Na današanji dan 1993. ponovnim početkom granatiranja prekinuto je UN-ovo primirje u Bosni. Iako su mediji napominjali kako je granatiranje obostrano UN-ov glasnogovornik priopćio je kako Srbi ispaljuju 13 puta više projektila nego snage bosanske Armije. Pripadnici francuskih trupa u Srajevu nisu sjedili skrštenih ruku. Oni su »hrabro« brojali granate utvrdivši kako je sa srpskih položaja na Poljinama ispaljeno 68 plotuna u periodu od jednog sata. Na meti se našla i nova UN-ova baza gdje su vojnici prebačeni sa Skenderije gdje su se do tada nalazili. Uz vijest o dva uništena uništena vozila UN-a, BBC je javio i to da je poginulo 38 ljudi.
Inače u pitanju je bilo demonstriranje sile u kontekstu pregovora koji su se za dva dana trebali održati u Ženevi, a na inicijativu UN-a. Predsjednik Izetbegović je stoga odbio učestvovati na istim dok se granatiranje ne prekine. Plan koji je bio na raporedu bio je baziran na srpsko-hrvatskim pregovorima te se njime predlagala podijela Bosne po etničkim linijama. Veliki pobornik plana bio je i pregovarač Europske Zajednice Lord Owen vjerujući kako će upravo ta suluda ideja donijeti mir nakon 16 mjeseci »građanskog rata«. Ništa se nije moglo ni očekivati od čovjeka koji nam je tako direktno poručio »Do not dream dreams«.
Još zanimljivije je to da su pregovori održani 27. jula, a da su predstavnici Republike koji su još tada opisivani kao predstavnici bosanskih muslimana prihvatili prijedlog o trodijelnoj Bosni od koje bi se formirala »Unija Republik« utemeljena na etničkim granicama. Srbima ni to nije bilo prihvatljivo već su se nastavili nadatai kako će vojno osvojiti mnogo više nego što im je nudio ovaj plan. Nastavili su svoj agresivni rat. U augustu će doći i do ozbiljnih razmimoilaženja između UN-a i NATO snaga oko zračnih udara, ali do njih neće doći sve do 1995-e.
Da se nismo brinuli kako obraniti vlastite domove ili kako preživjeti, još tada nam je moglo biti jasno kako će izgledati naša budućnost.
