Kada je naš dragi Haris Pašović, profesor i reditelj, govorio o potrebi da se kompletnim bićem stane iza svog posla izražavajući gnušanje prema amaterskom pristupu radu neko ga je upitao: “šta misli onda o amaterskim pozorištima”.
Haris je odgovorio: “Ako neko odluči da se bavi amaterskim pozorištem, onda bi takvi trebali na operacije ići isključivo kod hirurga amatera”.
Da Sarajevo nema tog tersa ostali bi uskraćeni za neke od najboljih izjava koje su date u ovom gradu.
Napomenuću samo da je na pitanje stranih novinara 1992/93 “otkud filmski festival za vrijeme rata”, odgovorio “Otkud rat za vrijeme filmskog festivala”,a povodom istog događaja na pitanje kako se osjeća kao direktor filmskog festivala na koji dolaze hiljade ljudi pod granatama citirao je priču o indijancu kojem se strijela zabila u vrat i kojeg su pitali kako se osjeća, a on odgovorio – Dobro je samo me boli kad se smijem”.
Na žalost, ima puno ljudi koji ne vole ni Harisa, ni njegov rad, niti njegovu iskrenost, ali uz mane koje svi mi imamo, mogli bi barem poštovati činjenicu da je on jedan od rijetkih profesora u BiH kojem ta titula stoji tako prirodno.
4 komentara
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
jel profesor sjedi i na predavanjima kao na ovoj fotografiji.
a propos gornjeg komentara i načina sjedenja skrenuo bih pažnju da profesor sjedi ispred parlamenta…Znači da je poza ok…
Usput, premda sam subjektivan…odličan blog, pardon blob
hare kiler !