Na današnji dan: 4. JULI, DAN…

Današnji datum 4. juli/srpanj nekako je ponajviše vezan za Sjedinjene Američke države. Tako će danas širom te zemlje u znak sjećanja na 1776. godinu amerikanci slaviti donošenje Deklaracije o nezavisnosti, kojom su engleske kolonije u Sjevernoj Americi tokom oslobodilačkog rata (1775-1783) objavile otcepljenje od Engleske i proglasile se za slobodne i nezavisne države. Deklaracija je bila inspirisana naprednim idejama francuskih i engleskih filozofa-prosvetitelja. Pored opštih principa o slobodi i ljudskim pravima, sadrži opću osudu kolonijalnog ugnjetavanja, koje je činio engleski dvor. Ko bi pomislio u vrijeme tog slobodarskog zanosa amerikanaca i autora Deklaracije Tomasa Džefersona da će par stotina godina kasnije baš ta zemlja tako surovo pogaziti principe slobode i ljudskih prava predvodeći kolonijalno ugnjetavanje Bliskog istoka. Možda bi baš tu hipokriziju neko mogao povezati sa činjenicom da su predvodnici američkog oslobođenja i potpisnici slavne Deklaracije –John Adams i Jefferson , obojica bivši predsjednici SAD-a umrli baš na 4. jula 1826. godine. Da čudo bude veće 4. jula 1831. godine umro je i James Monro, također jedan od predsjednika koji je poznat po tzv. Monrovoj doktrini (1823.), koja je promovirala geslo ‘Amerika Amerikancima’.

U našoj bivšoj zemlji 4. juli također je bio veoma značajan datum poznat kao ‘Dan borca’. Naime, 4. jula 1941. godine KPJ  i njen vođa Tito objavili su proglas o podizanju ustanka protiv okupatora i domaćih izdajnika.

U odnosima Bosne i Hercegovine i SAD 4. juli je također historijski datum. 

Nakon što je priznala RBiH ova Amerika je po prvi put u svojoj diplomatskoj historiji napravila presedan (iz sigurnosnih razloga) otvarajući svoju ambasadu na teritoriji  treće zemlje, tačnije u Beču. Tadašnji američki drzavni sekretar Lorens Iglberger (u administraciji starog Busha) imenovao je Viktora Jakovicha za prvog amasadora SAD u RBiH koji je predao akreditive tadašnjem predsjedniku Bosne i Hercegovine Aliji Izetbegoviću 11. novembra 1993.

Već naredne godine 4. jula 1994. Amerikanci su otvorili i prvu ambasadu SAD u opsjednutom Sarajevu.  Prvi američki ambasador Victor Jakovich, porijeklom Hrvat, postao je vrlo brzo drag prijatelj Sarajlija i omiljen gost mnogih kulturnih događaja koji su se organizirali pod opsadom. Bez obzira na američku politiku iz tih godina, ambasador Jakovich je barem svojim izjavama uvijek čvrsto stajao iza ideje jedinstvene države BiH, protiveći se etničkoj podijeli zemlje, pa čak i embargu na oružje. To je uostalom i bio razlog zašto je morao napustiti svoju funkciju u  aprilu 1995. godine. Svakako, naše poštovanje zaslužio je samom činjenicom  da je skoro dvije godine kao i mnogi drugi ambasadori dijelio sudbinu svakodnevnog granatiranja grada. Bez obzira na sve bila je to velika stvar makar ti ljudi bili samo profesionalci poslani u našu zemlju da rade ono zašto su ih dobro plaćale njihove administracije.

To ratno iskustvo je vjerovatno i razlog što u današnjoj situaciji svi tadašnji ambasadori u RBiH ostaju daleko od službe u ovim krajevima, jer njihove zemlje ni danas ni u godinama agresije nisu dijelile mišljenje sa onima koji su sudbinu Sarajlija i Bosanaca  osjetili na vlastitoj koži. Zbog svega toga, današnjoj administraciji SAD sigurno neće biti bitan podatak da je po odluci Republički i gradskih vlasti iz aprila 1992. godine prva američka ambasada u BiH trebala biti smještena u zgradi olimpijskog muzeja u Sarajevu. Isti dan kada se o tome raspravljalo srpska artiljerija je granatirala i spalila zgradu do temelja.

LINK: Intervju Viktor Jaković RSE/17. maj 2004./