Regionalno selo: BOSANCI U POLITIČKOM ŽIVOTU REGIONA

AKTUELNI PREDSJEDNICI DRŽAVA ROĐENI U SARAJEVU:

Kada u narednim mjesecima Željko Komšić u čuvenim bh. rotacijama preuzme ulogu Predsjednika Bosne i Hercegovine grad Sarajevo će postati fenomen Balkana obzirom da će trojica predsjednika bivših jugoslovenskih republika biti rođene Sarajlije. Pored Željke, ovaj trojac čine još Boris Tadić, predsjednik Srbije i Branko Crvenkovski, predsjednik Makedonije. Zanimljivo je da su ova trojica predsjednika čak i generacijski poprilično povezani, obzirom da je Tadić rođen 15. januara 1958, Crvenkovski 12. oktobra 1962., a Komšić  20. januara 1964. godine. Istina što se tiče interesovanja prije ulaska u političke vode dosta se razlikuju. Željko je pravnik, Crvenkovski inžinjer elektrotehnike, a Tadić magistar psihologije. Od stvari koji ih vezuju je i zanimljiva činjenica da  svi žive u mješovitim brakovima, pa je tako Željkina izabranica Bošnjakinja, Borisova djelomično Hrvatica, a  Brankova Jasmina, Srbijanka rođena u Beogradu.

Kada bi sve bilo normalno kako nije na ovim prostorima, ovakva postavka Predsjednika u nekoliko ex jugoslovenskih država garantovala bi odlične odnose u regionu bez obzira što su neki od njih još kao bebe odselili iz Sarajeva.

BOSANCI U POLITIČKOM VRHU SUSJEDNIH ZEMALJA ILI IZVOR EKSTREMIZMA

Što se tiče Bosanaca (i Hercegovaca) u političkom vrhu našeg regiona situacija je još ‘bolja’, jer uz ove predsjednike imamo  i jednog gradonačelnika porijeklom iz BiH – kontraverznog Milana Bandića rođenog u Grudama 22. novembra 1955. godine.

Zanimljivo je i to da smo u nedavnoj prošlosti u vrhu Bosne i Srbije imali predsjednike BiH – rahmetli Aliju Izetbegovića (8. augusta 1925.) i pokojnog  premijera Srbije Zorana Đinđića (1. august 1952.) – obojica rođeni u Bosanskom Šamcu. Izetbegovići su u Bosnu došli iz Beograda, a Đinđić sin majora JNA iz Prokuplja iz šamačkog sela Kruškovo Polje (odakle mu je bila majka) otišao je prema Beogradu.

Na žalost, bez obzira na svijetle primjere, prisustvo velikog broja Bosanaca u redovima bivšeg i sadašnjeg političkog vrha susjednih zemalja predstavlja uglavnom neprijatnu pojavu. Tako nažalost, i guru Srpkih radikala, psihijatrijski slučaj i  ratni zločinac Vojislav Šešelj (11. oktobar 1954.) također spada među one koji su rođeni u Sarajevu. Slučajno ili ne, kao i mnogi mržnjom poremećeni umovi, Šešeljeva porodica na sramotu svojih komšija dolazi iz Hercegovine, tačnije iz sela Maljeva Ljut u Zavali, čije ime i mnogo bolje pristaje uz njegovu fašistoidnu retoriku nego Sarajevo. Njegov nekadašnji kolega Vuk (dlaku mijenja…) Drašković (29. novembar 1946.)  također je porijeklom iz nekih sela oko Gacka ( mada je rođen u selu Međa (općina Žitište) na granici ex Jugoslavije i Rumunije).

Zanimljivo,  i desničarski prvaci susjedne Hrvatske poniknuli su iz bosanske Hercegovine, a najstrašniji primjer je poglavnik ustaško-nacističke-vještačke tvorevine Ante Pavelić (14. juli 1889.) –  rođen u Bradini kod Konjica, kojoj je rejting malo povratio tek krajem osamdesetih njegov imenjak Ante Marković (25. nov. 1924.) – posljednji i najpopularniji premijer bivše SFRJ. Istina za razliku od Markovića, Pavelićevi roditelji  su ustvari došli u Konjic iz sela (čije ime mnogo bolje odgovara Pavelićevoj politici) – ’Krivog puta’ u Lici, pošto je tih godina Antin otac Mile Pavelić radio kao pružni radnik u tadašnjoj Austrougarskoj monarhiji.

Stazama Pavelića u zadnjoj agresiji na BiH krenuo je i Tuđmanov omiljeni ekstrem Gojko Šušak (16. april 1945.) hrvatski ratni ministar odbrane, rođen u Širokom Brijegu u koji se po njemu uvijek nalazio u NDH zaboravljajući kratki vijek te vještačke tvorevine naspram duge historije bosanske države.

Odlaskom Šuškove politike na smetljište historije od hercegovačke desnice u Hrvatskoj su ostali oni pragmatičniji ultra-desničari među kojima je i prvak hrvatskog HSP-a Ante Đapić (22. oktobar 1958.) rođen  u selu Čaprazlije kraj Livna.

Kada je riječ o umjerenim, pa i dragim hrvatskim političarima zanimljivo je da su Mesić (Orahovica, 1934.) i Stipe Šuvar, nekadašnji lider SK Hrvatske  rođeni nedaleko od bosanske granice. Šuvar je čak rođen na samoj granici u selu Zagvozd u općini Imotsko koje je nekada predstavljalo granicu Bosne prema Mlećanima. Od ostalih bivših jugoslovenskih država zanimljivo je da je pored Slovenije i Crne Gore, još samo SAP Kosovo devedesetih  preko Azema Vlasija (1948.), lidera albanskih komunista imalo jaku ’bosansku vezu’ u vidu njegove supruge Nadire, rođene u Bijeljini.

RELATIVNOST DRŽAVLJANSTVA ILI STRANCI U TUĐEM PLEMENU ?

Obzirom da ova priča u balkanskom kontekstu ima mnogo više negativnih, nego li pozitivnih primjera moram podsjetiti da uz strance čije su neke frustracije bile generator zla na ovim prostorima (poput Karadžića, Šešelja, Pavelića) isti problem nije stran ni na globalnoj političkoj sceni, pa se može reći da su i Hitler, Staljin, Bin Laden ili Golda Mair isto tako bili neka vrsta stranaca u zemljama koje su vodili u propast ili zločin prema domicilnom stanovništvu. Pitam se da li je pojam ’stranac’ već odavno relativna stvar u svijetu savremenih država ili je nacionalna politika ’iste krvi’ i nacionalnih matica još uvijek puno snažnija od ideje ravnopravnosti.

Veliki broj političara u susjednim državama porijeklom iz Bosne, ili sa nekom ’bosanskom vezom’ mogao bi biti od koristi i nama, ali za početak trebamo se prema njima početi odnositi kao nekoj vrsti sunarodnika i dragih gostiju – uspostaviti ljudske, umjesto političkih odnosa. 

Završavajući ovaj post sa puno nebitnih i sitnih detalja iz savremene bosanske politike ipak se nekako nadam da će trojica predsjednika rođenih u Sarajevu zajedno sa svim ostalim političarima sa ovih prostora započeti novu eru regionalne saradnje kao  relativno mladi ljudi rastrećeni nacionalnih mitova i legendi. Na kraju, zanimljivo mi je i to da niko od svih spomenutih političara u ovom tekstu ustvari  nije rođen u ’svojoj državi’ već u nekoj zajedničkoj. To valjda predstavlja razlog za bolju, a ne lošiju saradnju ?!