoj rundi, s ciljem da lansira preko 1.500 satelita kako bi pružio usluge na skoro cijeloj planeti do kraja 2021. ili u 2022. godini. Inače, ova pojava bila je vidljiva još prošle godine kada je 24. maja 2019lansirana raketa Falcon 9, sa prvih 60 funkcionalnih satelita, iz Cape Caneveral baze na Floridi. Slijedila su lansiranja11. novembra 2019. i 7. januara, 29. januara, 17. februara i 18. marta 2020 godine. Ovo večeras dio je programa lansiranja 60 satelita planiranog za 23. aprila ove godine.

01.05.2020.

SF SARAJEVO: NEBO IZNAD SARAJEVA U DOBA 5G MREŽE I STARLINK SATELITA

22. april 2020 Pojava svjetlećih kugli na nebu ovih dana prouzrokovala je paniku širom Balkana. Nije ni čudo u zemlji gdje su svi istravljeno čekali pomračenje sunca ili išli na blagoslov kod Torabija. Moglo bi se reći što se tiče balkana, a Boga mi i cijelog svijeta, SpaceX ih je baš u nevakat lansirao i prouzrokovao valove konspirativnih teorija i panike. Helem, da podsjetimo još jednom: Naime, radi se o novoj satelitskoj 5G mreži za potrebe budućeg brzog interneta na zemlji koja se zove Starlink. Lansirano je oko 60 satelita koji lete na visinama oko 550 km iznad zemljine površine. Cilj kompanije SpaceX koja je lansirala ove satleite, a čiji je vlasnik Ilon Mask je da u orbitu podigne oko 12.000 satelita. Ideja je da se do kraja godine lansira još 1.200, a zatim 12.000, pa potencijalno i 30.000 satelita. Ova pojava je problematična za mnoge astronome koji predviđaju da bi to moglo dovesti do uništenja tog polja nauke. “Neobična” i “neobjašnjena” pojava koja sije “paniku” po gradovima regiona je zapravo objašnjena i prije nego što je “uočena” na društvenim mrežama. Radi se o Starlink satelitima koje lansira kompanija SpaceX. Starlink je konstelacija satelita koju pravi američka kompanija SpaceX, u vlasništvu Elona Muska, s ciljem da pruži satelitski pristup internetu. Konstelacija će se sastojati od nekoliko hiljada malih satelita u niskoj orbiti oko Zemlje, koji će funkcionisati zajedno za primopredajnicima na tlu. SpaceX je u maju 2018 procijenio da će ukupni troškovi desetogodišnjeg projekta dizajna, izgradnje i lansiranja konstelacije iznositi 10 milijardi američkih dolara. SpaceX lansira po 60 satelita u jednoj rundi, s ciljem da lansira preko 1.500 satelita kako bi pružio usluge na skoro cijeloj planeti do kraja 2021. ili u 2022. godini. Inače, ova pojava bila je vidljiva još prošle godine kada je 24. maja 2019lansirana raketa Falcon 9, sa prvih 60 funkcionalnih satelita, iz Cape Caneveral baze na Floridi. Slijedila su lansiranja11. novembra 2019. i 7. januara, 29. januara, 17. februara i 18. marta 2020 godine. Ovo večeras dio je programa lansiranja 60 satelita planiranog za 23. aprila ove godine.

01.05.2020.

Trailer: DO YOU REMEMBER SARAJEVO / SJEĆAŠ LI SE SARAJEVA

Trailer za film Sjećaš li se Sarajeva. Autori: Sead & Nihad Kreševljaković & Nedim Alikadić; Muzika: Dino Merlin; Sarajevo Colors /Hamdija Kreševljaković & Igor Chamo (1994); Sikter (gitara Esad Bratović, stadion Koševo, 1997, koncert U2) #Sarajevo #opsada #thesiege #warart

01.05.2020.

Zašto je Borhes mrzeo fudbal?

Zašto je Borhes mrzeo fudbal?

SHARE:

финал

„Fudbal je popularan“, primetio je Horhe Luis Borhes, „zato što je glupost popularna.“

Na prvi pogled, predubeđenje ovog argentinskog pisca u vezi sa tom „prelepom igrom“ naizgled odražava stav bilo kojeg današnjeg fudbalskog hejtera, čije se lenje opaske ponavljaju kao neki refren: „Fudbal je dosadan. Previše je nerešenih rezultata. Ne podnosim lažne povrede.“

Tačno je – Borhes je zaista nazivao fudbal „estetski ružnim”. Rekao je: „Fudbal je jedan od najvećih zločina Engleske.” Čak je, navodno, jednom namerno zakazao svoje predavanje tako da se poklopi sa prvim mečom Argentine na Mundijalu ’78. Ali Borhesova nenaklonost prema sportu proisticala je iz nečega mnogo problematičnijeg od estetike. On je imao problem sa kulturom fudbalskog navijanja, koju je povezivao sa onom vrstom slepe populističke podrške, na kojoj su se uzdigle vođe najužasnijih političkih pokreta XX veka. Za svog života video je elemente fašizma, peronizma, čak i antisemitizma, kako se pomaljaju na političkoj sceni Argentine; zato je njegova jaka sumnjičavost spram političkih pokreta i masovne kulture – čiji je vrhunac u Argentini upravo fudbal – i te kako imala smisla. (“[u fudbalu] postoji ideja supremacije, moći, koja me užasava”, napisao je jednom). Borhes se protivio bilo kom obliku i formi dogmatizma, zato je po prirodi bio podozriv spram neuke privrženosti svojih zemljaka ikakvoj doktrini ili religiji – čak i kada je u pitanju bio njihov La Albiceleste (belo-plavi tim, prim. prev).

Fudbal je neraskidivo povezan sa nacionalizmom – još jedna je Borhesova zamerka sportu. “Nacionalizam dopušta samo afirmaciju, a svaka doktrina koja odbacuje sumnju i negaciju jeste oblik fanatizma i glupavosti”, rekao je. Nacionalni timovi generišu nacionalni zanos, stvarajući mogućnost beskrupuloznoj Vladi da se koristi igračkim zvezdama kao svojim legitimišućim glasnogovornicima. U stvari, to je upravo ono što se dogodilo jednom od najvećih igrača svih vremena – Peleu. “Iako je njegova Vlada pohapsila sve političke disidente, takođe je i napravila ogroman poster sa Peleom, koji daje gol glavom, uz slogan Ninguém mais segura este país – Sad niko ne može zaustaviti ovu zemlju”, piše Dejv Zirin u svojoj knjizi „Ples Brazila s Đavolom”. Vlade, kao što je bila brazilska vojna diktatura pod kojom je igrao Pele, mogu iskoristiti veze koje postoji između navijača i nacionalnih timova kako bi prizvale narodnu podršku, i to je ono čega se Borhes plašio i što je zamerao sportu.

Horhe Luis Borhes

Horhe Luis Borhes

Njegova kratka priča „Esse Est percipi“ može da predoči njegovu mržnju prema fudbalu. Negde na pola priče otkriva se da je u Argentini fudbal prestao da bude sport, već je prešao u sferu spektakla. U tom fiktivnom univerzumu suvereno vlada simulakrum: predstava sporta je zamenila pravi sport. „Oni [sportovi] ne postoje van snimateljskih studija i novinskih kancelarija”, zamera predsednik fulbalskog kluba. Fudbal je tako inspirativan fanatizmu, da će njegove pristalice čak pratiti nepostojeće utakmice na TV-u i radiju, bez dovođenja u pitanje bilo čega:

Stadioni su već dugo napušteni i raspadaju se. Danas je sve iscenirano na televiziji i radiju. To lažno uzbuđenje komentatora – zar vas ono nikad nije nateralo da se zapitate da li je sve to podvala? Poslednja fudbalska utakmica u Buenos Ajresu održana je 24. juna 1937. Upravo od tog trenutka, fudbal, uključujući i čitav niz drugih sportova, pripada žanru drame, a izvodi je jedan čovek u kabini ili glumci u dresovima pred TV kamerama.

Ova priča nas vraća na Borhesovu nelagodnost spram masovnih pokreta: „Esse Est percipi“ direktno optužuje medije za saučesništvo u kreiranju masovne kulture koja duboko poštuje fudbal i, kao rezultat toga, čini je podložnom demagogiji i manipulaciji.

Prema Borhesu, ljudska bića imaju potrebu da pripadaju nekakvom velikom kosmičkom planu, nečemu što je od njih veće. Nekim ljudima tu potrebu ispunjava religija, nekima fudbal. Borhesovski likovi se često hvataju u koštac sa ovakvim željama, i njihovo okretanje ideologijama i političkim pokretima ima razorne posledice: narator priče „Nemački rekvijem” postaje nacista, dok u “Vavilonskoj lutriji” i “Kongresu” male i naizgled bezazlene organizacije veoma brzo se transformišu u ogromne, totalitarne birokratije koje dele telesne kazne, ili spaljuju knjige. Ipak, kao što nas narator u “Kongresu” podseća, taj mamac ovih velikih narativa dokazuje toliko toga: “ Ono što je zaista važno je što smo osetili da je naš plan, s kojim smo se više nego jednom sprdali, zaista postojao u tajnosti i bio je svet i bio je mi.”

Tom rečenicom se tačno može opisati ono što milioni ljudi na Zemlji osećaju prema fudbalu.

 Šaj Metju
(prevod: Danilo Lučić)

blob
<< 05/2020 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

ANTENA :


Bloggerski svijet:

MADE IN BOSNIA:

REPERTOAR KINA BLOB:
Kino ne radi zbog nedostatka grijanja





BROJAČ POSJETA,nejasno je kako radi, i pokazuje više posjeta nego drugi brojači
4949031

Powered by Blogger.ba

Samo ovaj blog